Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-74/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Magde Davidović Glumac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐT i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 303. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-939/2016 od 5. prosinca 2024., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025., u nazočnosti branitelja okrivljenika ĐT, Darka Stanića, odvjetnika u Splitu,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, pod točkom I., temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenike RT, ET i PT, zbog kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11 te je, temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučeno da troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Navedenom presudom, pod točkom II., sud prvog stupnja je proglasio krivim okrivljenika CT, zbog tri kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 2. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, pa su tom okrivljeniku, za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim, prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kaznena djela pod točkama II.I. i II.II. izreke pobijane presude u trajanju od po osam mjeseci za svako djelo, a za kazneno djelo pod točkom II.III. izreke pobijane presude mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 53. KZ/11 (ispravno bi bilo čl. 51. KZ/11), okrivljenik CT osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
3. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku CT se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. siječnja 2015. do 20. siječnja 2015.
4. Temeljem čl. 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznosi od 732,18 eura, 597,25 eura i 119,45 eura predstavljaju imovinsku korist koju je okrivljenik CT ostvario kaznenim djelima za koja je proglašen krivim, pa su ti iznosi postali imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku CT da Republici Hrvatskoj isplati naprijed navedene iznose, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
5. Temeljem čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik CT je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka te platiti paušal u iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to, u odnosu na oslobađajući dio presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, u oslobađajućem dijelu, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a da se, u odnosu na osuđujući dio, presuda preinači na način da se okrivljenika CT osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
7. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik RT, po svom branitelju Darku Staniću, odvjetniku u Splitu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Branitelj tog okrivljenika je u odgovoru na žalbu zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
8. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
9. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izvještenih državnog odvjetnika i okrivljenika ĐT, dok je nazočni branitelj okrivljenika ĐT, odvjetnik Darko Stanić, ustrajao u navodima i prijedlozima iz odgovora na žalbu.
10. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
11. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja, u oslobađajućem dijelu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega da se presuda ne može ispitati.
11.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
12. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
13. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu, u oslobađajućem dijelu, pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
13.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako postoji niz okolnosti koje u svojoj ukupnosti i po svojoj kvaliteti zatvaraju krug i ukazuju na okrivljenike RT, ET i PT kao počinitelje kaznenog djela pomaganja okrivljeniku nakon počinjenja kaznenog djela. Ističe se da kada se uzme u obzir da su ta trojica okrivljenika dovezla okrivljenika CT do prodavaonice, tu ga čekali s upaljenim vozilom, da je okrivljenik CT naglo ušao u vozilo i davao svakome novac, da je za zaključiti da su okrivljenici RT, ET i PT vrlo dobro znali gdje okrivljenik CT ide i što će napraviti te da je nelogično da bi se bilo tko upustio u počinjenje kaznenog djela teške krađe s osobama koje bi ga čekale u vozilu i koje bi mu trebale pomoći nakon počinjenja kaznenog djela, a da u to nije bio siguran, odnosno da oni nisu za to znali.
13.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenici RT, Ivan Milanović i PT počinili predmetno kazneno djelo jer svi oni od samog početka decidirano i ustrajno negiraju počinjenje tog kaznenog djela, dok u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću proizlazilo da bi okrivljenici RT, ET i PT, inkriminirane prigode, pomogli okrivljeniku CT da ne bude otkriven ili uhićen kao počinitelj kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet godina.
13.3. U pravu je sud prvog stupnja kada tvrdi da nema takvog dokaza iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da bi okrivljenici RT, ET i PT vidjeli okrivljenika CT maskiranog, da čini kazneno djelo, da nosi registar kasu, niti je dokazano da je s njima dijelio novac od počinjenog kaznenog djela. Osim toga, i sam okrivljenik CT je u svojoj obrani naveo kako okrivljenici RT, ET i PT nisu znali za njegovu namjeru da počini kazneno djelo teške krađe, niti da su ga vidjeli kako čini kazneno djelo, a niti da je s njima dijelio novac.
13.4. Prema tome, u ovom postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenici RT, ET i PT, inkriminirane prigode, na bilo koji način pomogli okrivljeniku CT da ne bude otkriven ili uhićen kao počinitelj kaznenog djela teške krađe te da bi na taj način počinili kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11, pa je ispravno sud prvog stupnja dvojbu o postojanju odlučnih činjenica riješio na način koji je povoljniji za okrivljenike.
13.5. Slijedom navedenog, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane svih okrivljenika te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici RT, ET i PT počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, zbog čega su, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, pravilno oslobođeni od optužbe.
14. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja, u osuđujućem dijelu i u odnosu na okrivljenika CT, zbog odluke o kazni.
14.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora i da je prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj sankciji precijenio i pogrešno cijenio olakotne okolnosti, dok je otegotnu okolnost prijašnje kažnjavanosti podcijenio, odnosno da nije pridao dovoljan značaj činjenici da je okrivljenik CT specijalni povratnik, zbog čega da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti uvjetnom osudom, već da je okrivljeniku trebalo izreći jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju i bez izricanja uvjetne osude.
14.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika CT te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
14.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku CT, kao olakotne okolnosti, cijenio priznanje kaznenih djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenih djela, kao i činjenicu što je predmetna kaznena djela, koja su počinjena prije više od 10 godina, počinio kao vrlo mlada i nezrela osoba u dobi od 18 godina, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio raniju kažnjavanost, ali se i te osude odnose na počinjenje kaznenih djela od prije desetak godina.
14.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika CT osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od pet godina, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.
15. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 24. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivona Rupić
