Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-355/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Dušanke Zastavniković Duplančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JL i dr., zbog kaznenog djela protiv javnog reda- protupravnim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. okrivljenog JL, 2. okrivljenog ĐL i 3. okrivljene TL, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-192/2023, od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog JL, 2. okrivljenog ĐL i 3. okrivljene TL kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni JL, 2. okrivljeni ĐL i 3. okrivljena TL zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. okrivljeni JL na temelju odredbe članka 326. stavak 1 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1. okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 28. ožujka 2021. do 6. srpnja 2021. 2. okrivljeni ĐL na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. 3. okrivljena TL na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 79 KZ/11 od 1.okrivljenika JL se oduzima mobilni uređaj sa Sim karticom oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja broj: 01302183 od 08. ožujka 2021., te se isto ima uništiti.

3. Na temelju odredbe članka 79 KZ/11 od 3.okrivljene TL se oduzima jedan mobitel oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja broj: 01256530 od 28. ožujka 2021. , te se isto ima uništiti.

4. Na temelju odredbe članka 148 stavak 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022., 36/2024.; u dalje: ZKP)1., 2. i 3. okrivljenici se djelomično oslobađaju od plaćanja troškova ovog kaznenog postupka, a koji se odnosi na troškove branitelja po službenoj dužnosti dok su na temelju članka 148 stavak 1 u svezi sa člankom 145 stavak 2 točka 6 ZKP dužni nadoknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset)Eura svaki u roku od 30(trideset) dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljeni JL putem braniteljice Irene Periček, odvjetnice iz Siska, zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. okrivljeniku izrekne blaža kazna odnosno uvjetna osuda.

6. 2. okrivljeni ĐL podnio je žalbu putem braniteljice Ane Smolčić, odvjetnice iz Siska, također zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 2. okrivljeniku izrekne blaža kazna.

7. 3. okrivljena TL podnijela je žalbu putem braniteljice Ksenije Somić Kaurić, odvjetnice iz Gline, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe 1. okrivljenog JL, 2. okrivljenog ĐL i 3. okrivljene TL nisu osnovane.

11. Nije u pravu 3. okrivljena TL kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

11.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, međutim, tu žalbenu osnovu 3. okrivljenica u svojoj žalbi ne obrazlaže već samo citira zakonsku odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

12. Nadalje, nije u pravu 3. okrivljenica kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

12.1. Niti tu žalbenu osnovu 3. okrivljenica u žalbi ne obrazlaže već se samo poziva na zakonsku odredbu iz članka 469. stavak 1. točka 2. ZKP. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP te nije utvrdio da bi na štetu 3. okrivljenice bio povrijeđen kazneni zakon.

13. Nadalje, nije u pravu 3. okrivljenica niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je 3. okrivljenica počinila kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

14. 3. okrivljenica u svojoj obrani poriče učin kaznenog djela koje joj se stavlja na teret navodeći da poznaje 2. okrivljenika od ranije pa kako mu se žalila da je samohrana majka zbog čega ju je 2. okrivljenik nazvao i pitao želi li zaraditi 50 eura na što je ona pristala te su 1. i 2. okrivljenici od nje zatražili da iznajmi kombi na svoje ime jer oni nisu imali vozačke dozvole, pri čemu joj je 2. okrivljenik rekao da kada je već tu da ide s njima te joj je rekao da ako vidi sumnjivo vozilo da ih zove i javi. Dodala je da joj je žao zbog svega što se dogodilo i da je to napravila isključivo zbog svoje financijske situacije i zdravstvenog stanja. 3. okrivljenica u žalbi ističe da nije znala zbog čega iznajmljuje kombi vozilo koje je potom predala 1. i 2. okrivljenicima, odnosno da nije znala da će isti tim vozilom prevoziti migrante.

15. Međutim, suprotno tvrdnji 3. okrivljenice ispravno prvostupanjski sud zaključuje da iz obrane 2. okrivljenika jasno proizlazi da je zatražio 3. okrivljenicu da za njega i 1. okrivljenika iznajmi kombi vozilo te kada je primijetio 3. okrivljenicu sa tim kombi vozilom da nije sa njom kontaktirao jer nisu imali mobitela, međutim, naveo je da ostaje kod svog iskaza koji je dao u prethodnom postupku kada je rekao 3. okrivljenici da treba gledati da li ima policije i da im bude pratnja. Osim toga iz iskaza djelatnika policije J i Đ proizlazi da su uočili narančasti kombi renta cara i Fiat punto koji se kretao ispred kombija, nakon čega je u jednom trenutku kombi vozilo skrenulo u šumu, a nakon toga se vozilo Fiat zaustavilo i potom nakon što se kombi vozilo vratilo, krenulo za njim.

16. Dakle, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je posve nelogično da 3. okrivljenica nije znala da 1. i 2. okrivljenici kombi vozilom koje je ona prethodno iznajmila prevoze migrante, jer to prvenstveno proizlazi iz iskaza 2. okrivljenika koji je rekao 3. okrivljenici da treba gledati da li ima policije i da im bude pratnja, a to isto proizlazi i iz ponašanja 3. okrivljenice koja se upravljajući vozilom Fiat punto kretala iza kombi vozila te nakon što je kombi vozilo skrenulo u šumu po migrante vozilom se zaustavila na kolniku, a potom nakon što se kombi vozilo priključilo na kolnik, nastavila se kretati iz njega. Takva dinamika događaja i ponašanje 3. okrivljenice nesporno upućuje na to da je ista znala da 1. i 2. okrivljenici trebaju izvršiti prijevoz stranih državljana pa nije u pravu 3. okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je takvim svojim postupanjem ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Stoga ju je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivom za navedeno kazneno djelo te je o tome dao u pobijanoj presudi valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Zbog navedenog nije osnovana žalba 3. okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim niti zbog povrede kaznenog zakona.

18. Nadalje, nisu u pravu 1. i 2. okrivljenici kada se žale zbog odluke o kazni. 3. okrivljenica nije podnijela žalbu zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, u odnosu na 3. okrivljenicu.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenike. 1. okrivljeniku prvostupanjski sud nije našao olakotne okolnosti, dok mu je kao otegotno utvrdio dosadašnju osuđivanost radi počinjenja kaznenih djela kojom prilikom su mu izricane i bezuvjetne kazne zatvora koje očito na 1. okrivljenika nisu u dostatnoj mjeri utjecale kako bi svoje ponašanje uskladio sa opće prihvaćenim društvenim normama. 2. okrivljeniku i 3. okrivljenici sud je kao olakotno cijenio da su izrazili žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, da su roditelji malodobne djece koje uzdržavaju, da je 2. okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela te je time pridonio bržem okončanju kaznenog postupka, a 3. okrivljenica da je samohrana majka, lošeg je zdravstvenog stanja, dok je kao otegotno 2. okrivljeniku prvostupanjski sud cijenio dosadašnju osuđivanost i to zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanje dok 3. okrivljenici otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio.

20. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud je 1. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, 2. okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te 3.okrivljenicu na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom joj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

21. 2. i 3. okrivljenici tvrde da im je prvostupanjski sud prestrogo odmjerio kazne.

21.1. U tom dijelu prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenom okolnostima. Naime, niti sami okrivljenici u svojim žalbama ne ističu neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Upravo s obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su kazne na koje su okrivljenici osuđeni presudom prvostupanjskog suda primjerene kazne, s obzirom na ispravno određene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne pa takove kazne stoga smatra primjerenim i ovaj drugostupanjski sud zbog čega žalbe okrivljenika nisu osnovane niti u tom dijelu.

22. Prema tome kako ne postoje razlozi zbog kojih 1., 2. i 3. okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac