Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-241/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Dušanke Zastavniković Duplančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĐP, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku i okrivljene ĐP, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 2. prosinca 2024. broj: K-56/2022, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljene ĐP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-56/2022 od 31. ožujka 2022. Nadalje, pod točkom II. izreke presude okrivljena ĐP proglašena je krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. i u svezi članka 48. i 49 KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te joj je potom na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena u trajanju od tri mjeseca neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. a u svezi članka 145. stavak 2. točke 1- 6. ZKP okrivljena ĐP se obvezuje snositi troškove kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 120,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084- 3847-5622 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K. 56/2022).
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljenici izrekne stroža kazna.
4. Žalbu je podnijela i okrivljenica putem braniteljice Nataše Đurović Đanović, odvjetnice iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložila da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbu okrivljenice državni odvjetnik predložio je da se žalba okrivljenice odbije kao neosnovana.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Nije u pravu okrivljenica kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8.1. U uvodnom dijelu žalbe okrivljenica ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navodi koju povredu odredaba kaznenog postupka je prvostupanjski sud počinio. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 46. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8.2. Osim toga okrivljenica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. i 2. ZKP, i to povredu prava na obranu (članak 468. stavak 1. točka 6 ZKP) jer da nije prihvatio iskaz okrivljenice i svjedoka FP uz proizvoljno obrazloženje da su usmjereni na izbjegavanje odgovornosti.
8.3. Međutim, povreda prava na obranu predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP kojom odredbom je propisano da bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako sud pri pripremanju rasprave ili i u tijeku rasprave ili pri donošenju presude ne primijeni ili nepravilno primijeni koju od odredbi Zakona o kaznenom postupku, ili na raspravi povrijedi pravo obrane, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Na taj način kako okrivljenica u žalbi ističe tu žalbenu osnovu, zapravo se poziva na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nadalje, nije u pravu okrivljenica niti kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
11. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenice u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da nije prijetila oštećenoj, a u pogledu odnosa profesorice ZP navela je da su oni navikli na njezino "izderavanje" na njihovog sina te da to nije nikakva novost, o čemu je pred sudom svjedočila njihova kćerka Đ. Dodala je da je njihov sin F tijekom školovanja u osnovnoj školi trpio vršnjačko nasilje koje je počelo u petom razredu kada je počeo ići u centralnu zgradu škole a ne područnu školu, da su tako tri puta prijavili vršnjačko nasilje u autobusu, dva do tri puta nasilje u školi, da su o tome imali i dokaze, a da se fotografije nalaze kod njihove pedijatrice jer je bilo ugriza, udaraca nogom, čvoruga po glavi, ali unatoč njihovim prigovorima ništa se nije poduzelo već je uvijek krivnja svaljivana na njihovog sina ĐP. Što se tiče spornog događaja navela je da nije prijetila profesorici ZP i da ne zna što je profesorica ĆP mogla prenijeti profesorici ZP kada je ona jedino pričala o tome kako je profesorica ĐP izvela na ploču dok misli da je samo rekla "da profesoricu treba staviti na mjesto".
12. Suprotno obrani okrivljenice iskazuje oštećena ZP navodeći da je spornog dana došla na posao te ju je susrela kolegica i rekla joj da je to jutro imala informacije sa roditeljima odnosno sa okrivljenom te da su pričale o njoj, odnosno, kako ona njihovom sinu predaje hrvatski jezik da je kolegica rekla da je okrivljena iznijela prijetnju da će ju ubiti, nakon čega je ona otišla kod ravnateljice i to joj prenijela. Bila je jako uzrujana zbog toga, te je zbog stresa i straha za vlastiti život bila na bolovanju tjedan dana, ali da je usprkos tome cijelu godinu nastavila predavati sinu okrivljene te joj se okrivljena cijelu godinu obraćala e-mailovima u kojima ju je upućivala kako da postupa sa njezinim sinom te je ona na takav način i postupala sve do kraja školske godine.
13. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ĐPT u pogledu spornog događaja navela je da se tog dana sastala sa okrivljenom i njezinim suprugom ispred Osnovne škole Cavtat, budući su bile na snazi mjere zbog epidemije Covid 19, da su razgovarale o nekim problemima, međutim, da je došlo do gradacije tog razgovora budući da su roditelji bili ljuti zbog nekih prijašnjih događaja koji su se zbili u školi. Tada su spominjali njenu kolegicu TP i neke događaje koji su se zbili između nje i djece te je tada u razgovoru okrivljena u jednom trenutku rekla da oštećenu TP "treba staviti na mjesto, ja ću ju staviti na mjesto, ubit ću je" što je kod nje izazvalo nelagodu te je nakon završetka razgovora sve to prenijela oštećenoj ZP.
14. Obranu okrivljenice potvrdio je svjedok LP navodeći da su on i njegova supruga toga dana došli u Osnovnu školu vezano za zdravstveno stanje njihovog sina ĐP, te su se ispred škole sreli sa razrednicom profesoricom ĆP, i ona je započela razgovor govoreći o tome kako su jutros imali sat razredne zajednice te su pričali o tome kako djeca trebaju učiti te su nakon toga pričali o događaju profesorice sa njihovom kćerkom Đ te im je tada ista rekla da su obje krive zbog tog događaja. U odnosu na njihovog sina potvrdio je da je njihov sin F bio izložen vršnjačkom nasilju, te da njihov sin boluje od dislalije odnosno otežanog govora koji se problem pojačavao kad je pod stresom, te da već dulje vrijeme imaju problema sa ravnateljicom pa je ona tako prijavila DORH-u da njihova kćer Đ putem društvenih mreža šalje prijeteće poruke i priča sa pedofilom te im je zbog toga dolazio i Centar za socijalnu skrb, međutim državno odvjetništvo nije ništa utvrdilo.
15. Nadalje, svjedokinja AP navela je da se sjeća da se je spornog dana odvijao događaj između roditelja odnosno okrivljene i njenog supruga i razrednice ĐPT, na školskoj terasi, da je to vidjela iz svoje kancelarije da se nakon razgovora susrela sa razrednicom i razgovarala s njom te joj je ona tad rekla da joj je okrivljena u razgovoru iznijela prijetnje smrću učiteljici ZP, što je potvrdila i ZP navodeći da joj je ĐPT prenijela prijetnju te su odluče pozvati policiju.
16. Prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da nije uputila prijetnje ZP preko ĐPT, već da je možda rekla da profesoricu "treba staviti na mjesto".
17. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenice u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da nije uputila prijetnje smrću oštećenoj jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje ĐPT te ZP. Naime, svjedokinja ĐPT jasno i okolnosno opisuje sporni događaj sa okrivljenicom, navodeći da je toga dana okrivljenica imala primjedbe na TP te da je navela "da ju treba staviti na mjesto, ja ću ju staviti na mjesto, ubit ću je", a koje prijetnje je prenijela oštećenoj ZP. I po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda svjedokinja ĐPT i ZP nemaju razloga teretiti okrivljenicu nego iskazuju na osnovu onoga što se dogodilo, a obrana okrivljenice, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
18. Stoga, zbog naprijed navedenog a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ju je ispravno prvostupanjski sud proglasio krivom i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
19. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
20. Nadalje, nisu u pravu državni odvjetnik i okrivljenica kada se žalbe zbog odluke o kazni.
21. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljenici cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenicu. Tako je prvostupanjski sud okrivljenici kao olakotno cijenio činjenicu da do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, da je majka djeteta sa teškoćama u razvoju, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenice nije našao, pa joj je izrekao kaznu ispod zakonom propisane minimalne kazne za to kazneno djelo u trajanju od tri mjeseca i potom joj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
22. Državni odvjetnik smatra da nije bilo uvjeta za ublažavanje kazne okrivljenici, izricanjem joj kazne ispod zakonom propisane minimalne kazne za to kazneno djelo, jer na strani okrivljenice ne postoje posebno olakotne okolnosti. S druge strane okrivljenica u žalbi ističe samo žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, međutim, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.
23. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud okrivljenici izrekao kaznu ispod zakonom propisane najniže kazne za to kazneno djelo i to kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i potom joj izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, upravo okolnost da okrivljenica do sada nije dolazila u sukob sa zakonom da je majka djeteta sa teškoćama u razvoju ukazuju da se radi o osobito olakotnom okolnostima koje opravdavaju izricanje kazne okrivljenici ispod zakonom propisanog minimuma za to kazneno djelo.
24. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je okrivljenica osuđena presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog učinjenog, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenicu i sve ostale da u buduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
25. Iako okrivljenica u žalbi ističe i žalbenu osnovu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, niti tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, ističe se da je ispravno prvostupanjski sud okrivljenicu obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 eura koji troškovi su određeni s obzirom na trajanje i složenost postupka, te plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice i osoba koje je dužna uzdržavati.
26. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenica pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
