Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-459/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja BH, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Ksenija Grba i Maja Kovač, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Građevina MG d.o.o., Saršoni 91, Saršoni, OIB: 58705608082, zastupanog po punomoćniku Radijani Trobonjača, odvjetnici iz Opatije, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. ožujka 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Građevina MG d.o.o., OIB: 58705608082, da tužitelju BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.742,19 EUR (tri tisuće sedamsto četrdeset dva eura i devetnaest centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 2.493,87 EUR (dvije tisuće četiristo devedeset tri eura i osamdeset sedam centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. prosinca 2021. podnio tužbu navodeći kako su stranke prema ponudi tuženika br. 0015-2019 od 27. srpnja 2019., u kolovozu 2019. sklopile ugovor o djelu. Predmetnim ugovorom tuženik je od tužiteljeva materijala trebao postaviti hidroizolaciju na krovnoj terasi tužitelja. Hidroizolacija se sastojala od postavljanja ljepila, toplinske izolacije (stirodur debljine 5 cm), estriha, hidro izolacijske dvokomponentne smjese sika i keramičkih pločica. Uz opisanu hidoizolaciju, tuženik je bio obvezan postaviti demit fasadu (stiropor debljine 5 cm) na zidove krovne terase bez završnog sloja. Svrha postavljanja svih nabrojenih materijala je bila spriječiti prodor vode na tavan i niži kat obiteljske kuće tužitelja. U kolovozu 2019. godine tuženikovi radnici su započeli sa radovima, te je već prilikom njihova izvođenja tužitelj prvi puta usmeno upozorio izvođače radova na nedostatke u njihovom poslu kod postavljanja ljepila i drugih materijala. Prigovorio im je da ne rade u skladu sa pravilima struke. Tuženik ga je uvjeravao da se radi po pravilima struke i da će nakon završetka radova prestati curenje vode u tužiteljevoj obiteljskoj kući. Radovi na terasi završeni su 27. kolovoza 2019., pri čemu je tužitelj tuženiku u potpunosti isplatio ugovoreni iznos od 12.000,00 HRK.

2. Prilikom pregleda primljenih radova ljeti, nije bilo moguće otkriti skrivene nedostatke koje je tužitelj mogao utvrditi tek nastupom jačih kiša, odnosno tek sljedeće zime, polovicom prosinca 2020. i u siječnju 2021., kod jačih kiša, tužitelj je utvrdio da mu voda prodire u kuću i to na istim mjestima na kojima je tuženik postavio hidroizolaciju. Tužitelj je obavijestio tuženika o uočenim skrivenim nedostacima, a na prigovor tužitelja, tuženik je odgovorio paušalnom tvrdnjom da voda ne prodire kroz pokrov izveden po tuženiku, nego kroz fasadu i klimu. Tuženik je na više poziva tužitelja odbio izvršiti popravak, te je poricao odgovornost za skrivene nedostatke i svoju obvezu na sanaciju štete nastale uslijed prodiranja vode zbog loše izvedenih radova. Jednom prilikom kad je pristao doći na lice mjesta, samo je ponovno pokušavao uvjeriti tužitelja kako je za novi prodor vode kriva dotrajala fasada na kući tužitelja. Osim što su mu izvedeni i plaćeni radovi, kao i ugrađeni materijal koji je sam nabavio, postali neupotrebljivi, uz to mu je nastala i šteta u vidu vlaženja zidova i oštećenja prvog kata obiteljske kuće. Tužitelj je bio primoran tražiti nove radnike za sanaciju potkrovlja i prvog kata kuće, te je prilikom novih radova utrošeno ukupno 6.500,00 HRK. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplata iznosa od 6.500,00 HRK za nove radove kao i 12.000,00 HRK za već plaćene radove po tuženiku, sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neosnovana. Nastupila je prekluzija ostvarivanja bilo kakvih prava prema tuženiku s osnova predmetnog ugovora, te je nastupila zastara. Prodor vode tužitelj je mogao uočiti odmah nakon prve obilnije kiše koje su se dešavale nakon 27. kolovoza 2019. Od predaje posla do podnošenja tužbe na području gdje se nalazi objekt često su padale obilne kiše te je tužitelj mogao otkriti prodor vode, pa je stoga isti bio obvezan već nakon prvih kiša tijekom 2019. u roku od mjesec dana obavijestiti tuženika o nedostacima. Tuženik je radove izveo stručno sukladno pravilima struke i prihvaćenoj ponudi uz nadzor samog tužitelja. Na objektu tužitelja postavljena je klima koja nije imala odvodnu cijev od fasade, te sama fasada nije završena jer nema završni sloj, te voda iz kondenzata klime pada po objektu, ulazi u stiropor i širi se unutrašnjim dijelom objekta tužitelja, a što je tuženik upozorio tužitelja prije početka radova te mu je sugerirano da izvrši odgovarajuće radove. Tužitelj je sugerirao da tuženik bude izvođač tih radova što je tuženik odbio. MH je osobno nadgledao izvođenje predmetnih radova a radove je vršio OH sa 40 godina iskustva. Tuženik je u dogovoru sa tužiteljem čekao da padne kiša kako bi se utvrdilo da je hidroizolacija dobro postavljena, nakon čega bi se nastavilo s daljnjim radovima postave. Keramičar koji je postavljao keramiku rekao je tuženiku da terasa ne pušta. Tužitelj nije imao nikakve prigovore na kvalitetu radova prilikom izvođenja. Predlaže odbijanje tužbe uz naknadu parničnog troška.

4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u ponudu br. 0015-2019 izdanu od strane tuženika (list 5 spisa), e-mail (list 4 spisa), sačinjene fotografije objekta tužitelja (list 9-11 spisa), korespodencija tužitelja i tuženika (list 22-31 spisa), izvod DHMZ-a (list 32-33 spisa), saslušan je tužitelj (list 38-40 spisa), saslušan je z.z. tuženika MH (list 40-41 spisa), saslušani su svjedoci OH (list 55 spisa) i LH (list 55 spisa), te je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku struč.spec.ing.aedif. UH (list 147-170 spisa).

5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj dobio ponudu tuženika od 27. srpnja 2019., a koju ponudu je tužitelj prihvatio, temeljem koje je tuženik izvršio radove postavljanja hidroizolacije na terasi objekta tužitelja, za koje radove je tužitelj isplatio iznos od 12.000,00 HRK. Također nije sporno da su radovi završeni 27. kolovoza 2019. niti je sporno da je nakon izvršenih radova došlo do prodora vode u nekretninu tužitelja.

7. Sporno je razdoblje u kojem je tužitelj primijetio, odnosno mogao primijetiti prodor vode, sporan je uzrok prodora vode kao što je sporna stručnost izvedenih radova i uzročno posljedična veza između izvedenih radova i prodora vode. Sporno je da li je došlo do prekluzije ostvarivanja prava u konkretnom slučaju.

8. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

9. Saslušan je tužitelj BH koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je angažirao 2019. tuženika radi izvođenja radova na hidro izolaciji terase na krovu. Sa tuženikom nije zaključio nikakav pismeni ugovor. Tuženik je započeo s radovima početkom kolovoza 2019. Tijekom izvođenja radova prigovorio je postavljenoj betonskoj podlozi na terasu koju je izveo za vrijeme njegovog odsustva jer ta podloga nije imala dobar pad i imala je grbu na sredini te je tražio od tuženika da to riješi, a on je rekao da će tu grbu ostrugati. Kada je došao keramičar koji je trebao postavljati pločice on mu je rekao da podloga nije dobro izvedena, da nema pravilan pad i da je neravna. Tražio je od tuženika da kompletno odstrani tu postavljenu podlogu i postavi novu, ali on ga je uvjeravao da će sa struganjem sve biti uredu. Vidio je da tuženik premazuje podlogu s materijalom SIKA 107 i taj premaz je nanosio sa pinelom, umjesto sa gleterom. Pritom nije stavio niti mrežicu, a drugi sloj je također nanosio pinelom. Tome je također prigovorio, a tuženik je rekao da će on sve te radove izvesti iznova ako nešto ne bude dobro. Tuženik mu se obvezao postaviti keramičke pločice koji je poslao keramičara a on je kupio pločice. Tuženik je završio s radovima 27. kolovoza 2019. Krajem 2020. negdje u listopadu počinju problemi s vlaženjem odnosno uočio je fleku u sobi koja se nalazi ispod ove krovne terase. Odmah je zvao telefonom tuženika i prijavio mu tu fleku na stropu sobe, a on mu je rekao da će doći i to pogledati, ali se nikada nije odazvao i kasnije mu se više nije javio. Kasnije mu je počelo vlažiti i u dnevnom boravku, koji se nalazi ispod terase, a i u potkrovlju. Kada je vidio da se tuženik više ne javlja poslao mu je mail 9. siječnja 2021., a prije mu je u ožujku i travnju 2021. slao slike prodora vode. Tuženik mu je odgovarao da je to od fasade, ali fasadu je također tuženik radio. Točno je da je na prijeporu ugrađena vanjska jedinica klima uređaja i točno je da odvod od tog klima uređaja tj. kondenzator kaplje po ovoj krovnoj terasi, ali to nikako ne bi trebalo biti uzrok vlaženja jer se radi o otvorenoj terasi koja mora biti otporna i na kišu. Tuženik mu niti u jednom trenutku tijekom izvođenja radova nije rekao da bi klima uređaj mogao predstavljati problem. Nije mu rekao da bi fasada na ostatku kuće mogla predstavljati problem. Tijekom izvođenja radova tuženik je stavio ljepenku na terasu i onda su čekali kišu da se napravi kišna proba. Sjećam se da je palo dosta kiše i sve je bilo uredu i ništa nije propuštalo. Nakon što je izveo radove nisu radili nikakve probe.

10. Nije bio prisutan cijelo vrijeme tijekom izvođenja radove već samo kada se postavljala ljepenka i kada je došao keramičar postavljati pločice. Oko krovne terase je prije izvođenja radova na zidovima postojala gruba žbuka. Dakle zidovi nisu imali fasadu, već samo grubu žbuku. Tuženik je na tu grupu žbuku zalijepio stiropor i premazao ljepilom. Međutim njemu prije ovih radova nikada nije puštalo iz te grube žbuke. Na krovu je imao izvedene završne limove.

11. Saslušan je z.z. tuženika MH koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je sa tužiteljem dogovorio radove koji su navedeni u ponudi i sve ugovorene radove je izveo. Izveo je fasadu kako se to navodi u ponudi, ali bez završnog sloja jer su tako ugovorili. Zalijepio je po zidovima tj. na grubu žbuku stiropor od 5 cm i postavio ljepilo i mrežicu. Na to treba još staviti završni sloj koji sprječava prodor vode, ali ti radovi nisu ugovoreni. Na podni dio terase od površine 14-15 m2 postavio je prvo hladni premaz tipa ibitol s ljepenkom V4. Na to je stavio stiropor od 3 cm, potom na to stavio građevinsku foliju i nakon toga sloj betona s vlaknima do 5 cm. Onda je sve premazao sa sikom i to građevinskom četkom, a ne pielom. Postavio je i kutne folije i nakon toga se postavljala keramika. Nakon postavljanja ljepenke čekao je kišu radi kišne probe. Potom je nakon postavljanja betona i sike ponovno čekao kišu radi kišne probe, a sve prije postavljanja keramike. Tužitelj je pritom vršio pritisak da se što prije izvedu radovi, ali mu je na to rekao da želi kišne probe. Obratio mu se tužitelj i rekao da mu vlaži s terase. Ne zna kada je točno to bilo, ali je bilo iduće godine od izvođenja radova tj. 2020. Sjeća se da je otišao u ljeto 2020. na lice mjesta i tamo je zatekao keramičara koji je bio njegov kooperant kako izvodi keramiku u stanu tužitelja. On i tužitelj su pregledali krovnu terasu i vidio je da postavljeni klima uređaj nema postavljenu cijev za odvod kondenzata nego voda kaplje po cijeloj krovnoj terasi i vlaži zidove. Također kada su izvodili te radove na zidovima odnosno postavljali stiropor, nisu micali instalirani klima uređaj pa stiropora nema na površini iza tog uređaja. Stoga smatra da je klima uređaj razlog vlaženja. Krov uopće nije imao limarske radove.

12. Predložio je tužitelju da izvede tlačnu probu terase, ali za to mora imati idealne uvjete odnosno ne smije biti jako vruće i mora proći određeno vrijeme bez padalina. Međutim tužitelj je inzistirao da tlačnu probu napravi odmah i tada mu se više nije javljao. Prilikom postavljanja sika izolacije vodili su računa o tome da u dane kada su izvodili te radove nije prevelika vrućina. Na prvom sloju sika izolacije nije primijetio nikakvu pukotinu i onda je još taj sloj premazao s drugim slojem. Prije početka radova upozorio je tužitelja da bi trebalo izmjestiti klima uređaja dok se izvedu radovi, međutim on kao investitor nije to uradio pa su onda postavili stiropor oko klima uređaja. Da je došlo do nekog propusta u radovima koje je izveo onda bi uslijed prve jače kiše odmah došlo do vlaženja i to bi se vidjelo.

13. Saslušan je svjedok OH koji u svome iskazu u bitnome navodi kako ga je angažirao tuženik da izvede radove ljepenke. Na podlogu su izvukli vodootpornu podloku sika. Tu siku su nanijeli na pod gleterom, a u rubove četkom. Kada se osuši stavlja se ibitol i ljepenka od 10-12 cm. Potom su brenerom zavarili, spojili i još jedan sloj sike. Nakon toga su stavili betonsku podlogu za keramiku, na zidove stiropor, mrežicu i zagletali ljepilom. Tijekom izvršenja radova klima je stajala na terasi u sadašnjem položaju. Na pod nisu stavili mrežicu jer se na siku ne stavlja. U kutove su ljepenku gurali na preklop i to 10 dolje i 10 gore te su varili. U kut ljepenku su gurali štapom i nakon što ljepenka omekša može se lijepo ugurati. Na pod terase je izvedena nivelacija na rigu.

14. Saslušan je svjedok LH koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je izveo keramičke radove i utrošio više ljepila nego što treba za tu površinu, što znači da je podloga bila neravna, a ne smije se štemati jer je hidro izolacija ispod pa treba staviti više ljepila. Vodio je računa o tome da prilikom postavljanja pločica terasa ima pad. U konkretnom slučaju je postavio pločice 30x60 i to preklopno, a u kojem slučaju se utroši veća količina ljepila. Keramika kada se kupi je uvijek kriva pa se utroši više ljepila, a koliko je otišlo ljepila zbog podloge ne zna. Nije uočio u podlozi ništa neobično, osim što nije bila ravna, a to mu se dogodi u 80% slučajeva.

15. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao istinitim i logičnim, njegov iskaz se podudara sa provedenim građevinskim vještačenjem, a ujedno je u suglasju sa iskazima svjedoka AH i LH, koje iskaze sud također cijeni kao istinite, dok je iskaz z.z. tuženika cijenio djelomično neistinitim posebice u dijelu u kojem navodi da je upozorio tužitelja vezano za potrebu micanja klime uređaja i njezinog odvoda vode.

16. U postupku je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku struč.spec.ing.aedif. UH koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje objektivnim i stručnim, rađenim sukladno pravilima struke i vještina, detaljno je obrazložen te je vještak dao dostatna pojašnjenja njegovog zaključnog mišljenja. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi kako nagib terase nije konstantan, da terasa ima padove, završetak podnih pločica uz dovratnik vrata terase nije izveden prema pravilima struke te omogućuje naknadni prodor vode. Korištena je masa za fugiranje na bazi cementa što je u suprotnosti s uobičajenim pravilima struke za vanjske prostore koji su pod utjecajem sunca i UV zraka koji razorno djeluju na iste. Detalj spoja okvira vrata i keramičkih pločica nije izveden na način da adekvatno onemogući prodor vode, fuge na soklu terase izvedene su nestručno, neujednačeno, mjestimično predebelo i/ili pretanko, na bazi cementa te se na predmetnom očevidu jasno vide mjestimične lokacije fuga koje se ljušte i odvajaju od zida. Generalno neuredno i neujednačen nanos mort preko fasadnog sustava koji je izvodio izvođač radova, te izvođač radovima na fasadnim zidovima nije predvidio zaštititi završetke površina koje je obradio (završetak prema krovnoj konstrukciji) što omogućuje prodor insekata, vlage, truljenja drvene konstrukcije krova i dr. Isto tako vještak je naveo kako se u odnosu na izradu sloja hidroizolacije ne može očitovati budući nije izvršena razorna metoda razbijanja slojeva terase. Ujedno napominje da ukoliko je materijal ugrađen pri nepovoljnim vremenskim uvjetima, desilo bi se brzo vezivanje materijala uslijed čega su nastale pukotine unutar sustava hidroizolacije, što je moglo rezultirati daljnjim prodiranjem vode kroz izvedeni sustav hidroizolacije.

17. Rješenjem posl.br. Pn-459/2021-32 od 15. studenog 2024. pozvane su stranke da se izjasne o potrebi izrade dopune nalaza i mišljenja odnosno o potrebi pozivanja vještaka radi davanja usmenog očitovanja obzirom na svoja očitovanja na predmetni nalaz i mišljenje, te obzirom stranke nisu tražile provođenje dopune u bilo kojem pogledu, to ovaj sud nije pozivao vještaka radi davanja očitovanja.

18. Tuženik je izvršio radove sukladno ponudi br. 0015-2019 za koje je izvršeno plaćanje u iznosu od 12.000,00 HRK. Uvidom u ponudu utvrđeno je kako su dogovoreni poslovi postavljanja ljepenke sa hladnim premazom, postava stiropora sa folijom, postava estrix sa vlaknim, postava hidroizolacije sika, keramičkih pločica, cokla, stiropora sa mrežicom i ljepila bez završnog sloja te rušenje dimljaka. Tuženik ističe kako je sve radove izvršio stručno prema pravilima struke i prihvaćenoj ponudi, kao i da uzroci eventualnog prodora nisu povezani s predmetnim radovima tuženika. Ovakve navode ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, vještak u svojem nalazu i mišljenju ističe kako su predmetna oštećenja posljedica loše izvedenih radova. Potpuno su nelogični navodi tuženika da bi radovi bili izvedeni sukladno pravilima struke i vještina, kad je vještak uviđajem na licu mjesta utvrdio više nepravilnosti, i to da nagib terase nije konstantan, da terasa ima kontrapadove, da završetak podnih pločica uz dovratnik vrata nije izveden prema pravilima struke što omogućuje naknadni prodor vode. U tome dijelu se upire neosnovanost navoda tuženika da uzroci eventualnog prodora nisu povezani s predmetnim radovima tuženika posebice imajući u vidu mišljenje vještaka da detalj spoja okvira vrata i keramičkih pločica nije izveden na način da adekvatno onemogući prodor vode.

19. Tuženik je tijekom postupka naglašavao kako tužitelj nije u spis dostavio Izvedbeni projekt predmetne rekonstrukcije odnosno Projekt za izvođenje predmetnih radova, te da bi njegovom dostavom tužitelj tek tada imao pravni osnov za isplatu za slučaj da tuženik nije izvodio radove po Projektu. Ovakav navod tuženika je u potpunosti neosnovan. Naime, tužitelj je podneskom od 20. listopada 2023. u fizičkom obliku dostavio cjelokupan projekt a koji prileži spisu a temeljem kojeg je vještak izradio nalaz i mišljenje. Upravo je na stranici 3. predmetnog Nalaza vještaka kao napomena naznačeno kako je vještak izvršio uvid u projekt.

20. Sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, dalje: ZOO-a) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Sukladno čl. 604. st 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok je čl. 605. st. 1. ZOO-a propisano da ukoliko se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke. (stavak 2.)

21. Tuženik je u tijeku postupka isticao prigovor prekluzije navodeći kako je tužitelj navedene nedostatke mogao primijetiti već nakon prve obilnije kiše nakon primopredaje radova, što je bilo znatno prije prosinca 2021. Nije sporno da je datum primitka i predaje radova 27. kolovoza 2019, a da je tužitelj izvijestio tuženika prije proteka roka od dvije godine, što je vidljivo iz prepiske poruka. U odnosu na subjektivan rok od mjesec dana ističe se kako u spisu prileži podatak od DHMZ-a gdje je vidljiva količina oborina/kiše koja je pala na području predmetne nekretnine, te je iz priloženog razvidno da je veća količina kiše pala u razdoblju kada se tužitelj obratio tuženiku vezano za uočene nedostatke, a ujedno se napominje kako je potpuno neživotno da tužitelj ne bi kontaktirao tuženika kao izvođača radova kada je uočio nedostatke, tim više što iz iskaza z.z. tuženika proizlazi kako je tužitelj želio radove da budu izvedeni što prije, čime se dolazi do zaključka kako je tužitelj bio uvelike zainteresiran za završetak predmetnih radova, pa je stoga prigovor prekluzije odnosno nastup zastare ovaj sud cijenio neosnovanim.

22. Ujedno se napominje da nije sporno da su stranke prilikom izvođenja radova, u različitim dionicama radova sačekali pad kiše kako bi vidjeli da li postoje kakva propuštanja, pa nakon što su utvrdili da ne postoje nastavili su sa radovima, iz čega je sasvim razvidno i logično da količine kiše koje su pale za vrijeme izvođenja radova nisu bile toliko izražene i u tolikom obujmu da bi prouzrokovale prodor vode, što znači da je tužitelj tek u periodu kada je pala velika količina kiše mogao uočiti prodor vode, i tek tada se tužitelj obratio tuženiku vezano za uočene nedostatke u izvedenim radovima.

23. Tuženik navodi kako je keramika bila neravna zbog kupnje nekvalitetne, loše i jeftine keramike koju je nabavio tužitelj, kao što je bio nabavljen i nekvalitetni materijal u pogledu ljepila, fug mase i silikona, a koji materijal tuženik nije nabavljao već tužitelj. Sukladno čl. 597. st. 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, dok je čl. 596. st. 1. ZOO-a propisano da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu. Isto tako stavkom 3. čl. 596. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. Iz provedenih dokaza proizlazi kako tuženik nije upozoravao tužitelja na nedostatke koji se tiču uporabe materijale pribavljenog od strane tužitelja. Iz iskaza svjedoka LH ne proizlazi da je isti na bilo koji način upozorio tužitelja o kvaliteti materijala, već je samo naveo kako keramika kada se kupi je uvijek kriva pa se utroši više ljepila. Tuženik kao izvođač radova, a koji tvrdi da ima godine iskustva u svojoj struci, bi zasigurno upozoravao tužitelja na nedostatke koji se tiču vrste i sastava materijala koju će upravo on upotrijebiti za potrebe izvođenja radova. Potpuno je neživotno da bi tuženik znajući da koristi neupotrebljiv/manjkav materijal pristajao na izvođenje radova za koje mu je poznato da će proizvesti određene poteškoće, a nastavno popravljanje već izvedenih radova, a moguće i štetu njegovom ugledu kao izvođača radova.

24. Neosnovanost navoda tuženika da su oštećenja nastala obzirom je upotrijebljen loš materijal, da je tuženik samo postupao po nalogu tužitelja te da je radove izvršio sukladno pravilima struke, proizlazi iz mišljenja vještaka u kojem ističe kako su fuge na soklu izvedene nestručno, neujednačeno, mjestimično predebelo ili pretanko, na bazi cementa te da se vide lokacije fuga koje se ljušte i odvajaju od zida. Iz navedenog jasno proizlazi kako rezultat oštećenja nije samo upotreba lošeg materijala, već je došlo do nedostataka u samom načinu izvođenja radova. U odnosu na navod tuženika da se vještak nije očitovao o prodoru vode i odvodu, ističe se kako je vještak detaljno, obrazloženo i taksativno naveo sve uzroke prodora vode u stan tužitelja, odnosno uzročno-posljedičnu vezu između izvedenih radova i nastalih oštećenja.

25. Također je potrebno napomenuti kako su sukladno čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Tuženik se o nabavci loših materijala izjasnio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno tek nakon što je provedeno građevinsko vještačenje, a ne radi se o činjenici koju isti nije mogao iznijeti već u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu. Ovaj sud je mišljenja kako je tuženik prekludiran u iznošenju takvih činjenica, pa i u slučaju da je iste iznio ranije, provedenim dokazima je utvrđeno kako iste nisu utemeljene.

26. Nadalje, nelogičan je navod tuženika u kojem ističe kako nije odgovoran za prodor i curenje vode, već da odgovornost postoji na strani tužitelja, odnosno svjedoka LH koji je postupao po nalozima tužitelja. Ovakav navod ovaj sud smatra neosnovanim, obzirom svjedok u iskazu nije naveo da bi ga tužitelj samostalno angažirao, dok je tužitelj naveo kako se sam tuženik obvezao postaviti keramičke pločice te da je on poslao keramičara za obavljanje tog posla.

27. Provedenim vještačenjem utvrđeno je kako ukupna visina štete koja je nastalo kod tužitelja iznosi 3.742,19 EUR, i to u pogledu radova u stanu tužitelja i radova na terasi.

28. Obzirom na sve navedeno to je zaključak ovoga suda kako tuženik nije izveo radove sukladno pravilima struke, te su oštećenja koja su nastala na nekretnini tužitelja posljedica loše izvedenih radova uslijed kojih je došlo do nepravilnosti koje su kod tužitelja prouzrokovale štetu, i to u visini od 3.742,19 EUR, slijedom čega je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 3.742,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

29. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,50 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 83,87 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup 5 ročišta u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (23. siječnja 2023., 06. ožujka 2023., 03. svibnja 2023., 14. lipnja 2023. i 27. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), opomena pred tužbu od 07. rujna 2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 37. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 375,00 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 499,50 EUR.

31. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužitelja za podnesak od 26. ožujka 2025. budući isti nije potreban za vođenje parnice, te se u istom ne iznose neki novi navodi koji nisu izrečeni u ranijem tijeku postupka.

32. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 2.493,87 EUR pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

33. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

34. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

35. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 25. lipnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

− pun. tužitelja

− pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

▪ Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 83,87 EUR