REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: P-1043/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Sanja Conjar iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535 isplatiti tužitelju JB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.842,21 eur sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 2,10 eur od 31.3.2008. do isplate,

- 0,34 eur od 30.6.2008. do isplate,

- 14,41 eur od 31.10.2008. do isplate,

- 4,17 eur od 30.11.2008. do isplate,

- 17,19 eur od 31.12.2008. do isplate,

- 19,19 eur od 31.1.2009. do isplate,

- 20,09 eur od 28.2.2009. do isplate,

- 19,22 eur od 31.3.2009. do isplate,

- 22,36 eur od 30.4.2009. do isplate,

- 18,46 eur od 31.5.2009. do isplate,

- 15,60 eur od 30.6.2009. do isplate,

- 16,36 eur od 31.7.2009. do isplate,

- 17,87 eur od 31.8.2009. do isplate,

- 17,74 eur od 30.9.2009. do isplate,

- 16,21 eur od 31.10.2009. do isplate,

- 19,08 eur od 30.11.2009. do isplate,

- 31,38 eur od 31.12.2009. do isplate,

- 24,64 eur od 31.1.2010. do isplate,

- 23,89 eur od 28.2.2010. do isplate,

- 28,33 eur od 31.3.2010. do isplate,

- 26,42 eur od 30.4.2010. do isplate,

- 29,12 eur od 31.5.2010. do isplate,

- 43,31 eur od 30.6.2010. do isplate,

- 40,39 eur od 31.7.2010. do isplate,

- 49,31 eur od 31.8.2010. do isplate,

- 46,23 eur od 30.9.2010. do isplate,

- 41,27 eur od 31.10.2010. do isplate,

- 51,73 eur od 30.11.2010. do isplate,

- 65,04 eur od 31.12.2010. do isplate,

- 55,62 eur od 31.1.2011. do isplate,

- 58,93 eur od 28.2.2011. do isplate,

- 54,72 eur od 31.3.2011. do isplate,

- 55,48 eur od 30.4.2011. do isplate,

- 73,32 eur od 31.5.2011. do isplate,

- 75,06 eur od 30.6.2011. do isplate,

- 89,31 eur od 31.7.2011. do isplate,

- 81,67 eur od 31.8.2011. do isplate,

- 73,30 eur od 30.9.2011. do isplate,

- 70,73 eur od 31.10.2011. do isplate,

- 70,10 eur od 30.11.2011. do isplate,

- 74,06 eur od 31.12.2011. do isplate,

- 77,52 eur od 31.1.2012. do isplate,

- 77,98 eur od 29.2.2012. do isplate,

- 75,59 eur od 31.3.2012. do isplate,

- 77,21 eur od 30.4.2012. do isplate,

- 78,31 eur od 31.5.2012. do isplate,

- 75,13 eur od 30.6.2012. do isplate,

- 76,94 eur od 31.7.2012. do isplate,

- 75,55 eur od 31.8.2012. do isplate,

- 72,54 eur od 30.9.2012. do isplate,

- 75,75 eur od 31.10.2012. do isplate,

- 77,29 eur od 30.11.2012. do isplate,

- 76,21 eur od 31.12.2012. do isplate,

- 70,15 eur od 31.1.2013. do isplate,

- 75,30 eur od 28.2.2013. do isplate,

- 75,75 eur od 31.3.2013. do isplate,

- 73,73 eur od 30.4.2013. do isplate,

- 67,46 eur od 31.5.2013. do isplate, po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153,04) koje teku do 31. 12. 2007. g. a od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535 naknaditi tužitelju JB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 286,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.5.2006. sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu br: 918-50-3473340., na iznos kunske protuvrijednosti CHF 21.330,00 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva, te rok otplate kredita 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-1094/2019- 27 od 22. travnja 2022. g. sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja JB i obvezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. na isplatu (preplaćenih) iznosa s osnova ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi vezanoj uz CHF.

Tužitelj navodi da je putem reklama obaviješten o povoljnostima kredita u švicarskim francima, te se obratio kreditoru, koji ga je informirao da odobravaju kredite u švicarskim francima, te da su zbog niže kamatne stope ti krediti povoljniji od kredita odobrenih u EUR- ima, te da je CHF čvrsta valuta, a kamatna stopa je promjenjiva isto kao i kod kredita u drugoj valuti. Međutim, navodi da ga kreditor nije informirao o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, niti o korelaciji fluktuacije iste s promjenjivom kamatnom stopom, niti da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR. Dakle, tužitelju kreditor nije priopćio sve podatke koji su mogli utjecati na obim njegovih obveza, a na temelju kojih je on mogao sagledati koliki će biti njegov iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. O kamatnoj stopi i ostalim elementima ugovora, osim roka vraćanja, tužitelj s kreditorom nije imao mogućnosti pregovarati jer se ponuda kreditora temeljila na principu „uzmi ili ostavi“.

Tužitelj se poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013.godine broj:

P-1401/12, a koja presuda je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 7129/13-4 od 13.lipnja 2014. godine i Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.godine, te navodi da je toč 2. navedene presude utvrđeno je da je, između ostalih Raifeissenbank Austria d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kreditor kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje je utvrđeno da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u njima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Na taj način kreditor je postupao suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (N.N. 96/03). Tužitelj svoje pravo da se poziva na gore navedene presude crpi iz odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, a kojim je propisano da odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa iz članka 106. stavak 1. istog zakona, u smislu postojanja povrede zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Radi se o međusobnoj povezanosti kolektivne i individualne zaštite, odnosno primarno apstraktne zaštite kroz prizmu udružene tužbe za zaštitu potrošača, a potom individualne konkretne kompenzacijske zaštite koja se ostvaruje individualnom tužbom. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti suradnje, načelo jednake vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava. ( Vrhovni sud RH – Revt-249/14-2 od 09.04.2015.godine) Tuženikovo znanje i iskustvo u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima tužitelja kao prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo, te je tuženik bio dužan prilikom ugovaranja kredita tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te upozoriti na sve rizike koji iz tih odredbi proizlaze. Međutim, kreditor to nije učinio. Slijedom izloženoga vidljivo je da je kreditor s tužiteljem zaključio ugovor o kreditu koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Člankom 232. Zakona o obveznim odnosima propisane su posljedice ništetnosti. Tako je određeno da u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, odnosno takve ugovorne odredbe. Isto tako odredbom članka 1111 Zakona o obveznim odnosima regulirano je opće pravilo po kojem je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe koji prijeđe u imovinu druge osobe, a da taj prijelaz nema osnove. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da obveza vraćanja postoji i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala. Slijedom navedenih zakonskih odredbi tuženik je u obvezi vratiti tužitelju preplaćeni iznos s ništetne odredbe o valutnoj klauzuli koje mu je tužitelj isplatio tijekom otplate kredita, a koji iznos predstavlja razliku iznosa preplaćenog s osnova ništetne valutne klauzule i iznosa koji bi tužitelj bio dužan platiti bez valutne klauzule.

Tužitelj je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a istim je utvrđeno da je preplatio na ime valutne klauzule iznos od 2.842,21 eur / 21.414,65 kn.

Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.842,21 eura i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to detaljno navedeno u izreci.

Potražuje i naknadu parničnog troška, također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Uvidom u dostavnicu, koja se nalazi na listu 59 spisa, sud je utvrdio da je tuženiku tužba, zajedno sa prilozima i rješenjem kojim se poziva podnijeti odgovor na tužbu, dostavljena 31. srpnja 2024. Navedenim rješenjem tuženik je upozoren da će, ako u roku od 45 dana ne odgovori na tužbu, sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a isto nije učinio niti do donošenja ove presude zbog ogluhe.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio (Ugovor o kreditu, te knjigovodstvena dokumentacija za isti), niti sa činjenicama koje su opće poznate, a isto tako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženog spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331. b st. 1. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe, kao u izreci ove presude.

5. O parničnom trošku je odlučeno imajući u vidu čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, a imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje Tarifa) i zahtjev tužitelja. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, uvećano za 25% PDV-a od 49,77 eura, te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 37,44 eura, što je ukupno 286,29 eura.

U Zagrebu 24. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku