Poslovni broj: Us I-3381/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz, sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja V. Trading & consulting d.o.o., OIB: 15980346858, Savska cesta 41/XV, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreznog nadzora, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/10, Urbroj: 513-04-23-2 od 31. ožujka 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/222, Urbroj: 513-007-08-21-1 od 23. studenoga 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/10, Urbroj: 513-04- 23-2 od 31. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: UP/I-471-02/21-01/222, Urbroj: 513-007-08-21-1 od 23. studenoga 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 23. studenoga 2021. tužitelju je točkom I. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018., u ukupnom iznosu od 45.191,27 kuna i kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana 3. studenoga 2021. u iznosu od 7.843,54 kune. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da uplati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u iznosu od 45.191,27 kuna u korist državnog proračuna te da uplati kamate na nepravodobno obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. obračunate do 3. studenoga 2021. u iznosu od 7.843,54 kuna u korist državnog proračuna te da obračuna i uplati daljnje kamate na nepravodobno obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. od dana 3. studenoga 2021. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata iz točke II. rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. Točkom IV. izreke određen je rok od 8 dana za izvršenje rješenja te je u točki V. određeno, da će se, ako porezni obveznik, ne izvrši uplate iz točke II. naplata izvršiti ovrhom.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu, u kojoj, u bitnome navodi, da u cijelosti osporava tuženikovu odluku kao nezakonitu iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene pravnih propisa te povrede odredaba postupka. Prvenstveno ističe da je pogrešno zaključeno da je tužitelj nepravilno iskazao pretporez po računima koji se odnose na troškove vozila za osobni prijevoz kao i zakupninu. Smatra da porezno tijelo prilikom provođenja nadzora radi izračuna poreza na dodanu vrijednost nije koristilo pravilnu metodu već je korištenjem pogrešne metode utvrdilo manje obračunan porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018., uz to navodi da je njegovo cjelokupno poslovanje vodio ovlašteni knjigovodstveni servis te je upravo taj servis pravilno izračunao sve porezne obveze. Ističe da su ovlaštene osobe koje su vodile postupak tu skladu s odredbom članka 121. stavka 2. Općeg poreznog zakona trebale imati više obzira i voditi porezni postupak jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica pa su takvim provođenjem poreznog postupka nastale obveze za tužitelja koje mu uzrokuju štetu. Nadalje, tužitelj navodi da s obzirom da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje da je time povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer u osporenom rješenju nedostaje utvrđeno činjenično stanje pa je stoga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. U odnosu na razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a slijedom toga i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe kako je u postupku počinjena i gruba povreda članka 6. stavka 1. i 2. OPZ-a. Nadalje, navodi da je u odnosu na razlog koji se odnosi na povredu postupka, a slijedom iznesenih činjenica, tijelo koje je vodilo postupak nije postupilo u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno načelom materijalne istine. Zaključno, ističe da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno propusta nadležnog tijela da vodi računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, kao i pogrešno protumačenim propisima, zaključuje da je rješenje kojim mu se nalaže uplata poreza potpuno nezakonito. Predlaže da se sud poništi osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove postupka.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu u cijelosti je ostao pri donesenom rješenju te predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 27. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, niti su opravdale svoj izostanak, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem po ocijeni suda ne bi bila od odlučujućeg utjecaja na donošenje drugačije odluke budući da se činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze prvenstveno temelje na pisanim dokazima (knjigovodstvenim i drugim ispravama te ispravama koje se pribave tijekom postupka)

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno je li poreznim rješenjem zakonito za 2018. godinu tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosima kako je navedeno u poreznom rješenju.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja i prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje, o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: 471-02/19-01/85, Urbroj: 513-07-08- 21-34 od 3. studenoga 2021. U obrazloženju poreznog rješenja detaljno se navode razlozi povećanja porezne osnovice za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. na način da je u tijeku nadzora obavljen uvid u knjigu ulaznih računa za navedeno razdoblje, te porezno tijelo zaključuje da je porezni obveznik iskazivao pravo na odbitak pretporeza u mjesečnim prijavama PDV-a, a isti se odnose na troškove vezane uz osobne automobile. Računi po kojima je osporen pretporez specificirani su na listu 2 do 9 prvostupanjskog rješenja te je utvrđeno da je po tim računima tužitelj iskazao pravo na pretporez u ukupnom iznosu 40.120,62 kuna obračunat na osnovicu 160.482,48 kuna po stopi od 25%. Na nadzorom utvrđenu obvezu PDV-a od 39.972,93 kuna obračunata je zatezna kamata od dana dospijeća do dana sastavljanja zapisnika u iznosu od 7.111,54 kuna. Nadalje, nadzorom je utvrđeno da je po računu dobavljača Vetrocar & Bus Spa, obračunao PDV na stjecanje u iznosu od 770,00 kuna, a kako je riječ trošku vozila za osobni prijevoz to je utvrđena obveza PDV-a u iznosu od 385,00 kuna. Slijedom ovih utvrđenja porezno tijelo je zaključilo da je tužitelj postupio protivno članku 57. stavku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

11. Nadalje, nadzorom je utvrđeno da je tužitelj po računu društva Sepe power d.o.o. iskazao pravo na odbitak pretporeza u iznosu 4.833,34 kune te da se taj račun odnosi na zakupninu, da je žalitelj kao podzakupnik za uslugu povremenog boravka članu uprave bio u obvezi obračunati PDV na osnovicu od 19.333,36 kuna u iznosu od 4.833,34 kuna, osnovom iz članka 73. stavka 1. 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.

12. Protiv navedenog poreznog rješenja tuženik je odbio žalbu kao neosnovanu potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u bitnome, navodeći zaključke utvrđene poreznim nadzorom provedenim kod tužitelja.

13. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014. i 115/2016. dalje u tekstu: ZPDV) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

14. Člankom 61. stavkom 2. ZPDV-a propisano je da porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Nije dopušten odbitak pretporeza za nabavu prijevoznih sredstava koji se odnosi na iznos iznad 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti po jednom sredstvu. 15. Odredbom članka 40. stavka 1. I) ZPDV-a propisano je da su PDV-a oslobođene usluge najma stambenih prostorija.

16. Člankom 73. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/2013., 85/2013., 160/2013., 35/2014., 157/2014., 130/2015., 115/2016., 1/2017., 41/2017. i 128/2017. dalje u tekstu: Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost) propisano je da iznajmljivanje namještenih ili nenamještenih soba i stambenih prostorija, radi povremenog boravka, bez namjere trajnog življenja, u turističke svrhe (povremenim gostima) i poslovne svrhe (predstavnicima tvrtki i sl.) nije oslobođeno plaćanja PDV-a.

17. Člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19. , 32/20. i 42/20., dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (točke 1. i 2.).

18. Člankom 6. stavkom 1. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa.

Prema stavku 2. članka 6. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, niti su utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

20. Stajališta upravnih tijela iznesena u osporenim rješenjima prihvaća i ovaj Sud, jer za zaključke istih postoji uporište u dokumentaciji spisa i materijalnim propisima koji se citiraju u obrazloženjima osporenog i poreznog rješenja.

21. Naime, tužitelj u tužbi, a tako i tijekom ovog upravnog spora nije sudu predočio relevantnu dokumentaciju kojom bi doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog poreznog nadzora, već isti samo paušalno osporava zaključke prvostupanjskog tijela i tuženika te iznosi općenite prigovore u pogledu ocjene činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

22. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja u pogledu valjanosti obrazloženja, jer se drugostupanjsko tijelo osporenim rješenjem detaljno očitovalo na prigovore iznesen u žalbi protiv prvostupanjskog poreznog rješenja, niti je povrijeđena odredba članka 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) jer je u postupku utvrđeno pravo stanje stvari na temelju činjenica i okolnosti bitnih za zakonito i pravilno rješavanje ove stvari.

23. Dakle, s obzirom da je nesporno utvrđeno u postupku da je tužitelj koristio odbitak pretporeza po računima specificiranima u poreznom rješenju, a koji se odnose na troškove vezane za osobne automobile, zakonito je tužitelju na temelju članka 62. stavka 2. ZPDV-a osporen pretporez jer se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi. Isto tako, nesporno je utvrđeno da je tužitelj po računu društva Sepe power d.o.o. iskazao pravo na odbitak pretporeza te da se taj račun odnosi na zakupninu, da je žalitelj kao podzakupnik za uslugu povremenog boravka članu uprave bio u obvezi obračunati PDV na osnovicu, a kako je riječ o usluzi koja nije oslobođena plaćanja PDV-a, sukladno članku 73. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost tužitelju je pravilno osporen pretporez te utvrđena obveza PDV-a.

24. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

25. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan

U Splitu 24. lipnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ