Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-935/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, Jukićeva 36, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 746377257342, Zagreba, Kišpatićeva 12, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. svibnja 2025. godine u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 ZPP-a, dana 24. lipnja 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreba, Kišpatićeva 12, isplatiti tužitelju DL, iz [adresa], na ime razlike manje isplaćenih plaća iznos od 755,13 eura (slovima: sedamstopedesetpeteuraitrinaestcenti) sa zateznim kamatama po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos 28,20 eur od 16.08.2016.godine,

-na iznos 10,81 eur od 16.09.2016.godine,

-na iznos 5,38 eur od 16.10.2016.godine,

-na iznos 23,45 eur od 16.02.2017.godine,

-na iznos 12,14 eur od 16.03.2017.godine,

-na iznos 3,96 eur od 16.04.2017.godine,

-na iznos 21,37 eur od 16.05.2017.godine,

-na iznos 11,87 eur od 16.06.2017.godine,

-na iznos 6,96 eur od 16.07.2017.godine,

-na iznos 34,69 eur od 16.08.2017.godine,

-na iznos 10,08 eur od 16.09.2017.godine,

-na iznos 31,95 eur od 16.10.2017.godine,

-na iznos 7,90 eur od 16.11.2017.godine,

-na iznos 11,56 eur od 16.12.2017.godine,

-na iznos 18,13 eur od 16.01.2018.godine,

-na iznos 16,55 eur od 16.02.2018.godine,

-na iznos 12,69 eur od 16.03.2018.godine,

-na iznos 6,49 eur od 16.04.2018.godine,

-na iznos 22,29 eur od 16.05.2018.godine,

-na iznos 22,07 eur od 16.06.2018.godine,

-na iznos 24,17 eur od 16.07.2018.godine,

-na iznos 26,13 eur od 16.08.2018.godine,

-na iznos 14,69 eur od 16.09.2018.godine,

-na iznos 31,73 eur od 16.10.2018.godine,

-na iznos 9,70 eur od 16.11.2018.godine,

-na iznos 13,04 eur od 16.12.2018.godine,

-na iznos 46,18 eur od 16.01.2019.godine,

-na iznos 17,13 eur od 16.02.2019.godine,

-na iznos 13,14 eur od 16.03.2019.godine,

-na iznos 38,00 eur od 16.04.2019.godine,

-na iznos 11,94 eur od 16.05.2019.godine,

-na iznos 25,13 eur od 16.06.2019.godine,

-na iznos 41,05 eur od 16.07.2019.godine,

-na iznos 14,72 eur od 16.08.2019.godine,

-na iznos 2,45 eur od 16.09.2019.godine,

-na iznos 3,38 eur od 16.11.2019.godine,

-na iznos 3,08 eur od 16.01.2020.godine,

-na iznos 43,09 eur od 16.02.2020.godine,

-na iznos 41,12 eur od 16.03.2020.godine,

-na iznos 16,70 eur od 16.04.2020.godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 2.748,75 eura, jer se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, od čega se iznos od 21,53 eura odbija zbog osnovanog prigovora zastare koji se odnosi na mjesece svibanj 2016. i lipanj 2016.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27.07.2021. navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva – voditelja smjene u Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Zavodu za anesteziologu i intenzivnu medicinu, Odjelu za anesteziologiju i intenzivno liječenje neurokirurških, ORL i okulističkih bolesnika. Tužitelj je u razdoblju od svibnja 2016. pa do travnja 2020. radio u otežanim uvjetima rada pa mu temeljem čl. 86., 90. i 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću. Tužitelj je u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radio na istom radnom mjestu, te je bio izložen istim uvjetima rada, a radio je i prekovremeno, pa ima pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i za vrijeme prekovremenog rada. S obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelokupnom relevantnom radnom dokumentacijom, kao niti obračunskim ispravama za isplatu plaće za razdoblje od svibnja 2016. do travnja 2020., predlaže da sud obveže tuženika - poslodavca da dostavi cjelokupnu relevantnu dokumentaciju. Tužitelj predlaže, radi izbjegavanja troškova financijskog vještačenja da tuženik sačini izračun tužiteljeve tražbine s osnova pripadajućeg dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima, za prekovremene sate u razdoblju od svibnja 2016. do travnja 2020., te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi i manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Ukoliko tuženik ne sačini izračun tužitelj predlaže da sud odredi provođenje dokaza knjigovodstveno - financijskim vještačenjem, te će, nakon provođenja vještačenja tužitelj detaljno urediti tužbeni zahtjev. Tužitelj predlaže temeljem čl. 186 b ZPP-a da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 26.400,00 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn iznosi 3.503,88 eura, za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do travnja 2020., te da obveže tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja tužitelj je u skladu sa izračunom financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. podneskom od 13.07.2023. (strana 443-445 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev, na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kojim predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća, s osnove neisplaćenih dodataka na plaću u ukupnom bruto iznosu od 776,66 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava i pravnu osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare, na sva potraživanja koja su u zastari u skladu s Zakonom o radu. Tuženik navodi kako je naknada plaće za prekovremeni rad tužitelju obračunata u cijelosti u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje: KUZZO). Prema KUZZO plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Kao što i sama riječ "dodatak" govori, dodaci ne čine osnovnu plaću, već se na istu dodaju. Dodaci na plaću tužitelja nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti vezani uz osnovnu plaću te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Tuženik je u cijelosti pravilno postupio kada je tužitelju naknadu za prekovremeni rad izračunao tako da je osnovnu plaću uvećao za dodatak za prekovremeni rad, a bez ostalih dodataka. Tuženik je naime, u cijelosti postupio prema odredbama KUZZO, te obvezujućih tumačenja istog. Tužbeni zahtjev tužitelja zasnovan je na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću. Pitanje što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Budući da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom shvaćanju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za tužitelja (strana 76-424 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (strana 427-430 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

6. U čl. 219. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8 ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćenih dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te zahtjev za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 01.05.2016. do 30.04.2020.

9. Među strankama je sporna i pravna osnovanost tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare. Rok za zastaru propisan je Zakonom o radu/14 u čl. 139. i iznosi 5 godina, odnosno potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od pet godina. Tužba u ovom predmetu je podnesena 27.07.2021. Najstarija tražbina tužitelja u ovom predmetu odnosi se na mjesec svibanj 2016. i dospijeva 16.06.2016. Od dospijeća tužiteljeve tražbine za mjesec svibanj 2016., tj. od 16.06.2016. do 27.07.2021. (dan podnošenja tužbe) je proteklo više od 5 godina što znači da je potraživanje tužitelja koje se odnosi na mjesec svibanj 2016. u zastari. U zastari je i potraživanje tužitelja koje se odnosi na mjesec lipanj 2016. jer je isto dospjelo 16.07.2016., a tužba je podnesena 27.07.2021. Slijedom navedenog, djelomično je osnovan prigovor zastare i to u dijelu u kojem se odnosi na mjesece svibanj 2016. i lipanj 2016., odnosno za ukupno 21,53 eura. Potraživanje tužitelja za mjesec srpanj 2016. dospijeva 16.08.2016. Od 16.08.2016. do 27.07.2021. nije proteklo više od pet godina, što znači da potraživanje tužitelja za mjesec srpanj 2016. nije u zastari. U zastari nisu ni tražbine tužitelja koje slijede nakon mjeseca srpnja 2016., a odnose se na utuženo razdoblje.

11. KUZZO (NN 143/13, 96/15) u čl. 47., odnosno u čl. 45. KU ZZO (NN 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Osnovna plaća djelatnika (čl. 51 KUZZO i identično je propisao čl. 49 KUZZO 29/18) uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% (ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima). Navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

12. Djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57 st. 2 KUZZO i identično je propisano čl. 55 st. 2 KUZZO 29/18, te čl. 21. Dodatka II KUZZO 29/18).

13. Osim dodatka za posebne uvjete rada propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, s primjenom do 1. listopada 2015. (čl. 5. Dodatka I. KUZZO-a 143/20132), odnosno u iznosu od 8% s primjenom od 1. rujna 2019. (čl. 24. Dodatka II. KUZZO-a 29/2018).

14. Odredbama čl. 34. KUZZO-a 29/2018. (u bitnom isto popisuje čl. 13. Dodatka II. KUZZO-a 28/18.kojim se mijenja čl. 34. KUZZO-a 29/2018.), koje propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, i odredbom čl. 81. Zakona o radu, koja propisuje da radnik za vrijeme godišnje odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Odredbama važećih Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojima je popisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (TKU-a 128/2017.).

15. Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnom suda Republike Hrvatske koja je održana 09. prosinca 2019.g. Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

16. Knjigovodstveno-financijski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. (strana 427-435 spisa), je na temelju pregledane dokumentacije, te na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, dao mišljenje da tužitelju, za razdoblje od 01.05.2016. do 30.04.2020., pripada potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada u iznosu od 4.142,93 kn; potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 739,09 kn, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 969,76 kn, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi 5.851,78 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 776,66 eura.

17. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno - financijskog vještaka tužitelj nije prigovarao, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 13.07.2023. (str. 443-445 spisa).

18. Nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka nije prigovarao niti tuženik.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu jer je isti sačinjen u skladu s pravilima struke, jer u njima nema proturječnosti i jer stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju.

20. Na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno - financijskog vještaka utvrđeno je da dodatak za rad tužitelja u posebnim uvjetima, i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nije obračunat na sve odrađene sate. Sud je prihvatio vještakov izračun prilikom donošenja odluke, međutim konačno uređeni tužbeni zahtjev nije prihvaćen u cijelosti, već djelomično, jer je osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu za mjesece svibanj i lipanj 2016. Stoga je donesena odluka kao u izreci pod točkama I. i II.

21. Nakon što je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (u tužbi potražuje isplatu iznosa od 3.503,88 eura/26.400,00 kuna), na iznos od konačnih 776,66 eura, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe navodeći da smanjenje postojećeg tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (podnesak tuženika od 14.11.2024. – strana 453 spisa.). Budući da se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju djela tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku, odnosno u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. III izreke ove presude). Naime, stav je sudske prakse iznesen primjerice u Odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Pž 6985/2003 od 17.01.2006. da u slučaju kada se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva mora meritorno odlučiti. Smanjenje tužbenog zahtjeva prema sudskoj praksi ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe. Razlika između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva (3.503,88 eura) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (776,66 eura), te iznosa od 21,53 eura (zastara za mjesece svibanj 2016. i lipanj 2016.) iznosi 2.748,75 eura. Stoga je ovaj sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.748,75 eura.

22. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I. (mjesečni iznosi razlike plaće dospijevaju 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec pa je početak tijeka zateznih kamata naznačen sa 16.-im u mjesecu za prethodni mjesec pravilan, što je u skladu sa čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14).

23. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

24. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje, da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka stranke koja je uspjela oduzeti postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je uspjela u parnici, a koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

25. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 467 spisa).

26. Tuženika je tijekom postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju koji nema pravo na odvjetnički trošak. Do zaključenja glavne rasprave, tuženik nije popisao svoj trošak parničnog postupka.

27. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 126/22). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.503,88 eura. Tužitelj je uspio u sporu s iznosom od 755,13 eura, a tuženik u iznosu 2.727,22 eura. Kad se uspjeh tužitelja stavi u omjer vrijednosti predmeta spora proizlazi, da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 22%. Slijedom navedenog uspjeh tuženika u ovoj parnici je 78%. Kad se od uspjeha tuženika (78%), oduzme uspjeh tužitelja (22%) dobije se 56% koji postotak predstavlja konačan uspjeh tuženika u ovoj parnici. Međutim, tuženik do zaključenja ove parnice nije popisao svoj parnični trošak, nema pravo na odvjetnički trošak jer ga zastupaju punomoćnici po zaposlenju, pa bez obzira što je tuženik u većem dijelu uspio u ovom sporu, s obzirom da nije potraživao konkretan parnični trošak, odluka o trošku tuženika koji je u većem postotku uspio u ovom sporu, nije donesena. Dakle, tužitelj bi bio u obvezi tuženiku nadoknaditi parnične troškove s obzirom na tuženikov uspjeh u sporu, ali kako tuženik nije do zaključenja glavne rasprave popisao parnični trošak, odluka o parničnom trošku tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu nije donesena. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog trošak jer je u manjoj mjeri uspio u sporu od tuženika.

28. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 24. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Ninoslav Pintarić

- tuženiku