Pr-6179/2021-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐM, [adresa], 21 231 Klis, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Branku Čutura, odvj. u OD „Lubina i Čutura“ j.t.d. Split, protiv tuženika Ritterman d.o.o. Solin, Kralja Zvonimira 78, Solin, OIB:37421257451, zastupano po pun. Goranu Lučiću, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Branka Čuture, odvj. u Splitu i pun. tuženika Gorana Lučića, odvj. u Splitu, objavljene dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita tuženikova Odluka od 15.04.2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.03.1996. radi obavljanja poslova ribarskog radnika, pa stoga tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika nastao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.03.1996. radi obavljanja poslova ribarskog radnika.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto ribarskog radnika u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.156,25 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 18. lipnja 2021. u bitnome se navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ribarskog radnika od 01. ožujka 1996. Dana 04. svibnja 2021. da je saznao za postojanje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Dana 04. svibnja 2021. da je saznao da ga je poslodavac temeljem Odluke o izvanrednom otkazu odjavio kod HZMO-a i HZZO-a. Tužitelj ističe da mu sporna Odluka nikada nije bila dostavljena u pisanom obliku s obrazloženjem, niti je bio pozvan na davanje obrane, ističući kako je tuženik kao poslodavac prije donošenja sporne odluke bio dužan tužitelju omogućiti iznošenje obrane, te je odluka morala biti donesena u pisanom obliku uz obrazloženje zbog kojeg razloga se donosi, te da se prije donošenja odluke tuženik trebao savjetovati sa radničkim vijećem ili sindikatom, obzirom da je u to vrijeme zapošljavao više od 20 radnika. Na koncu, tužitelj je naveo da razlozi koji mu se stavljaju na teret nisu istiniti. Naime, da tijekom 25 godina rada kod tuženika nikada nije ništa otuđio, kao ni svježu ribu iz ribogojilišta. Slijedom navedenog, da se Odluka o izvanrednom otkazu ukazuje nezakonitom i ništetnom, te da je tužitelj pravovremeno od dana saznanja za postojanje odluke podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava unutar roka propisanog odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Tuženik na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, dostavljen dana 20. svibnja 2021. nije odgovorio, pa je tužitelj u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR- a podnio predmetnu tužbu.

1.1. Podneskom od 25. listopada 2023. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Odluka tuženika od 15. travnja 2021. nezakonita, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto ribarskog radnika, te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 19. srpnja 2021. tuženik je istakao kako je tužba podnesena nakon isteka prekluzivnog roka, pa da je treba odbaciti. Naime, kako je tuženik dana 20. svibnja 2021. zaprimio Zahtjev za zaštitu prava (preporučena pošiljka da je bila predana dana 18. svibnja 2021.). Tuženik je naveo da je spornu odluku dana 15. travnja 2021. u nazočnosti dvojice svjedoka uručio tužitelju, kada je tužitelj bio ponovno pozvan u prostorije uprave tuženika, tužitelj da je odbio potpisati potvrdu o primitku odluke, ali da je odluka bila uručena, te da je tužitelj uzeo primjerak nepotpisane Odluke o otkazu i udaljio se iz prostorija tuženika. Sve navedeno da proizlazi i iz video snimke nadzorne kamere od dana 15. travnja 2021. Štoviše, tuženik je tijekom postupka isticao kako tužitelj nakon 15. travnja 2021. kada mu je odluka bila uručena, više nije dolazio na posao, iz čega da proizlazi da je za odluku o otkazu znao, pa da navodi da mu Odluka nije dostavljena, nisu istiniti. Zahtjev za zaštitu prava da je dostavljen sa zakašnjenjem više od 30 dana, stoga da je tužitelj propustivši rok izgubio pravo na sudsku zaštitu, stoga da izvandobnu tužbu treba odbaciti.

2.1. Tuženik se usprotivio i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o radu; Odluke o izvanredno otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2021.; Zahtjeva za zaštitu prava od 18. svibnja 2021.; s potvrdom o primitku preporučene pošiljke; Zapisnika o osobnoj dostavi od 15. travnja 2021. s povratnicom; Odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava od 04. lipnja 2021.; Zapisnika o uzimanu obrane radnika od 14. travnja 2021.; zapisnika o izvršenom djelu od 23. veljače 2021.; Ugovora br. 13/21 od 22. veljače 2021.; Ugovora br. THZ/22-17 o ugradnji sustava tehničke zaštite od 04. travnja 2017.; pregledom fotografija; internog akta o video nadzornom sustavu od 01. ožujka 2021.; Politike privatnosti; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HM, ČM i DM; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke i zz tuženika AM; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu (video snimke).

4. Tužbeni zahtjev tužitelj nije osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. ožujka 1996. tužitelj radio kod tuženika i pravnog prednika tuženika na radnom mjestu ribarskog radnika,

-nije bilo sporno da je dana 15. travnja 2021. tuženik donio Oduku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

-nije bilo sporno da je tužitelj na dan Velikog petka 2021. sestri i staklaru, te na Uskrs 2021. prijatelju Đ dao vrećice ribe, bez prethodne suglasnosti vlasnika i bez evidentiranja u knjigu dnevnika rada.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj i kada je od tuženika preuzeo spornu Odluku, tj. od kada je tužitelj imao saznanje o spornoj odluci. S tim u svezi, je li predmetna tužba podnesena u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Trebalo je utvrditi je li sporna odluka zakonita, je i radni odnos tužitelja kod tuženika prestao, je li tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove radnog mjesta ribarskog radnika.

8. Odredbom čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR), propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR, propisano je kako u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

10. Odredbom čl. 116. ZR-a propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2021. proizlazi kako je tuženik utvrdio da je tužitelj dana 02. travnja 2021., kao i dana 03. travnja 2021. očišćenu svježu ribu, namijenjenu za prodaju predao nepoznatoj osobi. Nadalje, kako tužitelj ni o jednom navedenih slučajeva nije izvijestio poslodavca. Poslodavac ističe kako je nakon utvrđenih povreda radne obveze izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, koji bi takvim postupanjem i ubuduće mogao kršiti obvezu iz radnog odnosa, te nanositi štetu tuženiku, slijedom navedenog da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć.

12. Svjedok HM iskazao je kako mu se kao odvjetniku tuženika u travnju 2021., obratio direktor, rekavši kako imaju problem s radnikom koji je u više navrata u preduskršnje vrijeme iz ribnjaka iznosio vrećice sa ribom, te ih predao različitim ljudima, sve prema snimci video nadzora. U odvjetničkom uredu da su pregledali snimku video kamere, iz koje su zaključili kako se u konkretnom slučaju radi o krađi, a pa da je direktoru i njegovom bratu kazao da su to razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Svjedok je iskazao da je direktora uputio da prethodno tužitelja upozna sa činjenico da je krađa ribe zabilježena. Sljedećeg dana da je osobno u uredu direktora nazočio trenutku kada je tužitelju predočena snimka video nadzora. Tužitelj da je priznao čin, te da je iskazao da je spreman snositi posljedice. Nadalje, svjedok je iskazao da smatra kako tužitelj u tom trenutku nije bio svjestan da će mu se zbog navedenog otkazati i ugovor o radu, iako da mu je izričito rečeno da se radi o osobito teškoj povredi koja je razlog za donošenje odluke o otkazu. Tekst odluke o otkazu da je sročen u odvjetničkom uredu, upućen direktoru tuženika, uz upozorenje da tužitelj mora potpisati preuzimanje odluke o otkazu, te da ga tek potom mogu odjaviti sa HZMO-a i HZZO-a. Da ga je direktor izvijestio da su tužitelju odluku o izvanrednom otkazu uručili, te da je tužitelj odbio potpisati primitak odluke, navedeno da je također bilo zabilježeno video kamerom (izlazak tužitelja iz ureda direktora s papirom u ruci, žučan razgovor tužitelja i kolega, mahanje sa papirom). Iskazao je kako tužitelj više nije dolazio na posao, te da ga je cca više od mjesec dana nakon događaja direktor tuženika izvijestio da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava. U zahtjevu da je isticao kako nije imao saznanja o otkazu, te da je na HZZO doznao da je odjavljen. Svjedok je izričito iskazao kako je odmah utvrdio da je zahtjev za zaštitu prava izvandoban, pa da će on kao punomoćnik tuženika napisati odluku o odbačaju zahtjeva. Na koncu, svjedok je istakao činjenicu kako ga je 10tak dana nakon što je odluka o otkazu bila uručena tužitelju, pozvao direktor tuženika, rekavši da je tužitelj tražio preoblikovanje odluke, tj. da ne bude oduka o izvanrednom, nego o redovitom ili poslovno uvjetovanom otkazu kako bi tužitelj mogao ostvariti prava kod Zavoda za zapošljavanje, koju mogućnost je tuženik isključio.

13. Svjedok ČM, suvlasnik tuženika u bitnome je iskazao kako je tužitelj dugi niz godina radio kao ribarski radnik kod tuženika i pravnog prednika tuženik. Iskazao je kako su glavne točke ribogojilišta i ribarnice pod video nadzorom, o čemu svi radnici, kao i tužitelj imaju saznanja, kamere većih dimenzija da se nalaze na vidnim mjestima. Nadalje, kako je radnicima poznato da jednom tjedno iz ribarnice mogu uzeti do 2 kg ribe pripremljene za prodaju, o čemu su dužni izvijestiti njega osobno, te navedeno upisati u dnevnik rada. Navedeno da je važilo za nove radnike, kao i za stare radnike (H, DM, ĐM), odluka da se poštovala, te je bila objavljena na oglasnoj ploči tuženika. Svjedok je isključio svaku mogućnost da bi tijekom 2021. radnici u iznimnim slučajevima, trećim osobama u znak zahvalnosti (onima koji su bez naplate izvršili neki posao za tuženika, npr. promjena stakla, posudba vozila, popravak ili sl.) bez suglasnosti direktora i bez upisivanja u dnevnik rada, predali ikakvu količinu ribe. Prije Uskrsa 2021. da je bila značajno povećana potražnja i prodaja ribe, zbog navedenog da je naknadno izvršio kontrolu rada radnika. Pregledom video snimke Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote, da je utvrdio kako su u tri ili četiri navrata njemu nepoznate osobe došle u poslovni prostor tuženika, zaobišle ribarnicu i na prostoru iza zgrade, gdje je pristup dozvoljen samo radnicima, od tužitelja preuzeli vrećice sa ribom bez da su platili. Po uputi odvjetnika da su pozvali tužitelja, kojemu su u nazočnosti vlasnika, direktora i odvjetnika predočili snimku. U tom trenutku, kako tužitelj nije osporavao da bi on bio na snimci, štoviše, da je iskazivao kao je spreman snositi posljedice. Te prigode da je tužitelj kazao da je ribu predao iz zahvalnosti osobama koje su nešto učinile za korist tuženika (zbog promjene stakla). Slijedećeg dana da su ponovno pozvali tužitelja i u nazočnosti obojice direktora, uručili mu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužitelj da je odluku pročitao, pitavši jesu li doista odlučili otkazati mu ugovor o radu, te je li to znači da on više ne treba dolaziti na posao. Tada da su mu potvrdili da na posao ne treba dolaziti, te da mu je otkaza ugovor o radu. Na koncu, odluku o otkazu da je tužitelj uzeo, da nije potpisao preuzimanje, da je iz kancelarije direktora otišao, te je odluku prokomentirao sa kolegama koje je susreo, sve navedeno da je utvrđeno pregledom snimke video kamere. Izričito je iskazao da nakon toga dana tužitelj nije dolazio na posao, te da s njime nisu kontaktirali.

14. ZZ tuženika AM direktor tuženika od 2019. iskazao je da je tužitelj dugi niz godina radio kod tuženika na radnom mjestu ribarskog radnika. Da su svi radnici tuženika odgovorni za svoj rad, tj. da tužitelj kao dugogodišnji radnik nije imao posebna ovlaštenja, niti posebne zadatke, tako ni poslovati sa velikim kupcima (Tommy i Metro). ZZ tuženika je iskazao da je u firmi prije 2019.g. bila anarhija, stoga da su on i brat kod preuzimanja firme donijeli stroga pravila koja su objavljena i na oglasnoj ploči, kojih su se pridržavali svi radnici, što se očekivalo i od tužitelja. Naime, da su radnici tjedno za vlastite potrebe mogli uzeti cca 2kg ribe, izvijestiti vlasnike, te u dnevniku rada evidentirati količinu uzete ribe. Protivna postupanja da bi bila neovlaštena. Nadalje, da je bilo zabranjeno uzimanje ribe iz mortaliteta, koje su se odluke radnici također pridržavali. ZZ tuženika isključio je mogućnost postojanja pravila prema kojem bi stari radnici tuženika poslovnim partnerima u znak zahvalnosti ili kompenzacija poklanjali ribu bez suglasnosti i bez evidencije. Nakon Uskrsa 2021., a kako bi utvrdio eventualne nepravilnosti u postupanju radnika, da je njegov brat izvršio pregled snimke video nadzora. Brat da je utvrdio kako je tužitelj u više navrata od Velikog petka do Uskrsa 2021. iznio ribu (cca 5kg) iz ribogojilišta bez suglasnosti i bez evidencije. O navedenom su konzultirali odvjetnika, koji ih je uputio na daljnje postupanje, pa da su dana 14. travnja 2021. u nazočnosti odvjetnika razgovarali sa tužiteljem, predočivši mu snimke, o čemu je sačinjen i zapisnik. Iste prigode da je tužitelj imao mogućnost dati svoju obranu, ali da je tužitelj kazao da je ribu dao prijateljima, te da je spreman snositi posljedice. ZZ tuženika izričito je iskazao da je baš te prilike tužitelju usmeno kazao da će takvo postupanje biti razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Odluka o izvanrednom otkazu da je predana tužitelju dana 15. travnja, u uredu direktora, da je sačinjena potvrda o preuzimanju odluke, koju tužitelj nije potpisao. Da je odluku uzeo, od 15. travnja 2021. da nije dolazio na posao. Činjenicu da je tužitelj odluku preuzeo da potvrđuje snimka nadzorne kamere (tužitelj prilikom izlaska iz ureda nosi papir koji je pokazao kolegama, gestikulirajući), istog dana da su tužitelja odjavili sa HZMO-a. ZZ tuženika potvrdio je činjenicu da se nakon nekoliko dana tužitelj javio, predlažući da se ugovor o radu raskine sporazumno, međutim da to u tom trenutku više nije bilo moguće, jer da je prethodno bila donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koju je tužitelj preuzeo.

15. Svjedok DM u bitnome je iskazao da je od 1989. zajedno sa tužiteljem radio kod pravnog prednika tuženika, kao tužiteljev šef od 1995. do donošenja sporne odluke, da nikada nije imao primjedbi na rad tužitelja, da mu nije poznato jesu li prijašnji vlasnik Č ili njegovi sinovi (sadašnji vlasnici) imali primjedbi. Nadalje, kako svi radnici tuženika imaju saznanja da je prostor oko zgrade pod video nadzorom. Uobičajena dugogodišnja praksa kod tuženika je bila da svaki radnik uz suglasnost vlasnika, svakog tjedna može uzeti cca 2 kg ribe, isto pravilo da je važilo u vrijeme kada je Č bio vlasnik, kao i vrijeme kada su vlasnici postali njegovi sinovi ČM i AM. Radnici koji su ribu uzimali da su njega kao poslovođu izvještavali o uzimanju ribe, što se i evidentiralo. Nadalje, da je bilo uobičajeno da po potrebi, ne često kada se javi trošak kod tuženika vezan za održavanje ribogojilišta, da su radnici mogli, kako ne bi trošili novac, manje popravke zatražiti od prijatelja ili poznanika, te su im se u takvim situacijama zahvaljivali ribom kao kompenzacijom, i to baš po nalogu vlasnika, cit: "zahvali čovjeku, daj mu nešto ribe". Dana oko Uskrsa da mu je tužitelj kazao da je na Veliki petak dao ribu staklaru, ali da mu nije rekao je li kazao vlasniku, tj. kako je tada postupio. Izričito je iskazao da je baš uvijek (kada je vlasnik bio Č ili njegovi sinovi), kao i u travnju 2021. bilo uobičajeno o predaji ribe izvijestiti vlasnika. Nakon donošenja sporne odluke, da je ukinuta praksa davanja ribe u znak zahvalnosti ili kompenzacije, radnici da su i nadalje tjedno mogli uzeti 2 kg ribe, po istim pravilima. Na koncu, svjedok je iskazao da je nakon Uskrsa tužitelj nekoliko puta dolazio i tražio vlasnike, koji u tom trenutku nisu radili zbog korone, da mu tužitelj nije rekao zbog čega ih traži, te da je tek kasnije doznao da mu je otkazan ugovor o radu. Svjedok nije imao saznanja o trenutku preuzimanja odluke.

16. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome iskazao da je od 1995. radio kod tuženika na poslovima pomoćnog ribarskog radnika, obavljajući i odgovorne poslove voditelja mrjestilišta kod pravnog prednika tuženika, kao i kod tuženika, on osobno da je bio ovlašten direktno kontaktirati sa velikim kupcima vezano za narudžbe i dostavu (Tommy, Metro i sl.), koje je poslove nastavio obavljati nakon što je direktor tuženika posao AM, što da potvrđuje njegovu odgovornost prema radu kod tuženika. Nadalje, iako je ponekad zbog njegove osobnosti dolazilo do nesuglasica vezano za proces rada i poslovanje tuženika, da poslodavac na njegov rad nikada nije imao primjedbi, osim jednog pismenog upozorenja, cca godinu dana prije donošenja sporne odluke. Izričito je iskazao da je cijeli poslovni prostor tuženika pokriven video nadzorom. Uobičajena praksa poslovanja kod tuženika ( dok je otac Č bio direktor i nakon 2019. kada je direktor postao AM), da su prije blagdana, u znak zahvalnosti dugogodišnji radnici tuženika, poslovnim partnerima mogli dati ribu. Nadalje, da je svaki radnik tjedno mogao uzeti 2kg ribe, o čemu je trebalo izvijestiti direktora. Također da su često ostajale veće količine umrtvljene, neprodane ribe koju bi trebalo baciti, pa da se on zdušno borio da se riba pokoni potrebitima. Međutim, da su se vlasnici usprotivili, upozorili ga, te da od tada ribu nikom nije davao. Sporne prigode, na Veliki petak, za vrijeme velikih gužvi kupaca, da je vrećicu s ribom dao sestri i staklaru iz zahvalnosti (za nenaplaćeno, promijenjeno staklo). Obzirom da nije bio vjernik, da je uvijek radio blagdanima, tako i na Uskrs 2021., kada je prijatelju Đ također dao vrećicu sa desetak riba. Prvog radnog dana nakon Uskrsa (14. travnja), na kraju radnog vremena da je zajedno sa direktorom, njegovim bratom i još jednim gospodinom pregledao snimke nadzorne kamere za dva navedena dana (Veliki petak i Uskrs). Tada da im je potvrdio da je ribu dao staklaru, sestri i prijatelju bez naplate. Tog dana da mu vlasnici ništa nisu rekli, ali da su ga na kraju slijedećeg radnog dana pozvali, rekavši da tako više ne mogu poslovati, tada predočivši mu nekakav papir, na kojem je bilo navedeno za što ga se tereti, da je papir pročitao, uzeo. Nadalje, da su razgovarali u smislu da uzimanje ribe nije razlog nastalim problemima, nego međusobno neslaganje i nerazumijevanje, predloživši mu sporazumni raskid ugovora o radu, te da više ne treba dolaziti na posao. Na koncu, da će mu se naknadno javiti nakon konzultacije sa odvjetnikom. Obzirom da se nisu javili, da je došao firmu, ali da vlasnike nije našao jer su imali kovid. Tužitelj je istakao da je slijedećih dana u stanju iznimnog stresa i neizvjesnosti bio kući očekujući njihov poziv, ali da ga nitko od tuženika nikada nije nazvao, niti obavijestio da je dobio otkaz. Nakon cca mjesec dana da je pozvan u firmu radi preuzimanja osobnih stvari i papira. Tužitelj je istaknuo da mu tuženik ni tada, niti poštom nije dostavio odluku o otkazu. Naime, da je sve vrijeme bio u isčekivanju njihovog poziva, kao čovjeka da ga je pogodilo nepoštivanje od strane poslodavca, jer da se on kao dugogodišnji radnik oslonio na njihov međusobni dogovor, tj. da će se oni javiti.

17. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra kako je uvjerljiv iskaz tužitelja i u dijelu u kojem navodi kako smatra da spornih prigoda ribu nije ukrao, niti neovlašteno dao (u iskrenost navoda tužitelja sud je uvjerio prilikom saslušanja istog). Međutim, iako tužitelj spornih prigoda nije smatrao da krade ili postupa neovlašteno, po mišljenju ovog suda tužitelj je postupao suprotno jasnim uputama i pravilima rada kod tuženika kao poslodavca. Naime, iz uvjerljivih iskaza AM i ČM, jasno proizlazi kako su od preuzimanja tvrtke 2019. uspostavili jasna pravila postupanja, objavljena na oglasnoj ploči tuženika. Pravila da su poznata svim radnicima tuženika, te su se pravila svi pridržavali, pa tako i dugogodišnji radnici tuženika. Radnici su isključivo mogli jedan put tjedno uzeti 2 kg ribe i o istome izvijestiti nadređenog, te uzetu količinu upisati u dnevnik rada. Iskaze direktora i vlasnika u cijelosti potvrđuje dugogodišnji radnik DM, iz čijeg iskaza također proizlazi da su nekad ribu po nalogu direktora u znak zahvalnosti davali trećim osobama (cit: "zahvali čovjeku i daj mu nešto ribe") Međutim, za istaći je da su u takvim situacijama radnici postupali isključivo po nalogu ili uz suglasnost direktora. Konkretne prigode tužitelj (što nije bilo sporno u petak je ribu dao sestri i staklaru, a u nedjelju prijatelju Đ), postupao je samovoljno, bez suglasnosti poslodavca i bez naknadnog evidentiranja. Dakle, tužitelj je spornih prigoda postupao neovlašteno, na što nije imao pravo, niti je imao izričita ovlaštenje poslodavca. Tuženik kao poslodavac ima pravo od svih radnika, tako i dugogodišnjih, kao što je bio tužitelj, zahtijevati da preuzete poslove obavljaju isključivo prema uputama poslodavca i prema odredbama ZR-a. Tuženik nije dužan u radnom procesu trpjeti radnika koji postupa samovoljno, pozivajući se na svoj dugogodišnji predani rad kod tuženika. Tako postupajući, (dajući povremeno ribu prijateljima, poslovnim partnerima ili članovima obitelji), bez suglasnosti poslodavca i mimo jasnih pravila poslodavca, poslodavcu nanosi izravnu štetu. Štoviše, tužitelj bi tako nepoštujući propise i obveze tuženika olako postupao i ubuduće, kršio bi obvezu iz radnog odnosa, te bi i dalje nanosio štetu poslodavcu. Navedeno tim više jer je tužitelj izričito iskazao da svoje postupanje ne smatra ni krađom ni neovlaštenim postupanjem.

18. Slijedom prednjih utvrđenja, tuženik kao poslodavac izgubio je povjerenje u tužitelja kao radnika, izostanak povjerenja važna je činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Naime, višestruko otuđenje poslodavčeve imovine, bez obzira na vrijednost, opravdani su razlog za izvanredni otkaz. S tim u svezi, obzirom da je tužitelj postupao nesavjesno, suprotno pravilima tuženika, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2021. je zakonita, pa je tužbeni zahtjev tužitelja iskazan pod točkama I. i II. trebalo odbiti, kao što je odlučeno u izreci presude.

19. Glede prigovora tuženika o izvandobnosti predmetne tužbe, za istaći je kako je po mišljenju ovog suda tužitelj propustio prekluzivni rok za podnošenje tužbe, koju je podnio tek dana 18. lipnja 2021. Naime, tužitelj je u stranačkom iskazu naveo kako je na kraju radnog dana 15. travnja 2021. bio pozvan u ured direktora, gdje mu je bilo rečeno kako tako više ne mogu poslovati, gdje mu je bio predočen nekakav papir na kojem je bilo navedeno za što ga se tereti, da je papir uzeo i pročitao(sadržaja se ne sjeća). Nadalje, slijedećeg dana da je došao na posao kada mu je rečeno da više ne treba dolaziti, da od dana 15. travnja 2021. nije dolazio na posao, očekujući javljanje poslodavca vezano za raskid ugovora o radu. Iz pregledane snimke video nadzora također je vidljivo kako je tužitelj dana 15. travnja 2021. iz ureda direktora izašao sa papirom u ruci, kako sa kolegama razgovara držeći papir u ruci, te na koncu da je sa papirom napustio prostor tuženika. Navedenu činjenicu potvrdili su i saslušani svjedoci AM i ČM. Dakle, tužitelj je dana 14. travnja 2021. doznao kako je nadzornom kamerom zabilježena njegova predaja vrećica s ribom sestri, staklaru i prijatelju, koje je postupanje suprotno pravilima tuženika, štoviše tužitelj je čin i priznao. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka odvjetnika HM, koji je iskazao da je tužitelju već tada rečeno da se radi o razlozima za otkaz ugovora o radu. Suprotno navodima tužitelja da mu tuženik odluku o otkazu nije predao, niti ga o otkazu izvijestio, ovaj sud smatra da je tužitelju odluka bila uručena na kraju radnog vremena, baš dana 15. travnja 2021., kada je istu nepotpisavši preuzeo od tuženika kao poslodavca, od kojeg dana više nije dolazio na posao, što također potvrđuje da je znao da mu je ugovor o radu izvanredno otkazan baš odlukom koja mu je pokazana, pročitana i koju je preuzeo. Slijedom navedenog, dan 15. travnja 2021. ima se smatrati relevantnim u odnosu na dan kada je izvandobna tužba podnesena, sve u smislu odredbe čl. 133. ZR-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje jednokratna nagrada od 500,00 eura, te za pristup na 5 održanih ročišta po 100,00 eura, za pristup na 3 održana ročišta po 50,00 eura, za pristup na 3 ročišta po 25,00 eura, za sastav 2 obrazložena podneska po 100,00 eura, te pripadajući PDV od 25% u iznosu od 231,25 eura, što ukupno iznosi 1.156,25 eura, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 24. lipnja 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis