REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-290/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐA, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 6. prosinca 2024., broj: Pp-1243/2023, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ĐA kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ĐA je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 6. prosinca 2024., broj: Pp-1243/2023, proglašena je krivom okr. ĐA da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, ublažavanjem novčane kazne, izrečena novčana kazna 150,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
1.1. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, okrivljenica je oslobođena dužnosti naknade troškova te je odlučeno da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
1.2. Istom presudom, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvama nasilja u obitelji, i to svome bratu ČA, svojoj nevjesti BA i svojim nećakinjama SA i CA, i to na udaljenost od najmanje 100 metara i na području općine jo, te zabrane uznemiravanja ili uhođenja navedenih žrtva nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica po branitelju, iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodi da se presuda ne može temeljiti na iskazima svjedoka koje su ujedno i žrtve nasilja, da u predmetnim događajima nisu svi mogli biti žrtve nasilja, jer nisu svi bili uvijek neposredno prisutni samom pojedinom događaju, da okrivljenica riječi napisane sprejem - "prokleti do devetog kolina, gamad lopovska, miči ovo s moga, lopovi, izrodi familije" nije uputila žrtvama nasilja.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na iskazima svjedoka koji su žrtva nasilja. Takvim pristupom, ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Nadalje, nije sporno da je okrivljenica ispisala sprejem riječi "prokleti do devetog kolina, gamad lopovska, miči ovo s moga, lopovi, izrodi familije", međutim, okrivljenica je u svojoj obrani navela da se navedene riječi odnose na turiste koji parkiraju na tom mjestu. U tom dijelu, ovaj sud također smatra kako njezina obrana nije uvjerljiva, nego smatra istinitim iskaze žrtava nasilja u obitelji - njezinog brata PA, nevjeste BA, nećakinja SA i OA koji su svi naveli da su se smatrali prozvanim u takvoj poruci okrivljenice te da su radi toga bili uznemireni odnosno da im povrijeđeno dostojanstvo. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka, budući da su oni iskazivali okolnosno, neproturječno i međusobno sukladno te u čijim iskazima nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istih niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti. Također, treba reći da je iz poruke razvidno da se ona odnosi na članove obitelji ("izrodi familije"), a ne na turiste. Nadalje, u odnosu na događaj koji je bio dan ranije, okrivljenica u obrani navodi da je vjerojatno rekla neprimjerene riječi, da se ne može sjetiti točno riječi koje je govorila i da se ne može sjetiti tko je još bio prisutan događaju, osim njezinog brata. Okrivljenici se u tom događaju stavlja na teret da se, ugledavši svoju nevjestu BA i nećakinju OA, istima obratila riječima "da su ubojice, ubojice barbe u Australiji i da su lopovi prokleti" I u odnosu na taj događaj, svi ispitani svjedoci su također naveli da su se te riječi odnosili na njih te da su radi toga bili uznemireni odnosno da im povrijeđeno dostojanstvo. I u ovom dijelu su navedeni svjedoci iskazivali na isti način uvjerljivo, kako je to ranije obrazloženo. Radi se i o riječima upućenima u množini, pa je tim njihov iskaz uvjerljiviji.
5.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7. Za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, zakonom je, u vrijeme najblažeg propisa za okrivljenicu, bila propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, okrivljenici je izrečena, prije svega, blaža vrsta kazne, a osim toga i znatno ublažena novčana kazna. Ovaj sud smatra da nije bilo osnove za ublažavanjem novčane kazne, uzimajaći u obzir količinu protupravnog ponašanja (četiri žrtve nasilja, dvije protupravne radnje). Dakle, nema niti osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne jer opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Naime, težina djela za koji je okrivljenica proglašena krivom, u povezanosti s obranom okrivljenice (nekritičnost zbog predmetnog ponašanja) i iskazom žrtava nasilja iz kojih je razvidno da je neprimjereno ponašanje okrivljenice učestalo, opravdaju primjenu predmetne zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere od 12 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenica tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 60,00 eura, dakle blizu minimalno mogućem iznosu paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 8 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja.
