REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 Pn-76/2018-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Zagreba, protiv I. tuženika Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Srna“ Samobor, OIB: 00546954430, Samobor, Grdanjci 76, zastupani po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku iz Samobora, II. tuženika Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, OIB: 16361613293, Zagreb, Remetinečka cesta 3, zastupani po punomoćniku Hrvoju Lafter, odvjetniku iz Jastrebarskog i III. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi naknade štete, dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku LOVAČKA UDRUGA ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI "SRNA" SAMOBOR, Samobor, Grdanjci 76, OIB: 00546954430, II-tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293, te III-tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, da solidarno plate tužitelju HC iz [adresa], OIB: iznos od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od 27. rujna 2015. godine do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak prema priloženom troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi č 29 ZOO-a uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena počev od dana donošena prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužiteljici HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da I-tuženiku Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači „Srna“ Samobor, OIB: 00546954430, Samobor, Grdanjci 76, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 Eura, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da II-tuženiku Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, OIB: 16361613293, Zagreb, Remetinečka cesta 3, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 Eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20. travnja 2015. godine oko 20,20 sati u mjestu Samobor, Ulica grada Wirgesa bb došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao osobni automobil marke ŠKODA FABIA COMBI 1.9 SDI/2005, reg. [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice i da je u trenutku prometne nezgode osobnim automobilom tužiteljice upravljao IC.

Nadalje navodi da je do prometne nezgode došlo zbog naleta osobnog automobila tužitelja na srndaća koji je pretrčavao kolnik Ulice grada Wirgesa.

Očevid na mjestu prometne nezgode obavili su policijski službenici MUP RH, PU Zagrebačke, Postaje prometne policije Samobor dana 20. travnja 2015. godine.

Tužiteljica nadalje navodi da su u navedenoj prometnoj nezgodi na osobnom automobilu tužitelja nastala su oštećenja prednjeg branika, poklopca motora, prednjeg lijevog putnog svjetla, prednjeg lijevog blatobrana i druga oštećenja sva utvrđena izvidom štete AUTOKLUBA SIGET, Zagreb, dana 22. travnja 2015. godine.

Tužiteljica se prije pokretanja ove parnice izvansudskim zahtjevom dana 22. travnja 2015. obratila osiguratelju I-tuženika osiguravajućem društvu TRGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, zahtijevajući da joj naknadi imovinsku štetu na oštećenom osobnom automobilu.

Kako je osiguratelj I-tuženika otklonio zahtjev tužiteljice za naknadom štete navodeći da je odgovoran II-tuženik, to se tužiteljica dana 16. srpnja 2015. godine pisanom putem obratila II-tuženiku zahtijevajući da joj II-tuženik naknadi imovinsku štetu na oštećenom osobnom automobilu.

Kako je i II-tuženik otklonio zahtjev tužiteljice za naknadom štete navodeći da je odgovoran III-tuženik, to se tužiteljica dana 26. kolovoza 2015. pisanim putem obratila III. tuženiku zahtijevajući da joj III-tuženik naknadi imovinsku štetu na oštećenom osobnom automobilu.

Tužiteljica potražuje da joj I-III tuženi na ime naknade štete na oštećenom osobnom automobilu solidarno plate iznos od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Nadalje tužiteljica navodi da je u vrijeme prometne nezgode Ulica grada Wirgesa prema Odluci o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste (NN 94/14) bila svrstana u državne ceste i to državnu cestu D231 pa je upravitelj navedene ceste u vrijeme štetnog događaja bio III-tuženik.

Sukladno odredbi čl. 50 Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu po osnovi krivnje, odnosno odgovara za štetu trećim osobama nastalu uslijed naleta divljači na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovište, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Ulica grada Wirgesa u vrijeme prometne nezgode nije bila označena prometnom signalizacijom znaka opasnosti od divljači.

Odredbom čl. 77 Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09, 14/14) propisano je da je lovoovlaštenik obvezan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

I-tuženik nije sukladno gore navedenim odredbama III-tuženiku podnio zahtjev za postavljanje znakova opasnosti od divljači na cesti koja prolazi lovištem kojim on gospodari, a što je bio dužan učiniti.

Prije nego li je odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste (NN br. 94/14) Ulica grada Wirgesa svrstana u državne ceste, ista je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste (NN br. 17/10) bila županijska cesta broj 3051 kojom je upravljao II-tuženik.

I-tuženik je dana 27. rujna 2011. godine uputio II-tuženiku zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme na svim cestama kojima II-tuženik upravlja u cijeloj njihov duljini na području lovišta kojim gospodari I-tuženik.

Temeljem navedenog zahtjeva u lipnju 2012. godine II-tuženik je izradio izvedbeni projekt prometne signalizacije i opreme označavanja cesta na području lovišta kojim gospodari I-tuženik, no bez opravdanog razloga nije postupio po navedenom zahtjev i izvedbenom projektu z cijelo vrijeme u kojem je isti upravljao navedenom cestom i postavio navedenu signalizaciju.

S druge strane pak, I-tuženik je bio dužan pozvati II-tuženika da postupi po njegovu zahtjev te provjeriti iz kojih razloga II-tuženik na postupa po istom, a naposljetku, bio je dužan ponovno podnijeti zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme novom upravitelju cesta (NN94/14) te Odluku o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne ceste (NN 17/10).

Dana 11. svibnja 2018. III-tuženik Hrvatske ceste d.o.o. dao je odgovor na tužbu u kojem navodi da osporava odgovornost za štetu, visinu štete, tijek zateznih kamata i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Nadalje, III- tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se štetni događaj nije dogodio na državnoj cesti te iz razloga što se dogodio u naselju.

Iz zapisnika o očevidu PP Samobor razvidno je da se štetni događaj dogodio u Samoboru ulica grada Wirgesa međutim nije razvidno na kojoj cesti javnoj ili nerazvrstanoj, također nije razvidno niti točna oznaka mjesta već se samo navodi mjesto ulica Grada Wirgesa bb prema kojoj nije moguće utvrditi niti točno mjesto štetnog događaja.

Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se prometna nezgoda dogodila u naselju, a zaštitu ljudi imovine u naselju su dužne poduzimati nadležne komunalne službe grad Samobora koje su ujedno dužne spriječiti nekontrolirano kretanje divljači po naselju što očigledno nisu napravili.

Odredbom čl. 50 st. 1 i 2 Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1 ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Iz gore navedene odredbe nedvojbeno proizlazi da upravitelj javne ceste odgovara po osnovi krivnje ako nije postupio po zahtjevu osobe koja upravlja lovištem.

S obzirom na dokaze koji prileže spisu odnosno iz dopisa lovačkog društva Srna proizlazi da isto nikad nije dostavilo zahtjev Hrvatskim cestama već je isti dostavljen Županijskoj pravi za ceste Zagrebačke županije.

Pored toga potrebno je istaknuti da se zahtjev odnosi na postavljanje znakova na cestama koje se nalaze na području lovišta, a prometna nesreća se je dogodila u gradu Samoboru. Pošto tužitelj nije dokazao da Grad Samobor ulazi u područje lovišta lovačkog društva Srna to proizlazi da lovačko društvo nije tražilo postavljanje znaka za Ulicu grada Wirgesa u Samoboru.

Slijedom navedeno proizlazi da ne postoji odgovornosti Hrvatskih cesta d.o.o. za štetni događaj.

Prvotuženik je dao odgovor na tužbu podneskom od 4. svibnja 2018. u kojem navodi da poriče navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti, te osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Prvenstveno ističe kako je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja za štete od divljači s osiguravajućim društvom TRIGLAV OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, pa predlaže isto osiguravajuće društvo pozvati u ovaj postupak kao umješača na strani I-tuženika, a radi eventualnog regresnog zahtjeva.

Opreza radi, I-tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja- štetni događaj se dogodio 20. travnja 2015. , dok je na primjerku tužbe koju je I-tuženik zaprimio datum primitka tužbe 23. travnja 2018., dakle tužba je zaprimljena po isteku roka od tri godine od dana saznanja za štetu i počinitelja.

I-tuženik potvrđuje kako je dana 20.4.2015. u Samoboru, Ulica grada Wirgesa došlo do naleta vozila reg [registarska oznaka] kojim je upravljao IC na srneću divljač. Na mjesto naleta vozilom na divljač pristupile su službene osobe PP Samobor koje u konkretnom slučaju nisu utvrđivale niti jedan element kojim bi se utvrđivala osnova krivnje – nije utvrđena brzina kretanja vozila, nije utvrđeno postojanje tragova kočenja kao što nije utvrđen niti jedan drugi element kojim bi se mogla utvrditi eventualna odgovornost vozača osobnog vozila zbog naleta na divljač. Osobito se ističe kao se vozač osobnog vozila kretao iz smjera centra Samobora prema [adresa] te kako je srneća divljač došla s njegove lijeve strane, što znači da je prošla cestovnu grabu, bankinu i lijevi prometni trak prije nego što je vozilo tužiteljice naletilo na nju. Da se vozač osobnog automobila kretao propisanom brzinom od 50 km/h sigurno bi zapazio divljač prije naleta, pa do štetnog događaja ne bi niti došlo.

Nadalje I-tuženik se poziva na odredbu čl. 12. st. 1 ZOSPC-a koja govori o tome da se ceste moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometan. Nedvojbeno je kako Lovačka udruga "Srna" Samobor nije ovlaštena na cestama postavljati prometne znakove, obzirom nije pravna osoba koja bi imala ovlaštenja, prava i obveze za upravljanje cestama. Iz odredbi ZOSPC-a ne proizlazi nikakva odredba kojom bi se bilo kojoj lovačkoj udruzi dalo ceste na upravljanje, već cestama upravljaju pravne osobe osnovane upravo za taj posao-upravljanje i održavanje cesta različitih kategorija, a što je regulirano Zakonom o cestama.

Temeljem odredbi čl. 50 Zakona o cestama određeno je kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a kako je pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovoran za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

I-tuženik u prilogu dostavlja dokaz kako je podnio zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme, a koji zahtjev je upućen Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke županije dana 7.10.2011. godine preporučenom pošiljkom od strane I- tuženika.

Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije postupila je po zahtjevu I- tuženika i u lipnju 2012. izrađen je izvedbe ni projekt prometne signalizacije i opreme označavanja prijelaza divljači preko ceste na županijskim i lokalnim cestama Zagrebačke županije za lovište 1/111 Samoborska gora, a kojim je projektom predviđeno postavljanje prometnog znaka a koji bi upozoravao na opasnost "divljač na cesti" upravo na Ulici Grada Wirgesa na dionici na kojoj je došlo do naleta vozilom na divljač.

Prilikom preuzimanja na upravljanje predmetne ceste Grada Wirgesa od strane Hrvatskih cesta d.o.o. trebala bi preuzeta i sva dokumentacija vezana uz navedenu ulicu, pa tako i projekt prometne signalizacije i opreme napravljen u lipnju 2012. I- tuženik nema saznanja da li je navedena dokumentacija preuzeta od strane Hrvatskih cesta d.o.o. ili nije, ali svakako ne može snositi posljedice ne postavljanja prometne signalizacije koja je zatražena i za koju je napravljen projekt.

Zakonom o lovstvu utvrđeno je kako lovoovlaštenik gospodari i upravlja lovištem, a javne ceste nisu lovne površine, te njima ne može upravljati lovoovlaštenik. Čl. 4 istog zakona ističe kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te da ima njenu posebnu zaštitu. Čl. 19 Zakona o lovstvu izrijekom navodi kako na površinama zemljišta koja nisu lovište, divljač je dužan štititi vlasnik zemljišta odnosno pravna ili fizička osoba koja se tim zemljištem koristi. Dakle, kako javna cesta nije dio lovišta, to niti za štete koje se dogode na javno prometnoj površini ne može odgovarati lovoovlaštenik.

I-tuženik je u cijelosti ispunio svoje zakonske obveze, obavijestio je osobu koja upravlja javnom cesto o potrebi označivanja prometnom signalizacijom, a što je pravna osoba koja upravlja javnom cestom i učinila.

I konačno, I-tuženik ističe da je Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH propisano da riblji fond i divljač predstavlja državnu imovinu (čl. 4 toč. 32). Sukladno takvoj odredbi Zakona javno je kako je tužitelj, u odnosu na I-tuženika promašio pasivnu legitimaciju, te da bi eventualno pasivno legitimirana bila RH, a ne I-tuženik.

Upravo suprotno od navedeno u tužbi, odredbe Zakona o lovstvu određuju kako tek ulovljena, ranjena i ukinula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku. Dakle, iz pozitivnih propisa jasno proizlazi kako je divljač vlasništvo RHG, a lovoovlašteniku, a što I-tuženik je za Zajedničko lovište broj 1/111 Samoborska gora, ista pripada tek nakon što je ulovljena, ranjena ili uginula.

Obzirom na sve gore navedeno, a osobito obzirom na starost vozila tužitelja, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Međutim, obzirom na visinu štete koju potražuje tužiteljica, jasno proizlazi kako je silina udara u divljač bila velika iz čega proizlazi da se tužitelj kretao po cesti neprimjerenom brzinom.

Stoga se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka.

II-tuženik je dao odgovor na tužbu podneskom od 29. svibnja 2018.

U odgovoru na tužbu II-tuženik prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je u vrijeme prometne nezgode, Ulica grada Wirgesa prema Odluci o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne (NN br. 94/14) bila svrstana u državne ceste i to državnu cestu D-231 pa je upravitelj navedene ceste u vrijeme štetnog događaja bio III-tuženik. Obzirom na navedenu činjenicu, Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači "SRNA" SAMOBOR bilo je dužno zatražiti postavu znakova od nadležnog koncesionara.

Nadalje, II-tuženik navodi da opreza radi prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe da je upitno da li je vozač vozila prilagodio brzinu kretanja obzirom na uvjete na cesti odnosno da li je upravljao osobnim vozilom sukladno postavljenoj prometnoj signalizaciji koja označava brzinu kretanja na tom dijelu ceste. II-tuženik zaključno navodi da prema tome, tužiteljica ničim nije dokazala da je II-tuženi odgovoran na štetni događaj kako za osnov, pa tako i za visinu), pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova.

Sud je u ovom predmetu održao pripremno ročište dana 7. ožujka 2022. godine, a na kojem je odredio da će se provesti svi dokazi tužiteljske i I-III tuženičke strane.

Sud je na ročištu 17. listopada 2022. saslušao u svojstvu svjedoka PC.

Svjedok IC je u svom iskazu 17. listopada 2022. naveo da je suprug tužiteljice HC koja je vlasnica vozila Škoda Fabia. Incidentni događaj se dogodio negdje u proljeće na ljeto 2015. u Ulici grada Wirgesa. Bilo je negdje predvečer, odnosno sumrak i ja sam se kretao iz Samobora prema [adresa]. U jednom trenutku s lijeve strane je istrčala srna. Navodi da je upravljao autom negdje 55 km/h jer to je "betonka" ali strga auto ako vozim više. Tom prilikom došlo je do oštećenja automobila i to prednjeg lijevog fara, blatobrana, rešetke, branik, žmigavac ... Navodi da je zvao djelatnike MUP-a koji su izišli na lice mjesta i napravili zapisnik o očevidu a oni su pozvali ljude iz udruge "Srna" koji su došli i ubacili su tu srnu u kombi. Kritične zgode nije vidio odnosno nije bio postavljen znak da je divljač na cesti, a sada je postavljen. Događaj je bio negdje 2015. godine. Zadnje tri godine je znak postavljen, a u vrijeme tog događaja ga nije bilo.

Sud je dana 18. rujna 2024. donio rješenje kojim je odredio očevid na licu mjesta u Samoboru, Ulica grada Wirgesa bb uz sudjelovanje prometnog vještaka Nevena Ereša dipl.ing iz Zagreba.

Prilikom očevida 30. listopada 2024. prometni vještak je iskazao da je potrebno od MUP-a zatražiti fododokumentaciju i skicu lica mjesta a kako bi mogao dati cjelovit nalaz i mišljenje.

Pun. I-tuženika iskazao je da je pripremno ročište zaključeno a do očevida nitko nije zatražio pribavu fotodokumentacije i skicu lica mjesta.

Nadalje, punomoćnik I-tuženika prigovara da bi ovo danas bilo mjesto naleta jer to nije utvrđeno egzaktno.

Punomoćnik II-tuženika pridružuje se navodima punomoćnika I-tuženika.

Sud je održao ročište dana 18. lipnja 2025. godine.

Na istom ročištu punomoćnik tužitelja je u odnosu na istaknute prigovore tuženika da bi tužiteljica bila prekludirana u pravu pribavljanja fotoelaborata i skice mjesta događaja koji je izrađen od strane djelatnika Policijske postaje u Samoboru, istakao da se sukladno odredbi čl. 119 Zakona o prekršajima napravljene skice, crteži, planovi i fotografije predstavljaju sastavni dio samog zapisnika o očevidu. Pored toga tužiteljica ukazuje da je u međuvremenu nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka došlo do izmjene samoga mjesta štetnoga događaja iz razloga jer su na istoj prometnici obavljeni građevinski radovi kojim je izmijenjena sama prometnica na kojoj je došlo do štetnoga događaja. Da do navedene izmjene samog mjesta štetnog događaja nije došlo, sam očevid bi mogao biti proveden već temeljem samog zapisnika o očevidu i pokazivanja svjedoka na samom mjestu štetnog događaja. Stoga se protivi prigovoru prekluzije prava pribavljanja skice lica mjesta događaja i fotoelaborata sačinjenog od strane djelatnika PP Samobor, te predlaže da sud iste pribavi.

Punomoćnik I-tuženika protivio se navodima tužitelja te ostaje kod stava kako do zaključenja pripremnog ročišta tužitelj nije predložio pribavu spisa PP Samobor već je tužbi predložio isključivo uvid u zapisnik kojeg je u spis dostavio. Stoga, a kako zapisnik kojeg je dostavio ne sadrži skicu lica mjesta i fotoelaborat, I tuženik ustraje na činjenici kako je zaključenjem pripremnog ročišta njegov današnji prijedlog u prekluziji te se istome protivi.

Punomoćnik II-tuženika očitovao se na navode tužiteljske strane na način da se u cijelosti pridružuje navodima I. tuženika. U odnosu na navode tužiteljice posebno ističemo da se pozivom na čl. 119 Prekršajnog zakona u navedenom ističe da se zapisnik odnosi na tijek prekršajnog postupka, te se navedene odredbe odnose na prekršajni postupak koji se vodi pred Prekršajnim sudom. U odnosu na zapisnik o očevidu koji je predmet ovog postupka ističemo da se radi o upravnom postupku koji se vodi pri nadležnoj policijskoj postaji te se predmetni članak ne može odnositi na ovaj postupak koji je sada u tijeku pred ovim sudom. Stoga i dalje smatram da je tužiteljska strana prekludirana u predlaganju dokaznih prijedloga.

Punomoćnik III-tuženika pridružio se prigovorima i. i II. tuženika i dodaje da je obrazloženje tužitelja suprotno svrsi samog dokaza budući da sam navodi da je mjesto događaja u međuvremenu promijenjeno, rekonstruirana je prometnica te tako III. tuženik smatra da predloženi dokaz ne bi imao svrhe u određivanja mjesta nastanka štetnog događaja.

sud je na navedenom ročištu saslušao vještaka Nevena Ereš dipl.ing. koji je obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

Vještak Neven Ereš dipl.ing. je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog navoda sa očevida da bi pribavljanjem skice i fotoelaborata policije nalaz bio potpuniji te može dodati da je nalaz moguće izraditi i uz korištenje ostalih dokaza kao što je zapisnik o očevidu, iskazi sudionika – svjedoka, ili slično, samo što bi u tom slučaju nalaz bio manje potpun kao takav.

Nadalje može navesti da u slučaju da tražena dokumentacija više nije dostupna ili je uništena tada je moguće napraviti i nalaz na temelju stanja spisa.

Sud je odbio prijedlog tužiteljske strane za dostavom fotodokumentacije i skice lica mjesta od strane MUP-a s obzirom da to nije predloženo niti u tužbi a niti na pripremnom ročištu.

Punomoćnik tužitelja predložio je da se s obzirom na današnje očitovanje vještaka provede prometno vještačenje a temeljem zapisnika o očevidu, očevida na samom mjestu štetnog događaja kojim bi bio prisutan i svjedok IC koji bi na samom mjestu štetnog događaja mogao pokazati sam tijeku štetnog događaja, te uvidom u iskaz istoga svjedoka dan pred ovim sudom dana 17. listopada 2022. godine, a iz razloga jer je danas pristupjeli prometno-tehnički vještak rekao da se u praksi kad i ne postoji zapisnik o očevidu i druga dokumentacija može provesti prometno-tehničko vještačenje na od tužiteljice predložene okolnosti.

Punomoćnik I-tuženika protivio se ovom prijedlogu za izradu nalaza i mišljenja vještaka a osobito na to da još jednom izlazimo na očevid obzirom da provedenim očevidom nismo mogli utvrditi mjesto štetnog događaja koje je očito toliko izmijenjeno protekom vremena da ni jednu relevantnu okolnost na licu mjesta više nije moguće utvrditi. Stoga predlaže da se prijedlog tužiteljske strane odbije kao neosnovan.

Punomoćnik II-tuženika iskazao je da se protivi provođenju novog prometnog vještačenja, odnosno pridružuje se navodima pun. I. tuženika.

Punomoćnik III- tuženika pridružio se navodima I. tuženika.

Ovaj sud smatra da je tužiteljska strana uz tužbu trebala dostaviti fotodokumentaciju i skicu lica mjesta, a koju je izradio MUP-a. Nadalje ako tužiteljska strana to nije dostavila u tužbi mogla je zatraži na pripremnom ročištu da sud pribavi fotodokumentaciju i skicu lica mjesta od MUP-a. Međutim, isto nije zatraženo, a pripremno ročište je dovršeno.

Nadalje, tijekom postupka iz iskaza svjedoka PC utvrđeno je da je lice mjesta izmijenjeno i to kada isti navodi da kritične zgode nije vidio odnosno tj. nije bio postavljen znak da je divljač na cesti, a sada je postavljen.

Također prilikom očevida prometni vještak je na licu mjesta prilikom očevida iskazao da je potrebno od MUP-a zatražiti fotodokumentaciju i skicu lica mjesta, a kako bi mogao dati cjelovit nalaz i mišljenje.

Također punomoćnik I-tuženika na očevidu je prigovorio da bi ovo gdje se očevid obavlja bilo mjesto naleta jer to nije nigdje utvrđeno egzaktno.

Dakle, iz svega naprijed navedeno i samog iskaza PC utvrđeno je da je lice mjesta izmijenjeno, a također prilikom očevida punomoćnik I-tuženika prigovorio je da ti bi to bilo mjesto naleta jer nije utvrđeno egzaktno.

Da bi sudac utvrdio činjenice egzaktno potrebna je fotodokumentacija i skica lica mjesta.

Prometni vještak je iskazao da je nalaz moguće izraditi uz korištenje ostalih dokaza kao što je zapisnik o očevidu, iskaz sudionika ili slično samo što bi u tom slučaju nalaz bio manje potpun kao takav.

Punomoćnik I-tuženika protivio se ovom prijedlog za izradu nalaza i mišljenja vještaka a osobito na to da se još jednom izlazi na očevid obzirom da se na provedenom očevidu nije moglo utvrditi mjesto nastanka štetnog događaja, te tvrdi da je očito mjesto štetnog događaja toliko izmijenjeno protekom vremena da ni jednu relevantnu okolnost na licu mjesta više nije moguće utvrditi.

Uobzirujući sve naprijed navedeno sud je odbio prijedlog tužiteljske strane za provođenje novog prometnog vještačenja a s obzirom da niti u tužbi a niti na pripremnom ročištu nije predloženo da se od MUP-a zatraži potrebna dokumentacija i skica lica mjesta, a iz iskaza PC utvrđeno je da je lice mjesta izmijenjeno a prilikom očevida na kojem su bili punomoćnici stranaka lice mjesta naleta nije se moglo utvrditi egzaktno.

Dakle, sud je već jednom izišao na očevid 30. listopada 2024. a na kojem očevidu su bili nazočni punomoćnici svih stranaka kao i prometni vještak Neven Ereš dipl.ing., te se nije moglo utvrditi mjesto naleta, odnosno nije se sa sigurnošću moglo utvrditi gdje se dogodio incidentni događaj.

Uobzirujući sve naprijed navedeno ovaj sud je odbio tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom i odlučio kao u izreci.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 995,42 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 75 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 150,00 Eura.

Sud je I-tuženiku priznao pristup na 5 ročišta po Tbr. 9 toč. 1 Tarife i to roč. 3.6.2019., 7.3.2022., 17.10.2022., 30.10.2024. i 18.6.2025. (5x150,00 Eur) te sastav dva obrazložena podneska po Tbr 8. toč. 1 Tarife i to odgovor na tužbu te sastav podneska od 18.6.2019., dakle I-tuženik je imao ukupno sedam radnji po 150,00 Eura, a što sve skupa iznosi 1.050,00 Eura. Na navedeni iznos sud je I-tuženiku priznao PDV od 25% koji iznosi 62,50 Eura, tako da je ukupan trošak I-tuženika 1.312,50 Eura.

Sud je II-tuženiku priznao pristup na 5 ročišta po Tbr. 9 toč. 1 Tarife i to roč. 3.6.2019., 7.3.2022., 17.10.2022., 30.10.2024. i 18.6.2025. (5x150,00 Eur), te sastav dva obrazložena podneska po Tbr 8. toč. 1 Tarife i to odgovor na tužbu te sastav podneska od 4.7.2019., dakle II-tuženik je imao ukupno sedam radnji po 150,00 Eura, a što sve skupa iznosi 1.050,00 Eura. Na navedeni iznos sud je II-tuženiku priznao PDV od 25% koji iznosi 62,50 Eura, tako da je ukupan trošak II-tuženika 1.312,50 Eura.

U Samoboru, 24. lipnja 2025.

SUDAC:

Gordana Mirosavljević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljica po pun. OD H & H

2. I. tuženi po pun. Ž. Adamek, odvj.

3. II. tuženi po pun. H. Lafter, odvj.

4. III. tuženik HRVATSKE CESTE d.o.o