REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-71/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Anđelki Rađi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Split, protiv tuženih pod 1) ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Planog, Put Pišćina 9, obje zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave od 22. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženih pod 1) i pod 2), a objavljene dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"2. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 15 veljače 2013.g. između pok. SD kao primatelja uzdržavanja i tuženica ad 1 i ad 2 kao davateljica uzdržavanja, potvrđen kod Općinskog suda u Trogiru pod brojem R1-35/13.

3. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen dana 02.12.2003.g. između pok. SD i tužene ad 1 ŽD, potvrđen po javnom bilježniku Petru Žanko pod brojem OU326/03.

4. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupan parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj UD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana isplati tuženicama pod 1 i pod 2 s osnova parničnog troška iznos od 3.575,00 eur sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi sukladno članku 29. stavak 2. i stavak 8. Zakona o obveznim odnosima.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su on i tužena ad 1 brat i sestra, rođeni u braku između danas pokojnih SD i RD, koji brak je sklopljen dana 20 prosinca 1958.g. ta za vrijeme trajanja braka , roditelji tužitelja i tužene pod 1 kupili su prvotno manju kuću u [adresa], na dijelu otoka Čiova, u današnjoj ulici Tina Ujevića 40/42. Navedenu nekretninu roditelji tužitelja i tužene pod 1 prodali su negdje 1963/1964 g. i kupili nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] površine 635 m[2] , zgrada površine 146 m[2] i dvorište površine 489 m , te na istoj zajednički od sredstava vlastitog rada 1966. izgradili kuću.

1.1. Kao posjednik na navedenoj nekretnini upisan je prednik tužitelja i tužene pod 1 SD, koji je preminuo dana **.**.2013. RD preminula je 15. listopada 2014. Ostavinski postupak iza smrti pok. SD vodio se kod Općinskog suda u Trogiru pod poslovnim brojem O-426/13 danas kod Općinskog suda u Splitu O-2374/18 i još nije pravomoćno okončan. Ostavinski postupak iza RD okončan je i doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-305/14-4 od 29. siječnja 2015. po javnom bilježniku Željeni Biuk iz [adresa], te njenim nasljednicima utvrđeni tužitelj i tuženi pod 1.

1.2. Nekretnina opisana i označena kao k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] površine 635 m2 zgrada površine 146 m2 i dvorište površine 489 m2, bračna je stečevina prednika tužitelja i tužene ad 1 kojom nekretninom je raspolagao prednik SD sam u korist tuženica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15 veljače 2013.g. potvrđen od strane Općinskog suda u Trogiru pod brojem R1-35/13.

1.3. Međutim, kako navedeni ugovor predstavlja obveznopravni ugovor, to SD nije mogao bez suglasnosti RD, i njene solemnizacije potpisa na navedenom ugovoru, prenijeti pravo vlasništva pod uvjetom na tuženice, jer ista nije dala svoj pristanak niti je potpisnik navedenog ugovora. Nadalje, nekretnina je stečena temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima, pa prema odredbi čl. 277 ZBPO, određeno je da je imovina koju su bračni drugoj stekli radom za vrijeme trajanja braka ili koja potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, dok je odredbom čl. 283 st.1 istog Zakona propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a stavkom 2 istog članka da svojim udjelom na zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima jer u protivnom takvo raspolaganje ne bi bilo u skladu s odredbom čl. 103 ZOO- a ( sada 322 st. 1 ZOO-a ) kojom odredbom je određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva, ništav, ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo VSRH Rev789/05-2 od 04 travnja 2006.g.

1.4. Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti bez prethodne suglasnosti drugog bračnog druga ( VSRH Rev-1634/82 od 08 prosinca 1982.g.) .Stoga tužitelj ima pravni interes dokazati da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njegovih roditelja kao zajedničara u kojem je udio svakog od roditelja po pola, dakle za po ½ udjela. Stoga ukoliko tužitelj ne bi nasljeđivao oca, ima interes radi svoje djece, radi povrede nužnog dijela dokazati da je najmanje ½ dijela sporne nekretnine majčina na ime bračne stečevine, koju bi onda nasljeđivao tužitelj i tužena ad 1 svatko za po ¼ dijela kao zakonski nasljednici jer je prednika RD umrla bez oporuke. Također RD nikad nije dala pisanu suglasnost i odobrenje za postupanje svoga supruga SD iako se radilo o nekretninama koje nesumnjivo predstavljaju bračnu stečevinu. Ostavitelj SD je za života tuženoj ad 1 darovao nekretninu i to označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] oranica " Stomrate" površine 1452 m2 k. o. [katastarska općina] na kojoj je ostavitelj SD tuženoj ad 1 sagradio obiteljsku kuću i to Ugovorom o darovanju nekretnina od 02.12.2003. a koja nekretnina ponovno i nesumnjivo predstavlja bračnu stečevinu pok. AD i pok. RD a s čime je umanjena ostavinska masa oboje ostavitelja u korist tužene ad 1 a na štetu tužitelja kao zakonskog i nužnog nasljednika. Navedena nekretnina također je stečena za vrijeme važenja ZBPO i to 1978. temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. svibnja 1978. između SD kao kupca i ŠD kao prodavatelja. Ugovor o darovanju sklopljen između tužene ad 1 i prednika SD također je ništetan i ne proizvodi pravne učinke jer nema suglasnosti RD za navedeni pravni posao, koji je još i sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, solemnizacijom po javnom bilježniku Petru Žanko iz [adresa] broj ovjere OU326/03 od 02.12.2003.

1.5. Stoga samo iz gore navedenih činjenica vidljivo je da su pravni poslovni ništavi i nevaljani jer je ostavitelj SD prije svega raspolagao nekretninama kojih nije bio vlasnikom za cijelo prava vlasništva a nitko ne može prenijeti više prava na drugoga nego ih sam ima niti je smio i mogao raspolagati nekretninama u kojima nije jedini isključivi vlasnik već zajedničar sa bračnim drugom temeljem bračne stečevine.

2. Tužene ad 1 i 2 u odgovoru na tužbu od 10.04.2019. istakli su da su točni činjenični navodi iz tužbe o tome da su tužitelj i tužena ad 1 brat i sestra , da su njihovi roditelji SD i RD, da je SD upisan kao posjednik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je umro SD te da ostavinski postupak koji se vodi iza njegove smrti još nije pravomoćno okončan, da je umrla RD te da je iza njene smrti javni bilježnik Željena Biuk donijela rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-305/14 od 29 siječnja 2015.g. kojim su njeni nasljednicima proglašeni tužitelji i tužena ad 1 za po ½ dijela. Nadalje, da je nekretnina položena u k. o. [katastarska općina], a označena kao kčbr. [katastarska čestica] stečena u braku bračnih drugova RD , da su bračni drugovi na istoj sagradili kuću, da je SD pok. M kao primatelj uzdržavanja zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 15 veljače 2013.g. koji je potvrđen pred Općinskim sudom u Trogiru poslovni broj R1- 35/13 sa tuženicima , da RD nije bila potpisnik ovog Ugovora da je ostavitelj SD tuženoj ad 1 darovao nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ugovorom o darovanju potvrđenom kod javnog bilježnika Petra Žanko poslovni broj OU-326/03 od 02.12.2003.g., i da RD nije bila potpisnik tog ugovora a s obzirom na sve gore navedeno tuženi su istakli prigovor presuđene stvari. U ostavinskom postupku iza pok. ED koji se vodio pod poslovnim brojem O- 305/14 u kojem su kao stranke sudjelovali tužitelj i tužena ad 1 utvrđen je sastav ostavine. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u posjedovni list 115 nije navedena u sastavu ostavine, radi se o kući koju su sagradili sada pok. SD i RD o čemu se navodi u točci 2 tužbe. U ovoj kući koja nosi anagrafsku oznaku Seget Vranjica, Put Čarijića 1 je godinama živio tužitelj koji je u trenutku smrti svoje majke bio svjestan i imao saznanja o postojanju ove imovine, unatoč tome tužitelj nije stavio bilo kakav prigovor na sastav ostavine niti je tvrdio da je ostaviteljica bila ( su ) vlasnica nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve navedeno vrijedi za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , stoga je tužitelj kao nasljednik RD vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-305/14 od dana 29. siječnja 2015.g. prema odredbi čl. 232 Zakona o nasljeđivanju. Odredbom st. 1 čl. 232 Zakona o nasljeđivanju smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine tko je ostaviteljev nasljednik koliki mu nasljedni dio pripada jeli mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako , te postoji li kakva prava na zapise i koja , isto vrijedi za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno. Odredbom st. 5 istog članka propisano je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane. Prema tome pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku ne samo u pogledu prava nego i glede sastava ostavine. Nadalje, u odnosu na Ugovor o doživotnom uzdržavanju R1-35/13 tuženice navode da se tužitelj u tužbi poziva na odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima i Zakona o obveznim odnosima po kojima bi ugovor o doživotnom uzdržavanju R1- 35/13 bio ništetan i to toga jer je protivan Ustavu RH prisilnim propisima te moralu društva jer svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti bez prethodne suglasnoti drugog bračnog druga ( VSRH Rev- 5 54 P-971/2019 1634/82 od 08 prosinca 1982.g. ). Tužitelj tvrdi da je SD raspolagao bračnom stečevinom odnosno ½ prava suvlasništva RD na predmetnoj nekretnini a koja nikada nije dala suglasnost i odobrenje za postupanje svoga supruga a koje navode tuženice osporavaju. Naime, pravni posao koji je zaključio pok. SD a predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova SD nije ništetan kako to navodi tužitelj i nije točno da pok. RD nije dala suglasnost i odobrenje za postupanje svog supruga. U konkretnoj pravnoj stvari RD nije bila stranka Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog pod brojem R1- 35/13, ali je ista u vrijeme zaključenja istog bila upoznata sa raspolaganjem svog supruga u pogledu zajedničke imovine položene u k. o. [katastarska općina]. Da je ista bila upoznata s ovim ugovorom ukazuje odredba čl. 2 Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojoj je stipulirano uzdržavanje u korist RD . Tužene su sukladno Ugovoru svoju obvezu do 15.10.2014.g. ( datum smrti RD ) uredno ispunjavale, štoviše pak RD je zajedno s suprugom iz obiteljske kuće u [adresa] odselila kod tuženica u [adresa] kako bi imala adekvatnu njegu. Pok. RD nije u pogledu ugovorene koristi imala bilo kakav zahtjev ili primjedbu a nakon smrti supruga SD ista je bila pozvana na nasljedstvo iza njegove smrti kao nasljednik prvog nasljednog reda te ista nije isticala zahtjev da bi SD Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagao s njenom imovinom. Ove činjenice se navode kao dokaz da je RD bila upoznata s raspolaganjem svog supruga s istim je bila suglasna , a imala je korist od tog raspolaganja. Pok. nije poduzela ni jednu radnju kojom bi na bilo koji način osporila raspolaganje svog supruga u pogledu svoje imovine niti je poduzela bilo kakvu radnju da zaštiti svoje pravo ( su ) vlasništvo. Navodi u tužbi da bez solemizacije potpisa RD SD nije mogao prenijeti pravo vlasništva pod uvjetom kako to tvrdi tužitelj je nerazumljiv baš kako i navodi o povredi nužnog dijela. Isti razlozi se iznose u odnosu na Ugovor o darovanju sklopljen dana 02.12.2003.g. između pok. SD i tužene ad 1 a potvrđen po javnom bilježniku Petar Žanko broj OU-326/03 s time da nisu točne tvrdnje tužitelja da bi SD sagradio kuću tuženoj ad 1 svojoj kćeri na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužena ad 1 je na navedenoj nekretnini sagradila kuću , svojim radom i novčanim sredstvima kao i sredstvima i radom svog muža. Ista je ishodila kredit kojim je financirala gradnju kuće. RD je bila upoznata s gradnjom obiteljske kuće na zemlji zv. Stomrata, istoj se nikada nije protivila niti je podnosila bilo kakve zahtjeve prema kćeri i zetu kojima bi svojatala predmetno zemljište.

3. Sud je dana 20. svibnja 2022. donio presudu kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja, ali uslijed izjavljene žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu je 9. siječnja 2024. donio presudu i rješenje broj Gž Ob-875/2022-2, a kojom presudom je djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru broj P- 971/2019 od 20. svibnja 2022. u točki I. izreke i u tom dijelu je suđeno da su nekretnine pobliže označene i opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 635 m2, zgrada površine 146 m[2] i dvorište površine 489 m KO [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] Oranica "Stomrate" površine 1452 m[2] KO [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu kao zajedničku imovinu pok. SD rođenog **.**.1938. i FD rođene **.**.1931. sa jednakim udjelima oboje bračnih drugova kao zajedničara. Rješenjem je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu stalne službe u [adresa] P-971/2019 od 20. svibnja 2022. u zahtjevima tužitelja, a koji zahtjevi su se odnosili na utvrđenje ništetosti i neproizvođenju pravnih učinaka ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 2013. zaključenog između pok. SD kao primatelja uzdržavanja i tuženih pod 1 i pod 2 kao davatelja uzdržavanja, a koji je potvrđen kod Općinskog suda u Trogiru pod brojem R1-35/2013. Također je ukinuta presuda u pogledu ništetnosti i neproizvođenju pravnih učinaka ugovora o darovanju sklopljenog dana o2.12.2003. između pok. SD i tužene pod 1 ŽD koji je potvrđen po javnom bilježniku Petru Žanku pod brojem OU-326/03. Također je ukinuta ranija odluka o troškovima postupka.

4. U tijeku postupka sud je pregledao vjenčani list za pok. SD i OD, smrtne listove za pok. SD i OD, prijepis posjedovnog lista Ispostave za katastar nekretnina Trogir za KO [katastarska općina], Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-305/2014 i predmet Pu O-9/2025, a koji postupak se vodi iza smrti pok. FD, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 2013., Ugovor o darovanju nekretnina od 02.12.2003. potvrđen kod Javnog bilježnika Petra Žanka broj OU-326/03, prijepis posjedovnog lista Ispostave za katastar nekretnina Trogir za KO [katastarska općina], pregledan je spis Općinskog suda u Trogiru broj R1 - 35/2013, pregledan je spis ovog suda broj O-2374/2018 (ranije oznaka O-426/2013, Pu O-2023/2015), Ugovor o kreditu "U [adresa] 27.11.2002.", saslušani su svjedoci TD, ZD, ND, PD, LD, VD, a saslušani su i tužitelj i tužene pod 1 i pod 2 u svojstvu stranaka.

5. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari, a nakon što je pravomoćno utvrđeno što predstavlja bračnu stečevinu pok. roditelja SD i FD, a radi se o nekretninama koje su bile predmet Ugovora o darovanju koji je zaključen između pok. SD i tužene pod 1) ŽD dana 2. prosinca 2003. u odnosu na nekretninu zvanu Stomrate oznake čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i o nekretnini opisane kao kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 2013., ovjeren kod Općinskog suda u Trogiru R1-35/2013, ustraje u svom zahtjevu da se citirani ugovori utvrde ništetnim i da isti ne mogu proizvoditi pravne učinke.

6. Pregledan je spis ovog suda broj O-2374/2018 (ranije oznaka O-426/2013, Pu O-2023/2015), a radi se o ostavinskom postupku iza smrti pok. SD, umrlog **.**.2013., a u kojem postupku je proglašena oporuka sačinjena od pok. SD pod oznakom R2-87/2013, a pohranjena i čuvana pod brojem Pi- 15/2013. Radi se o pisanoj oporuci pred svjedocima, a u kojoj oporučitelj navodi da pri punoj svijesti nakon svoje smrti ostavlja nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], obiteljsku kuću u [adresa], svojoj kćerci ŽD i svojoj unuci CD svakoj na jednake dijelove, a sina MD u potpunosti rješava cijelog nasljedstva jer njega i mater nije došao posjetiti i vidjeti preko 27 godina. To je njegova oporuka i hoće da od svih bude poštovana, a nosi datum " U [adresa] 22. veljače 2013.", a proglašena je 5. ožujka 2014. Tužena pod 1 je u tom postupku dala nasljedničku izjavu da ona priznaje oporuku pok. oca za istinitu i pravno valjanu i da se prihvaća nasljedstva koje joj pripada temeljem zakona te je u tom postupku ona upoznala javnog bilježnika o postojanju Ugovora o doživotnom uzdržavaju od 15. veljače 2013. koji je potvrđen kod Općinskog suda u Trogiru broj R1-35/2013. Na ročište od 25. ožujka 2014. je pristupila tužena pod 1 i tužitelj, a nije pristupila majka stranaka, odnosno supruga pok. SD, tužitelj je upoznat sa sadržajem oporuke pok. oca, koju ne priznaje za istinitu i pravno valjanu, to je Općinski sud u Trogiru dana 21. svibnja 2014. prekinuo ostavinski postupak iza pok. oca stranaka te su se uputile u parnicu tužena pod 1 i majka stranaka RD. Od strane tuženih je zatražen nastavak postupka iza smrti pok. SD, a koji je rješenjem od 21. veljače 2018. i nastavljen jer je kod Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru donesena pravomoćna presuda broj P-6713/2015 da je opravdano isključivanje iz nasljedstva MD kao nužnog nasljednika pok. oca SD kako je to bilo navedeno u oporuci pok. SD od 22. veljače 2013. U daljnjem tijeku ostavinskog postupka dogodila se i činjenica smrti majke stranaka RD dana 15. listopada 2014. te su na nasljedstvo iza pok. SD pozvani na nasljedstvo tužena pod 1 kao kćerka i unuka – tužena pod 2, a koje su se prihvatile nasljedstva, a također su se u tom postupku pojavila djeca tužitelja SD i – ĐD kao osobe koje su pozvane na nasljedstvo nakon što je njihov roditelj isključen iz nasljeđivanja. U tom postupku SD i ĐD su predložili prekid ostavinskog postupka sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenuo njihov otac UD kod Općinskog suda u Splitu broj P-971/2019 dana 6. ožujka 2019, a u kojem postupku traži utvrđenje bračne stečevine pok. roditelja SD i RD te ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o darovanju, a sve iz razloga što pok. SD nije mogao raspolagati zajedničkom imovinom koju je stekao sa suprugom OD bez njenog pristanka, odnosno suglasnosti, a nekretnine koje su predmet tih ugovor predstavljaju njihovu bračnu stečevinu. Ostavinski postupak je prekinut rješenjem od 29. prosinca 2020. sve do pravomoćnog okončanja postupka P-971/2019, sada P Ob-71/2024.

7. Pregledan je spis Općinskog suda u Trogiru broj Pu O-9/2025 (ranija oznaka O-305/2014), a koji se vodi iza smrti pok. FD umrle **.**.2014., a koja iza sebe nije ostavila oporuku, pa su temeljem zakona na nasljedstvo pozvana djeca ŽD i UD koji su dali nasljedničke izjave da se prihvaćaju svog dijela nasljedstva koje im pripada temeljem zakona te je doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 29. siječnja 2015., a nekretnine i pokretnine i tražbine su naslijedili UD i ŽD za po ½ dijela. U tom postupku UD je podnio zahtjev da se donese rješenje o naknadno pronađenoj imovini dana 12. prosinca 2017., a DD je suglasna, tj. ona se isto prihvaća zakonskog nasljednog dijela na naknadno pronađenoj imovini u odnosu na koje nekretnine je dana 23. siječnja 2018. doneseno rješenje o naknadno pronađenoj imovini. U daljnjem tijeku postupka tužitelj UD je predložio donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju dana 17. veljače 2020. i to u odnosu na ½ dijela nekretnina, a koje su predmet postupka kod ovog suda pod brojem P-971/2019, a sada nosi oznaku P Ob- 71/2024 te je o tome dostavo i tužbu. U odnosu na zahtjev MD nije donesena odluka suda, tj. predmet je dostavljen od javnog bilježnika ovom sudu Stalnoj službi u Trogiru s obzirom da je između nasljednika sporno postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanu kao i ugovora o darovanju, odnosno sastav ostavinske mase pok. ostavitelja.

8. Pregledan je spis Općinskog suda u Trogiru R1-35/213, a koji je vođen radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, prijedlog je podnesen dana 12. veljače 2013. od strane davateljica uzdržavanja po njihovom punomoćniku. Dana 15. veljače 2013. sudac Općinskog suda Trogiru i zapisničar su pristupili na lice mjesta u [adresa] u predio zvani [adresa] u kući primatelja uzdržavanja AD, pok. M, tom prigodom se pristupilo postupku ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju te se utvrdio identitet primatelja uzdržavanja te davatelja uzdržavanja, na zapisniku stoji da je sudac u kratko razgovoru sa strankama zaključio da su iste sposobne za rasuđivanje i shvaćanje pravnih posljedica ugovora o doživotno uzdržavanju, a predlagatelj je iskazao da nije od nikoga nagovaran ili prisiljen, odnosno na bilo koji drugi način doveden u zabludu za sastav ugovora, nadalje je strankama, tj. primatelju uzdržavanja i davateljima uzdržavanja (tuženima pod 1 i pod 2) sukladno zakonskim odredbama čl. 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima pročitan tekst ugovora, pojašnjene su odredbe ugovora, stranke su upozorene na posljedice i način raskida ugovora te su ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisali te je izdana potvrda pod brojem R1-35/2013 od 15. veljače 2013.

8.1. Napominje se da je predmet ugovora o uzdržavanju obveza primatelja uzdržavanja u odnosu na obveze davatelja uzdržavanja prenošenje u vlasništvo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ZU 241, a da je u posjedovnom istu broj 115 KO [katastarska općina] kao posjednik upisan SD pok. M za cijelo (primatelj uzdržavanja). Predmetna nekretnina predstavlja i sadržaj oporuke pok. AD. M koja je napisana 22. veljače 2013. – pisana oporuka pred svjedocima.

9. Pregledom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Trogiru R1-35/2013 od 15. veljače 2012. koji u formi zadržava svoju vjerodostojnost.

9.1. Pregledan je ugovor o darovanju koji je zaključen između pok. SD i tužene pod 1, potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika Petra Žanka broj OU- 326/03 od 2. prosinca 2003. također ispunjava formalne pretpostavke za valjanost ugovora.

10. Tužitelj smatra da pok. SD, njegov otac i otac tužene pod 1 i djed tužene pod 2 nije mogao raspolagati nekretninama kojima je raspolagao zaključenim ugovorima bez suglasnosti supruge odnosne njenog sudjelovanja pok. FD jer se radi o zajedničkoj imovini pokojnih roditelja, a koje nekretnine su stečene za vrijeme trajanja braka i u vrijeme kad je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98), a koji zakon je u članku 283. stavak 1. prosipao da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a stavkom 2. istog članka je propisano da svojim udjelom na zajedničkoj imovini jedan brčni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima jer u protivnom takvo raspolaganje ne bi bio u skladu s odredbom članka 322. stavaka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Takav stav tužitelja bi bio primjenjiv da nije donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011. kada su određeni kriteriji i činjenice koje sudovi trebaju utvrditi za valjano suđenje u ovakvoj vrsti postupaka. Naime, opće načelo prava glasi da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, međutim i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, a u koja spadaju načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, tj. treba utvrditi savjesnost svih sudionika pravnog posla, tj. zaključenih ugovora između pok. SD te tuženih pod 1 i pod 2, a k tome treba imati i u vidu savjesnost bračnog druge pok. AD, tj. FD. Iz iskaza saslušanih svjedoka i samih stranaka sud nedvojbeno utvrđuje, a o tome je i donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru P- 6713/215 od 10. lipnja 2016., da je pok. SD u oporuci izjavio da isključuje iz nasljedstva sina MD, sada tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Sagledavajući sve izvedene dokaze, sud smatra da zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. veljače 2013. je sačinjen iz razloga što tužitelj, njegov sin nije prema roditeljima pokazivao brigu i skrb, nikad nije, odnosno zadnjih 27 godina nije bio blizak s roditeljima niti im financijski pomagao, nije vodio brigu ni o zdravlju roditelja, to je nakana pok. SD i njegove supruge RD, za koju sud smatra da je u svemu podržavala odluke svog supruga, da svoje vlasništvo uz obvezu ostavi svoj kćeri koja je zajedno s njihovom unukom, posebno zadnjih 3-4godine vodila brigu i skrb i to na način da su nakon zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju roditelji SD i RD preselili kod tužene pod 1, a sve radi skrbi o roditeljima, a također tri godine prije zaključenja ugovora tužene pod 1 i pod 2 su pružale svu skrb pok. AD i RD. Pok. RD je bila upoznata s ugovorom kojeg je potpisao njen suprug, pok. SD jer je u momentu ovjere tog ugovora i ona bila prisutna, u samom ugovoru je utvrđena obveza u članku 2. uzdržavanje ne samo pok. AD, već i FD. Točno je da pok. RD nikada nije pokazala interes da bi ona upisala svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a sve to iz razloga što je u ovom dijelu Republike Hrvatske takav bio i običaj da sve što se stekne tijekom braka se upiše kao vlasništvo supruga, muža. Upada u oči dio iskaza tužitelja koji prilikom dodatnog saslušanja kod ovog suda dana 11. ožujka 2025. navodi da je o ugovoru o doživotnom uzdržavanju saznao tek u ostavinskom postupku, a da on ne zna je li pok. majka znala za taj ugovor jer da je znala da bi ga vjerojatno potpisala. Sud je uočio pregledom presude ovog suda Stalne službe u Trogiru P-6713/2015 od 10. lipnja 2016. na stranici 5. u pasusu 4. da je za smrt oca saznao preko trećih osoba dva sata prije sprovoda, da je isti slučaj bio iza smrt majke, da nije bio na sahrani ni oca ni majke, a da je razlog zbog čega je došlo do takvog stanja upravo njegova majka koja nije voljela njegovu suprugu i koja je odlučivala kao glava kuće umjesto njegovog oca. Ovakav iskaz tužitelja je sasvim kontradiktoran te očito tužitelj svoje iskaze prilagođava kako kojem postupku. Pitanje moralnosti ponašanja tužitelja prema pok. roditeljima ne može dati njemu pravo da sada kritizira, osuđuje i vodi postupke prema onima koji su vodili brigu i skrb o roditeljima s obzirom na sve ono što je utvrđeno u postupku u kojem je isključen iz nasljedstva. Prilikom zaključenja svih ovih ugovora, sud smatra da je poštivano načelo savjesnosti i poštenja svih ugovornih strana te ne može biti govora o tome da su ovi ugovori protivni Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva pa da bi bili ništavi. U odnosu na ugovor o darovanju koji je zaključio pok. SD s tuženom pod 1, kćerkom kojim je darovao zemljište s oznakom čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], forma ugovora je ispunjena, a tužitelj i za ovaj ugovor tvrdi da je ništetan s obzirom na samostalno raspolaganje tom nekretninom od strane SD. Tužitelj je istakao da je za ovo darovanje iz 2003. saznao možda godinu ili dvije kasnije i to baš od svoje majke FD, da je njemu majka rekla da će ona i suprug sestri izgraditi kuću u [adresa], a da će njemu dati ovo u [adresa] (ono gdje oni žive). Također je naveo da su to oni kao roditelji dogovorili da će darovati njegovoj sestri zemljište, tj. ono "gori", a da će njemu dati ovo "dole", da ta kuća u [adresa] je imala samo posjedovni list, da je raniji vlasnik na zemljištu na kojem su njegovi roditelji izgradili kuću imao upisane dvije hipoteke. Naveo je da mu majka nije ništa rekla kad će to oni onda njemu dati kuću i zemlju u [adresa], odnosno rekla je kad dođe vrijeme da će to biti za njega. Također je istakao da je jedne prigode kad je radio oko vozila koje je bilo parkirano na zemljištu u blizini roditeljske kuće bio k njemu došao otac i rekao da sestri treba pomoć jer je bila podstanar, da je on tada ocu rekao da bi mogli dignuti kat na kući i da bi to bilo za njega, ali da je otac na to rekao vidjet ćemo. Sve ovo ukazuje sudu da su pok. SD i njegova supruga RD dogovorno radili u svojoj zajednici, međutim najveći problem je bio to što nisu međusobno bili u dobrim odnosima sa sinom - tužiteljem. Stoga tužitelj ne može tvrditi da je i ovaj ugovor o darovanju ništetan s obzirom na raspolaganje oca zajedničkom imovinom jer proizlazi da je i njegova majka koja je imala svoj udio u zajedničkoj imovini znala i podržavala svog supruga AD prilikom zaključenja ugovora o darovanju. Ne može se govoriti o savjesnosti i poštenju osobe koja nakon smrti svojih roditelja pokreće postupke, a koje sami roditelji za svog života nisu imali niti doživljavali kao međusobni problem. To nezadovoljstvo tužitelja ne može ukazivati na njegovu savjesnost i poštenje jer pokreće postupke tek nakon što je pravomoćno isključen iz nasljedstva iza pok. oca, pa tek poslije ističe problem bračne stečevine, valjanosti ugovora. Isticanje tužitelja da bi prilikom zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sudac koji je vršio ovjeru tog ugovora počinio kazneno djelo jer da je sudski potvrdio neistinitu činjenicu, tj. prisustvo tužene pod 2 kod ovjere ugovora ukazuje na sve da je tužitelj spreman svakoga procijeniti i osuditi, a sam ne uočava svoje pogreške koje je počinio za života svojih roditelja. Ono što tužitelj ističe u činjeničnim navodima tužbe, da bi radi povrede nužnog dijela svoje djece on imao interes za pokretanje ovog postupka, ističe se da eventualna povreda nužnog dijela nema za posljedicu ništetnost ugovora o darovanju, već se u slučaju utvrđenja povrede nužnog dijela, a što se utvrđuje u ostavinskom postupku je posljedica vraćanja dara u ostavinsku masu i to do vrijednosti potrebnoj za namirenje nužnog dijela. Kako je već i rečeno, pok. RD je znala za ugovor o darovanju, ona je podržavala svog supruga AD kod sačinjenja tog ugovora, a također su pok. SD i ona pomagali u raščišćavanju zemljišta na kojem su tužena pod 1 i njen suprug svojim sredstvima sagradili obiteljsku kuću. Zasigurno da je pok. RD u odnosu na kćerku imala bilo što protiv ne bi dozvolila, odnosno reagirala bi što netko gradi na njenom zemljištu, međutim to nije bilo tako jer su sve radnje, tj. i ovi ugovori bili zaključivani sporazumno, nije bilo nikakvih zakulisnih igara kao što to hoće prikazati tužitelj. Naime, da je odnos tužitelja bio iole drugačiji prema svojim roditeljima onda bi i roditelji postupali prema njemu na način kakav su postupali i prema tuženoj pod 1.Radi navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

11. Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 138/2023) Tbr. 7.1. i Tbr. 8.1., Tbr. 9.1.te je tako tuženima pod 1. i pod 2 priznato za sastav odgovara na tužbu 100 bodova, po 100 bodova je priznato za pristupe na ročišta održana dana 28. svibnja 2019., 4. studenog 2019., 1. siječnja 2020., 1. travnja 2021., 1. lipnja 2021., 28. rujna 2021., 22. siječnja 2021., 28. siječnja 2022., 5. travnja 2022., 22. siječnja 2025., 11. ožujka 2025. i 22. travnja 2025., dakle sveukupno 1300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur da je iznos od 2.600,00.eur, taj iznos je uvećan za 25% PDV-a, pa se dobije iznos od 3.250,00 eur. Povećanje ovog iznosa za 10% s obzirom na zastupanje dvije tužene te se dobije konačan iznos od 3.575,00 eur. Taj trošak je dužan tuženima naknaditi tužitelj s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, tj. 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. stavak 2. i 8. ZOO.

U Splitu 24. lipnja 2025.

S U D A C

Anđelka Rađa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženih pod 1 i pod 2

- u spis.