Poslovni broj: Us I-437/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Tamare Taraš kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CALMA APARTMENTS d.o.o., OIB: 27336394432, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska 41, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, sa sjedištem u [adresa], radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/439, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 24. siječnja 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-361-03/23-01/000340, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-24-0009 od 31. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj 5. ožujka 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/439, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 24. siječnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako tuženik u povodu žalbe tužitelja podnesene protiv prvostupanjskog rješenja nije vodio računa o pravilima i načelima upravnog postupka, te je donošenjem svog rješenja pogrešno protumačio i primijenio relevantne materijalne propise, konkretno odredbe Zakona o gradnji (“Narodne novine” br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19-dalje ZG) i Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23-dalje ZPU). U obrazloženju rješenja tuženik navodi da je uvidom u predmetnu projektnu dokumentaciju Glavni projekt, ZOP 3423, Mapa 1-ispravak 1, izrađen od MOD d.o.o., ovlaštenog arhitekta DV, dipl.ing.arh., br. 2615, utvrđeno da predmetni zahvat u prostoru nije u skladu sa člankom 110. stavkom 3. točkom 4. Zakona o gradnji. Ovo, stoga, jer da spisu prileže Elektromagnetska suglasnost (EES) broj: 4013-70186847- 100013699, Elektrodalmacije Split, od 30. studenog 2023., iz koje proizlazi da je za priključenje planirane građevine tužitelja potrebno u postojeću SN mrežu interpolirati novu trafostanicu gradskog tipa uz izgradnju pripadajućeg SN priključnog voda, koja će biti na raspolaganju za korištenje HEP ODS-u, da je potrebno osigurati prostor za planiranu TS 20 (10)/0,4 kV Grljevac 13, kao i koridor po građevinskoj čestici od javne površine do prostora predviđenog za TS, koji se treba planirati u rubu parcele od javne prometnice, a koju lokaciju je moguće izmijeniti uz uvjet da zadovoljava elektromagnetske prilike za napajanje promatranog područja. Polazeći od navedenog, tuženik smatra da je u uvjetima kad priključenje zgrade nije moguće bez rekonstrukcije postojeće niskonaponske električne mreže, izdavanje građevinske dozvole za koje se prema posebnom propisu ne izdaje lokacijska dozvola moguće samo ako je trafostanica, odnosno rekonstrukcija postojeće niskonaponske električne mreže prethodno izvedena/izgrađena u neposrednoj blizini planirane građevine, te zaključuje da to u konkretnom nije slučaj, zbog čega nije ispunjen uvjet izdavanja građevinske dozvole iz članka 110. st. 3. točke 4. Zakona o gradnji. Najprije, treba kazati da rješenje predstavlja svojevrsnu “odluku iznenađenja” donesenu na štetu tužiteljevih opravdanih očekivanja koji je žalbene navode vezao za razloge odbijanja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole navedene u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Pritom, značajno je da u prvostupanjskom postupku uopće nije utvrđena nemogućnost priključenja planirane građevine na niskonaponsku električnu mrežu, zbog čega nije jasno kako je tuženik povodom žalbe tužitelja odluku mogao donijeti primjenom odredbe članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” br. 47/09, 110/21). Nemogućnost priključenja na niskonaponsku električnu mrežu (na kojoj je utemeljeno osporavano rješenje) nije utvrđeno u prvostupanjskom postupku, naprotiv, prvostupanjsko tijelo našlo je da je takav uvjet u konkretnom slučaju ispunjen. U prilog tome govori i da je tužitelj od strane prvostupanjskog tijela zaključkom od 9. svibnja 2024. pozvan na ispravak i dopunu dokumentacije koja nije vezana za utvrđivanje uvjeta iz članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji (mogućnosti priključenja na niskonaponsku električnu mrežu). Donošenjem osporavanog rješenja tuženik je proizvoljno i suprotno zakonom predviđenog načina utvrđivanja ove činjenice, izveo zaključak o (ne)postojanju uvjeta iz članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji, čime je povrijedio odredbu članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je riješio upravnu stvar na temelju činjeničnog stanja različitog od onog utvrđenog u prvostupanjskom postupku. Tužitelj je mišljenja da drugostupanjsko tijelo u povodu ispitivanja žalbenih navoda može naći da je osporavano rješenje na zakonu osnovano zbog drugih razloga od onih navedenih u rješenju, ali ne može na štetu žalitelja revidirati već utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku, a koje nije predmet osporavanja u žalbenom postupku. U kontekstu navoda da nije zadovoljen uvjet „mogućnosti priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu“, jer da ne postoji mogućnost priključenja planirane zgrade „u njezinoj u neposrednoj blizini”, tužitelj ističe da je način utvrđivanja ove činjenice uređen (propisan) Zakonom o gradnji i to tako da se mogućnost priključenja i tehnički uvjeti priključenja na niskonaponsku električnu mrežu i druge infrastrukturne građevine utvrđuju uvjetima priključenja koje na način propisan tim zakonom utvrđuje nadležno javnopravno tijelo u slučajevima određenim posebnim propisom (članak 81. Zakona o gradnji). Sukladno članku 82. Zakona o gradnji javnopravno tijelo dužno je utvrditi posebne uvjete, odnosno uvjete priključenja ili postupak njihovog utvrđivanja rješenjem obustaviti te uvjete, odnosno rješenje dostaviti upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu i projektantu u roku od 15 dana od dana primitka traženja, odnosno u roku od 30 dana ako su zatraženi posebni uvjeti, odnosno uvjeti priključenja za građevinu razvrstanu u 1. skupinu građevina. Dakle, mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu u smislu naprijed citirane odredbe članka 82. stavka 4. Zakona o gradnji u svakom slučaju postoji ako je nadležno javnopravno tijelo utvrdilo uvjete priključenja, odnosno takva mogućnost ne postoji ako je nadležno javnopravno tijelo rješenjem obustavilo postupak utvrđivanja uvjeta priključenja. Zakonom o gradnji, a niti drugim posebnim propisima nigdje nije propisano da tijelo graditeljstva koje izdaje građevinsku dozvolu može kod izdavanja te dozvole na neki drugi način utvrđivati postoji li mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu, primjerice, na način da utvrđuje je li u neposrednoj blizini zgrade koja se namjerava graditi postoji niskonaponska električna mreža na koju bi se zgrada mogla priključiti. Takvo što naprosto nije u dispoziciji tijela graditeljstva jer bi isto bilo izravno protivno posebnim propisima - Zakonu o tržištu električne energije i Pravilima o priključenju na distribucijsku mrežu HEP ODS-a, kojima je uređeno pitanje utvrđivanja mogućnosti i uvjeta priključenja na niskonaponsku električnu mrežu i s tim u vezi nadležnost javnopravnog tijela kod utvrđivanja ove pretpostavke. Da je tome tako tj. da je postupanje tuženika kao drugostupanjskog tijela u predmetnom slučaju u kojem, suprotno i izvan uvjeta priključenja, odlučuje o nemogućnosti priključenja na niskonaponsku električnu mrežu protivno Zakonu o prostornom uređenju i posebnim propisima - Zakonu o tržištu električne energije i Pravilima o priključenju na distribucijsku mrežu HEP ODS-a, jasno je vidljivo i iz očitovanja HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektrojug Dubrovnik, broj i znak: 460000102/15046/21AP od 11. studenog 2021., u kojem je to jasno i detaljno objašnjeno, a koje očitovanje se prilaže uz ovu tužbu. U ovom očitovanju HEP-ODS d.o.o. iznosi pravno stajalište u prilično istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, s razlikom što se u tom slučaju radilo o postupku ishođenja lokacijske dozvole, pri čemu je tijelo graditeljstva jednako držalo da je uvjet izdavanja takve dozvole da postoji stvarna mogućnost priključenja građevine na niskonaponsku električnu mrežu u neposrednoj blizini, što koincidira sa stajalištem tuženika u obrazloženju ovdje osporavanog rješenja. Ovo očitovanje od posebnog je značaja kad se uzme da ga je dalo javnopravno tijelo koje je sukladno posebnim propisima nadležno za utvrđivanje, uključujući i obustavu uvjeta priključenja građevina na niskonaponsku električnu mrežu. Iz očitovanja može se vidjeti da javnopravno tijelo radi distinkciju između priključenja građevina jednostavnim i složenim priključkom time što navodi da sukladno posebnim propisima za jednostavni priključak na niskonaponsku električnu mrežu nije potrebno stvaranje tehničkih uvjeta na postojećoj mreži, dok je isto potrebno za složeni priključak ili kad je nužno prethodno rješavanje imovinskopravnih odnosa. Javnopravno tijelo nedvosmisleno ističe da je stajalište tijela za graditeljstvo da je uvjet izdavanja lokacijske dozvole postojanje mogućnosti priključenja planirane građevine na niskonaponsku električnu mrežu u neposrednoj blizini nepravilno i suprotno propisima koji reguliraju djelatnost distribucije električne energije. Dano očitovanje primjenjivo je i u konkretnom slučaju jer činjenica da se u tom slučaju radilo o postupku izdavanja lokacijske dozvole u bitnom ne umanjuje snagu argumenta da tijelo graditeljstva u upravnom postupku ne može odlučivati o pitanjima uređenim posebnim propisima koja su u nadležnosti javnopravnih tijela, posebno ako je nadležno javnopravno tijelo izdalo uvjete za priključenje planirane građevine za niskonaponsku električnu mrežu. U konkretnom slučaju nije sporno da nadležno javnopravno tijelo (HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija Split) na poziv tijela graditeljstva nije obustavilo postupak utvrđivanja uvjeta priključenja planirane građevine na niskonaponsku električnu mrežu, što znači da takva mogućnost tehnički postoji, neovisno o tome što je za priključenje potrebno osigurati određene preduvjete, konkretno rekonstruirati postojeću trafostanicu. Rekonstrukcija postojeće trafostanice isključivo je pod kontrolom javnopravnog tijela koje je u odnosu na planiranu građevinu izdalo uvjete priključenja, te je za podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja odlučno jedino da se pridržava zahtjeva i traženja tog javnopravnog tijela, a kako bi i stvarno postigao priključenje buduće građevine na niskonaponsku električnu mrežu. Tuženik je donošenjem ovakvog rješenja povrijedio zakonske odredbe o postupanju u povodu žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja (članak 115. Zakona o općem upravnom postupku), jer odluku o žalbi nije donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog tijela, već je arbitrarno i bez upotpunjavanja postupka izveo zaključak o nepostojanju uvjeta priključenja planirane građevine, pri čemu tužitelju nije ostavljeno da se o tome izjasni. Člankom 47. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku. U upravnom postupku tužitelju nije ukazano niti mu je omogućeno davanje izjašnjenja glede navodne nemogućnosti priključenja planirane građevine na niskonaponsku električnu mrežu. Tužitelj, stoga, ovim putem dostavlja ugovor o priključenju br. 4013-70191720-60015278, zaključen između G ENERGY S.R.O. (vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje je izdalo tužitelju sve potrebne suglasnosti vezano za izgradnju i priključenje planiranog objekta, i u odnosu na koje je tužitelj dokazao pravni interes za ishođenje građevinske dozvole, vidi. pregled spisa predmeta; uvid u izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija Split, kojim su uređeni međusobni odnosi kod financiranja i izgradnje elektromagnetskih objekata potrebnih za priključenje građevine na lokaciji: Podstrana – Grbavac, ulica ratnih žrtava kod 117, 21312 Podstrana, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Pregledom ugovora o priključenju može se vidjeti da je za predmetnu lokaciju izrađen elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja korisnika na distribucijsku elektroenergetsku mrežu koje sadrži tehničko rješenje priključenja i preliminarnu procjene naknade za priključenje. U članku 3. ovog Ugovora jasno su predviđene obveze stranaka i to na način da je obveza HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacija Split, izraditi potrebnu investicijsko-tehničku dokumentaciju za potrebe pripreme izgradnje elektromagnetskih objekata potrebnih za priključenje građevina na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ishoditi građevinske dozvole za izgradnju tih objekata, riješiti imovinsko-pravne odnose, izgraditi priključak za građevinu podnositelja zahtjeva i istu priključiti na niskonaponsku električnu mrežu. S druge strane, obveze tužitelja svode se na izgradnju svoje građevine u skladu sa uvjetima iz EOTPR-a elektromagnetske suglasnosti te podmirenje naknade za priključenje u skladu i prema visini iz članka 4. tog ugovora. Navedeni ugovor o priključenju, uz potvrdu o uplati prvog obroka naknade za priključenja, predstavlja dokaz stvarne mogućnosti priključenja planirane građevine na niskonaponsku električnu mrežu, jer je njime utvrđena obveza nadležnog tijela HEP ODS d.o.o. da izgradi priključak i izvrši priključenje građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na niskonaponsku električnu mrežu (vidi. čl. 7. Ugovora o priključenju br. 4013-70191720-60015278). U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik nije dao nikakvo valjano uporište za zaključak da stvarna mogućnost priključenja sukladno odredbi čl. 110. stavka 3. točke 4. ZG-a postoji isključivo ako je priključenje zgrade moguće u neposrednoj blizini zgrade ili građevne čestice, a bez rekonstrukcije postojeće niskonaponske mreže, odnosno da u okolnostima konkretne stvari takva mogućnost pretpostavlja izgrađenost trafostanice u neposrednoj blizini planirane građevine. U rješenju je tako u potpunosti izostalo obrazloženje tuženika zbog čega mogućnost priključenja ne bi postojala u uvjetima u kojim je podnositelj zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole, ovdje tužitelj, dokazao odgovarajućom ispravom – ugovorom da je ovlaštena osoba – operator distribucijskog sustava (HEP ODS d.o.o.) preuzeo obvezu u određenom roku izgraditi trafostanicu i priključiti zgradu podnositelja zahtjeva na niskonaponsku električnu mrežu. S tim u vezi, tužitelj drži da je za ocjenu stvarne mogućnosti priključenja planirane zgrade odlučno jedino da je kao ugovorna stranka ispunio svoje obveze iz ugovora o priključenju zaključenog sa operatorom distribucijskog sustava, što se ovim putem dokazuje predajom potvrde o uplati prvog obroka naknade za priključenje. Valja kazati da u postupcima izdavanja građevinske dozvole nije opravdano i razmjerno pravima i interesima stranke mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu iz članka 110. stavka 3. točke 4. ZG-a tumačiti ovako restriktivno, jer izgradnja trafostanice nije u domeni zahtjeva i postupanja stranke, već ovlaštene osobe - operatora distribucijskog sustava (HEP ODS d.o.o.), koji je sukladno članku 3. toč.18. Zakona o energiji (“Narodne novine” br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18) odgovoran za upravljanje, pogon, održavanje, razvoj i izgradnju energetske mreže. U tom smislu, navedenu pretpostavku za izdavanje građevinske dozvole treba tumačiti na način da je ista ispunjena ako je operator distribucijskog sustava izdao EES (elektroenergetsku suglasnosti) te je s krajnjim kupcem, u ovom slučaju tužiteljem i podnositeljem zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole, sklopio ugovor o priključenju u kojem se obvezao u određenom roku izraditi priključak te priključiti planiranu građevinu tužitelja na niskonaponsku električnu mrežu, pri čemu taj ugovorni odnos nije raskinut, odnosno operator distribucijskog sustava nije obustavio postupak priključenja. Zaključno, valja kazati da se sukladno članku 144. ZG-a uporabna dozvola za građevinu može izdati isključivo ako je u postupku utvrđeno da je građevina priključena na prometnu površinu i druge građevine i uređaje komunalne ili druge infrastrukture određene građevinskom dozvolom, čime se postiže sigurnost da će planirana građevina jednom kad se izgradi, u skladu sa izdanom građevinskom dozvolom, bit priključena na niskonaponsku električnu mrežu sukladno posebnim uvjetima (EES) nadležnog javnopravnog tijela (operatora distribucijskog sustava). Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 11. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud službenim putem zatraži očitovanje od HEP ODS d.o.o., Elektrodalmacije d.d. o Ugovoru o priključenju br. 4013- 70191720-60015278, te da se pribave i pregledaju upravni spisi Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Solinu

Klasa: UP/I-361-03/23-01/000065, Urbroj: 2181/1-11-00-06/07-23-0015 i Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], Klasa: UP/I-361-03/23-01/000109, Urbroj: 2181/1-11-00-00/20-23-0016, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], KLASA: UP/I-361-03/23- 01/000340, URBROJ: 2181/1-11-00-00/20-24-0009 od 31. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje zgrade mješovite namjene (stambeno poslovna), 2.b skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici k.č.z. 3429/6 k. o. [katastarska općina] (formira se od dijela k.č.z. 3429/3 k. o. [katastarska općina]), to pak u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdilo da glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanih prostornim planom, odnosno da predmetni zahvat u prostoru nije u skladu s člankom 110. stavkom 3. točkom 2. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/439, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 24. siječnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena te je citirano prvostupanjsko rješenje potvrđeno, s tim da je tuženik smatrao da predmetni zahvat u prostoru nije u skladu s člankom 110. stavkom 3. točkom 4. Zakona o gradnji, kojeg je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole u smislu ispunjenja uvjeta propisanog odredbom čl. 110. stavkom 3. točkom 4. Zakona o gradnji, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te nadalje je li u provedenom žalbenom postupku došlo do povrede mjerodavnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, slijedom čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom čl. 110. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisani su uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, pa je tako stavkom 1. propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja; te je stavkom 3. istog članka propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužitelja moglo udovoljiti upravo iz razloga što planirani zahvat ne ispunjava uvjet propisan odredbom čl. 110. stavkom 3. točkom 4. Zakona o gradnji, kod kojeg stanja stvari je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja.

14.Nadalje, sud nalazi potrebnim kazati kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom upravnom tijelu 7. prosinca 2023. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za građenje zgrade mješovite namjene (stambeno poslovna), 2.b skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici k.č.z. 3429/6 k. o. [katastarska općina] (formira se od dijela k.č.z. 3429/3 k. o. [katastarska općina]). Iz spisa je potom razvidno da je prvostupanjsko tijelo tužiteljev zahtjev odbilo svojim rješenjem od 31. srpnja 2024. u bitnom iz razloga što je pregledom dokumentacije utvrđeno kako glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanih prostornim planom, odnosno da predmetni zahvat u prostoru nije u skladu s člankom 110. stavkom 3. točkom 2. Zakona o gradnji, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima detaljno ističe razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju bio ispunjen uvjet kakav u vidu ima odredba čl. 110. st. 3. toč. 4. Zakona o gradnji za izdavanje zatražene građevinske dozvole, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta odbijanju njegovog zahtjeva po toj osnovi, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim.

16.Naime s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je iz predmetne projektne dokumentacije, Glavnog projekta, oznake ZOP 3423, Mapa 1-ispravak 1, izrađenog od MOD d.o.o., Split, po ovlaštenom arhitektu DV, dipl.ing.arh., br. ovl. 2615, razvidno da predmetni zahvat u prostoru nije u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 110. st. 3. toč. 4. Zakona o gradnji, to pak stoga što je upravnom spisu predmeta priložena Elektroenergetska suglasnost (EES) broj 4013-70186847-100013699, Elektrodalmacije Split, od 30. studenog 2023., iz koje između ostaloga proizlazi da je za priključenje građevine podnositelja zahtjeva potrebno u postojeću SN mrežu interpolirati novu trafostanicu gradskog tipa uz izgradnju pripadajućeg SN priključnog voda, da je potrebno osigurati prostor za planiranu TS 20(10)/0,4 kV Grljevac 13, koja će biti na raspolaganju za korištenje HEP ODS-u, a ujedno je navedeno i da je potrebno osigurati koridor građevinskoj čestici od javne površine do prostora predviđenog za TS koji se treba planirati u rubu parcele od javne prometnice, a koju lokaciju je moguće izmijeniti uz uvjet da zadovoljava elektroenergetske prilike za napajanje promatranog područja.

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu u smislu odredbe članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji, postoji isključivo ako je izdana prethodna elektroenergetska suglasnost prema kojoj je priključenje zgrade moguće na mjestu u neposrednoj blizini zgrade ili građevne čestice zgrade tj. bez rekonstrukcije postojeće niskonaponske električne mreže, primjerice dodatne izgradnje električnih vodova ili trafostanice, što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj, a kako to proizlazi iz prethodno citirane Elektroenergetske suglasnosti. Takvom stajalištu u prilog ide i sama definicija uvjeta priključenja iz čl. 3. st. 1. toč. 49. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23), kojom odredbom je propisano da su uvjeti priključenja uvjeti za provedbu zahvata u prostoru koje u slučaju propisanom posebnim propisom u svrhu provedbe tog propisa javnopravno tijelo utvrđuje na način propisan ovim Zakonom, a kojim se uvjetima određuje tehnička mogućnost i tehnički uvjeti priključenja zahvata u prostoru za njegove potrebe na niskonaponsku električnu mrežu, građevine javne vodoopskrbe i odvodnje, odvodnju oborinskih voda, prometnu površinu, elektroničke komunikacijske građevine, građevine energetske infrastrukture ili na drugu infrastrukturnu građevinu. Kada se uzme u obzir citirana odredba, nedvojbeno je da u konkretnoj upravnoj stvari ne postoji faktična mogućnost priključenja građevine na niskonaponsku električnu mrežu s obzirom da trafostanica neprijeporno nije izgrađena niti ista postoji u neposrednoj blizini planirane građevine, s tim da je posebice za naglasiti kako nadležno upravno tijelo graditeljstva sukladno odredbi članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji utvrđuje postojanje stvarne mogućnosti priključenja, dok ne utvrđuje tehničke uvjete i tehničke mogućnosti, kod kojeg stanja stvari je i ovaj sud stajališta kako planirani zahvat u prostoru nije u skladu s odredbom članka 110. stavka 3. točke 4. Zakona o gradnji, zbog čega u ovoj upravnoj stvari nije moguće izdati građevinsku dozvolu kakvu je tužitelj zatražio.

18.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je tuženik prekoračio svoje ovlasti te da je prekršio mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku kada je odlučivao o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja s obzirom da je prvostupanjskim rješenjem zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen zbog ne ispunjavanja uvjeta kakvog u vidu ima odredba čl. 110. st. 3. toč. 2. Zakona o gradnji, dok tuženik nalazi da građevinsku dozvolu nije moguće izdati zbog ne ispunjavanja uvjeta kakvog u vidu ima odredba čl. 110. st. 3. toč. 4. Zakona o gradnji, za navesti je kako ovaj sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi za istaknuti je kako je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima, dok je odredbom čl. 116. istog Zakona propisano da drugostupanjsko tijelo odbit će žalbu ako utvrdi: 1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, 2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, 3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni. Stoga, kod izloženog stanja stvari i to kada u smislu citiranih odredbi Zakona o općem upravnom postupku tuženik kao drugostupanjsko tijelo nesumnjivo nije vezan žalbenim razlozima, te ima na dispoziciji odbiti žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, potpuno je jasno da tuženik kada je donio svoje rješenje od 24. siječnja 2025. uz obrazloženje kakvo je u istom dano, nije povrijedio mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužitelja niti je prekoračio svoja ovlaštenja propisana istim Zakonom.

19.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u provedenom postupku došlo do povrede njegovih procesnih prava, odnosno da u postupku nije saslušan, tj. da mu nije omogućeno očitovati se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima relevantnim za konkretnu upravnu stvar, za kazati je kako ovaj sud niti ovakve navode ne nalazi utemeljenima. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako je tužiteljev zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen zbog ne postojanja zakonskih pretpostavki da se udovolji takvom zahtjevu. Pored toga, za ukazati je tužitelju kako upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu prileže zaključak prvostupanjskog tijela od 9. svibnja 2024. kojim je upravo tužitelj kao podnositelj zahtjeva putem opunomoćenika pozvan da u roku od 15 dana dostavi ovjerenu punomoć za zastupanje od strane investitora, dokaz da postoji mogućnost priključenja građevne čestice na prometnu površinu, te da dostavi usklađen glavni projekt sa svim navedenim člancima i projektiranom zgradom dopuštenom Prostornim planom, Zakonom i Pravilnicima. Stoga, tužitelju je na prethodno opisani način nedvojbeno omogućeno očitovati o svim činjeničnim i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari najprije u postupku pred prvostupanjskim tijelom, a nakon čega je imao mogućnost osporavanja utvrđenja iz prvostupanjskog upravnog postupka u žalbenom postupku pred tuženikom i na koncu u ovom sporu, no tužitelj u tom pogledu nije doveo u sumnju utvrđenja zbog kojih je njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen, slijedom čega sud ne nalazi da bi u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

20.Također, pozivanje tužitelja na očitovanje HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektrojug Dubrovnik, broj i znak: 460000102/15046/21AP od 11. studenog 2021. iz činjenično sličnog upravnog postupka, odnosno iz drugog postupka izdavanja lokacijske dozvole, u cijelosti je bespredmetno, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti bilo kojih drugih akata ili očitovanja, pa tako niti onog na koji se tužitelj poziva, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, dakle rješenja od 24. siječnja 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, te prvostupanjskog rješenja od 31. srpnja 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole.

21.Potom, za kazati je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je zatim pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih koje tužitelj u tužbi neutemeljeno problematizira, uslijed čega takve prigovore tužitelja sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

22.Konačno, u odnosu na priloženu dokumentaciju od strane zamjenika opunomoćenika tužitelja na održanoj raspravi i to na izdane građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Solinu, Klasa: UP/I-361-03/23-01/000065, Urbroj: 2181/1-11-00-06/07-23- 0015 od 23. studenog 2023. i Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta u [adresa], Klasa: UP/I-361-03/23-01/000109, Urbroj: 2181/1-11-00-00/20-23-0016 od 2. listopada 2023., za navesti je kako navedeni akti nisu od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 24. siječnja 2025. i prvostupanjskog tijela od 31. srpnja 2024., slijedom čega predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti bilo kojih drugih upravnih akata, pa tako niti onih na koje se tužitelj poziva, s tim da sud primjećuje kako se uopće ne radi o identičnim upravnim stvarima, a pored toga za naglasiti kako je riječ o upravnoj, a ne o upravno sudskoj praksi, s tim da upravno sudsku praksu ujednačavaju upravni sudovi na čelu sa Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, te su upravo upravna tijela vezana upravno sudskom praksom i stajalištima izraženim u presudama upravnih sudova i Visokog upravnim sudom Republike Hrvatske, dok sudovi nisu vezani upravnom praksom upravnih tijela, niti stajalištima izraženima u pojedinačnim upravnim aktima donesenim od strane nadležnih upravnih tijela, koji nisu prošli kontrolu zakonitosti od strane upravnih sudova.

23.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja pa sud cijeni kako prvostupanjsko rješenje tako i osporeno rješenje tuženika zakonitima, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska 41,

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, [adresa], uz zapisnik od 11. lipnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.