Poslovni broj P-300/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ad 1. VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku i tuženika ad 2. VAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad 1., koji je i zamjenik punomoćnika tuženika ad 2., dana 24. lipnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik ad 1. VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju OTP banci d.d., OIB: 52508873833, iznos od 38.189,91 USD sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na predmetni iznos u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024.

II. Dužan je tuženik ad 1. VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju OTP banci d.d., OIB: 52508873833, iznos od 3.468,67 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na predmetni iznos u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024.

III. Dužan je tuženik ad 2. VAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju OTP banci d.d., OIB: 52508873833, iznos od 38.189,91 USD sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na predmetni iznos u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024.

IV. Dužan je tuženik ad 2. VAŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju OTP banci d.d., OIB: 52508873833, iznos od 3.468,67 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se tužbeni zahtjev odbija u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na predmetni iznos u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024.

V. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.884,72 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U predmetu poslovni broj P-967/2023 tužitelja VA i VAŠ protiv tuženika OTP banka d.d. podnesena je protutužba dana 19. ožujka 2025. Predmetna je protutužba izdvojena iz predmetnog spisa i zavedena pod poslovnim brojem P-300/2025. U protutužbi protutužitelj (sada i dalje u tekstu - tužitelj), u bitnome, navodi da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-910/2008 od 23. lipnja 2015., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1035/2015 od 15. veljače 2017. pravomoćno presuđeno da je OTP banka d.d. dužan isplatiti prednici protutuženika (sada i dalje u tekstu - tuženika) SA iznos od 33.704,78 USD sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. listopada 1998. do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 43.530,75 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2015. Prednica tuženika GA preminula je dana 16. ožujka 2017., a tuženici VA i VAŠ proglašeni su njezinim zakonskim nasljednicima (rješenje ovog suda O-575/17). Stoga je OTP banka d.d., postupajući po pravomoćnoj presudi, isplatila VA dana 28. veljače 2018. na ime njegove ½ dijela glavnice s pripadajućom zateznom kamatom iznos od 38.189,91 USD, a na ime ½ dijela dosuđenih troškova parničnog postupka iznos od 26.134,66 HRK, odnosno, 3.468,67 EUR. VAŠ isplaćen je isti iznos, i na ime njezine ½ dijela glavnice i na ime ½ parničnih troškova, i to istoga dana 28. veljače 2018. Tužitelj, dalje, navodi da je Rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-x-518/2017 od 27. travnja 2022., prihvaćena revizija tamo tuženika (a ovdje tužitelja) OTP banke d.d., te je u pobijanom dijelu ukinuta presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž- 1035/15 i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Međutim, Županijski sud u Dubrovniku je potom prihvatio žalbu OTP banka d.d. (tamo tuženik) i ukinuo presudu Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-910/2008 od 23. lipnja 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ističe da je ukidanjem presude Županijskog suda u Dubrovniku od strane višeg suda, otpala pravna osnova po kojoj je ovdje tužitelj (a tamo tuženik) izvršio isplatu tuženicima (a tamo tužiteljima), pa su tuženici primitkom odluke Vrhovnog suda bili dužni vratiti predmetni iznos tužitelju. Kako nisu predmetne iznose vratili, a primili su ih temeljem osnove koja je naknadno otpala, tako ovom tužbom tužitelj OTP banka d.d. potražuje natrag isplaćene iznose.

2. U odgovoru na tužbu tuženika ad 1. VA zaprimljenom pred ovim sudom dana 3. svibnja 2024., tuženik navodi da tužitelj nije bio ovlašten svoje potraživanje prema HERC – TRADE namiriti iz salda štednih knjižica jer je predmet ugovora o deponiranju štedne knjižice, štedna knjižica 42-70-00196-1, odnosno, 30-90-04049-8 na koju su knjižicu prenesena sredstva sa stare u novu deviznu štednju. Tužitelj je, smatra, bez ikakve osnove zaplijenio devizna sredstva i namirio potraživanje prema HERC - TRADE. Štedna knjižica broj [broj štedne knjižice] otvorena je dana 9. ožujka 1993. i na njoj je na dan 9. listopada 1998. bilo 13.704,78 USD i nitko nije bio opunomoćen raspolagati sredstvima s te knjižice, pa tako ni IA. Pravni prednik tuženika je bez ikakve osnove dana 19. listopada 1998. namirio svoje potraživanje prema HERC TRADE, naplatom iz salda sredstava na štednim knjižicama broj [broj štedne knjižice] i 30-90-12740-2 u vlasništvu pravnog prednika tuženika pa je tako bio u obvezi ista vratiti.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženika ad 2. VAŠ, zaprimljenog pred ovim sudom dana 22. travnja 2024., navodi se da nije sporno da je odlukom Općinskog suda u Dubrovniku P-910/2008, preinačenom odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž- 1035/15, naloženo tužitelju da pravnom predniku tuženika isplati iznos od 33.704,78 USD sa zateznim kamatama, kao i parnične troškove u iznosu od 43.530,75 HRK, zatim da nije sporno da je predmetna osnova ukinuta odlukom Vrhovnog suda, kao i da je ukidnom odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, spis vraćen na ponovno suđenje. Međutim, tuženik smatra da tužitelj nije bio ovlašten svoje potraživanje prema poduzeću HERC- TRADE namiriti iz salda štednih knjižica. Štedna knjižica broj [broj štedne knjižice] otvorena je dana 9. ožujka 1993. i na njoj je na dan 9. listopada 1998. bilo 13.704,78 USD i nitko nije bio opunomoćen raspolagati sredstvima s te knjižice. Predmetna je knjižica bila otvorena u vrijeme sklapanja ugovora o deponiranju štedne knjižice, a IA nije bila ovlaštena raspolagati sredstvima na toj knjižici. Pravni prednik tuženika je bez ikakve osnove dana 19. listopada 1998. namirio svoje potraživanje prema HERC TRADE, naplatom iz salda sredstava na štednim knjižicama broj [broj štedne knjižice] i 30-90-12740-2 u vlasništvu pravnog prednika tuženika. Ističe i da je postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-967/2023 još uvijek u tijeku, odnosno, da još uvijek nije okončan, pa je ishod istog neizvjestan.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u: promet po računu EA (list spisa 8-9), promet po računu SAŠ (list spisa 10-11), kao i uvid u cjelokupan spis koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-967/23, a koji je spis predmeta u kopiji priložen ovom spisu.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povrat isplaćenog iznosa od 38.189,91 USD i 3.468,67 EUR (prethodno 26.134,66 HRK) tuženiku ad 1. i iznosa od 38.189,91 USD i 3.468,67 EUR (prethodno 26.134,66 HRK) isplaćenog tuženiku ad 2., a koji su iznosi isplaćeni tuženicima kao pravnim sljednicima GA temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-910/2008 od 23. lipnja 2015. koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-1035/2015 od 15. veljače 2017. Predmetna je odluka drugostupanjskog suda, pak, naknadno ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-x-518/2017 od 27. travnja 2022, pa je pravni temelj ovog postupka isplata stečenog bez osnove.

4.1. Podneskom od 14. svibnja 2024. uređen je tužbeni zahtjev u pogledu stope zateznih kamata.

5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan, dok je neosnovan samo za tijek zateznih kamata na dosuđene iznose u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024.

6. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno, druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

6.1. Odredbom članka 1117. stavka 2. ZOO-a propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

7. Analizom ovog spisa, kao i izvorišnog spisa, poslovni broj P-967/2023, sud utvrđuje iduće odlučne činjenice:

- da je dana 23. lipnja 2015. donesena presuda pred Općinskim sudom u Dubrovniku, poslovni broj P-910/2008, a koja je presuda preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1035/2015 od 15. veljače 2017. (nesporno),

- predmetnom je presudom naloženo OTP banka d.d. isplatiti GA iznos od 33.704,78 USD sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. listopada 1998., kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 43.530,75 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. lipnja 2015. (list spisa 142-145 priloženog spisa P-967/2023, nesporno),

- da je GA preminula dana **.**.2017., a da su njezinim pravnim sljednicima, temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O- 575/17 od 20. listopada 2017. proglašeni ovdje tuženici – VA i VAŠ (nesporno),

- da je, postupajući po pravomoćnoj gore navedenoj presudi, tamo tuženik, OTP banka d.d., dana 28. veljače 2018. isplatio pravnom sljedniku GA, VA, iznos od 38.189,91 USD (promet po računu, list spisa 8), a istoga dana, 28. veljače 2018. i iznos od 26.134,66 HRK (promet po računu, list spisa 9),

- da je, postupajući po pravomoćnoj gore navedenoj presudi, tamo tuženik, OTP banka d.d., dana 28. veljače 2018. isplatio VAŠ iznos od 38.189,91 USD (promet po računu, list spisa 10), a istoga dana, 28. veljače 2018. i iznos od 26.134,66 HRK (promet po računu, list spisa 10),

- da je tužitelj OTP banka d.d., dakle, svakome od tuženika isplatio po ½ iznosa (na ime glavnice i troškova tog postupka) dosuđenog njihovoj pravnoj prednici SA pravomoćnom presudom,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 27. travnja 2022. prihvatio reviziju OTP banka d.d. i ukinuo presudu Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-1035/15, odlukom Rev-x-518/2017 (list spisa 159-162 priloženog spisa P-967/23, nesporno),

- da je Županijski sud u Dubrovniku prihvativši žalbu tamo tuženika OTP banka d.d. ukinuo presudu Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-910/2015 i predmet vratio na ponovni postupak (list spisa 176-179 priloženog spisa P-967/23, nesporno),

- da se predmetni postupak (ponovljeni) sada vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-967/23 i da još uvijek nije okončan.

8. Dakle, imajući u vidu činjenicu da je ovdje tužitelj (a u postupku P-967/23 tuženik) OTP banka d.d. isplatio tuženicima (a tamo tužiteljima) iznos dosuđen pravomoćnom sudskom odlukom, te imajući u vidu da je ta pravomoćna sudska odluka naknadno ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Rev-x-518/2017, sud kao nedvojbeno utvrđuje da iznos koji su tuženici zaprimili temeljem osnove koja je naknadno otpala sada predstavlja stečeno bez osnove, a kako to jasno propisuje gore citirana odredba članka 1111. stavak 3. ZOO-a. Pritom tuženici ni ne osporavaju da su zaprimili predmetne i utužene iznose na svoje račune, a kako to uostalom i proizlazi iz dostavljenih prometa po računu (list spisa 8- 11). Uzgredno se ističe, jer tuženici to ni ne tvrde, da se ovdje ne radi o situaciji iz članka 1117. stavka 1. ZOO-a (naknada štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti). Trenutkom zaprimanja odluke Vrhovnog suda, stoga, za tuženike je nastala obveza vratiti sve ono što su primili na svoj račun temeljem pravomoćne sudske odluke koja je ukinuta i tog su dana, postali nepošteni, temeljem odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a.

9. Pritom se ističe da tužitelj traži povrat stečenog bez osnove sa zateznim kamatama od dana 1. prosinca 2022., pravilno navodeći da su tuženici postali nesavjesni, odnosno, nepošteni stjecatelji trenutkom primitka rješenja Vrhovnog suda RH, očigledno smatrajući kako je upravo 1. prosinca 2022. taj dan. Međutim, uvidom u spis P-967/2023, utvrđeno je, da je u trenutku donošenja predmetne odluke Vrhovnog suda RH od dana 27. travnja 2022., pravna prednica tuženika GA, već bila preminula (i to dana 16. ožujka 2017.). Stoga, dostavljanje takve odluke njezinom punomoćniku pet godina nakon smrti stranke, a s obzirom da punomoć prestaje danom smrti osobe koja ju je izdala, nema nikakav pravni učinak. Štoviše, ni odluka Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-176/2023 (list 176-180 priklopljenog spisa P-967/2023), a u kojoj se odluci izričito navodi rješenje Vrhovnog suda i u cijelosti citira njegov sadržaj, također nije dostavljena tuženicima, već punomoćniku njihove pokojne pravne prednice. Ovaj sud može pretpostaviti da su stranke ili njihovi punomoćnici saznali za postojanje revizijske odluke, pa i iz same činjenice da se u odnosu na njih nastavlja postupak, ili da ih se u predmetnoj pravnoj stvari poziva na ročište, a može se pretpostaviti i da su saznali za sadržaj odluke. Međutim, kraj potpuno izričite odredbe članka 1117. stavka 2. ZOO-a koja jasno vezuje trenutak kad tuženici postaju nepošteni za trenutak dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, sud ne može pretpostavljati kojeg su dana stranke morale ili mogle saznati za odluku Vrhovnog suda, jer im ista nije pravilno dostavljena. Datum kad su tuženici sigurno i nepobitno (sa)znali za postojanje i sadržaj odluke Vrhovnog suda je dan 19. siječnja 2024., jer je sud na tom ročištu (u predmetu P-967/2023), kojem su prisustvovali punomoćnici svih stranaka, pročitao spis i u cijelosti odluku Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-176/2023 od 6. rujna 2023. u kojoj se citira i obrazlaže odluka Vrhovnog suda. Dakle, toga su dana tuženici zasigurno bili nepošteni stjecatelji predmetnog iznosa stečenog temeljem ukinute osnove, pa su zatezne kamate na primljeni iznos kojeg sada moraju vratiti dužni nadoknaditi upravo od tog dana – 19. siječnja 2024., a ne od 1. prosinca 2022.

10. Dodatno se ukazuje i na to da svi navodi iz odgovora na tužbu, bilo tuženika ad 1., bilo tuženika ad 2., ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove pravne stvari. Naime, tuženici u svojim odgovorima na tužbu obrazlažu zašto je njihov tužbeni zahtjev u predmetu koji se sada ponovljeno vodi pod poslovnim brojem P-967/2023 osnovan, pa razlažu i obrazlažu razloge zašto ovdje tužitelj, a tamo tuženik OTP banka d.d. nije mogao svoje potraživanje prema HERC-TRADE, namiriti iz založenih štednih knjižica. Međutim, takvi se navodi tiču odluke u predmetu P-967/23, a koji je postupak još uvijek u tijeku. Neovisno o tome kako će to ponovljeno suđenje završiti, pa čak i da u postupku uspiju ovdje tuženici, takvo što ne može derogirati njihovu obvezu da sada, u ovom trenutku, vrate tužitelju OTP banka d.d. sve ono što su primili temeljem ukinute presude, odnosno, temeljem osnove koja je naknadno otpala. Ta osnova više ne važi i sve stečeno na temelju nje, mora se vratiti, a hoće li tužitelj kao tuženik u predmetu P-967/2023 ponovno biti u obvezi prema tuženicima kao tamo tužiteljima platiti iznos za koji je nastala obveza povrata sa svim zateznim kamatama, sasvim je drugo pitanje i ovisi o odluci u postupku P-967/2023.

11. Iako je sud odredio da će se saslušati stranke (rješenje o upravljanju postupkom), ipak je naknadno odustao od saslušanja stranaka i od izvođenja svih daljnjih dokaza jer su činjenice koje su za ovaj predmet odlučne nedvojbeno utvrđene i proizlaze iz spisa, pa čak nisu ni osporavane od strane tuženika (da je predmetni iznos isplaćen tuženicima temeljem pravomoćne presude, da je pravomoćna presuda ukinuta odlukom Vrhovnog suda). Kako je činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno za donošenje odluke, tako nema potrebe izvoditi daljnje dokaze, u skladu s načelom ekonomičnosti.

12. Uz to treba reći da je sud prihvatio (glavni) tužbeni zahtjev kojim se traži isplata povrata uplaćene glavnice u valuti USD (američki dolar). Razlog za to sud vidi u činjenici da je pravomoćnom (sada ukinutom) odlukom naloženo OTP banka d.d. isplatiti pravnom predniku ovdje tuženika GA iznos u valuti USD, jer je iznos sa štednih knjižica prvotnog tužitelja LA (devizna štednja) naplaćen upravo u toj valuti. Štoviše, Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž-1035/15 navodi da je pravilno dosuditi iznos u stranoj valuti, a ne kunskoj protuvrijednosti (tada važeća valuta u RH je bila hrvatska kuna), obrazlažući da GA (pravna prednica ovdje tuženika, a tamo tužitelja) ima pravo tražiti isplatu strane valute – valute koja je zaplijenjena i potom skinuta s devizne knjižice prvotnog tužitelja, a svoju tražbinu koja prema zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti ne može jednostrano pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti ili protuvrijednost te strane valute u domaćoj valuti. Obveza OTP banka d.d. prema pravnoj prednici tuženika temeljem sada ukinute presude glasila je na stranu valutu. Stoga, kako je banka (ovdje tužitelj) postupajući po pravomoćnoj presudi, isplatila glavnicu upravo u stranoj valuti – USD, tako ima pravo tražiti da joj druga strana vrati isplaćeni iznos u stranoj valuti (tako i VSRH u odlukama Rev-673/2017, Rev-257/22). Kako je prihvatio glavni tužbeni zahtjev, tako sud nije ni odlučivao o eventualno kumuliranom zahtjevu, iako je za istaknuti da je predmet podrednog zahtjeva isplata istog iznosa, samo u eurskoj protuvrijednosti strane valute.

13. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. - IV. izreke ove presude.

14. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova donesena je temeljem članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje - ZPP) budući je sud cijenio da odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se potražuje isplata zakonske zatezne kamate tekuće na glavnicu u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 19. siječnja 2024. u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen predstavlja razmjerno neznatan neuspjeh tužitelja u postupku, a zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Odluka o trošku temelji se na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br138/23) i odredbe čl. 155. ZPP, a sukladno vrijednosti predmeta spora, uzimajući u obzir samo vrijednost glavnog novčanog zahtjeva (bez kamata), pa je vps u ovom postupku 71.293,00 EUR. Tužitelju su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak za sastav tužbe (tada protutužbe) od 19. ožujka 2024. u iznosu od 1.074,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima održanim 11. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9 točka 5.), trošak zastupanja na ročištima od 27. lipnja 2024., 27. ožujka 2025. i 9. svibnja 2025., svako u iznosu od 1.074,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), kao i sastav podneska od 14. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife) a što sveukupno uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% kojeg tužitelj obračunava temeljem Tbr. 46., iznosi 5.557,50 EUR. Uz navedeno, prihvaćen je i zahtjev tužitelja za naknadu materijalnih troškova po osnovi plaćanja sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR i za presudu u iznosu od 663,61 EUR. Ukupno su tuženici dužni tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 6.884,72 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama zatraženima u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, čija je visina određena temeljem odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), pa je odlučeno kao pod V. izreke ove presude.

Dubrovnik, 24. lipnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.