REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-100/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene DĐ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene izjavljenoj po branitelju Ivanu Kapustiću odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Davorin Kapustić iz Ivaneca protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K- 259/2021-25 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljene DĐ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-259/2021-25 od 21. prosinca 2022. okrivljena DĐ proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljena DĐ osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljenoj da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 66,36 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv pobijane presude žalbu je izjavila okrivljena po branitelju koju pobija u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Okrivljena ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka budući da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno što su ti razlozi nejasni i proturječni te u suprotnosti sa dokazima koji su provedeni u postupku. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući da je sud iz dokaza provedenih u postupku pogrešno zaključio kako je okrivljena počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom te osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora, ta smatra kako je sud trebao provesti rekonstrukciju događaja iz čega bi se moglo zaključiti da li su svjedoci mogli čuti i vidjeti cijeli tijek događaja, te da li su iskazivali istinu. Okrivljena smatra da ju je sud ako ne drugačije barem primjenom načela "in dubio pro reo" trebao osloboditi od optužbe. Nadalje navodi da se ne osjeća krivom i poziva se na obranu koju je detaljno iznijela u postupku. Ističe kako je sud trebao izreći blažu kazneno pravnu sankciju odnosno uvjetnu osudu s dužim rokom kušnje ili izrečenu zatvorsku kaznu zamijeni radom za opće dobro.
3. Žalba okrivljene nije osnovana.
4. Iako žalitelj navodi kako žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi, no iz sadržaja se može zaključiti da se radi o bitnoj povredi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Stoga je ovaj sud pobijanu presudu preispitao u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti te je, suprotno žalbenim navodima, utvrdio kako je pobijana presuda jasna i razumljiva, da su u istoj navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, bez ikakvih proturječnosti, te da ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude u točkama od 11. do 17. obrazložio koje iskaze svjedoka prihvaća istinitim i iz kojih razloga, te je slijedom navedenog utvrđeno kako nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka tako da žalba okrivljenice zbog ovog razloga nije osnovana.
5. Suprotno navodima okrivljene, prvostupanjski sud je po stavu ovog drugostupanjskog vijeća pravilno i potpuno utvrdio kako je iskaz žrtve cijenjen vjerodostojnim, jer je ista iskazivala životno, detaljno i logično, a prilikom suočavanja sa TĐ, žrtva je ponavljala svoje navode, a što prvostupanjski sud i obrazlaže u točki 11. obrazloženja presude. Sud je iskaz svjedokinje TĐ ocijenio nevjerodostojnim i iskonstruiranim u cilju potvrđivanja obrane okrivljene i otklanjanja njezine odgovornosti, a materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio. Iz navedenog proizlazi, a što potvrđuje i ovaj drugostupanjski sud, da je temeljem analize provedenih dokaza sud utvrdio kako je okrivljena počinila inkriminirano joj kazneno djelo, a time nema mjesta ni primjeni načela "in dubio pro reo".
5.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti dokazni prijedlog obrane za djelomičnu rekonstrukciju događaja na licu mjesta, jer se iz toga ne bi ništa novog saznalo, a svjedoci su iskazivali što su čuli odnosno nisu čuli radi čega je neosnovan žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.2. Iako žalitelj u žalbi navodi i povredu kaznenog zakona, to ničime nije obrazložio, već u bitnome isto predstavlja žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.3. U odnosu na žalbu iz razloga zbog odluke o kazni sud je kao olakotno cijenio da je okrivljena majka dvoje djece, nezaposlena i bez imovine, dok je kao otegotno uzeo njezinu višestruku prethodnu osuđivanost, uključujući i bezuvjetne kazne zatvora. Suprotno žalbenim navodima da okrivljenica osuđivanost ne ukazuje da okrivljena u međuvremenu nije shvatila kako ne smije činiti kaznena djela, jer je osuđivana za kaznena djela počinjena prije dugi niz godina, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Imajući u vidu da je okrivljena višestruko kazneno osuđivana zbog kaznenih djela, pa i na bezuvjetne kazne zatvora, stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, po stavu ovog vijeća pravilno je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te vijeće smatra da će se samo na takav način utjecati na okrivljenu da se u buduće kloni činjenja kaznenih djela. Okrivljena se u ovom postupku vraća kao specijalni povratnik, tako da ovaj sud smatra kako će se jedino izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja. Dakle jedino će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretno okrivljenu izraziti potrebna društvena osuda prema okrivljenoj zbog počinjenog kaznenog djela, a takva sankcija primjerena je i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja. Ovaj sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Također, sud smatra kako će upravo izrečena kazna zatvora djelovati i na okrivljenu da svoje ponašanje ubuduće uskladi sa normama prihvatljivog društvenog ponašanja.
6. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenice nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je temeljem članka 482. ZKP/08 žalba odbijena kao neosnovana.
U Požegi 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo