P-194/2021-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja ILIĆ DVOR HOTEL d.o.o., OIB: 65058528826, Sutivan, Perića kala 1., koje zastupa punomoćnica Adella Radić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnica Jelena Šanić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, Adelle Radić, odvjetnice u Splitu, i punomoćnice tuženika Jelene Šanić, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave presude 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ILIĆ DVOR HOTEL d.o.o., Perića Kala 1., OIB: 65058528826 isključivi vlasnik za 6/12 (1/2 dijela) čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], naspram tuženika UA, pa se ovlašćuje tuženik temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne 6/12 dijela gornje nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje dijela s imena tuženika UA.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupa u iznosu od 2.697,48 eura eura.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda, u predmetu pod poslovnim brojem P-5735/2018 zaprimljena je protutužba ovdje tužitelja protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, a koju protutužbu je ovaj sud zaveo pod novi poslovni broj spisa P-194/2021. Naime, u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-5735/2018 tužitelj UA, ovdje tuženik, kao upisani suvlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] zahtijeva od tuženika ILIĆ DVOR HOTEL d.o.o. ovdje tužitelja predaju u suposjed predmetne nekretnine, kao i isplatu iznosa od 63.000,00 kuna zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine, a koji postupak je prekinut rješenjem ovog suda pod poslovnim P-5735/2018 od 14. rujna 2023. do pravomoćnog okončanja ovog postupka koji se vodi radi utvrđenja prava vlasništva ½ nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U protutužbi odnosno sada tužbi tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iako je u zemljišnim knjigama upisan samo za ½ dijela. Tužitelj da je ½ dijela predmetne enkretnine na kojoj je kao vlasnik upisan tuženik stekao kao kupac – i to kao izvan knjižno vlasništvo, temeljem Ugovora o kupoprodaji sa Gradom Splitom, kao prodavateljem, i to Ugovorom od 31. ožujka 2010. godine, a od kada da se nalazi u neometanom posjedu predmetne nekretnine za cijelo. Navedeni dio nekretnine da čini jedinstveni posjed, prije zvan „Definis“, ukupne površine od 2382,00 m2, koji da se sastoji od više čestica, i da je u vlasništvu tužitelja za cijelo, te je tužitelj prethodno podnio ovom sudu i prijedlog radi provođenja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na baš ½ dijela predmetne nekretnine. Grad Split da je predmetnu nekretninu stekao temeljem suske nagodbe sa tvrtkom PIS d.d., kao pravnim sljednikom JADRANINVEST – poduzeće za izgradnju i korištenje poslovnih i turističkih objekata Split, i to u predmetu pod brojem II P-844/94 Općinskog suda u Splitu, a koji da je prethodno bio stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, pri čemu da je tužitelj kao kupac predmetnu nekretninu stekao ½ dijela kao knjižno, a ½ kao izvanknjižno vlasništvo, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 3. ožujka 1967. do kada da je također u neometanom posjedu između ostalog i ovog dijela gornje nekretnine, a koja nekretnina da je i tada činila jedinstveni posjed. Tuženik da je ½ dijela predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o darovanju od 22. rujna 2017. te Ugovora o darovanju od 18. siječnja 2018. sklopljenih između njega kao obdarenika i pranećaka

– nasljednika sada pok. NA pok. OA kao darovatelja, a koji svi da žive u [adresa], a oni da su pak ovu nekretninu stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića iz [adresa] pod brojem O- 5930/15 (UPP/OS 171/15) od 16. studenog 2016., a iza smrti NA pok. OA umrlog **.**.1943. Dalje se navodi da tuženik u predmetu poslovnog broja P-5735/18 traži predaju u suposjed predmetne nekretnine premda njegovi prednici – darovatelji nisu bili ni stvarni vlasnici pa ni posjednici odnosnog dijela nekretnine, a niti je da je to spadalo u ostavinsku imovinu sada pok. NA pok. OA. Rješenjem Općinskog suda u Supetru pod brojem O-240/45 da je određeno da umrli nije ostavio nepokretne imovine pa da se ostavina umrlog neće raspravljati. Pok. NA pok. OA da je još za života zajedno sa drugim nasljednicima sada pok. OA, pok. RA, sklopio sporazum prema kojem je čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo pripala nasljednicima sada pok. dr. NA i to baš nasljednicima iza OA, pok. dr. NA, GA pok. dr. NA, Definis U pok. dr. NA, Definis N pok. dr. NA, i to baš PA, rođ,. Definis, ud U, pok. GA i drugima, a koji su prodali JADRANINVESTU između ostalih i gornju nekretninu. PA i družina da su bili upisani u katastarskom operatu ureda za katastar Supetar na istoj nekretnini prije JADRANINVESTA. Tužitelj navodi da nitko ne može prenijeti na drugoga više imovine nego što je ima, pa tako ni darovatelji iz gornjih ugovora o darovanju sa tužiteljem, nisu mogli na tužitelja prenijeti nešto što nije ni bilo njihovo, a ni njihovog prednika sada pok. JA pok. OA, koji da je u zemljišnim knjigama ostao upisan jer prednici tužitelja nisu sredili zemljišnoknjižno stanje. Stoga tužitelj smatra da je neosnovan tužbeni zahtjev tuženik u predmetu pod poslovnim brojem P-194/2021 u kojem tuženik traži predaju predmetne nekretnine u suposjed, te predlaže da sud donese presudu kojom će se on utvrditi vlasnikom predmetne nekretnine i za 6/12 odnosno ½ dijela.

3. Tuženik se u svom podnesku dostavljenom u spis predmeta pod poslovnim brojem P-5735/18 očitovao na navode tužitelja iznesene u protutužbi odnosno tužbi te istaknuo da tužitelj nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, budući da ni njegov prednik nije bio vlasnik iste za cijelo. Ističe da Grad Split nikada nije bio ni knjižni ni vanknjižni vlasnik spornog dijela predmetne nekretnine te je u nekoliko navrata odbijen sa prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva, a što da je vidljivo iz povijesnog internetskog zk izvatka. Budući da se pravo vlasništva stječe tek uknjižbom u zemljišne knjige, tuženik drži da je razvidno kako je predniku tuženika bilo poznato da nema pravo vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine slijedom čega da je tužitelj ugovor o kupoprodaji od 31. ožujka 2010. sklopio sa nevlasnikom i njemu da je to također bilo poznato, iz čega da je razvidno da tužitelj nema pravni temeljem za posjed premetne nekretnine u cijelosti. Tuženik navodi da je tužiteljev prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka odbačen, a isti da ne može dokazati ni valjani pravni slijed jer navodi kako je došlo do nekoliko uzastopnih vanknjižnih prijenosa prava vlasništva, međutim u tom slijedu da ne dolazi do izvornog vlasnika. Podredno tuženik ističe da čak kad bi tužitelj dokazao da je njegov prednik bio valjani izvan knjižni vlasnik pa da je tužitelj i stekao izvanknjižno pravo vlasništva temeljem zakona, sukladno odredbi čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona da se ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Stoga ističe, a budući da je tuženik stekao suvlasništvo predmetne nekretnine temeljem valjanog pravnog posla i to svoje pravo u dobroj vjeri upisao u zemljišne knjige postupajući s povjerenjem u iste, te da u trenutku njegova upisa nije bilo vidljivo da bi upis prednika bio sporan, to da se tužitelj ni njegov prednik ne mogu suprotstaviti pravu tuženika. Tuženik posebno navodi u odnosu na tužbeni zahtjev da tužitelj uopće ne navodi na kojoj pravnoj osnovi isti temelji. Navodi da je tužitelj 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine stekao putem javnog natječaja objavljenog u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“ dana 15.10.2004.g, a da se sporna druga polovina predmetne nekretnine nije mogla prodati na istom natječaju jer Grad Split nije bio vlasnik, te da su tuženik i Grad Split iskonstruirali priču kako se radi o dijelu „posjeda Definis ukupne površine 2382 m2“, a sve kako bi prikazali da se radi o idealnom dijelu koji je manji od 20% ukupne površine i zbog čega se idealni dio pozivom na odredbu čl. 391. st.3 ZV-a može prodati uz naknadu tržišne cijene bez provedbe javnog natječaja. Iz navedenog da je razvidno kako su tuženik i Grad Split počinili zlouporabu zakonskih ovlaštenja te sklopili ništetan Ugovor o kupoprodaji. Tuženik i Grad Split da su u lošoj vjeri, netransparentno, zaključili pravni posao bez javnog natječaja, jer drugačije ne bi ni mogli raspolagati spornim udjelom predmetne nekretnine. Pritom da je razvidno kako je tuženik znao da kupuje od nevlasnika i da regularnim putem ne može sa Gradom Splitom sklopiti ugovor o kupoprodaji, niti steći pravo vlasništva. Navodi da tuženik nije dokazao ni vlasništvo ni pravni osnov posjedovanja predmetne nekretnine za cijelo, dok je ugovor kojim je isti navodno kupio predmetni udio ništetan i bez pravnog učinka.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu za predmetnu nekretninu, posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-5735/18 u kojem se nalaze Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljeno između Grada Splita kao prodavatelja i ILIĆ DVOR HOTEL d.o.o. kao kupca, ovjerenog kod javnog bilježnika u Splitu, Ivana Bradarića pod brojem OV-2593/10, Rješenja o prodaji čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], za ½ dijela i čes.zgr. 169/2, z. u. [broj ZK uloška] za 20/210 dijela, obje k. o. [katastarska općina], otok Brač Splitsko- dalmatinske županije, Grad Split, Gradonačelnik, Klasa: 947-01/10-01/0001, Urbroj:

2181/01-01-10-07 od 4. ožujka 2010., Ugovora o darovanju sklopljenog 18. siječnja 2018. ovjerenog od strane javnog bilježnika u [adresa], Dinka Martinovića pod brojem OV-187/2018., Ugovora o darovanju sklopljenog 22. rujna 2017. ovjerenog od strane javnog bilježnika u [adresa], Dinka Martinovića pod brojem OV-5189/17., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem Z-4020/17 od 1. rujna 2017., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza i graditeljske struke Slavena Runje, čitanjem vještva vještaka Petra Garmaza od od 12. ožujka 2024. i vještaka Slavena Runje od 29. listopada 2024., saslušanjem svjedoka ZA i UAV te saslušanjem tuženika kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom 6/12 odnosno ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

8. Pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u trenutku zaključenja glavne rasprave utvrđeno je da su kao vlasnici navedene nekretnine upisani tužitelj za ½ dijela i tuženik za 4/12 + 2/12 dijela, odnosno za ½ dijela, kao i da je nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra temeljem rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, kl. UP/I-612- 08/15-06/0115, URBROJ 532-04-01- 03-02/3-15-1 01. lipnja 2015. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižno izvatka za istu nekretninu utvrđeno da je kao suvlasnik predmetne nekretnine uz tužitelja bio NA pok. OA za 1/52 dijela, da bi potom 3. veljače 2017. došlo do promjene na način da se kao suvlasnici umjesto NA upisuju NAV za 2/12 dijela, OAV za 1/12 dijela, Tapia Maluenda RAV za 1/12 dijela i Cuevas Definis Maria Teresa za 2/12 dijela. Tuženik se kao suvlasnik predmetne nekretnine za 4/12 dijela upisao 25. rujna 2017. temeljem Ugovora o darovanju zaključenog 22. rujna 2017. ovjerenog kod javnog bilježnika Dinka Martinovića dana 22. rujna 2017. pod brojem OV.5189/17, a kao suvlasnik preostale 2/12 dijela upisao se 18. siečnja 2018. temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s OAV ĐA iz [adresa] i UAVĆ iz [adresa], a kako to sve proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu. Također, pregledom i čitanjem prijepisa posjedovnog lista za istu nekretninu utvrđeno da je ista upisana kao posjed društva Jadraninvest, Split, X

9. Pregledom i čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. kolovoza 2009.,b sklopljenog između Grada Splita kao prodavatelja i ILIĆ DVOR HOTEL d.o.o. kao kupca, ovjerenog kod javnog bilježnika u Splitu, Ivana Bradarića pod brojem OV- 2593/10, koji ugovor prileži spisu ovog suda pod poslovnim brojem P-5735/2018, utvrđeno je da su navedenim ugovorom stranke suglasile da je Jadraninvest – poduzeće za izgradnju i korištenje poslovnih i turističkih objekata Split, na temelju Kupoprodajnog ugovora od 3. ožujka 1967. između ostalih čestica, postao i izvanknjižnim vlasnikom čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, da je prodavatelj na temelju Nagodbe zaključene s društvom PIS d.d., Split kao pravnim slijednikom Jadraninvesta Split pred Općinskim sudom u Splitu dana 1. travnja 1996. pod brojem II P-844/94 postao izvanknjižnim vlasnikom i naprijed navedene nekretnine, da je kupac već suvlasnik naprijed navedene nekretnine za ½ dijela koje nekretnina da se nalazi u sklopu posjeda ĐA koji posjed je kao ruševni prodavatelj prodao kupcu 15. prosinca 2004., sukladno zaključku Poglavarstva grada Splita Klasa:

022-01/04-01/37 od 18. studenog 2004., a u povodu Javnog natječaja objavljenog u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" dana 15. listopada 2004., da je površina naprijed navedene čestice (uključujući i čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja je bila također predmet navedene kupoprodaje) znatno manja od 20 % od ukupne površine posjeda Definis (2.382 m2) koji posjed da se adaptira i rekonstruira, pa da se sukladno čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može prodati bez provedbe javnog natječaja uz naknadu tržišne cijene, da je ugovorena cijena za kupljene nekretnine iznosila sveukupno 9+1.060,20 kuna, a koju cijenu je kupac u cijelosti isplatio prodavatelju kako to proizlazi iz Izjave Grada Splita, Gradonačelnik, Klasa:

947-01/10-01/00001, Urbroj: 2181/01-12-03/52-10-9 od 4. svibnja 2010. Navedene činjenice proizlaze i iz rješenja o prodaji čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], za ½ dijela i čes.zgr. 169/2, z. u. [broj ZK uloška] za 20/210 dijela, obje ko. [katastarska općina], otok Brač Splitsko-dalmatinske žuapnije, Grad Split, Gradonačelnik, Klasa: 947-01/10-01/0001, Urbroj: 2181/01-01- 10-07 od 4. ožujka 2010.

10 Pregledom i čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Martinovića pod poslovnim brojem O-5930/15, UPP/OS.171/15-5 od 16. studenog 2016. iza pok. NA pok. OA iz [adresa] proizlazi da je kao njegova ostavinska imovina utvrđena između ostalih i nekretnina označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, a njegovim nasljednicima su proglašeni NAVĆ, [adresa], za 1/3 dijela GAV, [adresa], za 1/6 dijela, Siliva [adresa], Čile za 1/6 dijela, i OAVĆ, [adresa] za 1/3 dijela.

11. Pregledom i čitanjem Ugovora o darovanju sklopljenog između PAV i UAVĆ kao prodavatelja, oboje zastupani po punomoćniku UA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika UA kao obdarenika, od 18. siječnja 2018. ovjerenog kod javnog bilježnika Dinka Martinovića, [adresa] pod brojem OV-187/2018, te Ugovora o darovanju sklopljenog između JAV Definis i AA Definis NAVĆ kao darovatelja i UA kao obdarenika, od 22. rujna 2017. ovjerenog kod javnog bilježnika Dinka MAritnovića, [adresa], pod brojem OV-5189/17, utvrđeno je da su darovatelji kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] darovali svoje suvlasničke udjele iste nekretnine obdareniku, odnosno ovdje tuženiku.

12. Pregledom i čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod poslovnim brojem Z-4020/17 od 1. rujna 2017. utvrđeno je da su se darovatelji iz gornjih Ugovora o darovanju upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Dinka Marinovića pod brojem O-5930/15 UPP/OS-171/15-5 od 16. studenog 2016. iza pok. NA pok. OA, kao i da je predmetna nekretnina obuhvaćena kao ostavinska masa iza pok. NA.

13. U postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke i građevinske struke, pri čemu je stalni sudski vještak za geodeziju Petar Garmaz nakon provedenog očevida dostavio u sudski spis geodetsko vještvo od 12. ožujka 2024. iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina u zapadnom dijelu predstavlja stambeni objekt, a istočni ostatak je kamenom popločan plato ispred objekta, da ista u katastarskom operatu ima upisanu površinu od 65 m2, dok je njena stvarna površina dobivena izmjerom 83 m2. Međutim, vještak zaključuje da su razilaženje između površina upisanih u katastarskom operatu i stvarnih površina uobičajena na područjima stare austrijske izmjere.

14. Stalni sudski vještak za graditeljstvo Slaven Runje u svom je elaboratu građevinskog vještačenja od 29. listopada 2024. naveo da ukupna površina predmetne parcele iznosi 83 m2, do čega površina građevine u etaži prizemlja da iznosi 39 m2, a površina vanjske terase 44 m2. Predmetna građevina da je katnosti P+1+Kt + krovna terasa, a obzirom da je suvlasništvo u idealnim dijelovima to da znači da je svaki od suvlasnika vlasnik za ½ dijela i vanjske terase i stambene građevine izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, vještak konstatira u svom vještvu da je građevina izgrađena prije 15. veljače 1968, dok je stanje građevine na dan očevida različito od stanja prikazanog u snimku iz zraka od 1953. što znači da je građevina temeljito rekonstruirana nakon toga datuma u stanje koje je zatečeno na terenu. U svom usmenom saslušanju na ročištu od 20. svibnja 2025., odgovarajući na pitanja tužitelja te dostavljeni arhitektonski projekt tvrtke Grading project d.o.o. Split, vještak Slaven Runje naveo je da iz samog projekta nije razvidno što se odnosi na predmetnu čest.zgr., a što ne obzirom da ne postoji precizni geodetski snimak iz kojeg bi bilo potpuno jasno što je što, pretpostavlja da se iz dostavljenog snimka radi o dijelu građevine koja je u tom snimku prikazana kao ruševina, a dio nije.

15. Sud je u cijelosti prihvati vještva vještaka Petra Garmaza i Slavena Runje budući su ista izrađena objektivno, stručno, pri čemu je vještak za graditeljstvo Slaven Runje otklonio sve prigovore tužitelja.

16. Nadalje, u postupku je saslušan svjedok ZA koji je u svom iskazu naveo da mu je osobno jako dobro poznata povijest vlasničkog stanja kompleksa obitelji ZA. Naveo je da se radi o nizu zgrada koje su nekoć bile u vlasništvu pok. CA koji je umro otprilike 1700-ih godina, a nakon njega njegova loza da se razgranala u dvije obitelji CA, jedna da je bila obitelj NA, kojeg su naslijedili PA i družina, a druga da je bila njegova strana koja potječe od RA. RA da je imao jednog sina FA koji je imao petero sinova i dvije kćeri, i to sinove RA, NA, O, EA i R, te kćeri G, dok se za drugu kćer ne može sjetiti kako se zvala. Kćeri da su bile isplaćena dotama, a što se tiče sinova situacija da je bila takva da je P umro mlad od španjolske gripe, RA da je imao nasljednike u Čileu, a NA da nije imao nasljednike obzirom da je on umro mlad od sifilisa krajem II. Svjetskog rata. Međutim, nakon smrti njegovog oca FA njega da je upravo u odnosu na ovu predmetnu nekretninu naslijedio drugi po redu sin NA, dakle ovaj koji je bolovao do sifilisa. Tu činjenicu da može potvrditi TA budući da je njegova majka u vrijeme kada je NA bolovao od sifilisa njega njegovala. Dakle, vlasnik predmetne nekretnine da tada nije bio pk. Dr. NA koji je bio prednik PA i družine. Što se tiče J i EA oni da su naslijedili druga imanja, s tim da je upravo pok. EA njegov prednik, odnosno njegov nono. U vrijeme njegovog djetinjstva na predmetnoj nekretnini koju su zvali Turanj da se tijesnila loza i dobivalo vino od toga, a sve to da se radilo za potrebe svih članova obitelji EA, dakle i jedne i druge loze, i to sve do trenutka propadanja loze, kada sve to prestaje. Do tada, obitelj EA da je funkcionirala kao jedna zajednica, svi su radili jedan za drugog. Međutim, u jednom trenutku, ne zna koje godine, da je došlo do dogovora između nasljednika PA i družine sa njegovom stranom EA na način da su oni međusobno zamijenili nekretnine koje su im do tada pripadale, i tu da je došlo do zamjene NA i PA i družine u odnosu na predmetnu nekretninu, i to na način da je NA dao predmetnu nekretninu u zamjenu za zemlju zv. Pod sveti Rok. To da je razlog zašto u nastavku PA i družina nastupaju kao prodavatelji ove predmetne nekretnine. Njemu da je poznato da su PA i družina prodali ovu nekretninu Jadraninvestu, misli da je to bilo 1965., međutim nije se mogao izjasniti jesu li je prodali za cijelo, misli da jesu, uglavnom da su prodavali za cijelo. Nakon što je Jadraninvest bankrotirao 70-ih godina predmetna nekretnina da je vraćena Općini Split, a Općina Split da je kasnije raspolagala ovom nekretninom. Jadraninvest da je nakon što je stekao ovu nekretninu imao nekakvi pripremljeni projekt po kojemu je ova nekretnina trebala biti Hotel, međutim, u fazi realizacije tog projekta, koji da nikada u konačnici nije realiziran, da je isti obuhvaćao cjelokupnu nekretninu, dakle za cijelo. Od Općine Split odnosno Grada Splita ovu nekretninu da su 2002., godine kupili ILIĆ DVOR HOTEL, ne zna jesu li nekretninu kupili za cijelo, međutim zna da su stupili u posjed cjelokupne nekretnine, na način da su renovirali cjelokupni hotel, promijenili vanjske gabarite istoga, čak su i dio zgrade koja je postojala na toj čestici i srušili i sagradili na nekom drugom mjestu. Tijekom izvođenja ovih radova i rekonstrukcije nitko da ih nikada nije ometao ili tvrdio da to nije njihovo ili im priječio da nastave sa takvim radovima. Tuženik da mu nije uopće poznat, a niti mu je poznato da bi on na bilo koji način stekao pravo vlasništva ove nekretnine, on da je eventualno to mogao steći kao nasljednik pok. NA, koji je pripadao njegovoj lozi, a koliko je njemu poznato UA da nije slijednik ni RA ni J ni EA. Ilić dvor hotel da je u posjedu ove nekretnine od kad je istu kupio 2002. te ju koristi na način da ista predstavlja jedan smještajni objekt, nešto između hotela i ladanjske vile, ali ne zna jeli se i iznajmljuje. On da inače živi 10 m udaljenosti od ove nekretnine i tu svakodnevno prolazi, a ovo o čemu pričam da je vidljivo svima. Pok. NA koji je bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine da njemu dođe kao prabarba, odnosno brat njegovog djeda. U trenutku smrti njegovog prabarbe NA da su bili živi njegova braća Z, EA i dvije sestre. Brat pok NA, RA da je 1929. otišao u Čile po drugi put i nikada se nije vratio, Z da je također otišao u Ćile i nikada se nije vratio, a njegov djed EA da je također u jednom navratu otišao u Čile, međutim da se vratio oženio za njegovu baku DA. Do zamjene nekretnina unutar obitelji NA, da je došlo prije smrti NA. NA da je bio vlasnik dijela nekretnine, a drugog dijela da su bili vlasnici PA i družina. Posebno upitan naveo je da je faza rekonstrukcije hotela od strane tužitelja trajala dvije godine. Ilić hoteli da su kupili sve nekretnine unutar kompleksa Definis koje su u tom trenutku bilo od Općine Split, a jesu li naknadno što kupovali ne zna.

17. Svjedokinja UAV u svom je iskazu navela da je zaposlenica Ilić dvor hotela od 2015. godine, od kada radi kao voditelj tog hotela pa da stoga ima saznanja o činjenicama nakon od 2015. godine. U trenutku kupoprodaje ove nekretnine od strane Ilić dvor hotela da nije bila zaposlenik istoga međutim, u trenutku zaposlenja, direktor hotela ĆA da joj je predao cjelokupnu dokumentaciju hotela kako bi na temelju iste uspješno mogla voditi hotel. Sva njezina saznanja o načinu stjecanja vlasništva ove nekretnine da proizlaze iz te dokumentacije koju je dobila na uvid, a prema kojoj da proizlazi da je Đ zakonito stekao ovu nekretninu. U objektu koji se nalazi na ovoj nekretnini da žive vlasnici hotela, oni da su u trenutku kupnje rekonstruirali cjelokupni kompleks Definis koji se sastojao, osim od ove nekretnine, od još puno drugih čestica koje su kupljenje na isti način, kao i ova predmetna, s tim da su prilikom rekonstrukcije dio objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini držali za privatne potrebe, dok je ostatak kompleksa Heritage hotel. Od kada ona radi u ovom hotelu nikada da nije primijetila da bi netko ometao tužitelja u neometanom korištenju ove pa i drugih nekretnina ili tvrdio da to nije njihovo. Tuženika da poznaje iz viđenja, a s obzirom da i sama dolazi iz [adresa], poznata joj je i povijest obitelji NA, pa joj je tako i poznato da tuženik nema nikakve veze sa ovom nekretninom niti da bi na bilo koji način stekao vlasništvo ili suvlasništvo iste. Da je Hotel zaprimio nekakav dopis tuženik prije par godina, ne zna što je u njemu pisalo, zna da ga je proslijedila njihovoj odvjetnici Adeli Radić. Posebno je navela da se kompleks Definis kad je ona bila dijete sastojao od starih ruševnih kuća s tim da je u jednom dijelu kompleksa koji je bio adekvatan za život živjela obitelj NA, a i danas da tamo žive njezini sljednici. Cijeli taj kompleks da je tada bio ograđen, postojale su zidine koje su okruživale čitav kompleks, a i danas ga okružuju jer su rekonstruirane. Inače, da se radi se o povijesnom objektu te da je čitava obnova istoga popraćena konzervatorskim nadzorom.

18. Iz iskaza tuženika proizlazi da je predmetnu nekretninu stekao darovnim ugovorom sa nasljednicima pok. NA koji da je bio upisani suvlasnik ove nekretnine. Posebno upitan zašto su mi nasljednici LA darovali ovu nekretninu naveo je da mu je VA jednom prilikom rekao da ima ponudu od obitelji NA za kupnju svih nekretnina koje su bile u vlasništvu obitelji NA pok. NA, s tim da je uvjet bio da se prodaju sve nekretnine, budući da su oni odlučili da više neće tu dolaziti. On da je otišao osobno pogledati o kojim se to nekretninama radi, a s obzirom da je cijena bila povoljna, on da se odlučio zajedno s VA na takav pothvat, a to da je bilo 2017. godine. U trenutku kad je došao vidjeti nekretnine cijeli taj kompleks da je bio jedno veliko gradilište, a na ovoj predmetnoj nekretnini da se nije ništa gradilo, niti uređivalo. Naveo je da je znao da Ilić Dvor hotel uređuje okolne nekretnine, a kasnije kad se raspitao da je čuo da su oni vlasnici jedne polovine ove predmetne nekretnine. Nije mu poznato kad je završena rekonstrukcija Ilić dvor hotela. Posebno upitan tuženik je naveo da nakon sklapanja darovnog ugovora nije stupio u posjed predmetne nekretnine budući je objekt bio ruševan, te da je prije nego što je kupio obišao ovaj objekt od vani. Posebno upitan nije se mogao sjetiti koliko je isplatio za predmetni objekt, a nije mu poznato tko je vodio ostavinsku raspravu iza pok. NA, on da je angažirao prije kupnje odvjetnika da mu provjeri sa papirima je li sve to čisto i može li se pristupiti kupoprodaji, a nasljednici da su mu rekli da su oni nasljednici, da nikome nisu prebacivali svoje vlasništvo niti Ilić dvoru i da mogu slobodno raspolagati sa svojim vlasništvom. Na pitanje je li mu odvjetnik predočio i zemljišno knjižno i katastarsko stanje naveo je da mu je odvjetnik rekao da je mjerodavno samo zemljišnoknjižno stanje. U [adresa] da dolazi vrlo često, cijeli život da živi u [adresa], ali u [adresa] da dolazi redovito budući da tamo ima sve svoje nekretnine, kao i da mu je vrlo dobro poznata stara jezgra [adresa]. Na ročištu od 22. travnja 2025. tuženik je naveo da mora ispraviti ovakve navode u dijelu u kojem se navodi da su sve njegove nekretnine u [adresa], što da nije točno, jer da ima samo dvije nekretnine u [adresa], dok su sve ostale u [adresa]. Kada je sklapao ugovor kompleks da je bio ograđen zidinama, a kad je vidio da je tužitelj započeo sa uređivanjem ove konkretne nekretnine, da poslao dopis te tražio od njih da mu predaju nekretninu u posjed. U trenutku sklapanja ugovora da je znao da je tužitelj vlasnik 1/2 predmetne nekretnine, kao i da je u trenutku bio u posjedu te ½ polovine. Nekretninu da je obišao 2017. godine netom prije potpisivanja predmetnog ugovora, pri čemu da mu je fokus bio na drugim nekretninama, koje su u naravi polja, a ne na ovoj nekretnini, jer je znao od prije gdje se ova nekretnina nalazi. Kavu u Stivanu da pije većinom u kafićima uz rivu, jer se prije bavio aparatima za zabavu, pa je iste iznajmljivao vlasnicima kafićima, a u kafićima se sve živo priča. S obzirom da je u iskazu naveo da je nekretnine kupio, a radi se o darovnom ugovoru, tuženik je pojasnio da su prodavatelji od njega inzistirali da polovica nekretnina bude kupljena putem kupoprodaje, a preostale temeljem darovnog ugovora, iz razloga što u zemlji u kojoj oni žive bi se sva kupoprodajna cijena tretirala kao porez. Njemu osobno da je bilo svejedno, jer je on svakako morao platiti porez. Na pitanje je li mu odvjetnik prilikom sklapanja darovnog ugovora objasnio zemljišnoknjižno stanje i što za njega ono znači naveo je da mu je odvjetnik objasnio da je nekretnina upisana kao suvlasništvo njega i ostalih suvlasnika te da je svaki cm vlasništvo njega i tužitelja, te da oboje imaju pravo koristiti cijelu nekretninu kao suvlasnici, zbog čega da je on pokrenuo postupak uvođenja u posjed. Naveo je da poznaje gospodina ĆA koji je bio direktor tužitelja od 2015. godine te je prije kupnje jednom razgovarao s njim, a kada mu je spomenuo da su A vlasnici ove nekretnine da mu je on rekao da je to mali udio upisan na njih i da će oni to kao većinski vlasnici "ispeglat". Posebno je naveo je da je nekretnina omeđena visokim zidovima, tako da se naizgled vidi da se radi o nekakvom gradilištu, ali ne i što se točno radi. Ne sjeća se kada je završena rekonstrukcija hotela na način da isti izgleda kako danas izgleda, s tim da je napomenuo da ova nekretnina nije sastavni dio hotela, već izdvojeni dio koji koristi samo vlasnik.

19. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a)) propisano je da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

20. Odredbom članka 115. stavak 1. ZVDSP-a popisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

21. Odredbom članka 119. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

22. Odredbom članka 122. ZVDSP-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

23. Odredbom članka 123. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti (načelo povjerenja u istinitost zemljišne knjige), dok je člankom 124. stavak 1. ZVDSP-a propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis (načelo povjerenja u potpunost zemljišne knjige).

24. Navedena načela predviđena su i odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/96, 114/01, 100/04 i 107/07, - dalje u tekstu: ZZK-a), i to odredbom članka 8. navedenog Zakona.

25. Odredbom članka 130. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

26. Odredbom članka 159. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda posjedovanja, a onaj kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2.).

27. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

28. Odredbom članka 388. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupnja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

29. Iz činjeničnog supstrata prezentiranog u tužbi proizlazi da se tužitelj poziva na kupoprodaju kao osnov stjecanja predmetne nekretnine te na dosjelost. Naime, tužitelj tvrdi da je ½ dijela predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji sa Gradom Splitom kao prodavateljem od 31. ožujka 2010, od kada da se nalazi u neometanom posjedu predmetne nekretnine za cijelo. Međutim, vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, kako to propisuje odredba članka 119. st.1 ZVDSP-a, što kod tužitelja u konkretnom slučaju nije ostvareno. Naime, tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji sa Gradom Splitom tek stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla, dok istome nedostaje modus, odnosno upis tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa je zaključak suda da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju pravnog posla odnosno Ugovora o kupoprodaji kojeg je isti sklopio sa Gradom Splitom 31. ožujka 2010., jer za isto nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 119. st. 1. ZVDSP-a.

30. Štoviše, razmatrajući istaknuti prigovor tuženika da je Ugovor o kupoprodaji kojeg je tužitelj sklopio sa Gradom Splitom kao prodavateljem od 31. ožujka 2010. ništetan, a na koju ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti, sud je ocijenio takav prigovor osnovanim. Naime, Ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja kao kupca i Grada Splita kao prodavatelja od 31. ožujka 2010., a predmet kojega je ½ predmetne nekretnine, sklopljen je bez provedbe javnog natječaja, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 391. st. 1. ZVDSP-a. Naime, navedenom odredbom propisano je da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo ako na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drugačije određeno, osim u iznimnim slučajevima propisanim u stavku 3. istog članka prema kojem zemljište u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave poglavarstva tih jedinica mogu prodati po utvrđenoj tržišnoj cijeni bez provedbe javnog natječaja: – osobi kojoj je dio tog zemljišta potreban za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s lokacijskom dozvolom ili detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20 % površine planirane građevne čestice i – osobi koja je na zemljištu u svom vlasništvu, bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne uprave, izgradila građevinu u skladu s detaljnim planom uređenja ili lokacijskom dozvolom, a nedostaje joj do 20% površine planirane građevne čestice, pod uvjetom da se obveže da će u roku od jedne godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora ishoditi građevinsku dozvolu.

31. Polazeći od navedene odredbe te ocjenjujući sadržaj navedenog ugovora iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je predmet kupoprodaje ½ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], to je očito kako se u konkretnom slučaju ne radi o dijelu zemljišta koje je tužitelju kao kupcu bilo potrebo radi formiranja građevne parcele, a koji dio ne prelazi 20 % površine planirane građevne čestice. Osim toga, iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta te vještva vještaka graditeljske struke proizlazi da površina predmetne nekretnine iznosi 83 m2, od čega površina građevine u etaži prizemlja iznosi 39 m2, a površina vanjske terase 44 m2, dok iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, posebno iskaza svjedokinje UAV proizlazi da u predmetnoj nekretnini žive vlasnici hotela, koji je položen na nekretninama koje su kao i predmetna, bile dio kompleksa zvanog Definis. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja samostalnu nekretninu, i funkcionalno i vizualno odvojenu od ostatka nekretnina položenih na dijelu kompleksa „Definis“, te da ista zasigurno ne predstavlja dio građevne čestice koji ne prelazi 20 % ukupne površine te građevne čestice. Stoga je zaključak ovog suda da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja kao kupca i Grada Splita kao prodavatelja od 31. ožujka 2010., a predmet kojega je ½ predmetne nekretnine, sklopljen bez obveznog provođenja javnog natječaja, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 391. st. 1. ZVDSP-a, zbog čega je takav ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 391. st. 4. ZVDSP-a.

32. Međutim, tužitelj se u postupku poziva i na činjenicu da je isti putem svojih prednika u neometanom dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine za cijelo, iz čega proizlazi da se isti poziva i na dosjelost kao osnov stjecanja iste, pa je u postupku valjalo raspraviti ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom članka 159. i 160. ZVDSP-a potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

33. Za stjecanje prava vlasništva nekretnine putem redovne dosjelosti potreban je kvalificiran posjed (istinit, zakonit i pošten) te samostalno i neprekinuto posjedovanje predmetne nekretnine kroz razdoblje od deset godina, dok je za izvanrednu dosjelost potreban posjed koji je barem pošten i neprekidno samostalno posjedovanje predmetne nekretnine kroz razdoblje od dvadeset godina.

34. U tom smislu za navesti je da iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iz iskaza saslušanog svjedoka ZA jasno proizlazi da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine za cijelo još 2002., odnosno 2004. godine kada su istu kupili od prethodnog vlasnika Grada Splita, i to na način da su renovirali cjelokupni hotel, promijenili vanjske gabarite istoga, a čak su i dio zgrade koja je postojala na toj čestici srušili i sagradili je na nekom drugom mjestu, pri čemu tijekom izvođenja ovih radova i rekonstrukcije tužitelja nitko nikada nije ometao ili tvrdio da to nije njegovo ili mu priječio da nastavi sa takvim radovima. Štoviše, saslušani svjedok kao slijednik obitelji ZA u svom iskazu detaljno opisuje vlasničko stanje cjelokupnog kompleksa zvanog Definis, unutar kojeg se nalazi i predmetna nekretnina, pa je tako isti detaljno objasnio slijed stjecanja predmetne nekretnine od prvotnog vlasnika pok. CA, pa do tužitelja. Na temelju iskaza navedenog svjedoka, sud je zaključio da je predmetna nekretnina prvotno bila vlasništvo pok. CA koji je umro oko 1700- godine te se nakon njega njegova loza razgranala na dvije obitelji CA. Jedna je bila obitelj NA kojeg su naslijedili PA i družina, a druga je bila njegova loza koja potječe od RA koji je imao sina ŠA koji je pak imao petero sinova, RA, NA, O, EA i R, te dvije kćeri, i upravo je FA u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine naslijedio sin NA koji je bolovao od sifilisa te je umro mlad krajem II. svjetskog rata. Međutim, prije njegove smrti dolazi do zamjene nekretnina koje su do tada pripadale NA i PA i družini, i to na način da je predmetna nekretnina pripala PA i družini što je razlog zašto kasnije PA i družina nastupaju kao prodavatelji te istu nekretninu prodaju Jadraninvestu 1965. godine da bi potom nekretnina postala vlasništvo Općine Split koja je potom raspolagala istom u korist tužitelja. Pri tome je za navesti da je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ŽA kao istinit budući je svjedok iskazivao vrlo detaljno, uvjerljivo i u skladu sa svojim saznanjima koja iako nisu neposredna, ista se u cijelosti ukazuju vjerodostojnima jer se radi o svjedoku koji je i sam slijednik obitelji ŽA, i to na način da je njegov djed EA bio brat pok. NA, ranije upisanom suvlasniku predmetne nekretnine i pravnom predniku tuženika, pa su istome zasigurno dobro poznati detalji o imovinskim odnosima unutar njegove obitelji, posebno što se očito radilo o obitelji veleposjednika, a konkretna nekretnina predstavlja dio velikog kompleksa zvanog Definis koji je zaštićeno kulturno dobro, pa je kao takva obitelj bila poznata ne samo svjedoku već i ostalim mještanima [adresa]. Osim toga iskaz saslušanog svjedoka u cijelosti je u skladu s preostalim dokazima u spisu, pa tako i sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji nekretnina u kojem su navedene činjenice da je Jadraninvest kupoprodajnim ugovorom od 3. ožujka 1967. postao izvanknjižni vlasnik predmetne ½ dijela nekretnine, kao i da je Grad Split temeljem Nagodbe zaključene s društvom PIS d.d. Split, kao pravnim slijednikom Jadraninvesta stekao vlasništvo predmetne nekretnine koji je u posjedovnom listu i upisan kao posjednik predmetne nekretnine za cijelo. Navedenoj činjenici dodatno doprinosi to što je kao posjednik predmetne nekretnine, i to za cijelo, upisan upravo Jadraninvest, Split. Konačno, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da ni tužitelj, pa tako ni njegovi prednici, Grad Split, PIS d.d. Split te Jadraninvest, nikada nisu bili ometani u korištenju predmetne nekretnine, a koristili su je za cijelo kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ZA i UAV, niti je istima bilo tko priječio poduzimanje bilo kakvih posjedovnih čina na predmetnoj nekretnine, pa tako ni cjelovitu rekonstrukciju koja je provedena na predmetnoj nekretnini.

35. Uzimajući u obzir gornja utvrđenja do kojih je sud došao ocjenom izvedenih dokaza u ovom postupku, zaključak je da je tužitelj u postupku dokazao da je isti bio u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, da je kao upisani vlasnik ½ dijela nekretnine te izvaknjižni vlasnik preostale polovine očigledno vršio posjedovne čine na predmetnoj nekretnini u cjelini, te se u potpunosti ponašao kao isključivi vlasnik iste, a jednako su se tako ponašali i njegovi pravni prednici, Jadraninvesta, PIS-a te Grada Splita, pri čemu takav posjed ni njemu, a ni njegovim prednicima nitko nije osporavao, pa iako kod tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za redovitu dosjelost jer tužitelj nema valjani pravni temelje posjedovanja budući je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. kolovoza 2009. ništetan, pa tužitelju nedostaje zakonitost posjeda, kod istog su se ostvarile pretpostavke propisane člankom 159. stavak 1. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine temelje izvanredne dosjelosti jer je isti putem svojih prednik bio u dugogodišnjem neometanom i poštenom posjedu preko dvadeset godina.

36. Međutim, polazeći od nedvojbene činjenice u ovom postupku da je tuženik suvlasništvo nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekao temeljem pravnih poslova, i to Ugovora o darovanju sklopljenog 18. siječnja 2018. i Ugovora o darovanju sklopljenog 22. rujna 2017., uzimajući pri tome sadržaj odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP-a, u postupku je trebalo utvrditi je li tuženik u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu prilikom upisa svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno je li isti prilikom sklapanja navedenih pravnih poslova te u trenutku upisa svog prava suvlasništva u zemljišnu knjigu znao ili s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da sporni suvlasnički dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ne pripada osobama koje su mu darovale njihov suvlasnički udio.

37. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iskaza svjedoka saslušanih u tijeku postupka te pročitanih isprava, nedvojbeno proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u sklopu kompleksa zvanog Definis u samom centru [adresa], da je isti kompleks omeđen zidinama, da isti predstavlja povijesni kompleks pa je tako i predmetna nekretnina kao dio tog kompleksa zaštićena kao kulturno dobro, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za istu, da je predmetni kompleks temeljito rekonstruiran na način da se u okviru kompleksa nalazi hotel, a da se predmetna nekretnina koristi kao ladanjska vila za potrebe vlasnika hotela, pa kad se navedena utvrđenja povežu s iskazom tuženika koji je naveo da je prilikom kupnje predmetne nekretnine došao do kompleksa te vidio da se radi o jednom velikom gradilištu, da je tom prilikom znao da je tužitelj upisani suvlasnik ½ dijela nekretnine, da isti često dolazi u [adresa] budući da tamo posjeduje nekretnine te mu je vrlo dobro poznata stara jezgra [adresa], to je zaključak suda da je tuženik prilikom kupnje zasigurno znao da predmetnu nekretninu isključivo koristi tužitelj, a prije njega njegovi prednici. Uzimajući u obzir okolnosti prema kojima su tužitelj te njegovi prednici prije njega, naočigled drugih manifestirali svoja vlasnička ovlaštenja na istoj, kao i okolnost da se nekretnina nalazi u malom mjestu [adresa] na otoku Brač te je svakome pa tako i tuženiku koji tu često dolazi, lako zamjetljivo, da se nekretnina nalazi u okviru velikog kompleksa i da je ista u cijelosti uređena, u što se sud neposredno uvjerio i na licu mjesta, to je zaključak suda da je tuženik svakako imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo njegovih pravni prednika s kojima je sklopio ugovor o darovanju predmetne nekretnine.

38. Slijedom navedenog a kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tužitelj, a prije njega njegovi prednici, godinama bili u posjedu predmetne nekretnine na način da su naočigled drugih jasno manifestirali svoja vlasnička ovlaštenja, to je zaključak ovog suda da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da suvlasnički dio predmetne nekretnine ne predstavlja vlasništvo otuđivatelja pa se kod istoga u odnosu na predmetnu nekretninu nisu ispunile pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige propisanog odredbom članka 122. stavak 1. u svezi s člankom 123. stavak 1. ZVDSP-a.

39. Slijedom sve navedenog, a kako je u postupku tužitelj dokazao sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem instituta izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženika, to je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

40. Nadalje, u nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

41. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, bilo je potrebno istome dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju zastupanom po odvjetniku pripada naknada sastav tužbe u visini od 100 bodova, za pristup na ročišta od 14. rujna 2023, 4. ožujka 2024., 26. ožujka 2025., 22. travnja 2025., i 20. svibnja 2025. po 100 bodova, sve sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) te za sastav podneska od 16. svibnja 2025. 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, što ukupno iznosi 700 bodova. Kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura, sukladno Tbr. 50 Tarife, tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 1.400,00 eura koji iznos uvećan za 25 % DPV-a iznosi 1.750,00 eura. Navedenom iznosu potrebno je pridodati materijalni trošak kojeg je tužitelj imao na ime vještačenja te očevida na licu mjesta u visini od 947,48 eura.

42. Dakle, tužitelju je priznat trošak ovog postupka u iznosu od sveukupno 2.697,48 eura, koji iznos mu je tuženik dužan nadoknaditi.

43. Stoga je o trošku ovog parničnog postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Supetru, 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici, Adella Radić, odvjetnica u Splitu

- tuženiku po punomoćnici, Jelena Šanić, odvjetnica u Splitu

- u spis