Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-137/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, Slavonska avenija 1C, Matrix Office park, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, zastupanog po odvjetnicima iz OD Barišić & Barišić d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 48, radi diskriminacije i nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. lipnja 2025. godine,
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., [adresa], OIB: 57500462912, povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da je nejednako postupao prema tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na svoje druge zaposlenike kada je donio Odluku o otkazu ugovora o radu KLASA: 104-01/22-01/29, URBROJ: 4211-100-22-05 od dana 1. prosinca 2022. godine sklopljenog između FŽ i Hrvatske autoceste d.o.o., čime je tuženik tužitelja diskriminirao te je povrijedio njegova radna i osobna prava.
2.Nalaže se tuženiku da izvrši radnje i poduzme mjere kojima se od tužitelja otklanjaju posljedice diskriminacijskih postupanja i uznemiravanja, te da se suzdrži od svakog daljnjeg diskriminatornog postupanja prema tužitelju.
3.Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu KLASA: 104-01/22- 01/29, URBROJ: 4211-100-22-05 od dana 1. prosinca 2022. godine zbog skrivljenog ponašanja radnika donesena od strane tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912 kojom se tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 01. travnja 2013. godine, navedena Odluka ne proizvodi pravne učinke te radni odnos tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912, nije prestao.
4.Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912 da tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova ugovorenih Ugovorom o radu od dana 01. travnja 2013. godine br. 1863- 1/03 s pripadajućim Dodacima istom s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na rad sukladno Ugovoru o radu od dana 01. travnja 2013. godine i dodacima istom, na radno mjesto po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužitelja, te radnom iskustvu odgovara radnom mjestu na kojem je tužitelj bio raspoređen prije donošenja pobijane Odluke.
5.Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912 da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.",
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju GŽ naknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
i
riješio je
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere vraćanjem tužitelja na rad na radno mjesto blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje, Sektor za naplatu cestarine, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, do donošenja pravomoćne odluke u ovom sporu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 24.01.2023. navodi da je dana 09.12.2022. zaprimio Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Na navedenu Odluku tuženika je tužitelj u zakonskom roku dana 23. prosinca 2022. godine podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika. Obzirom da tuženik na navedeni Zahtjev tužitelja nije odgovorio, tužitelj je primoran zaštitu svojih prava ostvarivati putem suda, u za to otvorenom zakonskom roku. Tužitelj prvenstveno ističe da, suprotno navodima iz Odluke, nikada nije upozoravan za navodne propuste u postupcima naplate cestarine u kolovozu 2022. godine. Sukladno odredbama članka 119. ZOR-a, propisani su uvjeti za redovno otkazivanje ugovora o radu. Tako je člankom 119. stavkom 1. propisano: „Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“ Stavkom 2. istog članka propisano je: „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“ Tužitelj ističe kako unazad 5 godina nikad nije bio upozoren, niti usmeno niti pisano, na bilo kakvu povredu rada - premda je ustaljena praksa tuženika redovito vršiti kontrolu rada blagajnika. Stoga tužitelju nije jasno zašto tuženik donosi najtežu odluku po radnika i u istoj stavlja na teret ovdje tužitelju više od deset (10) navodnih propusta u radu! Navedenim postupanjem tuženika ne samo da su prekršene gore citirane norme prisilnog propisa, već je povrijeđeno i jedno od temeljnih načela pravnog sustava Republike Hrvatske, a to je načelo audiatur et altera pars. Slijedom navedenog, već iz samo ovih činjenica je razvidno da je predmetna Odluka nezakonita te samim time i nedopuštena. Nadalje, Pravilnikom o radu je u članku 110. propisano da: „Osoba za nepravilnosti su čelnici ustrojstvenih jedinica (npr. direktori i šefovi ustrojstvenih jedinica) koji su ovlašteni za utvrđivanje nepravilnosti koju radnici u njihovim ustrojstvenim jedinicama počine na radu…“ odnosno u stavku 2. istog članka napisano: „Uprava društva svojom odlukom imenuje Povjerenstvo i način provođenja postupka radi utvrđivanja odgovornosti radnika.“ Iz Odluke o otkazu nije razvidno da li je tuženik poštivao proceduru propisanu njegovim internim aktima, odnosno da li je postupak za utvrđivanje odgovornosti radi povrede obveze iz radnog odnosa tužitelja pokrenut pred Povjerenstvom sukladno Pravilniku o radu. Naime, u Odluci je navedeno kako je Sektor za naplatu cestarine uputio Prijedlog za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti a ne Osoba za nepravilnosti kako je to navedeno u Pravilniku o radu. Zaključno, Odlukom nije niti utvrđeno da je Samostalni odjel za unutarnju kontrolu utvrdio nepravilnosti sukladno odredbama Pravilnika o kontroli naplate cestarine. Neovisno o internim aktima tuženika, tužitelj ističe kako se sukladno članku 9. st. 3 ZOR-a propisano: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Obzirom je procedura utvrđivanja odgovornosti radnika u Pravilniku o radu drugačija od Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine, može se reći kako se nije postupalo u skladu s temeljnim načelom radnog prava - in favorem laboratores. Neovisno o navedenom, tužitelj ističe kako je u svakom pogledu temeljna obveza poslodavca, u ovom slučaju tuženika, primarno upozoriti radnika na propuste, ukazati na iste, sa svrhom pokušaja održanja ugovornog odnosa koji je na snazi, odnosno radnog odnosa koji je tužitelju kao radniku izvor egzistencije, a čak i bez obzira što piše u internim aktima tuženika. Tužitelj prvenstveno ističe da je branitelj i sudionik Domovinskog rata. Ovo je tuženiku vrlo dobor poznato. Dani prije i poslije kao i sam dan obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluje“ posebice teško padaju tužitelju te je u navedeno vrijeme izložen povećanom emotivnom, a posljedično i tjelesnom, opterećenju i stresu. Stoga je isti u više navrata tražio od tuženika odobrenje i korištenje godišnjeg odmora u navedenom periodu, međutim, tuženik je isto odbio. Tuženik tereti tužitelja da je za četiri predmetna dana (od dana 1.,4., 5. i 6. kolovoz 2022. godine) pogrešno naplaćivao cestarinu, odnosno krivo kategorizirao vozila te ih smještao u krivu skupinu za naplatu. Tužitelj ističe da, sukladno Pravilniku o obavljanju poslova naplate cestarine, blagajnik naplatu vrši vizualno ili uvidom u prometne dokumente te sukladno svojoj procjeni samostalno određuje iznos cestarine koji je potrebno platiti. Budući da tužitelj nema nikakve ovlasti legitimirati korisnike niti zahtijevati na uvid njihove dokumente, najčešće je neophodno kategoriju vozila procijeniti vizualno, po vlastitom nahođenju. Prilikom takve ocjene, sasvim je jasno da može doći do različitih grešaka i omaški kao što je primjerice pogrešna ocjena visine vozila. Budući da su vozila raspoređena u kategorije prema, primjerice, visini ili težini, nemoguće je očekivati da na prolascima od više stotina vozila dnevno, neće biti niti jedne pogreške bilo kojeg čovjeka te samim time i tužitelja. Jednako tako, VSRH je u svojoj presudi pod poslovnim brojem: Rev-1436/10- 2 od dana 01. prosinca 2010. godine utvrdio sljedeće: „tužitelj izvršio pogrešnu klasifikaciju vozila i direktno oštetio poslodavca, jer da je za vozilo IV. kategorije naplatio cestarinu kao za vozilo I. kategorije, da je 30. svibnja 2008. imao manjak na kraju smjene u iznosu od 56,78 kn, odnosno 5. travnja 2008. 64,67 kn, a čime da je prekoračen dozvoljeni iznos viška i manjka u iznosu od 50,00 kn i da je time počinio teške povrede ugovora o radu opisane u čl. 85. u svezi čl. 86. i 87. Pravilnika o naplati cestarine“. Zaključno, isti sud je utvrdio: „Na temelju navedenog činjeničnog utvrđenja sudovi su zaključili da povreda radne obveze koje je tužitelj počinio nisu tako teške prirode da bi opravdavale otkazivanje ugovora o radu. I po ocjeni ovoga suda povrede radne obveze koje je počinio tužitelj svaka za sebe, a i u svojoj ukupnosti, nemaju značenje takvog skrivljenog ponašanja radnika koje bi predstavljalo opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju odredbe čl. 113.st. 1. toč. 3. ZR, a to posebno kada se ima na umu da povredom radne obveze od 28. svibnja 2008. tuženiku nije prouzročena nikakva šteta jer je tužitelj samo pogrešno klasificirao vozilo, a nije i pogrešno naplatio cestarinu, kao što se to neosnovano navodi u odluci o otkazu, te da je tužitelj neznatno prekoračio dopušteni manjak od 50,00 kn – za svega 6,88 kn i 14,67 kn, dakle u ukupnom iznosu od 21,55 kn, dok je tuženik tolerirao daleko veći manjak drugim radnicima.“ Imajući u vidu da je, prema navodima tuženika, 1. i 6. kolovoza tužitelj napravio samo po jednu grešku, a 4. i 5. kolovoza navodno po četiri greške, razvidno je da navedene greške kada bi i postojale, ne bi predstavljale osobito tešku povredu radne obveze. Odnosno, tužitelj želi skrenuti pozornost kako mu je zabilježeno da je navodno počinio 10!!! propusta u cijelome mjesecu. Pri tome, tužitelj na dnevnoj bazi pregledava više od 200-injak vozila. Ako se uzme omjer uredno izvršene naplate i prolaska vozila u tijeku „sezone“ te deset navedenih propusta, nedvojbeno je nastala šteta svedena na minimum, pogotovo uzimajući u obzir faktor ljudske greške na obujam posla. Dodatno, tužitelj napominje kako od strane tuženika nikada nije bila ponuđena edukacija kojom bi se upravo propusti ovakve vrste reducirali, odnosno tuženik se i dalje oslanja na slobodnu procjenu blagajnika naplate cestarine. Napominje se da su lipanj, srpanj i kolovoz svake godine osobito teški mjeseci za rad blagajnika naplate cestarine. Naime, notorno je da su navedeni mjeseci period „sezone“ kada je promet i broj transakcija glede naplate cestarina posebice povećan. Stoga su blagajnici naplate cestarine u navedene mjesece pod drastično povećanim pritiskom. Nemaju podršku poslodavca u smislu angažiranja dodatnih radnika s iskustvom. Dapače, ne da nemaju podršku, već moraju brže obavljati rad po uputi poslodavca da se ne bi stvarale gužve - kolone!! O navedenom je svoj stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (nadalje: VSRH) kada je u presudi pod poslovnim brojem: Rev-297/2007-02 od dana 19. rujna 2007. godine u sličnom činjeničnoj stvari utvrdio sljedeće: „tužiteljica da je radnica tuženika s prekidima od 1993. a na poslovima blagajnika s prekidom od 1996. nije opomenuta bilo usmeno ili pisanim putem o nepravilnosti“ te „u spornom razdoblju da zbog udarnog termina turističke sezone da su bile velike gužve“, odnosno zaključno „utvrđene okolnosti ne upućuju na zaključak da radni odnos ne bi bio moguć, a zbog kojih bi bio opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici“ Isto tako, obzirom na veće gužve i duža čekanja na naplatnim kućicama u navedenom periodu, mnogi korisnici nemaju strpljenja, stoga, niti ne čekaju povrat preplaćenih sredstava, a neki korisnici blagajnicima namjerno ostavljaju napojnice. Tužitelj, osim što nije zadržao niti jedan više plaćeni iznos, nije prouzrokovana materijalna šteta tuženiku. Sve i kada bi tužitelj zadržao višak novca za sebe, to ne bi bio razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a što je i utvrdio VSRH u presudi pod poslovnim brojem Revr-75/2018-2 od dana 27. studenog 2018. godine. Naime u navedenoj presudi je sud utvrdio sljedeće: „…niti je dokazao da je zadržavanje viška novca nakon stvarno naplaćene cestarine od strane tužitelja bilo zabranjeno u smislu odredbi Pravilnika...“ te „Kako rezultati provedene kontrole rada tužitelja nisu dokazali da bi nakon obrade dnevnih utržaka u blagajni tužitelja bio utvrđen višak sredstava o kojem govori odredba čl.51.st.toč.1. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine, onda je jasno da se opravdanost razloga za otkazivanje tužitelju ne može tražiti u povredi odredbe čl.51.st.toč.1. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine niti ju dovoditi u vezu s povredom iz odredbe čl.21.st.3.toč.1. -4. istog, a kako tuženik to pokušava učiniti.“ Slijedom navedenog, eventualni propusti iz kolovoza 2022. godine, na koje se u Odluci poziva tuženik, ne predstavljaju povredu radne obveze, a osobito ne tešku povredu radne obveze. Da je tomu tako ukazuje i činjenica da tuženik tužitelja nije upozorio kako usmeno tako niti pismeno, a što bi zasigurno učinio da je smatrao eventualne greške u postupanju nepremostivim, osobito bitnim povredama radne obveze. Tužitelj opetovano ističe da nikakva upozorenja za bilo kakve povrede radnih obveza nije zaprimio. Navodna upozorenja od 2005., 2006. ili 2010. godine tužitelj nikada nije zaprimio niti mu je poznato o čemu bi se radilo. Navedeno je sasvim jasno budući da je prošlo više od 17 godina od navodnih povreda, iz čega proizlazi da tuženik navedene, navodne povrede očigledno nije smatrao tako teškim da bi uopće upozoravao tužitelja na iste, a kamo li da bi tužitelj bio sankcioniran za iste. Dodatno, tužitelj napominje kako je sukladno članku 111. st. 1. Pravilnika o radu propisano: „ Sve odluke o pravima i obvezama radnika iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom neposredno se uručuju radniku na njegovu mjestu rada uz obvezu radnika da naznači datum zaprimanja i da se vlastoručno potpiše, a čime potvrđuje da je određenog dana primio pisanu odluku.“ Zaključno, ponovno se ukazuje da je riječ o navodnim povredama od kojih je prošlo više od 12 godina te je nejasno kakve bi iste imale veze s eventualnim otkazom Ugovora o radu. Nadalje, tužitelj postavlja pitanje ako su navodne opomene izrečene u razdoblju od 2005. godine do 2010. godine, a koje mu se sada stavljaju na teret, bile osobito teške povrede!!!, zašto se tužitelju ponudio i sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.travnja 2013. godine, kao i Dodatak ugovoru o radu od 10. travnja 2015. godine kojima je tužitelju povećavan koeficijent za izračun osnovne plaće? Jednako tako, ako je tužitelj u međuvremenu uredno izvršavao radne zadatke, do kada se čuvaju upozorenja izrečena prije 10 ili više godina te da li ista mogu biti relevantna za tuženika prilikom otkazivanja ugovora o radu koji je potpisan nakon izrečenih upozorenja? Glede navodnog upozorenja od 2013. godine, tužitelj navodi kako je od navodnog upozorenja prošlo više od devet godina. Ipak, tužitelj ističe da postoji niz razloga zbog kojih se naplata cestarine ne bi mogla izvršiti putem kartice. Opreza radi, ističe se da su česte situacije u kojima dolazi do različitih poteškoća i kvarova na POS uređajima, mogući su i nedostaci sredstava na karticama korisnika zbog kojih se isto tako ne bi mogla provesti naplata, moguće su i greške na strani banaka zbog kojih se transakcije eventualno ne bi mogle izvršiti. Dakle, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi tužitelj ukazao korisniku na trenutačnu nemogućnost naplate cestarine putem kartica, ali to svakako ne predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa. Upravo suprotno, riječ je o izvršavanju radnih obveza na najbolji i najefikasniji način. Tuženik je posljednji put tužitelju ukazao na propust u radu 2017. godine, kada je zaprimljen prigovor na rad tužitelja. Navedenom prilikom, cestarinu je plaćao strani državljanin stranom valutom (EUR). Kao što je tuženiku poznato, plaćanje cestarine u stranoj valuti za sobom povlači dugotrajan proces, svakako duži od procesa plaćanja u domaćoj valuti, plaćanja pomoću ENC uređaja ili druge načine naplate. Odnosno, isto se sastoji od obaveze blagajnika da izvrši provjeru novčanice ili kovanice te da u blagajnu unese podatke o skupini vozila, oznaku valute kao i iznos zaprimljene strane gotovine. U predmetnoj situaciji korisnik nije imao strpljenja sačekati kraj navedenog procesa i povrat iznosa od 36,10 kn, odnosno isti je po podizanju brklje napustio naplatu kućicu te otišao bez povrata sredstava da bi naknadno podnio prigovor na rad tužitelja. U prilog navedenom govori i „Upozorenje na obveze iz radnog odnosa“ od dana 21. studenog 2017. godine, a u kojem je decidirano navedeno: „Nakon toga zaprimljene novčanice odlaže u pretinac za devize. U 13:08:00 sati račun izlazi iz printera, a korisnik napušta naplatnu stazu u 13:08:04 sati. Nakon toga blagajnik uzima račun s pisača i baca ga.“ Međutim, za navedenu situaciju tužitelj je već odgovarao te mu je za navedeni iznos, suprotno odredbama Zakona o radu, umanjena plaća za taj mjesec. Naime, odredbom članka 96. ZOR-a je propisano: „Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.“ Navedeno je tužitelj, radi olakšanja situacije tuženiku, prihvatio kao sankciju premda to nije bio u dužnosti učiniti niti se smatra krivim za navedenu situaciju. Od sporne situacije te sve do zaprimanja Odluke, tužitelj nije bio upozoravan niti mu se skretala pažnja na bilo kakve eventualne propuste u radu, odnosno isti nije niti mogao eventualno ispraviti svoje postupanje. Slijedom navedenog, razvidno je kako tuženik ničime ne dokazuje navodne povrede radne obveze niti dokazuje da je tužitelja upozorio na eventualne propuste, a sve kada bi i bilo točno da je tužitelj upozoravan na propuste, nije jasno kako su eventualne povrede tek sada tuženiku (više od 15 godina nakon povreda) postale razlog za otkaz ugovora o radu. Tužitelju je poznato da tuženik vodi računa o svim propustima i greškama svih radnika. Primjerice, tužitelj ima saznanja da drugi radnici na istom radnom mjestu kao tužitelj čine niz grešaka koje sadržajno odgovaraju greškama koje je, prema navodima tuženika iz Odluke, navodno činio tužitelj. Stoga, budući da drugi radnici na istom radnom mjestu imaju broj grešaka, kao što je pogrešna kategorizacija vozila, veći od deset grešaka, nije jasno temeljem čega je tuženik odlučio otkazati ugovor o radu isključivo i samo tužitelju, a nije odlučio otkazati ugovor o radu niti jednom drugom radniku koji su možebitno činili iste greške. Dapače, drugi radnici, od kojih su neki imali službene prigovore na rad, dobili su samo opomene te im je plaća umanjena za određene iznose. Dodatno, tužitelj posjeduje korespondenciju poruka putem „Whatsapp“ aplikacije za mobitele, a iz koje je nedvojbeno vidljivo kako je unaprijed dogovoreno da će tužitelj izgubiti svoje radno mjesto. Iz navedenog je razvidno da tuženik prema tužitelju ne postupa ravnomjerno, već je tužitelj diskriminiran. Odredbom članka 7. st. 4. i 5. ZOR-a je određeno da je zabranjena izravna, ili ne izravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Poslodavac, u ovom slučaju tuženik je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima. Nadalje člankom 2. st. 2. ZSD-e je propisano: „Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.“ Tužitelj ističe obzirom je drugim radnicima na istom radnom mjestu izrečena samo opomena te im umanjena plaća za određene iznose dok je njemu otkazan ugovor o radu, očigledno je da se ovdje radi o diskriminaciji sukladno članku 1. st. 2. ZSD- e. Tuženik je dužan tretirati sve svoje zaposlenike jednako glede uvjeta rada. Nije moguće da identične greške za jednog radnika predstavljaju razlog za otkaz skrivljen ponašanjem radnika, a za drugog radnika ista greška predstavlja razlog za opomenu! U prilog navedenom, u svom odgovoru na Pritužbu radi uznemiravanja od dana 30. prosinca 2022. godine tuženik je iznio kontradiktorno obrazloženje. Naime, tuženik prvo navodi da: „Radnici koje za usporedbu i kao dokaz diskriminaciji navodite u svom dopisu, nemaju prethodno izrečenih upozorenja na jednake povrede radne obveze…“ a potom „niti su im upozorenja na radne obveze izricana u istoj količini kao i radniku JŽ.“ Tužitelj ističe da je 2017. godine od strane „tajnog kupca“ ocijenjen kao najbolji djelatnik na svome radnom mjestu. Dakle, riječ je o tuženikovom načinu potajne provjere postupanja radnika, a kojom provjerom se može utvrditi kako radnici uobičajeno izvršavaju svoje radne obveze dok ne znaju da ih se provjerava. U takvoj situaciji tužitelj je dokazao kako je najpristupačniji te da najbolje obavlja svoje zadatke i samim time je ocijenjen kao najbolji radnik. Isto tako, tužitelj je i prilikom posjeta djelatnika Europske komisije od strane istih ocijenjen kao najbolji radnik čime je još jednom dokazao da je ponajbolji radnik tuženika budući da je kao takav ocijenjen od strane nepristranih osoba. Svemu navedenom u prilog ide i sama Odluka prema kojoj, sukladno navodima samog tuženika, tužitelj nije imao nikakve propuste u radu pet godina, odnosno od studenog 2017. godine do kolovoza 2022. godine. Nadalje, potrebno je istaknuti i vrlo bitnu činjenicu da je Radničko vijeće izjavilo da nije suglasno s Odlukom tuženika. Radničko vijeće je svoje neslaganje potvrdilo odlukom doneseno većinom od 13 od 15 glasova s time da je jedan od članova bio suzdržan. Zaključno, razvidno je da je riječ o dobrom radniku koji dugi niz godina uredno i savjesno ispunjava svoje obveze iz radnog odnosa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Ističe da je omogućio radniku, ovdje tužitelju, da pisano iznese svoju obranu što je tužitelj i učinio dostavivši pisanu obranu u kojoj je pokušao osporiti Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 01.12.2022. Povjerenstvo za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede iz radnog odnosa, koje je tuženik u svojstvu poslodavca svojom Odlukom osnovao radi utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede radne obveze. Poziv na iznošenje obrane od strane Povjerenstva, kao tijela koje se nalazi u organizacijskoj strukturi tuženika i koje je tuženik svojim unutarnjim aktom (Odlukom) osnovao, predstavlja poslodavčevo omogućavanje radniku da iznese svoju obranu u smislu čl. 119. Zakona o radu. Neosnovani su navodi tužitelja kako Odluka o otkazu nije u skladu sa Zakonom o radu i postupkom otkazivanja Ugovora o radu zbog toga što je Zakonom o radu propisana obveza upozoravanja na obveze iz radnog odnosa. Tuženik je donio predmetnu Odluku iz razloga što je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze, te iz razloga što je i prije predmetne povrede kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa zbog kojih mu je prethodno izdano već 5 upozorenja na povrede radne obveze. Tužitelj je kršio osnovnu obvezu iz radnog odnosa, budući je isti korisnicima naplaćivao iznose više od točnih iznosa cestarine i za takve transakcije nije izdavao račune, odnosno prije naplate cestarine bi odredio višu skupinu vozila od točne skupine, a u postupku naplate izvršio bi korekciju u ispravnu skupinu vozila, slijedom čega je svakom prosječno odgovornom radniku jasno da takvim ponašanjem teško krši obveze iz radnog odnosa, a važno je osim toga istaknuti da je tuženik već imao 5 pisanih upozorenja (opomena) u vezi povrede radnih obveza. Neosnovani su pokušaji tužitelja da sve postupke opravdava navodima "notorno je da su navedeni mjeseci period sezone kada je promet i broj transakcija glede naplate cestarina posebice povećan. Stoga su blagajnici naplate cestarine u navedene mjesece pod drastično povećanim pritiskom." Tužitelj navodi i sam kako je kod tuženika zaposlen dugi niz godina, stoga je neosnovan njegov poziv na "pritisak" u sezoni kada su gužve i kolone vozila povećane, budući da se od radnika s dugogodišnjim iskustvom ne može očekivati da odjednom svoj posao počne obavljati na način da u tako kratkom periodu ošteti korisnike tuženika za novčani iznos naveden u Odluci o otkazu. Povjerenstvo tuženika za obradu osobnih podataka usporedilo je transakcije s dostupnim podatcima iz sustava tehničke zaštite te utvrdilo da tužitelj u svim pregledanim transakcijama postupa na isti način, odnosno u PC blagajni određuje višu skupinu vozila od stvarne, ispravne skupine vozila za vozilo koje se nalazi na stazi i po istoj, višoj skupini vozila korisniku naplaćuje cestarinu; korisnici predaju radniku novce u iznosu cestarine za višu (pogrešnu) skupinu vozila; nakon povrata novčanih sredstava korisniku, a prije potvrde transakcije (podizanja kraka brklje) u PC blagajni, radnik vrši korekciju skupine vozila u ispravnu skupinu vozila; u slučajevima pogrešne naplate cestarine radnik korisniku ne predaje pripadajući račun iz PC blagajne. Dakle, ne može se raditi o potencijalnom "pritisku sezone" niti "psihičkim problemima" koje je tužitelj iznio u svojoj pisanoj obrani, s obzirom da je nepropisno postupanje tužitelja imalo uvijek isti obrazac ponašanja. Prema dostupnim podatcima iz sustava naplate cestarine i sustava tehničke zaštite, Povjerenstvo je utvrdilo da je tužitelj nepravilnim postupanjem prilikom obavljanja poslova naplate cestarine, u 10 transakcija oštetio korisnika naplaćujući veći iznos od stvarnog iznosa cestarine. Tuženik naglašava da sam propust poslodavca ne dovodi do nezakonitosti otkaza, ako prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu "postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini." Prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, tuženik je dostavio tužitelju upozorenje (opomenu) te nije za ovaj predmet bitno kada je, odnosno kojeg datuma to upozorenje izdano i od kojeg vremena. U konkretnom slučaju nije od važnosti odluka Radničkog vijeća da nije suglasno s Odlukom o otkazu, budući da je postupak donošenja Odluke o otkazu proveden na zakonit način. Tuženik je jasno u Odluci o otkazu naveo da otkazuje tužitelju Ugovor o radu iz razloga što je radnik počinio osobito teške povrede radne obveze, te iz razloga što je i prije predmetne povrede kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa zbog kojeg ponašanja mu je prethodno izdano već 5 upozorenja zbog povrede radne obveze. Tužitelj je svjesno počinio osobito tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa na način kako je opisano u obrazloženju Odluke o otkazu. Tuženik nije mogao prihvatiti pisanu obranu tužitelja koja zapravo uopće ne predstavlja negiranje povrede radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret, u kojoj isti potvrđuje da je došlo do pogreške prilikom naplate cestarine. Tuženik naglašava da u skladu s internim aktima tuženika, svi radnici moraju biti osobito pažljivi na poslovima u kojima svakodnevno dolaze u kontakt s velikim količinama novčanih sredstava, a koji poslovi se moraju obavljati savjesno i s najboljim znanjem. U konkretnom slučaju radi se o kontinuiranim zlouporabama i upornim povredama obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio u razdoblju od 01.08.2022. do 06.08.2022. Iz provedenog postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja kao radnika proizlazi da je isti počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa temeljeno na činjenici da je lažno i netočno prikazivao činjenice prilikom obavljanja posla i zlorabio dodijeljene ovlasti, što je za posljedicu imalo negativan učinak na ugled tuženika, a interese poslodavca bio je dužan štititi s obzirom na obveze iz sklopljenog Ugovora o radu, propisana pravila i ovlasti koji su mu povjereni. Opisano ponašanje tužitelja, ovdje tuženik smatra neprihvatljivim budući da se u konkretnom slučaju radi o najtežem kršenju obveza iz radnog odnosa koje ima tako veliku težinu da se sa sigurnošću može izvesti zaključak o nepovratno narušenom odnosu povjerenja između poslodavca i radnika, slijedom čega nastavak radnog odnosa za tužitelja nije moguć. S obzirom na navedeno, očito je da je tuženik u konkretnom slučaju postupio sukladno odredbama Zakona o radu te je sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu tužitelju nesporno omogućio da iznese svoju obranu u odnosu na povrede iz radnog odnosa radi kojih je donesena Odluka o otkazu, te je isto tako sukladno čl. 150. Zakona o radu, pravodobno i na vrijeme dostavio Radničkom vijeću sve podatke važne za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu i sagledavanja njezina utjecaja na položaj tužitelja, pa su stoga navodi tužitelja kojima pokušava osporiti zakonitost tuženikovog postupanja u postupku otkazivanja Ugovora o radu potpuno promašeni, netočni i pravno neutemeljeni. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka.
3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Whatsapp poruku ZŽ (strana 12 spisa), u Odluku tuženika od 01.12.2022. o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika FŽ (strana 16-20 spisa), u Pravilnik o radu HAC d.o.o. iz srpnja 2018. (strana 27-68 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava sa potvrdom Hrvatske pošte o primitku i povratnicom (strana 69-85 spisa), u Upozorenje od **.**.2017. GŽ na obveze iz radnog odnosa (strana 95-97 spisa), u Upozorenje od **.**.2013. GŽ na obveze iz radnog odnosa (strana 98-99 spisa), u Upozorenje od **.**.2010. GŽ na obveze iz radnog odnosa (strana 100-101 spisa), u Upozorenje od **.**.2006. GŽ na obveze iz radnog odnosa (strana 102-103 spisa), u Upozorenje od **.**.2005. GŽ na obveze iz radnog odnosa (strana 104-105 spisa), u prijedlog Povjerenstva za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede iz radnog odnosa od 31.10.2022. upravi društva vezano za utvrđivanje odgovornosti radnika FŽ (strana 107-111 spisa), u prijedlog Sektora za naplatu cestarine od 26.09.2022. Povjerenstvu za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika FŽ, blagajnika na NP Maslenica (strana 112-113 spisa), u zapisnik Sektora za naplatu cestarine kod tuženika od 22.09.2022. o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora NP Maslenica za dane 01.08., 04.08., 05.08. i 06.08.2022. (strana 115-139 spisa), u specifikaciju manjkova/viškova blagajnika FŽ za razdoblje od 01.08.2022. do 31.08.2022. (strana 140 spisa), u e-mail tužitelja FŽ od **.**.2022. RŽ u predmetu obrana (strana 141 spisa), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (strana 160- 164, 209-215 spisa), saslušani su svjedoci: FŽA (strana 182-183 spisa), RŽ (strana 183-184 spisa), OŽ (strana 184-185 spisa), LŽ (strana 185 spisa), CŽ (strana 198-199 spisa), u dopis Sektora za pravne poslove od 25.11.2024. sudu (strana 220 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja FŽ kao stranke (strana 193-194, 222-224, 231-232 spisa).
4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, čime je diskriminirao tužitelja, jer drugim djelatnicima tuženika kojima su u isto vrijeme utvrđene nepravilnosti nije otkazan Ugovor o radu već su im izrečena upozorenja; zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika od 01.12.2022. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja; da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje ugovorenih poslova, a ako to nije moguće, da ga se vrati na rad na radno mjesto po koeficijentu, bodovima o plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužitelja, te radnom iskustvu.
8. Tužitelj je predložio i određivanje privremene mjere na način da tuženik u roku od 24 sata vrati tužitelja na rad na dosadašnje radno mjesto ili odgovarajuće drugo radno mjesto te da privremena mjera ostane na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu. Podneskom od 31.10.2023. (strana 154-156 spisa) tužitelj je uredio zahtjev za određivanjem privremene mjere.
9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.
10. U čl. 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na redoviti otkaz ugovora o radu, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
11. U čl. 119. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
12. U čl. 135. st. 3., naprijed navedenog Zakona o radu, propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
13. U konkretnom slučaju, poslodavac je otkazao Ugovor o radu tužitelju pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu.
14. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentaciju koja prileži spisu) i svjedočke iskaze, te iskaz tužitelja saslušanog kao stranke, sud je utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj FŽ bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje, Sektor za naplatu cestarine temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2013.;
- da je tuženik tužitelju prije konkretnog otkazivanja Ugovora o radu izrekao 5 upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa i to 20.05.2005., 02.10.2006., 18.01.2010., 27.08.2013. i 20.11.2017.;
- da u naprijed navedenim upozorenjima poslodavac, ovdje tuženik, upozorava radnika na kršenje radnih obveza zbog grešaka prilikom naplate cestarine uglavnom na štetu korisnika, s time da je iz upozorenja vidljivo da je korisnicima naplaćivao cestarinu višu od propisane dok je u drugim slučajevima propuštao vozila bez naplate cestarine, imao manjak u blagajni i slično;
- da je Uprava društva dana 06.09.2022. donijela Odluku o imenovanju Povjerenstva za obradu osobnih podataka za radnika FŽ, blagajnika u Sektoru za naplatu cestarine s mjestom rada na NP Maslenica;
- da je dana 22.09.2022. sačinjen zapisnik o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora NP Maslenica za dane 01.08., 04.08., 05.08. i 06.08.2022., temeljem Odluke uprave društva od 06.09.2022.; da je FŽ opravdao svoj nedolazak, a da je Povjerenstvo bilo u sastavu EŽ, MŽ, ĆŽ i ČŽ; da je Povjerenstvo analiziralo izdvojene predmetne transakcije i usporedbom transakcija s dostupnim podatcima iz sustava tehničke zaštite utvrdilo da u svim pregledanim transakcijama radnik FŽ ima isti obrazac postupanja te da postupa na način da u PC blagajni određuje višu skupinu vozila od stvarne skupine za vozilo koje se nalazi na stazi i po višoj skupini vozila naplaćuje cestarinu, da su korisnici predali blagajniku iznos cestarine za višu (pogrešnu) skupinu vozila te da nakon povrata novčanih sredstava korisniku, a prije potvrde transakcije (podizanja kraka brklje) u PC blagajni, blagajnik obavlja korekciju skupine vozila u ispravnu skupinu vozila, kao i da u slučajevima pogrešne naplate cestarine blagajnik korisniku ne predaje pripadajući račun iz PC blagajne; Povjerenstvo je utvrdilo da je blagajnik nepravilnim postupanjem prilikom obavljanja poslova naplate cestarine u 12 analiziranih transakcija, oštetio korisnika naplaćujući neispravni iznos cestarine za višu skupinu vozila;
- da je Sektor za naplatu cestarine tuženika dana 26.09.2022. dalo prijedlog Povjerenstvu za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika FŽ, blagajnika na NP Maslenica zbog opravdane sumnje da je počinio povredu radne obveze jer je, prema dostupnim podatcima iz sustava naplate cestarine i sustava tehničke zaštite, Povjerenstvo koje je analiziralo predmetne transakcije utvrdilo da je blagajnik (radnik FŽ), nepravilnim postupanjem prilikom obavljanja poslova naplate cestarine u 10 analiziranih transakcija oštetio korisnike naplaćujući veći iznos od stvarnog iznosa cestarine, čime je počinio osobito tešku povredu obveze temeljem odredbi Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine i Pravilnika o radu, te se predlaže pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti prema imenovanom radniku i izricanje odgovarajuće stegovne mjere;
- da je dana 19.10.2022. ovdje tužitelj FŽ uputio RŽ, predsjednici Povjerenstva za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa e-mail naslovljen sa "obrana na Vaš zahtjev" u kojem navodi "Poštovani, na Vaš zahtjev za iznošenje obrane iznosim da sam na navedene datume, odnosno cijeli osmi mjesec bio psihički nestabilan, zbog čega sam potražio liječničku pomoć u OB Zadar. Branitelj sam Domovinskog rata i svake godine u tom mjesecu proživljavam akciju "Oluja". Nisam bio svjestan svojih postupaka, što potvrđuje predani višak utrška cestarine za taj mjesec u iznosu od 512,00 kn, odnosno iznos koji je veći od onog koji ste naveli za koji sam navodno oštetio korisnike. Iskreno žalim ako sam svojim nenamjernim postupcima bilo koga oštetio, te sam spreman ukoliko se bilo koji korisnik želi vratiti razliku i ispričati se za svoju pogrešku. U buduće ću nastojati obavljati svoj posao, sukladno Pravilniku o naplati cestarine. ŽŽ.";
- da iz specifikacije manjkova/viškova po blagajnicima za razdoblje od 01.08.2022. do 31.08.2022., u odnosu na radnika FŽ je utvrđeno da je ukupno naplatio 333.355,00 kn na ime cestarine, da je bezkontaktnog plaćanja bilo u visini od 61.925,00 kn, da je prošlo 5423 vozila bez prekršaja te da je za to razdoblje utvrđen višak u visini od 512,10 kn i manjak od 6,40 kn (strana 140 spisa);
- da je dana 31.10.2022. Povjerenstvo za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa u sastavu: predsjednica Povjerenstva RŽ i članovi Povjerenstva FŽA i CŽ donijelo prijedlog za donošenje odluke Uprave tuženika u predmetu utvrđivanja odgovornosti radnika za povredu obveze iz radnog odnosa u kojem se, između ostalog, navodi da je radnik nepravilnim postupanjem prilikom obavljanja poslova naplate cestarine u 10 transakcija oštetio korisnika naplaćujući veći iznos od stvarnog iznosa cestarine, a u razdoblju od 01. do 06.08.2022. Predloženo je Upravi tuženika izricanje mjere otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radniku GŽ;
- da se Radničko vijeće tuženika izjasnilo 15.11.2022. da nije suglasno sa odlukom poslodavca da se tužitelju otkaže ugovor o radu;
- da je tuženik dana 01.12.2022. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja navodeći da je radnik počinio osobito teške povrede radnih obveza jer je kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa, te da je pogrešno naplatio u razdoblju od 01.08.2022. do 06.08.2022. na NP Maslenica cestarinu u 10 slučajeva čime je oštetio korisnike za 504,00 kn ukupno, a za predmetne dane je imao evidentiran višak od 264,70 kn;
- da je tužitelj protiv Odluke tuženika od 01.12.2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava poštom preporučeno dana 23.12.2022. te da je taj zahtjev za zaštitu prava primljen kod tuženika dana 27.12.2022.;
- da se tuženik nije očitovao na tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava;
- da je tužitelj dana 24.01.2023. podnio tužbu u ovom predmetu;
- da tužitelj u tužbi tvrdi da su u razdoblju od 01.08.2022. do 06.08.2022. bili kontrolirani i ostali blagajnici na NP Maslenica DŽ, NŽ, KŽ, TŽ, UŽ te da su i njima utvrđene pogreške pri naplati cestarine, međutim, da istima nije otkazan Ugovor o radu već su im izrečene opomene te im je plaća umanjena za određene iznose, pa tužitelj smatra da je poslodavac povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje jer je tužitelju otkazao Ugovor o radu, a ostalim blagajnicima na naplati cestarine koji su, također, pogrešno naplaćivali cestarinu su izrečene samo opomene te im je plaća umanjena za određene iznose;
- da je iz Whatsapp poruke ZŽ (strana 12 spisa) vidljivo da se isti obratio jednom od blagajnika kojemu su, također, utvrđene pogreške navodeći "sredio sam ti ovo, bit će ok, na što mu radnik odgovara "Hvala F i hvala ti puno, ne znaš koliko si mi učinio", a ZŽ mu odgovara "Ništa, volio bih za sve, ali ne mogu". Radnik ga pita "A G" na što mu ZŽ odgovara "Ništa. Ne mogu. Sad sam bio s predsjednikom na piću i ne mogu ništa više od ovog".;
- da je svjedokinja FŽA (strana 182-183 spisa), članica Povjerenstva za utvrđivanje odgovornosti tužitelja Maria Modrića zbog povrede radne obveze, iskazala da je Povjerenstvu bio upućen prijedlog za pokretanje postupka protiv radnika, temeljem kojeg prijedloga je Povjerenstvo zatražilo pisanu obranu od tužitelja, nakon čega su utvrdili da postoje razlozi za otkazivanje temeljem svega što su prikupili u postupku te je Povjerenstvo uputilo prijedlog Upravi tuženika za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja; Povjerenstvo je u promatranom razdoblju utvrdilo više istovrsnih povreda; svjedokinja snimku video nadzora nije pogledala, ali je izvršila uvid i u ispis transakcija sa fotografijama tužitelja; koliko se sjeća period u kojem je tužitelj ponovio istovrsne pogreške odnosi se na period koji je manji odnosno period od nekoliko dana; ne sjeća se jesu li razmatrani i prijedlozi za neke druge radnike;
- svjedokinja RŽ (strana 183-184 spisa), iskazala je da je bila predsjednica Povjerenstva za disciplinske postupke kada joj je u listopadu 2022. podnesen prijedlog za pokretanje postupka protiv tužitelja; osim za tužitelja, došlo je do još nekoliko prijedloga za druge radnike; u odnosu na tužitelja utvrdili su da je počinio osobito teške povrede nepravilno naplaćujući cestarinu u 10 transakcija, da su izvršili uvid i u prijašnje ponašanje radnika te da su utvrdili i da je ranije upozoravan na propuste u financijskom poslovanju radnika jer su 2 korisnika prigovorila nepravilnoj naplati; Povjerenstvo je bilo iznenađeno količinom povreda u mjesecu kolovozu pa su radi toga provjeravali je li tužitelj i ranije činio povrede radnih obveza; smatra da se ne može raditi o greški tužitelja jer se uglavnom radilo o stranim korisnicima, a tužitelj je bio dugogodišnji radnik tuženika; greške su moguće, ali one bi bile rjeđe; Povjerenstvo je ocijenilo da je tužitelj namjerno počinio navedene greške pri naplati cestarine, a radi stjecanja materijalne koristi jer su uvidom u zapisnik o video nadzoru utvrdili da tužitelj nije vratio novac oštećenim korisnicima; na pregledavanje snimki video nazora bio je pozvan i tužitelj FŽ, ali se isti nije odazvao; Povjerenstvo nije utvrđivalo "je li tužitelj stavio novac u svoj džep" već su utvrđivali je li tužitelj korisnicima vratio točan iznos i izdao točan račun što je i njegova osnovna radna obveza kao blagajnika; nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem otkazi su doneseni za FŽ i ĐŽ, a ŠŽ je ostao raditi; Povjerenstvo je u istom sastavu odlučivalo za sva tri radnika i za svakog od njih je dalo posebne prijedloge; radnik ĐŽ je radio na NP Vučevica, a DŽ je kao i tužitelj radio na NP Maslenica; sva tri radnika imala su povrede u financijskom dijelu poslovanja, ali kod radnika Base nisu utvrdili da bi ranije bio prijavljivan, odnosno jedna prijaviteljica je povukla prijavu nakon što je pronašla novac na sjedištu svog vozila; poznato joj je da je tužitelj prijavio uznemiravanje od strane poslodavca nakon dobivenog otkaza, a tijekom radnog odnosa nije prijavljivao poslodavcu uznemiravanje;
- svjedok OŽ (strana 184-185 spisa) iskazao je da je bio zaposlen na radnom mjestu blagajnika na NP Maslenica na kojoj je radio i tužitelj; da je kod tuženika radio 20 godina te da je često radio i s tužiteljem; misli da je tužitelj manje griješio u radu od njega i od ostalih radnika; da je i svjedok dobio dopis u kojem je bilo navedeno da ima iste greške kao i tužitelj, međutim, svjedoku nije otkazan Ugovor o radu, ali je svjedok na kraju otišao u mirovinu; tijekom kolovoza je turistička sezona, prolazi veliki broj vozila pa je i koncentracija blagajnika na naplati cestarine manja; nadređeni ih nisu upozoravali na greške; tih dana su blagajnici radili po 10 i više sati; jednom prilikom je svjedok izračunao da mu je prošlo oko 1200 vozila za 8 sati i da mu je prosjek za vozilo 20 sekundi pa nije ni čudo da je dolazilo do grešaka; temperatura je bila visoka, klima uređaji stari, neservisirani, kućica u staklu, krov limeni, a okruženi ispušnim plinovima; razlika je u naplati domaćim i stranim državljanima jer su domaći mogli plaćati samo u kunama i s karticom, a strani državljani s devizama tj. eurima, kunama i karticom; postojali su problemi u određivanju kategorija vozila; događale su se greške; znali su imati manjak koji iznos bi im bio skidan s plaće; to se događalo često; blagajnici na naplati cestarine nisu prolazili nikakve obuke ili edukacije; problem su bili i kamioni, kamp kućice; nitko u svjedokovih 20 godina rada nije dobio otkaz na NP Maslenica zbog kategorizacije vozila;
- svjedok LŽ (strana 185 spisa) iskazao je da je otišao u mirovinu 2023.; da je radio kod tuženika 19 godina, te da je radio zajedno i sa tužiteljem; osim tužitelja, na NP Maslenica su radili i primjerice NŽ, ŠŽ, UŽ i drugi; unutarnja kontrola vršila je kontrolu nad njihovim radom; dolazili su "svako toliko", a postojao je i sustav kojim je vršena kontrola, dok je u zadnjih 4-5 godina njegovog rada postavljen video nadzor; svjedok u svom dosjeu ima oko 10 opomena, to ne mora značiti ništa jer klijent može biti nezadovoljan ako ga primjerice blagajnik ne pozdravi na određeni način; ljeti je bila najveća gužva, pored jednog blagajnika bi prošlo i oko 1200 vozila; dolazilo je do pogrešaka u kategorizaciji vozila; greške su im skidane u vidu novčanog iznosa na plaći; ukoliko je naplaćeno više zbog pogreške u kategorizaciji, novac je ostajao tuženiku; u trenutku otkazivanja tužitelju svi su bili promatrani, a samo je tužitelj dobio otkaz, dok su drugi "anđeli"; svjedok je bio član izvršnog odbora sindikata pa Radničko vijeće nije dalo suglasnost za otkaz tužitelju; neki od radnika bili su zaštićeni pa im se nisu upisivale greške u dosje; u kolovozu 2022. svjedok je radio na NP Posedarje;
- svjedok CŽ (strana 198-199 spisa), iskazao je da su mu poznati slučajevi povrede radnih obveza blagajnika, pa i tužitelja kojemu je svjedok bio nadređena osoba; svjedok je kao predstavnik Sektora iz kojeg je dolazio tužitelj, sudjelovao u Povjerenstvu za utvrđivanje radnopravne odgovornosti tužitelja; prije utvrđivanja radnopravne odgovornosti tužitelja, pregledlai su tužiteljev dosje od prije i vodili računa o težini povreda sada; utvrdili su da je ranije imao 5 povreda vezanih za financijsko poslovanje jer je imao ili višak ili manjak na kraju smjene ili nije vraćao točan iznos korisnicima cestarine; bilo je i ranijeg neuručenja računa, ali je toga sigurno bilo u predmetnom slučaju što je nedopustivo jer korisnik ne može znati koliki je stvarni iznos cestarine trebao platiti ako mu se ne uruči račun; vizualna ljestvica odnosno klasifikator u obliku naljepnice na kojoj je crta od 1,90 m crvenom bojom nalazi se prije naplatne kućice, odnosno na njoj, a elektronički klasifikator točno određuje visinu vozila koje se nalazi iza naplatne kućice; na kraju smjene radnik blagajnik vrši obračun blagajne, ali navedene podatke ne predaje sljedećem radniku; radnik na kraju smjene broji novac i slipove, ali ne zna koliko treba predati novca; tužitelj nije imao ovlasti vidjeti koliko novca mora predati; radnici su znali otići voditelju smjene koji ima ovlast navedeno pogledati te saznati koliko novca moraju predati, a što nije dopušteno pa svjedok ne tvrdi da se to dogodilo u ovom slučaju; Povjerenstvo nije pregledavalo video zapise već je to učinilo Povjerenstvo za pregled video nadzora; za tužitelja su izabrali 15 nasumičnih transakcija koje bi možda ukazivale na nepravilno naplaćivanje cestarina, a 12 ih je bilo u kojima su oštećeni korisnici jer su 2 bile s kreditnom karticom, a Povjerenstvo je sankcioniralo samo 10 sa gotovinom; pored tužitelja i drugi zaposlenici blagajnici su radili iste propuste; to je uzelo velikog maha na toj NP; sjeća se da je dana 04.08.2022. tužitelj oštetio korisnike za 261,00 kn, a ostalo je viška u blagajni 120,00 kn; dakle oštetio je korisnike za 130,00 kn više nego što je ostalo u blagajni; misli da je u periodu od promatranih 4 dana tužitelj oštetio korisnike za oko 700-800 kn, ali nije siguran; misli da je sa iste NP još jedan radnik dobio otkaz za istu stvar; neki radnici su dobili opomenu i ustezanje 15% od plaće; svjedoku nije poznato koliko bi novca tužitelj eventualno zadržao za sebe, ali smatra da je tužitelj namjerno oštetio korisnike, a novac nije uplatio – predao tuženiku; misli da je tužitelj osoba koja ima veliko iskustvo u radu od 19 godina kod tuženika, da je naplatio cestarinu za preko 400.000 vozila i da je nemoguće da mu se to dogodilo zbog njegovih grešaka; blagajnik nikako ne može doći u mogućnost da pogriješi, jer mu je prva mogućnost vizualno uočavanje visine vozila, drugo provjerava ljestvicu odnosno naljepnicu koja je ispred kućice, ukoliko mu je visina sporna, obvezan je zatražiti prometnu vozilu od korisnika, a ako mu korisnik ne želi dati prometnu ili u njoj nije navedena visina, obvezan je s korisnikom sastaviti izjavu u kojoj ga besplatno propušta bez naplate cestarine, ali se račun izdaje nakon što se s Centrom za vozila utvrdi visina takvog vozila; svaki korisnik dužan je platiti cestarinu, a ako to ne želi učiniti, blagajnik ima mogućnost i pozvati policiju; svjedok smatra da je tužitelj ovo učinio svjesno i namjerno jer je npr. korisniku koji je u prvoj kategoriji prikazao cijenu druge kategorije, a kada korisnik da novac, tužitelj je mijenjao kategoriju i zadužio sebe kao da se radilo o korisniku prve kategorije i taj novac na kraju smjene nije predao u blagajnu odnosno nije predavao kao višak; poslodavac ne zna što se dogodilo s tim novcem jer je novac trebao biti u blagajni, a nije; najveći krimen je podizanje kategorije i zaduživanje za manje;
- tužitelj FŽ, saslušan kao stranka (str. 193-194 spisa) iskazao je na ročištu održanom 27.03.2024. da ima 50 godina, da živi sa starim i bolesnim roditeljima, da je i on bolestan, da je pokušavao naći posao nakon otkaza, ali da ne uspijeva;
- tužitelj FŽ, nastavno saslušan kao stranka (str. 222-224 spisa) iskazao je na ročištu održanom 27.11.2024. da je bio zaposlen kod tuženika na naplati cestarine od 2003. do predmetnog otkaza te je dodao "ukoliko sam nešto krivo naplatio, novac nisam zadržao za sebe, već sam uplatio u blagajni"; tvrdi da su njegove kolege OŽ i J imali više grešaka, ali nisu dobili otkaz; iskazao je da se u naplatnoj kućici uz blagajnu, iznad njegove glave nalaze dvije kamere te da mu nije palo na pamet da namjerno počini neku pogrešku; desno od njega nalazila se kasa, a ispred izuzetno mala tipkovnica tako da je moguće da je slučajno pritisnuo pogrešni gumb na tipkovnici jer nije mogao vidjeti da li autobus ima prikolicu ili da netko vuče kamper; istaknuo je da vizualno nije mogao odrediti visinu vozila, a od korisnika nije mogao zatražiti vozačku ili prometnu dozvolu jer mu oni to nisu bili dužni dati; onoliko novca koliko je na kraju radnog vremena imao u blagajni, predao bi u banku i nije znao je li u plusu ili minusu; predsjednik Sindikata ZŽ sastao se s Z te su se dogovarali da se tužitelju da otkaz, a da se drugima, koji su učinili slične greške, ne da otkaz; nije niti u jednoj političkoj stranci, ali smatra da je trebao biti pa u tom slučaju ne bi dobio otkaz; OŽ, SŽ, TŽ, ŠŽ, NŽ, BŽ imali su iste greške kao i on u spornom razdoblju, količinski više, ali nisu dobili otkaz; poznato mu je da su njegovi kolege dobili pisana upozorenja o pogreškama, a to mu je poznato jer su mu pokazali svoja upozorenja; NŽ, oba TŽ i predsjednik Sindikata ZŽ su članovi HDZ-a, a tužitelja je jednom prilikom šef EŽ pitao zašto nije u HDZ-u; na njegovo radno mjesto zaposlen je kum EŽ, a novozaposleni je također član HDZ; EŽ je iz istog sela kao i zamjenik ministra prometa pa su kućni prijatelji; njemu je to poznato iz priča njegovih kolega NŽ, TŽ, ŠŽ, BŽ i drugih; iskazao je i da nije mogao odrediti tonažu i visinu vozila jer se sporna ljestvica za određivanje visine nalazi iza rampe, a kad korisnik ode, to je gotova priča;
- tužitelj FŽ, nastavno saslušan na ročištu održanom 09.01.2025. (str. 231-232 spisa) iskazao je da je kratko bio član SDP-a nakon izlaska iz rata 1996., a u vrijeme spornih događaja nije bio član niti jedne političke stranke; poznato mu je da je tijekom kolovoza 2022. vršena kontrola rada i blagajnika TŽ, ŠŽ, OŽ, BŽ, NŽ, a radi se o ljudima koji su članovi HDZ- a, a ta saznanja ima zbog toga što su mu govorili da idu na skupove HDZ-a; tužitelj je iskazao da mu je ŠŽ poslao Whatsapp poruku koju je dobio od ZŽ, a u toj poruci je pisalo da se ZŽ našao s predstavnikom Uprave koji je dao otkaz tužitelju ili članom Uprave i da mu je on rekao da je ŠŽ imao iste greške kao i tužitelj, ali da nije dobio otkaz jer je njemu ZŽ, predsjednik Sindikata "sredio da ne dobije otkaz"; presliku te poruke tužitelj je predao u sudski spis; poznato mu je da Pravilnik o naplati cestarine tolerira da se na dnevnoj razini ima 50,00 kn manjka; od 01.08.2022. do 06.08.2022. sjeća se da je krivo naplaćeni višak ostavio u blagajni; da je imao 800,00 kn viška, a dokaz o tome je predao u sudski spis; da je prije događaja koji se navode u tužbi bio na bolovanju koje mu liječnica nije zatim produžila;
- da spisu prileži medicinska dokumentacija za tužitelja koja se odnosi na 2023., a ne na razdoblje prije no što je tužitelju otkazan Ugovor o radu (Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelju je donesena 01.12.2022.).
15. U čl. 8. Pravilnika o radu tuženika od 31.07.2018. koji je stupio na snagu 11.08.2018., a u kojem se govori o temeljnim obvezama i pravima poslodavca i radnika, navodi se, između ostalog, da je radnik dužan ugovorom o radu preuzete poslove obavljati savjesno, stručno i na vrijeme, pridržavajući se pri tome uputa dobivenih od svojih rukovoditelja i s tim u svezi, izvršavati njihove naloge, izvršavati u cijelosti i sve druge obveze koje ima prema poslodavcu i uopće, u odnosima prema poslodavcu postupati savjesno, podatke koje sazna prilikom obavljanja tih poslova čuvati kao poslovnu tajnu, pažljivo i racionalno se koristiti sredstvima rada, brinuti se o imovini poslodavca, te s tim u svezi poduzimati sve što je potrebno da se spriječi nastanak štete na imovini poslodavca, odnosno da se učinjena šteta naknadi, u radnim prostorijama poslodavca ponašati se tako da ne krši pravila unutarnjeg reda i u svemu postupati u skladu sa zakonom, drugim propisima i aktima poslodavca, posebice Etičkom kodeksu poslodavca, te suzdržavati se svakog ponašanja koje bi moglo štetiti ugledu poslodavca. Postupanje radnika suprotno navedenom, predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa zbog kojeg poslodavac ima opravdani razlog radniku otkazati ugovor o radu. U čl. 103. st. 1. točka 13. navodi se da osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, uslijed kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja otkaznih rokova smatraju se naročito, ali ne i isključivo i osobito teške povrede radnih obveza utvrđene drugim općim i posebnim aktima poslodavca. U Odluci o otkazu Ugovora o radu tužitelju poslodavac navodi da je radnik počinio osobito teške povrede radne obveze iz čl. 138. st. 1. točka 1., 21, 23, 24 i 49 Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine, međutim, navedeni Pravilnik, iako na njemu, suštinski temelji Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju, nije dostavio u sudski spis, pa sud nije mogao utvrditi jesu li točni navodi poslodavca da je na opisani način tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze. Međutim, provedenim dokazima, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj, kao blagajnik na naplati cestarine na NP Maslenica u razdoblju od 01.08.2022. do 06.08.2022., a nakon što je u tom razdoblju izvršena kontrola video nadzora i kontrola načina poslovanja tužitelja, pogrešno naplaćivao cestarinu, odnosno da je radnik svojim nepravilnim postupanjem prilikom obavljanja poslova cestarine u 10 transakcija oštetio korisnike, uglavnom strane državljane, naplaćujući im veći iznos cestarine od stvarnog iznosa cestarine. Naime, tužitelj je u PC blagajni određivao višu skupinu vozila od stvarne, ispravne skupine vozila, za vozilo koje se nalazilo na stazi i po višoj skupini vozila korisniku naplaćivao cestarinu, odnosno da su korisnici tužitelju predavali novac u iznosu cestarine za višu (pogrešnu) skupinu vozila, a da je nakon povrata novčanih sredstava korisniku, a prije potvrde transakcije (podizanja kraka brklje) u PC blagajni, radnik vršio korekciju skupine vozila u ispravnu skupinu vozila. Iako tužitelj tvrdi da je do toga došlo zbog njegovog umora, nenamjernih pogrešaka, ovaj sud smatra da se nije radilo o pogreškama jer je sam tužitelj ispravljao iznos cestarine nakon što bi već naplatio cestarinu od korisnika i prije potvrde transakcije odnosno podizanja kraka brklje. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj namjerno kategorizirao određena vozila, uglavnom stranaca, u višu (pogrešnu) skupinu vozila, naplatio im cestarinu za višu skupinu vozila odnosno naplatio im višu cestarinu, nije im izdao račun, a zatim bi, jer je znao što je učinio, vršio ispravak na način da bi vršio korekciju skupine vozila u ispravnu skupinu vozila, a prije potvrde same transakcije odnosno podizanja kraka brklje. U svim tim slučajevima, radnik korisniku nije izdavao račun iz PC blagajne. Da se radilo o nenamjernoj pogrešci, onda bi radnik izdao račun/račune i za pogrešan viši iznos, međutim, tužitelj to nije učinio jer je očito bio svjestan onoga što radi. Dakle, tužitelj je namjerno, a ne greškom, prilikom obavljanja poslova naplate cestarine u 10 transakcija oštetio korisnika naplaćujući veći iznos od stvarnog iznosa cestarine. Međutim, on te više naplaćene iznose nije na kraju predao poslodavcu, a poslodavac nije utvrđivao gdje je taj novac završio. Ako taj novac nije predan poslodavcu, jedini logičan zaključak je da je taj novac tužitelj zadržao za sebe. Niti u tužbi, a niti u svojim iskazima, tužitelj ne spori da su se navedeni slučajevi dogodili, ali tvrdi da je do istih došlo zbog njegove nenamjerne pogreške, zbog pritiska jer je bila turistička sezona, zbog psihičkih problema koje je on imao i slično. Ovaj sud smatra da je tužitelj na taj način želio opravdati svoje ponašanje u konkretnim slučajevima. Međutim, nepropisno postupanje tužitelja u konkretnim slučajevima koji mu se stavljaju na teret uvijek je imalo isti obrazac ponašanja, odnosno uvijek je tužitelj korisniku naplatio višu cestarinu od one koju mu je trebao naplatiti, nije mu izdao račun za višu cestarinu, naplatio mu je višu cestarinu, a u trenutku kada je korisnik napuštao naplatnu kućicu, prije podizanja brklje, tužitelj bi vršio korekciju na PC blagajni prema ispravnoj kategoriji u koju je konkretno vozilo ulazilo, a ne po onoj po kojoj je tužitelj korisniku naplatio višu cestarinu. Više naplaćene iznose cestarine tužitelj nije predao poslodavcu, a morao je to učiniti na kraju smjene. Ne može se govoriti o greškama koje su nastale uslijed umora, preopterećenosti i slično jer da je to bilo tako, onda tužitelj ne bi vršio korekciju kategorije prema kojoj je za vozilo trebala biti naplaćena cestarina, već bi naplatio višu cestarinu, izdao korisniku račun, a novac predao poslodavcu na kraju smjene. Na opisani način tužitelj je, po mišljenju ovog suda, teško kršio svoje obveze iz radnog odnosa. Bez obzira na razdoblje u kojem su tužitelju ranije izricane od strane poslodavca opomene na kršenje obveza iz radnog odnosa, a izrečeno mu je 5 opomena, a sve se odnose na financijsko poslovanje, vidljivo je da kod tužitelja postoji tendencija kršenja obveza iz radnog odnosa. Pitanje je što bi se dogodilo da je poslodavac češće i u dužim vremenskim razdobljima vršio kontrolu rada blagajnika na naplati cestarine na NP Maslenica. Iz ponašanja tužitelja u konkretnim slučajevima koji mu se stavljaju na teret, ovaj sud zaključuje da je na strani tužitelja postojala namjera jer je cestarinu naplaćivao na opisani način uglavnom strancima. Iako tužitelj tvrdi da mu poslodavac nije omogućio prije no što mu je otkazao Ugovor o radu da iznese svoju obranu, to nije točno, jer spisu prileži, na strani 141, e-mail koji je FŽ dana 19.10.2022. naslovio sa "obrana na Vaš zahtjev" te poslao e-mail RŽ koja je bila predsjednica Povjerenstva za disciplinske postupke kod tuženika. U toj obrani, tužitelj ne tvrdi da nije kršio obveze iz radnog odnosa na opisani način, ali se "brani" tvrdeći da je bio psihički nestabilan, da nije bio svjestan svojih postupaka, da je branitelj Domovinskog rata, međutim, medicinska dokumentacija koju je dostavio u sudski spis ne odnosi se na kolovoz 2022. već se odnosi na 2023. odnosno na razdoblje nakon što je tužitelju otkazan Ugovor o radu. Dakle, po mišljenju ovog suda, tužitelj je svjesno i namjerno korisniku ceste kojem je trebalo naplatiti cestarinu, koji je u prvoj kategoriji prikazao cijenu druge kategorije, a kada je korisnik dao novac, mijenjao je kategoriju i zadužio je sebe kao da se radilo o korisniku prve kategorije i taj novac na kraju smjene nije predao u blagajnu, odnosno nije predavao višak. Poslodavac nije utvrđivao što se dogodilo s tim novcem iako je novac trebao biti u blagajni, ali nije bio. Osnovni problem je podizanje kategorija i zaduživanje korisnika za manju kategoriju. To je bio modus operandi u svim spornim slučajevima koji se tužitelju stavljaju na teret. Navedeno postupanje tužitelja potvrdili su i svjedoci, članovi Povjerenstva za obradu osobnih podataka i članovi Povjerenstva za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa. Svjedoci OŽ i LŽ, koji su radili kod tuženika kao blagajnici na naplati cestarine općenito su govorili o pogreškama prilikom kategorizacije vozila ali zapravo nisu imali neposredna saznanja o radu tužitelja u konkretnim slučajevima. Ovaj sud smatra da je poslodavac uspio dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju odnosno dokazao je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog tužiteljevog skrivljenog ponašanja koje tužitelj u tužbi i tijekom postupka nastoji umanjiti iako ne spori da je do istoga došlo. Poslodavac je u cijelosti proveo postupak utvrđivanja odgovornosti tužitelja i savjetovanja sa Radničkim vijećem u skladu s odredbama Zakona o radu/14. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 01.12.2022. o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja te u dijelu u kojem se traži vraćanje na rad na isto radno mjesto na kojem je tužitelj radio prije otkaza ili ako to radno mjesto ne postoji, na drugo odgovarajuće radno mjesto.
16. U dijelu u kojem se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na tvrdnju tužitelja da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje jer je tužitelju otkazao Ugovor o radu, a drugim zaposlenicima, također blagajnicima na naplati cestarine, koji su u razdoblju od 01. do 06.08.2022. bili kontrolirani, iako su navodno počinili iste povrede radne obveze, nije otkazao ugovor o radu već im je izrekao opomene zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i umanjio plaće za određene iznose, tužitelj tvrdi da je bio diskriminiran od strane poslodavca. U čl. 7. st. 4. i 5. Zakona o radu/14 propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji u skladu sa Zakonom o radu i posebnim zakonima. Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima. U čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovama koje su naprijed navedene, kao i osobe povezane s njom rodbinskom ili drugim vezama. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju. Kao što je naprijed navedeno, tužitelj smatra da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge blagajnike na NP Maslenica jer su i drugim blagajnicima utvrđene iste greške, kao što je primjerice pogrešna kategorizacija vozila, ali nikome od njih nije otkazan Ugovor o radu već isključivo i samo tužitelju. Iz iskaza tužitelja dalo bi se zaključiti da je to zato što su ti ostali radnici (ŠŽ, NŽ, BŽ, TŽ, UŽ) članovi HDZ-a, a tužitelj u sporno vrijeme nije bio član niti jedne političke stranke. Tužitelj tvrdi da je čak i predsjednik Radničkog vijeća ZŽ bio član HDZ-a te da se on dogovarao s predsjednikom Uprave tko će od radnika ostati raditi, a tko će dobiti otkaz. Tužitelj nije dokazao da bi se prije pokretanja ove parnice obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu od diskriminacije odnosno osobi koja je od strane poslodavca određena da preuzima i rješava takve zahtjeve. Tek u ovoj tužbi tužitelj tvrdi da je bio činjenicom da drugi radnici nisu dobili otkaz, a činili su iste povrede radnih obveza kao i tužitelj, diskriminiran u odnosu na druge. Međutim, u Zakonu o suzbijanju diskriminacije točno se navode diskriminacijske osnove. Odluka poslodavca da nekome da otkaz, a da drugome ne da otkaz, ne potpada niti pod jednu diskriminacijsku osnovu. Iako tužitelj tvrdi da je diskriminiran zato što nije bio član HDZ-a, a drugi blagajnici su bili, tu tvrdnju ni sa čime nije dokazao. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem traži da se utvrdi da je poslodavac povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje u odnosu na druge zaposlenike, čime je tuženik diskriminirao tužitelja, te u dijelu da se izvrše radnje i poduzmu mjere kojima se od tužitelja otklanjaju posljedice diskriminacijskih postupanja i uznemiravanja te suzdržavanja od svakog daljnjeg diskriminatornog postupanja prema tužitelju.
17. U čl. 124. st. 2. Zakona o radu/14 navodi se da radnik koji osporava nedopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao. U čl. 347. st. 1. točka 10. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), a koji se odnosi na vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina, navodi se da radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito, pored ostalog, privremeno vraćanje zaposlenika na rad. U čl. 346. st. 1. točka 1. i 2., naprijed navedenog Ovršnog zakona, a koji govori o pretpostavkama za određivanje privremene mjere, navodi se da radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U konkretnom slučaju, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti je učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja, ovdje tuženik, spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, niti je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (vraćanja na rad) kao pravno neosnovan.
18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
19. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 234 i 240 spisa).
20. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.
21. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 1.327,23 eura. U Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja je stupila na snagu 25.11.2023.) navodi se da za postupke iz Tbr. 7. točka 2. i 3. se primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba u ovom predmetu je podnesena 24.01.2023. Dakle, postupak je pokrenut u vrijeme kada na snazi nije bila naprijed navedena Tarifa, već Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) koja je u Tbr. 7. st. 2. točka 6. propisivala da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koji je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima iz radnih odnosa (poništenja otkaza, utvrđivanja prava na rad i slično) pa tuženiku pripada za sastav odgovora na tužbu od 14.02.2023., te zastupanja na ročištima 26.01.2024., 21.02.2024. i 27.03.2024. jednokratna nagrada u visini od 200 bodova. Nadalje, temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno Tbr. 7. st. 2. tuženiku pripada za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima nagrada u visini od 50 bodova. To znači da tuženiku pripada trošak sastava podnesaka od 15.05.2024., 26.11.2024. i 08.01.2025. i to za svaki po 50 bodova. Nadalje, tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima od 08.11.2024., 27.11.2024., 09.01.2025. i 14.05.2025. i to za svako po 50 bodova. To ukupno zbrojeno iznosi 550 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.100,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 275,00 eura. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.375,00 eura.
22. Tuženik je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 24. lipnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).
23. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).
U Zagrebu, 24. lipnja 2025.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja – odvjetnica Ivana Panić Šušteršić iz Zagreba
- pun. tuženika – odvjetnici iz OD Barišić & Barišić d.o.o. iz Zagreba
