- 1 -              Rev 1118/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1118/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u N. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-572/2020-2 od 19. studenog 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-76/16-29 od 22. travnja 2020., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju iznos od 9.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 21.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2015. do isplate.

 

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Žalba tuženice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja A. I. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. travnja 2020., poslovni broj: 6 Pn-76/2016-29:

 

a) potvrđuje pod točkom I. izreke;

 

b) preinačava pod točkom II. i III. izreke, te se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju A. I. na ime naknade neimovinske štete nadoknadi daljnji iznos od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 21. svibnja 2015. do isplate i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.468,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 23. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju A. I. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 437,50 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbe.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1042/2021-2 od 5. svibnja 2021. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kod ocjene povrede prava osobnosti zbog neadekvatnog prostora nije uzeo u obzir da se manjak prostora i uvjet sanitarnog čvora mogu nadomjestiti pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., čl. 74., čl. 76. ZIZK-a i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine“ broj 92/02)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neprimjerenim smještajem za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

 

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

9. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i čl. 1100. ZOO, Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ) te Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine“, broj 92/02).

 

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud je, polazeći od činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Z. u razdoblju od 18. travnja 2013. do 29. ožujka 2014.,

- da je tužitelj boravio 47 dana na V. zatvoreničkom odjelu zatvorenog tipa u sobi s više zatvorenika gdje je raspolagao osobnim prostorom ispod 3 m2, dok je 66 dana boravio na VI. i VIII. odjelu, također zatvorenog tipa, gdje je na raspolaganju imao osobni prostor od 3,25 m2,

- da mu je na tim odjelima boravak izvan sobe radi šetnje bio omogućen u trajanju od samo dva sata dnevno, da mu nisu bili omogućeni adekvatni higijenski uvjeti, osobito obzirom na sanitarne čvorove koji se nalaze u sobama a koji nisu u potpunosti zatvoreni te okolnost da zatvorenici konzumiraju dnevne obroke u takvim sobama,

- da je ostatak vremena (232 dana) tužitelj  boravio na IX. zatvoreničkom odjelu, gdje je imao 2,79 m2 osobnog prostora, bilo mu je omogućeno kretanje izvan sobe u trajanju 7-22 sata, 2 sata dnevno boravka na svježem zraku, radna aktivnost 4 sata dnevno, korištenje dnevnog boravka i sportske dvorane jednom tjedno,

- da tužitelju nije bila pružena preporučena medicinska obrada za vrijeme liječenja, ocijenio da je tužitelju za vrijeme boravka na odjelu broj V., VI. i VIII. povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10 i 5/19 - dalje: Konvencija), te čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ), uslijed čega da tužitelju pripada zbog povrede prava osobnosti novčana naknada u iznosu 9.000,00 kuna; dok je za razdoblje boravka tužitelja na IX. zatvoreničkom odjelu prvostupanjski sud ocijenio da je nedostatak osobnog prostora bio adekvatno kompenziran mogućnošću aktivnosti izvan sobe te da stoga nije povrijeđeno tužiteljevo konvencijsko pravo.

 

11. Drugostupanjski sud se je pozvao na načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, odluka od 20. listopada 2016.), te je ocijenio da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su nedostaci prostora i privatnosti tužitelja tijekom boravka na IX. odjelu u cijelosti kompenzirani pogodnostima koje su tužitelju bile na raspolaganju, obzirom na dugotrajno smanjenje osobnog prostora ispod 3 m2 te nedostatne higijenske uvjete u sobama sa sanitarnim čvorom koji nije u potpunosti odijeljen od ostatka sobe. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da je i tijekom boravka tužitelja u zatvorskoj sobi na IX. zatvorskom odjelu došlo do povrede čl. 3. Konvencije i čl. 74. ZIKZ te da tužitelju pripada daljnji iznos 6.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete uslijed trpljenja kojem je bio izložen zbog prenapučenosti prostorija u kojima je boravio, te neadekvatnih higijenskih uvjeta i propusta u provođenju zdravstvene obrade, a za što je odgovorna tuženica.

 

12. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

 

13. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama; prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. ZIKZ).

 

14. Tužitelj je tijekom dugotrajnog boravka u zatvorskim ustanovama (345 dana) pretežno boravio u prostorijama u kojima je na njega otpadalo manje od 3 m2, koja okolnost znatno vrijeđa standard propisan odredbom čl. 14. st. 1. i čl. 74. ZIKZ.

 

15. ESLJP u svojim odlukama polazi od toga da je dužnost suda da uzeti u obzir sve odlučne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene da li je došlo do povrede njegovih prava iz čl. 3. Konvencije. Pritom je taj sud naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako i spomenuti predmet Muršić protiv Hrvatske). Ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 smatra se da postoji čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije. Taj manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima) ali je tu čvrstu pretpostavku moguće oboriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti koje navodi Sud, a teret dokaza da je taj manjak prostora bio nadoknađen na drugi način je na državi.

 

16. U konkretnom slučaju, sudovi su utvrdili odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti prigovora tuženice da je takav manjak prostora bio nadomješten na drugi način. Tako je utvrdio da je tužitelj tijekom boravka na IX. zatvorskom odjelu imao mogućnost slobode kretanja i prikladnih aktivnosti izvan sobe koje su u određenoj mjeri ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar sobe (ali ne na način da bi to u cijelosti i potpuno kompenziralo manjak osobnog prostora tijekom tužiteljevog dugotrajnog boravka), dok na ostalim odjelima takve mogućnosti nije bilo. Također su utvrđene i relevantne okolnosti prikladnosti zatvorske ustanove u cjelini kao i okolnosti zdravstvenog stanja i liječenja tužitelja.

 

17. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebice duljinu vremena u kojem je tužitelj bio smješten u neodgovarajućim uvjetima, proizlazi da tako dugo razdoblje smještaja u neodgovarajućim uvjetima nije u cijelosti kompenzirano na drugi način i da je tužitelj u određenoj mjeri bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade (u tom smislu i odluka broj U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019., U-III-2493/2017 od 19. listopada 2022. i U-III-4573/2016 od 14. srpnja 2022.).

 

18. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. i 1100. ZOO kada je ocijenio da je tužitelju nastala šteta povredom dostojanstva, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade, koja naknada je, s obzirom na okolnosti slučaja, dosuđena u primjerenom iznosu.

 

19. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              mr. sc. Igor Periša, v.r.