REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5593/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, Nova Ves 50, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po KĐ, službenoj osobi, radi invalidske mirovine, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03407143442, URBROJ: 341-99-05/3-23-3651 od 5. listopada 2023. i za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03407143442, URBROJ: 341-25-05/3-22-101751 od 16. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03407143442, URBROJ: 341-99-05/3-23-3651 od 5. listopada 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 141- 02/22-01/03407143442, URBROJ: 341-25-05/3-22-101751 od 16. lipnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika i zaključke vijeća vještaka, odnosno vijeća viših vještaka u pogledu ocjene radne sposobnosti. Posebno ukazuje na odgovornosti svojeg radnog mjesta te poteškoće svojeg zdravstvenog stanja u odnosu na zahtjeve radnog mjesta, o čemu govori obimna medicinska dokumentacija koju je dostavila. S tim u vezi, u tužbi se napominje da nije zatraženo mišljenje specijaliste medicine rada i, obzirom na njezine tegobe, specijaliste psihijatrije.

Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, proveo je vještačenje po specijalistima medicine rada (vještakinja Marija Zavalić) i psihijatrije (vještak Ninoslav Mimica) te je održao raspravu 26. svibnja 2025.

6. Sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 34/21; dalje: ZMO) smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Preostala radna sposobnost, sukladno članku 39. stavku 2. ZMO, postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavak 1. ZMO, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Sukladno članku 39. stavku 3. ZMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz članka 39. stavak 1. ZMO, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Sukladno članku 39. stavku 4. ZMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje) donijelo nalaz i mišljenje od 6. lipnja 2023. u kojem je utvrdilo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Nastavno, prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Povodom žalbe tužiteljice, tuženik je pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 29. rujna 2023. U nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, sastavljenom nakon uvida u žalbene navode i medicinsku dokumentaciju, opisane su zdravstvene tegobe tužiteljice, njihovo liječenje i daljnje obrade. Vijeće viših vještaka je, u konačnici, ocijenilo da je pravilna ocjena vijeća vještaka o tome da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno da je kod tužiteljice u tijeku liječenje po psihijatru i obrada po neurologu, zbog čega je ocjena radne sposobnosti preuranjena. Na podlozi takvog stručnog zaključka, tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice.

8. S obzirom na prigovore tužiteljice, sud je odredio medicinsko vještačenje po specijalistima medicine rada i psihijatrije radi provjere zaključka tuženika, a prema kojem do okončanja upravnog postupka nije došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno nisu nastupile trajne promjene zdravstvenog stanja tužiteljice u smislu članka 39. stavka 1. ZMO-a, jer je liječenje i dalje bilo u tijeku kod tužiteljice.

9. Sudski vještaci u svojem mišljenju navode da je tužiteljica, rođena 1974., administrator, SSS, zaposlena u tvrtki Lipov gaj, na bolovanju od 02. veljače 2021. Prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica se liječi po psihijatru od 21. siječnja 2021. godine poradi akutne reakcije na stres (F43.0), duševnog poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanog uzimanjem sedativa i hipnotika (F13), specifičnog poremećaja ličnosti (F60), a vezano uz probleme na obiteljskom i radnom planu. Na slijedeći pregled kod psihijatra tužiteljica je došla nakon 4 mjeseca, a potom do VI/2023. godine dolazi na mjesečne ambulantne kontrole. Tijekom liječenja zabilježene su i slijedeće dg.: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj); poremećaj prilagodbe (F43.2); F61 (miješani i ostali poremećaji ličnosti); F13.2 (mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom hipnotika ili sedativa, sindrom ovisnosti; F33 (povratni depresivni poremećaj); F33.2 (povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma); F33.3 (povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, sa simptomima psihoze). Na zadnjem pregledu (13.06.2023.), prije okončanja upravnog postupka 5. listopada 2023., postavljene su slijedeće dg.: F43.1; F61; F33.2. Tužiteljica je u dva navrata obrađivana kod psihologa (10.06.2022. i 11.05.2023. godine), a rezultati psihologijske obrade nisu ukazali na izrazitiju disfunkcionalnost, već na suspektni poremećaj osobnosti, određenu sklonost pretjerivanju, sklonost psihosomatskom i konverzivnom načinu reagiranja na stres, nisku toleranciju na frustraciju i poteškoće u interpersonalnim odnosima. Tijekom ambulantnog psihijatrijskog liječenja tužiteljica je liječena farmakoterapijski, propisivani su joj antidepresivi (mirtazapin i escitalopram) u različitim dozama, no evidentno je da nisu iscrpljene sve terapijske mogućnosti, već da se njena bolest na dan okončanja upravnog postupka 5. listopada 2023. nalazila u fazi liječenja. Tužiteljica ima intoleranciju glukoze, na terapiju je glikemija odlično regulirana. Tužiteljica je u svibnju 2023. godine započela neurološku obradu zbog anamnestičkih podataka o glavobolji i vrtoglavicama, obrada nije dovršena.

9.1. Sudski vještaci zaključuju da kod tužiteljice do dana okončanja upravnog postupka (5. listopada 2023.) nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu stručno-medicinskih kriterija iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.

10. Tužiteljica je iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje sudskih vještaka u kojima ukazuje na čitav spektar različitih dijagnoza koje su se u relativno kratkom vremenskom periodu kod nje ostvarile, a vještaci, iako navode kako je liječena farmakoterapijski i to antidepresivima u različitim dozama, zaključuju da se njena bolest nalazi u fazi liječenja. Takav zaključak vještaka smatra paušalnim, s obzirom da isti ne navode niti čak upućuju koje bi to eventualne terapijske mogućnosti mogle rezultirati poboljšanjem stanja tužiteljice pa da bi se sa sigurnošću moglo reći da ih tužiteljica već nije pokušala ili da ih uopće, obzirom na svoje psihofizičko stanje, i može pokušati. Nadalje, tužiteljica ukazuje da vještaci ne navode niti dostavljaju bilo kakav dokaz o tome da bi se njeno stanje moglo popraviti, odnosno je li bolest koju tužiteljica ima uopće reverzibilna u smislu potpunog oporavka ili se radi o psihofizičkom stanju koji se može samo kontrolirati. Pri tome, upućuje na medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi kako je njezin status nepromijenjen, odnosno da ne doživljava nikakve pozitivne promjene svog zdravstvenog stanja (doktor specijalist psihijatrije u više svojih nalaza naveo je kako je disfunkcija kod tužiteljice ne samo radna, već i opća), sve u kontekstu zahtjeva svojeg radnog mjesta koje traži visok stupanj fokusiranosti i koncentracije, a najmanja pogreška može rezultirati velikim posljedicama za poslodavca. Posljedično, smatra nejasnim navod vještaka da kod nje nisu iscrpljene sve terapijske mogućnosti i da se njezina bolest nalazi u fazi liječenja.

11. Sudski vještaci na raspravi su se očitovali na primjedbe tužiteljice.

11.1. Vještak Mimica, specijalist psihijatrije, naveo je da je tužiteljica liječena kod psihijatra ambulantno u više navrata počevši od 2021. godine. No, iz dostupne medicinske dokumentacije razvidno je da nije bila liječena ni u sklopu dnevne bolnice, a niti stacionarno. Te mogućnosti su bile dostupne tužiteljici. Stoga, psihičko stanje tužiteljice nije bilo ireverzibilno i moglo se unaprijediti kroz prethodno spomenute načine. U odnosu na navode iz medicinske dokumentacije, vještak Mimica navodi da kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti, iako se u medicinskoj dokumentaciji od 21. lipnja 2021. navodi "Disfunkcija opća, ne samo radna" pa sve do medicinske dokumentacije od 13. lipnja 2023. navodi "Status nepromijenjen, terapija ista". To je samo mišljenje nadležnog ordinarijusa, tj. psihijatra koji to ocjenjuje u trenutku pregleda. Mišljenje o općoj i radnoj sposobnosti odnosno nesposobnosti ne spada u uži djelokrug psihijatra ili njegovu ekspertizu, već isto spada u nadležnost specijaliste medicine rada. Aktualno stanje eventualne opće i radne disfunkcionalnosti moglo se pokušati popraviti kroz liječenje u Dnevnoj bolnici, odnosno tijekom hospitalizacije na psihijatrijskom odjelu, a što nije učinjeno. Liječenje nije bilo završeno sa psihijatrijske strane, tj. nisu bile iscrpljene sve mogućnosti psihijatrijskog liječenja. Mogućnost završetka liječenja uobičajeno je razmatrati nakon 2 godine liječenja, ali onog liječenja koje obuhvaća sve prije navedene aspekte. S tim u vezi, vještak Mimica ukazuje da je u dokumentaciji od 10. lipnja 2021. tužiteljica navela da joj svakodnevno participiranje u dnevnoj bolnici ne odgovara, već bi joj više odgovarao ambulantni psihijatrijski tretman. Osobni i neposredni pregled tužiteljice nije obavio, jer se trebalo ocijeniti je li kod tužiteljice do dana okončanja upravnog postupka nastupilo smanjenje radne sposobnosti. Razmatrali su situaciju od 2. veljače 2021. do listopada 2023. i u tom dvogodišnjem periodu tužiteljica je isključivo ambulantno liječena kod psihijatra. Nijednom nije pokušano popraviti psihičko stanje tužiteljice kroz druge modelitete liječenja (dnevna bolnica i stacionarno liječenje) gdje bi se zasigurno moglo primijeniti drugačiju terapiju kako psihofarmakološku, tako i psihoterapijsku, s obzirom da bi tužiteljica tada znatno više vremena provodila s psihijatrom, odnosno drugim stručnim osobama i kroz dnevnobolnički tretman, a pogotovo i kroz stacionarno bolničko liječenje. Vještak Mimica je pojasnio da prosječan psihijatrijski pregled i ambulantni tretman traje između 15 i 30 minuta, dok dnevnobolnički tretman traje najmanje 6 sati, a stacionarni psihijatrijski tretman traje 24 sata dnevno. Logično je da bi tada liječenje moglo biti uspješnije. No, to nije u niti jednom navratu pokušano. Iz tog razloga su smatrali da nisu iscrpljene sve mogućnosti psihijatrijskog oporavka i da postojeće psihijatrijske smetnje nisu ireverzibilne.

11.2. Vještakinja Zavalić, specijalist medicine rada, navela je da je iz dokumentacije, a i navoda vještaka psihijatra, vidljivo da su postojale i da postoje terapijske metode liječenja koje bi mogle dovesti do poboljšanja psihičkog stanja u toj mjeri da tužiteljica može obavljati svoj posao i uz potrebu daljnje kontinuirane održavajuće terapije. Kakav bi bio ishod liječenja u Dnevnoj bolnici ili hospitalno ne može se reći, jer ne zna koji je krajnji maksimalni ishod liječenja. To ne znači da tužiteljica mora biti izliječena, odnosno da više ne mora uzimati terapiju ili biti liječena po psihijatru, ali znači da je postojala mogućnost poboljšanja zdravstvenog stanja do te mjere da uz terapiju može obavljati svoje poslove, a što bez metoda koje je naveo vještak psihijatar, oni (vještaci) u ovom momentu i u momentu vještačenja nisu znali. Stoga je iz tog stajališta za ocjenu radne sposobnosti navedeno da liječenje nije završeno, jer ne znaju krajnji mogući domet liječenja.

12. Promatrajući u cjelini pisani nalaz i mišljenje sudskih vještaka, zajedno s njihovim raspravnim obrazloženjima, sud smatra da su zaključci sudskih vještaka stručni i jasno obrazloženi, objašnjenja su detaljna, uvjerljivo otklanjaju prigovore tužiteljice i ne ostavljaju dvojbe u pogledu konačne ocjene vještaka da kod tužiteljice nije došlo da nastupa trajnih promjena zdravstvenog stanja, odnosno da liječenje nije bilo završena, a kako su zaključili i viši vještaci Zavoda za vještačenje tijekom upravnog postupka. Posebno se napominje da su sudski vještaci detaljno opisali koje metode liječenja (dnevna bolnica i stacionarno liječenje, uz odgovarajuće terapije) su bile dostupne tužiteljici, po čemu se one razlikuju od ambulantnog liječenja koje je provodila tužiteljica i da se ne može isključiti popravljanje njezinog zdravstvenog stanja da su sve dostupne metode bile primijenjen u dovoljno dugom periodu. Također, vještaci su obrazložili iz kojih razloga nisu relevantni navodi psihijatra iz medicinske dokumentacije, a koji se odnose na njezinu radnu sposobnost, i zbog čega nije bio potreban osobni pregled tužiteljice. Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka. Kod takvog stanja stvari, valja zaključiti da su javnopravna tijela u upravnom postupku ispravno zaključila da kod tužiteljice nije postojalo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno da je liječenje bilo u tijeku.

1. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu, jer je isto neprikladno za utvrđenje odlučne činjenice, već je u tu svrhu bilo određeno sudsko-medicinsko vještačenje. Budući da je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka Zavalić i Mimica kao uvjerljivo, potpuno i stručno, iz razloga koji su naprijed izloženi, to nije bilo osnove za provođenje vještačenja po drugim vještacima.

2. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Zrinka Prlić, Nova Ves 50, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, [adresa] Zagreb

3. u spis