1                          Poslovni broj: 1 Us I-541/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-541/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja D. Z. iz I. R., ..., kojeg zastupa opunomoćenik A. H., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Višeg službeničkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Maksimirska 63, radi teške povrede službene dužnosti, 28. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Višeg službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/22-01/07, URBROJ: 514-31/02-22-03 od 15. veljače 2022. i prvostupanjskog rješenja Službeničkog suda Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-04/20-01/76, URBROJ: 514-30/02-21-17 od 8. studenoga 2021.

 

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Službeničkog suda Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-04/20-01/76, URBROJ: 514-30/02-21-17 od 8. studenoga 2021. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je dana 23. travnja 2020. za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove stražara u objektu na adresi ... (H. s.) bio u alkoholiziranom stanju odnosno imao je prisutnost alkohola u organizmu od 1.33 promila, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 17. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj  92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: ZDS) te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10 % ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem mu je kazna izrečena na vrijeme od 2 (dva) mjeseca.

 

              2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-02/22-01/07, URBROJ: 514-31/02-22-03 od 15. veljače 2022. odbijena kao neosnovana.

 

              3. Tužitelj je radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a tužbi navodi isto kao i u žalbi da smatra da je izrečena sankcija previsoka. Tvrdi da je visina novčane kazne određena u previsokom iznosu s obzirom na težinu djela za koje je proglašen odgovornim. Navodi da bi ovakav ustegnuti iznos mogao dovesti do ugrožavanja materijalne egzistencije njega i njegove obitelji jer da je njegova plaća već opterećena kreditima i ovrhom te da mu se s te osnove već usteže značajan dio iznosa plaće. Dodaje da plaća alimentaciju i da se brine o bolesnoj majci, da je i on lošeg zdravstvenog stanja i da ima pojačane troškove s te osnove. Navodi da je dostavio obračunsku ispravu za isplatu plaće – naknade za razdoblje listopad 2021. iz koje je razvidno koji iznos on primi nakon što su mu ustegnuti ovi iznosi, a što su upravna tijela svojim rješenjima potpuno ignorirala. Tužitelj je u tužbi predložio da Sud provede dokaz njegovim saslušanjem, da pribavi spis upravnog postupka od tuženika te da izvrši uvid u obračunsku ispravu za isplatu plaće za listopad 2021. Slijedom navedenog tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud preinači navedena upravna rješenja u dijelu koji se odnosi na visinu izrečene kazne na način da mu se kazna izrekne na vrijeme od 1 (jednog) mjeseca. Ujedno je zatražio naknadu troška ovog spora.            

 

              4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              5. Dakle, nije sporno da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti opisanu u prvostupanjskom rješenju.

 

              6. Sporno je, je li sankcija za tu povredu previsoko određena i da li okolnosti koje navodi tužitelj u tužbi mogu utjecati na izricanje blaže kazne tužitelju.

 

              7. Tužitelj je u tužbi predložio da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem, međutim provođenje tog dokaza nije od utjecaja za donošenje odluke u ovom sporu jer je ovdje jedino odlučno da tužitelj ne spori da je na svom radnom mjestu stražara u stručnoj službi H. s. bio pod utjecajem alkohola iznad 0,50 g/kg i to 1,33 promila.

 

8. Budući da su činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovoj vrsti upravne stvari među strankama nesporne i da stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

9. Čl. 99. st. 1. t. 17. ZDS propisano je da je teška povreda službene dužnosti dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge. St. 2. istog članka propisano je da se smatra da je državni službenik pod utjecajem alkohola ako u organizmu ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

 

10. Čl. 110. st. 2. ZDS propisano je da se za teške povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne:

a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20% ukupne plaće isplaćene službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena,

b) premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja,

c) prestanak državne službe.

 

11. Dakle, nije sporno da je tužitelj dana 23. travnja 2020. za vrijeme radnog vremena dok je obavljao poslove stražara u stručnoj službi H. s. bio u alkoholiziranom stanju, a prisutnost alkohola u njegovom organizmu je bila 1.33 promila.

 

12. Prilikom donošenja odluke o kazni Službenički sud (prvostupanjsko tijelo) je uzeo u obzir tužiteljevo priznanje čime je pokazao kritičnost spram vlastitog protupravnog postupanja, da je razveden i otac jednog punoljetnog djeteta i da ostvaruje mjesečna primanja prema njegovom navodu u iznosu od 7.000,00 kn, te mu je s obzirom na te okolnosti izrečena novčana kazna u iznosu od 10 % plaće na vrijeme od 2 (dva) mjeseca, s obrazloženjem da se tom kaznom neće dovesti u pitanje tužiteljeva egzistencija, ali će se ostvariti individualna prevencija, odnosno ista će na službenika djelovati korektivno da se ubuduće kloni takvog ponašanja.   

 

13. Viši službenički sud (drugostupanjsko tijelo) je prilikom potvrđivanja odluke o kazni Službeničkog suda cijenio kao olakotne okolnosti da je tužitelj pokazao svijest o nedopuštenosti ponašanja koje predstavlja tešku povredu službene dužnosti i da je tužiteljeva plaća opterećena kreditima i alimentacijom odnosno da tužitelju prema dostavljenoj obračunskoj listi od njegove plaće u iznosu od 9.549,89 kn nakon što plati alimentaciju, dio iznosa ovrhe za dug, iznos mjesečne rate za kredit, dvije sindikalne članarine i mjesečnu premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja ostane iznos od 4.317,18 kn. Međutim, pored navedenih olakotnih okolnosti Viši službenički sud je cijenio posao koji obavlja tužitelj, a to je posao stražara u stručnoj službi H. s. na kojem radnom mjestu se  obavlja nadzor ulaska osoba, robe i vozila te poslovi održavanja reda i mira u objektima i drugi poslovi od značaja za sigurnost osoba i imovine u objektima, pa se radi toga od službenika koji obavlja poslove tog radnog mjesta očekuje pojačana pažnja koja je bitno smanjena pod utjecajem alkohola, a tužitelj je u organizmu imao i dvostruko više od propisane količine alkohola u organizmu iz čl. 99. st. 2. ZDS. Stoga je Viši službenički sud ocijenio da izricanje niže kazne (10 % plaće na vrijeme od jednog mjeseca što je minimalna kazna koja se može izreći za teške povrede službene dužnosti) ne bi bilo primjereno počinjenoj povredi kao i društvenoj opasnosti počinjene povrede.

 

14. Po ocjeni Suda, tuženik je valjano obrazložio svoju odluku o kazni. To stoga što je 10 % plaće na vrijeme od jednog mjeseca minimalna kazna koja se može izreći državnom službeniku za tešku povredu službene dužnosti, a u konkretnom slučaju radi se o ozbiljnijoj teškoj povredi službene dužnosti s obzirom na vrstu radnog mjesta tužitelja i količinu alkohola koju je imao na radnom mjestu, radi čega se po ocjeni Suda blaža kazna od izrečene za ovu vrstu teške povrede službene dužnosti nije mogla izreći. Stoga Sud cijeni da je s obzirom na težinu povrede izrečena primjerena kazna. U konačnici svrha kazne i je da državni službenik ubuduće ne čini takve povrede radi čega kazna mora imati određene otegotne posljedice za državnog službenika, u konkretnom slučaju utjecaj na materijalna primanja tužitelja. Pri tome pogrešno navodi tužitelj u tužbi da su tuženik i prvostupanjsko tijelo ignorirali obračunsku ispravu za isplatu plaće koju je dostavio, jer je iz obrazloženja rješenja tuženika vidljivo da je tuženik izvršio uvid u tu obračunsku listu i da je tuženik cijenio okolnost da tužitelju nakon odbitka svih obustava plaće ostane iznos od 4.317,18 kn.

 

              15. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

              16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 28. srpnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).