Poslovni broj spisa: Povrv-1978/2022-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i ŠS iz [adresa], protiv tuženika Zlatni kamen d.o.o., [adresa], OIB: 20141383646, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Angele Kranjčević, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, posl. broj Ovrv- 45167/2022 (UPP/OS-Ovrv-671/22) od 28.6.2022. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 61,94 EUR / 466,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 26.05.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 26.06.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 23.07.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 27.08.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 24.09.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 23.10.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 25.11.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 24.12.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 29.01.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 6,19 EUR / 46, 67 kn od 24.02.2021. g. pa do isplate,

do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, posl. broj Ovrv-45167/2022 (UPP/OS- Ovrv-671/22) od 28.6.2022. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1,33 EUR / 10,00 kn i iznos od 1,08 EUR / 8,11 kn te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 131,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.6.2025. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj je dana 2.5.2022. godine javnom bilježniku Tomislavu Matijeviću iz Zagreba podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave-izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 484,81 kn i to iznos od 466,70 kn na ime neplaćenih računa električne energije za razdoblje od travnja 2021. godine do siječnja 2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do isplate te iznos od 18,11 kn od čega se na trošak dostave opomene odnosi iznos od 10,00 kn te na trošak obračunate kamate iznos od 8,11 kn. Potražuje i ovršni trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Na temelju čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) javni bilježnik Tomislav Matijević iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-45167/2022 od 28.6.2022. godine, kojim je usvojio ovršni prijedlog tužitelja.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor tako da se podneseni ovršni prijedlog smatra tužbom.

4. U prigovoru, koji se smatra odgovorom na tužbu, tuženik ističe kako je raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora sa vlasnikom Zagrebačkim holdingom d.o.o. i istupio iz posjeda objekta 23.2.2021. godine, a kako se svi računi iz ovršnog prijedloga (sada tužbe) odnose na razdoblje nakon izlaska tuženika iz posjeda predmetnog poslovnog prostora, to tuženik smatra da ga tužitelj neosnovano tereti za utuženo potraživanje umjesto vlasnika predmetnog poslovnog prostora Zagrebački holding d.o.o.. Pri tome tuženik ističe kako nema saznanja je li vlasnik predmetnog poslovnog prostora obavijestio tužitelja o raskidu ugovora i promjeni obveznika plaćanja električne energije te obzirom na sve prethodno navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem posl. broj Povrv-1978/2022- 2 od 18.8.2022. godine, stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Podneskom od 30.8.2022. godine, tužitelj je obrazložio činjenične navode tužbe ističući kako je tuženik evidentirani korisnik odnosno krajnji kupac usluga tužitelja po ugovornom računu broj 2301003028, za obračunsko mjerno mjesto broj 1402126519 na adresi [adresa] te da je, kao takav, sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije, dužan platiti utuženo potraživanje tužitelja, pri čemu ističe da se utuženi računi za razdoblje od travnja 2021. do siječnja 2022. odnose na mjesečnu naknadu za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu u iznosu od 46,67 kn (sada 6,19 EUR mjesečno), a koje obračunsko mjerno mjesto se nalazi na navedenoj adresi. Također ističe kako je obveza tuženika kao krajnjeg kupca, odnosno evidentiranog korisnika usluga tužitelja, bila obavijestiti tužitelja o raskidu ugovora o zakupu koji je tuženik imao zaključen sa Zagrebačkim holdingom d.o.o. za predmetni poslovni prostor, što isti nije učinio pa je stoga dužan platiti utuženo potraživanje. Slijedom navedenog, te uzimajući u obzir promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 12.2.2025. konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da traži da se održi na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2,41 EUR te za iznos od 61,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa do isplate, sve uz naknadu troška postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 29.4.2022. godine, utužene račune za razdoblje od travnja 2021. do siječnja 2022., tužiteljevu karticu analitičkog knjigovodstva za razdoblje do 25.8.2022. godine koja se odnosi na tuženika, e-mail korespondenciju između tuženika i Zagrebačkog holdinga d.o.o. te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, kao i energija iz obnovljivih izvora, dok je točkom 12. istog članka tog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

10. Uvidom u tužiteljev izvod iz poslovnih knjiga od 29.4.2022. godine te utužene račune za razdoblje od travnja 2021. do siječnja 2022. godine, ovaj sud je utvrdio da je kao krajnji kupac na istima, po ugovornom računu broj 2301003028 zaveden tuženik i to za obračunsko mjerno mjesto broj 1402126519 na adresi [adresa] te da se svi utuženi računi odnose na naknadu za obračunsko mjerno mjesto u mjesečnom iznosu od 46,67 kn / 6,19 EUR (sa uključenim PDV-om), a uz navedenu naknadu račun za listopad 2021. godine obuhvaća i dostavu opomene u iznosu od 10,00 kn / 1,33 EUR, a račun za prosinac 2021. godine uz navedenu naknadu obuhvaća i kamatu u iznosu od 8,11 kn / 1,08 EUR. Također, na svim utuženim računima kao i izvodu poslovnih knjiga tužitelja od 29.4.2022. naveden je OIB tuženika te adresa njegovog sjedišta [adresa], (adresa sjedišta utvrđena je uvidom javno dostupni e-sudski registar za tuženika) u koji je sud izvršio uvid na koju su i ispostavljeni svi utuženi računi.

11. Člankom 61. st. 2. starog Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19) određeno je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a identična odredba sadržana je i u članku 42. st. 2. novog Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21, koji je stupio na snagu 22.10.2021. godine).

12. Čl. 40. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20 i 80/21, dalje: Opći uvjeti) određeno je da naknadu za obračunsko mjerno mjesto plaća krajnji kupac ili kupac s proizvodnim postrojenjem. Čl. 53. st. 2. određeno je da se mjesečno obračunsko razdoblje odnosi na kalendarski mjesec te se, između ostalog, primjenjuje i na krajnjeg kupca iz kategorije poduzetništvo, što je i tuženik, a kako to proizlazi iz svih utuženih računa u kojima je naveden Tarifni model - poduzetništvo plavi.

13. Uvidom u sve utužene račune utvrđeno je da u istima tužitelj tuženiku nije obračunao potrošnju električne energije, obzirom da je iz druge stranice svakog utuženog računa vidljivo da nije bilo potrošnje električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu broj 1402126519 na adresi [adresa], već je u svakom od utuženih računa, kao što je prethodno i navedeno, tuženiku obračunata mjesečna naknada za obračunsko mjerno mjesto u iznosu od 46,67 kn / 6,19 EUR (sa uključenim PDV-om) što je u skladu s čl. 40. i čl. 69. st. 1. Općih uvjeta u kojem je određeno da račun, osim potrošnje, sadržava i ostale naknade i davanja koje su određene posebnim propisima. Čl. 69. st. 3. Općih uvjeta određeno je da dan dospijeća računa iz čl. 66. ovih Općih uvjeta (što su računi koji se izdaju za mjesečno obračunsko razdoblje, što je slučaj i kod predmetnih računa) može biti najmanje 15 dana od dana izdavanja računa.

14. Vezano uz e-mail korespondenciju između tuženika i Zagrebačkog holdinga d.o.o. (list 25-30 spisa), ovaj sud je utvrdio da se radi o e-mail korespondenciji u razdoblju od 8. veljače 2021. godine do 23. veljače 2021. godine kojom se Zagrebački holding d.o.o. i tuženik dogovaraju oko primopredaje predmetne nekretnine (poslovnog prostora) u [adresa]. Tako u e-mailu koji je **.**.2021. godine ĆS, ispred Zagrebačkog holdinga 2021. godine, poslao NS (koja je zakonska zastupnica tuženika, kako to proizlazi iz javno dostupnog e-sudskog registra za tuženika u koji je sud izvršio uvid) isti moli, vezano uz primopredaju predmetne nekretnine u [adresa], da tuženik prije potpisa zapisnika o primopredaji, dostavi ključeve lokacije, kako bi tehnička služba (Zagrebačkog holdinga d.o.o). obišla nekretninu i popisala stanje plinomjera, vodomjera i struje te bi se nakon toga potpisao zapisnik u Zagrebu u prostorijama Zagrebačkog holdinga, time da se moli tuženik da što prije kontaktira Zagrebački holding d.o.o. radi predaje ključeva. Nakon toga slijede daljnji e-mailovi između Zagrebačkog holdinga d.o.o. i tuženika, odnosno IS ispred Zagrebačkog holdinga d.o.o. i NS, kao zakonske zastupnice tuženika, time da je posljednji e-mail NS uputila IS **.**.2021. te u istome navodi da je bila u Dalmaciji te da nažalost nije bila u mogućnosti predati ključeve, da je sutra u Zagrebu pa se ključevi mogu preuzeti bilo koji dan, time da moli da se prethodno telefonski čuju kako bi dogovorili termin.

15. Dakle, iz navedene e-mail korespondencije vidljivo je kako je tuženik komunicirao sa Zagrebačkim holdingom d.o.o. radi primopredaje predmetne nekretnine u [adresa], međutim, iz dostavljene e-mail korespondencije nije vidljivo je li tuženik i kada, doista, predao Zagrebačkom holdingu d.o.o. u posjed predmetnu nekretninu odnosno predmetni poslovni prostor, a u dokaz toga tuženik nije dostavio niti zapisnik o primopredaji. Slijedom navedenog stav je ovog suda da tuženik nije dokazao da u utuženom razdoblju nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u [adresa] na adresi [adresa], u kojem se nalazi obračunsko mjerno mjesto broj 1402126519, odnosno da je vratio predmetni poslovni prostor u posjed Zagrebačkom holdingu d.o.o. prije utuženog razdoblja koje se odnosi na račune od travnja 2021. do siječnja 2022. godine.

16. Međutim, čak i da je tuženik prije utuženog razdoblja predao u posjed Zagrebačkom holdingu d.o.o. predmetni poslovni prostor, ovaj sud ističe kako tuženik nije dokazao da je o predaji u posjed Zagrebačkom holdingu d.o.o. predmetnog poslovnog prostora i raskidu ugovora o zakupu, obavijestio tužitelja prije utuženog razdoblja, a što je kao krajnji kupac bio dužan učiniti na temelju čl. 13. st.1. Općih uvjeta odnosno ovlašten učiniti na temelju čl. 34. st.1. Općih uvjeta.

17. Također, ističe se kako tužitelj pruža uslugu isporuke električne energije velikom broju osoba te nije u mogućnosti, niti je ovlašten ili obvezan ispitivati promjene krajnjih kupaca, zbog čega Opći uvjeti i sadrže pravila o promjeni kupaca na zahtjev samih kupaca koji su dužni obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama postupajući s dužnom pažnjom sudionika u obveznom odnosu.

18. Visinu mjesečne naknade za obračunsko mjerno mjesto u iznosu od 46,67 kn odnosno 6,19 EUR odnosno ukupnu visinu te naknade za utuženo razdoblje od travnja 2021.godine do siječnja 2022.godine u iznosu od 466,70 kn / 61,94 EUR sud je utvrdio uvidom u izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga od 29.04.2022. godine te uvidom u utužene račune, a koji izvod i računi predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik na temelju čl. 40. i 69. Općih uvjeta, čl. 61. st. 2. starog Zakona o tržištu električne energije i članku 42. st. 2. novog Zakona o tržištu električne energije, kao i na temelju čl. 9., 65. i 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) dužan tužitelju platiti naknadu za obračunsko mjerno mjesto za utuženo razdoblje od travnja 2021.godine do siječnja 2022.godine u ukupnom iznosu od 61,94 EUR / 466,70 kn. Pri tome sud ističe kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio pisani dokaz o podmirenju utuženog potraživanja.

20. Čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

21. Čl. 183. st. 1. ZOO-a određeno je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

22. Uvidom u izvod iz tužiteljevih poslovnih knjiga od 29.04.2022. godine te uvidom u utužene račune utvrđeno je da račun za travanj 2021. godine dospijeva 25.05.2021., račun za svibanj 2021. godine dospijeva 25.06.2021., račun za lipanj 2021. godine dospijeva 22.0.2021., račun za srpanj 2021. godine dospijeva 26.08.2021., račun za kolovoz 2021. godine dospijeva 23.09.2021., račun za rujan 2021. godine dospijeva 22.10.2021., račun za listopad 2021. godine dospijeva 24.11.2021., račun za studeni 2021. godine dospijeva 23.12.2021., račun za prosinac 2021. godine dospijeva 28.01.2022. te račun za siječanj 2022. dospijeva 23.02.2022. godine, pa stoga, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO-a, na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos od 6,19 EUR / 46,67 kn, sud dosuđuje tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom, time da su točni datumi tijeka zatezne kamate utvrđeni u točki I izreke.

23. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

24. U odnosu na utuženi iznos od 1,33 EUR / 10,00 kn, koji se odnosi na troškove dostave opomene, a obračunat je u računu za listopad 2021.godine, ovaj sud ističe kako tužitelj nije u sudski spis dostavio opomenu za koju tvrdi da ju je poslao tuženiku, niti je tužitelj dokazao trošak dostave opomene upravo u iznosu od 10,00 kn / 1,33 EUR, slijedom čega ovaj sud smatra taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim.

25. Također, sud smatra neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,08 EUR/ 8,11 kn, koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu u računu za prosinac 2021.godine i to stoga što iz kamatnog lista sa stranice 2 navedenog računa nije vidljivo na koga glase računi navedeni u tom kamatnom listu, nije vidljivo što ti računi obuhvaćaju, na koje se razdoblje odnose te koji je datum dospijeća svakog od tih računa, a tužitelj nije u sudski spis dostavio primjerke računa na koje je obračunao tu zateznu kamatu, niti je dostavio podatak jesu li ti računi plaćeni i kada, sve kako bi sud mogao utvrditi je li tužitelj u kamatnom listu ispravno obračunao zateznu kamatu.

26. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je u točki I izreke, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za iznos od 61,94 EUR / 466,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dosuđeni iznos od 6,19 EUR / 46,67 kn tekućom od prvog dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate dok je u točki II izreke, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP- a ukinuo predmetni platni nalog za iznos 1,33 EUR / 10,00 kn koji se odnosi na trošak dostave opomene te za iznos od 1,08 EUR / 8,11 kn obračunate zatezne kamate, što ukupno iznosi 2,41 EUR, kao neosnovan.

27. Također je, u točki II izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i za nastali ovršni trošak u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, budući da se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

28. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).

29. Vrijednost predmeta spora je 64,35 EUR / 484,81 kn.

30. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od troška jednokratne nagrade po Tbr. 7. točka 9 - 50 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 100,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 25,00 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 125,00 EUR.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava ovršnog prijedloga po odvjetniku u iznosu od 19,91 EUR / 150,00 kn po Tbr 11. točka 1. što s PDV-om od 4,98 EUR / 37,50 kn na taj iznos, ukupno iznosi 24,89 EUR / 187,50 kn. To stoga što se ovršni postupak koji je nastavljen kao parnični postupak smatra jedinstvenim postupkom pa je stoga stav ovoga suda da za cijeli takav jedinstveni prvostupanjski postupak tužitelju pripada jednokratna nagrada u priznatom iznosu od 100,00 EUR sa pripadajućim PDV-om od 25,00 EUR, odnosno ukupno 125,00 EUR. Nije mu priznat niti javnobilježnički trošak u iznosu 24,89 EUR / 187,50 kn (sa uključenim PDV-om), koji se odnosi na predujam naknade i ostatak naknade javnog bilježnika jer tužitelj nije u sudski spis dostavio pisani dokaz da je taj trošak podmirio javnom bilježniku.

32. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 6,64 EUR, uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a.

33. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to mu sud, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudske pristojbe, što, čini dosuđeni trošak postupka tužitelja u iznosu od 131,64 EUR, kao u točki III izreke ove presude.

34. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na trošak postupka te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos troška postupka od 131,64 EUR, tekuću od 24.06.2024. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate.

35. Tuženiku, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripada pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor.

36. Sud zaključno ističe da je novčane iznose u ovoj presudi, na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunao iz kuna u eure prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

U Zagrebu, 24. lipnja 2025. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3 ZPP-a.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 6,64 EUR

- tuženiku