REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6224/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog EU, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Josipu Jeliću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 12. lipnja 2024., broj: Pp-4170/2023, na sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EU i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni EU je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 790,00 eura, a izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 16 dana zatvora, odnosno 637,12 eura, pa mu je preostala novčana kazna u iznosu 152,88 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne (101,92 eura) ukoliko je plati u dodijeljenom mu roku. Istom presudom okrivljenik je temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv, da svjedok GU kao očevidac događaja nije potvrdio navode optužbe, a sud očito nije saslušao žrtvu. Radi se o osobi koja je viša i fizički jača od njega, pa je netočno da bi je mogao fizički svladati, a upravo je ona više puta fizički nasrtala na njega jer joj se zamjerio, odnosno bila je ljuta jer kasno dolazi i dovodi goste, pa je njega i brata vrijeđala što joj je česta praksa. Odluka o kazni je potpuno nerazumljiva jer se prvotno navodi da je kazna 790 eura a kasnije da ukoliko plati 2/3 kazne 101,92 eura ponavljajući iznos i slovima pa očito se ne radi o omašci, te bi slijedom činjenica kazna bila 152,88 eura. Takva odluka se ne može ispitati, zbog čega predlaže da se žalba prihvati, odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi i na nerazumljivost, ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

5.1. Navedeno vrijedi i za izreku odluke o kazni. Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna 790,00 eura (minimalna zakonom predviđena kazna za to djelo). S obzirom da je bio uhićen od strane policije, a potom mu je bilo određeno i zadržavanje, sud je cijelo razdoblje za koje je bio lišen slobode bio dužan uračunati u novčanu kaznu, konkretno 16 dana računajući jedan dao kao 39,82 eura što ukupno iznosi 637,12 eura, koji iznos treba oduzeti od izrečene kazne. Dakle, preostala kazna iznosi 152,88 eura i na taj iznos se primjenjuje pravilo iz članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne (a što iznosi 101,92 eura), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena. Time je odluka o kazni i uračunavanju potpuno jasna i nesporna.

6. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoke – suprugu IU i okrivljenikovog brata GU, te pročitao dokumentaciju u spisu. Stoga nije točan žalbeni navod da sud očito nije saslušao žrtvu (zapisnik o ispitivanju na str. 48. i 49. spisa).

6.2. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

6.3 Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu žrtve nasilja ispitane kao svjedokinje, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je iskaz svjedokinje ocijenio uvjerljivim. Stoga je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na svjedokinjinu iskazu u kojem je navedena potvrdila činjenice odlučne za postojanje djela prekršaja, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio njezino svjedočenje te zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika.

7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od najmanje 790,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do općeg maksimuma od 90 dana. Okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne i to u najmanjem predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

7.2. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna u zakonskom minimuma nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci, te su sve olakotne okolnosti našle dovoljno odraza u ublaženoj novčanoj kazni. Stoga ovaj sud nalazi da je upravo ovako izrečena ukupna novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.

7.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 60,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.