Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1918/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, radi ozakonjenja dijela nezakonito izgrađene zgrade, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/21- 26/133, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 13. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo, Klasa: UP/I- 350-05/21-007/4 Ur. broj: 251-13-22-1/010-21-2 od 12. veljače 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa UP/II-361-05/21-26/133, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 13. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo, Klasa: UP/I-350-05/21-007/4 Ur. broj: 251-13-22-1/010-21-2 od 12. veljače 2021., kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za ozakonjenje poslovnog prostora, kao dijela nezakonito izgrađene zgrade na č. k. br. 710/277, k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da mu je zahtjev neosnovano odbijen. Tužitelj je tražio ozakonjenje samo poslovnog prostora i to je prostor koji je u naravi montažni objekt ugostiteljske namjene izgrađen u sredini između dva ugostiteljska objekta u nizu, koji poslovni prostor predstavlja samostalni ugostiteljski prostor. Tužitelj smatra da iz osporenih rješenja ne proizlaze jasno razlozi odbijanja, jer iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da javnopravna tijela najprije utvrđuju da se radi o tri odvojena i samostalna poslovna prostora, a zatim da se ne radi o samostalnim prostorima koje je moguće ozakoniti, radi čega su rješenja nejasna i proturječna, te nije jasno zbog čega prvostupanjsko tijelo smatra kako tri međusobno odvojena poslovna prostora (od kojih je svaki opremljen za posluživanje i u kojima se obavlja odvojena ugostiteljska djelatnost) ne predstavljaju samostalne ugostiteljske cjeline. Koji su kriteriji koje određeni prostor treba ispunjavati da bi se smatrao samostalnim poslovnim prostorom, u pobijanom rješenju nije navedeno, stoga nije niti moguće ispitati utvrđenje suda da predmetni prostor ne predstavlja samostalnu ugostiteljsku cjelinu.

Tužitelj navodi da on nije izgradio naknadno „izgrađeni zatvoreni prostor dimenzija oko 8,55 x 18,35 m sa staklenim kliznim stijenama i montažno demontažnom nadstrešnicom“, te za taj dio nije niti tražio ozakonjenje. Ističe da je taj bespravno naknadno izgrađeni objekti uz objekt za koji se traži legalizacija izgradila treća osoba, a ne tužitelj, te mu se stoga ne može uskratiti legalizacija za objekt čije ozakonjenje traži.

Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika, izvršio je uvid u presudu ovog suda poslovni broj UsI-5089/2023-18 od 25. travnja 2025 te u zemljišno-knjižni izvadak za č. k. br 710/277 k. o. [katastarska općina].

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka GF i DF, čije je saslušanje predloženo radi utvrđivanja kvadrature predmetnog poslovnog prostora i činjenice tko je izgradio nezakonito izgrađenu konstrukciju nakon 21. lipnja 2011., jer je odluku o meritumu mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Radi uvodnog pojašnjenja činjeničnog stanja koje proizlazi iz spisa tuženika potrebno je prvotno obrazložiti:

- da je pravni prednik GF **.**.2012. bio podnio zahtjev za ozakonjenje za cijelu nezakonito izgrađenu poslovnu zgradu izgrađenu na č. k. br. 710/277 k. o. [katastarska općina] (uz što je priložio arhitektonsku snimku izvedenog stanja i geodetsku snimku iz prosinca 2012. godine) u ime sebe i drugih suvlasnika (tada PAN PEK d.o.o., BELUS d.o.o. i RUBELJ GRILL)

- da je tužitelj, kao pravni slijednik BELUS d.o.o. -a, opozvao punomoć GF te je 6. lipnja 2018. podnio odvojen, samostalan zahtjev za ozakonjenje samo jednog poslovnog prostora koji se nalazi unutar te zgrade (od ukupno tri), površine 80 m2

- povodom zahtjeva GF doneseno je rješenje o izvedenom stanju za cijelu zgradu Klasa: UP/I-350-05/12-007/1240, Ur. broj: 251-13-21-1/009-19- 38 od 22. siječnja 2019., koje je zatim poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak

- da su upravni postupci GF i tužitelja zatim spojeni zaključkom prvostupanjskog tijela od 1. listopada 2020., a nakon toga i razdvojeni zaključkom od 8. siječnja 2021. te su nadalje vođeni kao dva odvojena postupka.

U upravnom postupku povodom zahtjeva GF prvostupanjsko je tijelo rješenjem KLASA: UP/I-350-05/21-007/142, URBROJ: 251-10-22-1/010- 22-16 od 9. lipnja 2022. odbilo njezin zahtjev, nakon čega je žalbu GF podnesenu protiv navedenog rješenja odbio je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/22-26/318, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 31. kolovoza 2023., protiv kojeg je ista pokrenula upravni spor. Ovaj sud je (nepravomoćnom) presudom poslovni broj Us I-5089/2023- 18 od 25. travnja 2025. odbio tužbeni zahtjev GF kao neosnovan.

9. Iz predmetnog osporavanog rješenja, prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- da je prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja iz 2012. godine, koja je bila sastavni dio poništenog rješenja o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350- 05/12-007/1240, Ur. broj: 251-13-21-1/009-19-38 od 22. siječnja 2019., predmet ozakonjenja bila završena prizemna poslovna zgrada tlocrtnih dimenzija 9,65m x 18,35m vidljiva na DOF5/11 s tri poslovna prostora ugostiteljske namjene i tri spojene nenatkrivene terase s južne strane poslovne zgrade, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] otok

- da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo 15. listopada 2020. provelo očevid kako bi se utvrdio predmet ozakonjenja

- očevidom je utvrđeno da je na javnoj površini izgrađena samostojeća, završena, prizemna, poslovna zgrada ukupnih tlocrtnih dimenzija 18,20 x 18,35m - zgrada tlocrtnih dimenzija 9,65 m x 18,35 m vidljiva na DOF5/11, kao i da je nakon 21. lipnja 2011. izvršena dogradnja nezakonito izgrađene zgrade izvedena tlocrtnih dimenzija 8,55m x 18,35m. Očevidom je nadalje utvrđeno da je izgrađena završena prizemna poslovna zgrada tlocrtnih dimenzija 9,65m x 18,35m (vidljiva na DOF5/11) s troja vrata na sjevernoj fasadi kroz koja se ulazi u tri prostora međusobno odvojena staklenom stijenom, opremljena za usluživanje, no koji prostori nisu izvedeni kao samostalne funkcionalne jedinice.

- utvrđeno je da u provedenom očevinu nije zatečeno stanje kako je prikazano u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja iz 2012.-te godine

- budući da je očevidom utvrđeno da je na terenu izvedena poslovna zgrada u kojoj se u tri prostora za usluživanje obavlja ugostiteljska djelatnost koji, no koji nisu odvojeni poslovni prostori, prvostupanjsko tijelo zaključkom je pozvalo ZF i GF da prije nastavka postupka ozakonjenja uklone naknadnu dogradnju poslovne zgrade izvedenu nakon 21. lipnja 2011., sve pozivom na odredbu članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i da nakon uklanja dostave ispravljenu arhitektonsku snimku izvedenog stanja u skladu sa zatečenim stanjem na očevidu

- da je prvostupanjsko tijelo zaključkom pozvalo podnositelja zahtjeva ZF zastupanog po opunomoćeniku da se izjasni o utvrđenom činjeničnom stanju na očevidu (da na terenu nije izveden izdvojeni poslovni prostor čije ozakonjenje traži, već da predmet ozakonjenja može biti samo nezakonito izvedena poslovna zgrada kao cjelina).

- da je u dostavljenom očitovanju tužitelj, u bitnom, naveo da traži legalizaciju objekta prema zahtjevu za legalizaciju iz 2012. godine, prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja i geodetskoj snimci izvedenog stanja iz prosinca 2012. godine, a u kojima je predmet ozakonjenja prizemna poslovna zgrada koja se sastoji od tri poslovne jedinice i u funkcionalnom smislu tri odvojena poslovna prostora sa tri nenatkrivene terase za usluživanje na otvorenom. On konkretno traži legalizaciju isključivo 80m[2] na temelju ugovora o pravu građenja koji je zaključen sa Gradom Zagrebom koji je ZF kupio od trgovačkog društva Belus d.o.o. (prednika ZF) i to za tri poslovna prostora svaki pojedinačno u vlasništvu navedenih osoba koji se vodio pod Klasa: UP/I-350-05/12-007/1240 daje ZF kao novi vlasnik poslovnog prostora bivšeg vlasnika Belus, d.o.o. povukao punomoć i samostalno podnio zahtjev za poslovni prostor u površini od 80m[2] u naravi ugostiteljski objekt izgrađen na pravu građenja od 80m[2] ili u stvarnosti druge površine koji prostor je u naravi montažni objekt ugostiteljske namjene izgrađen na platou južno od tržnice Utrina i nalazi se u sredini između dva ugostiteljska objekta u nizu.

- u očitovanju od 7. prosinca 2020. tužitelj je naveo da je suglasan s time da se rješenje o izvedenom stanju donese sukladno stanju utvrđenom na očevidu od 15. listopada 2020. godine.

10. Prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju rješenja utvrdilo da je očitovanje od 7. prosinca 2020. u suprotnosti s dosadašnjim stavom i očitovanjima tužitelja jer iz svega rečenoga proizlazi da tužitelj ustraje na zahtjevu za ozakonjenje samostalnog poslovnog prostora za koji je na očevidu utvrđeno da nije izveden, odnosno da na terenu nema samostalnog poslovnog prostora opisanog u kupoprodajnom ugovoru površine od 80m2 niti je izveden drugi poslovni prostor manje kvadrature, niti su na terenu izvedeni ugostiteljski objekti u nizu u kojem nizu je središnji poslovni objekt tužitelja. Rješenje o izvedenom stanju ne donosi se na temelju kupoprodajnog ugovora niti ugovora o pravu građenja niti se ozakonjuje kvadratura. Predmet ozakonjenja jasno je određen Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Prvostupanjsko tijelo obrazložilo je da na terenu nije izveden samostalni poslovni prostor koji bi mogao biti predmet zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Prvostupanjsko tijelo je obrazložilo da, budući da je na terenu izvedena poslovna zgrada u kojoj se u tri prostora za usluživanje obavlja ugostiteljska djelatnost, koji nisu odvojeni poslovni prostori, se ovi poslovni prostori mogu ozakoniti samo ozakonjenjem poslovne zgrade u kojoj se obavlja ugostiteljska djelatnost. Također je utvrdio da rješavanje imovinskopravnih odnosa nije predmet postupka ozakonjenja.

11. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je dodatno obrazložio da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da se rješenje o izvedenom stanju ne donosi na temelju kupoprodajnog ugovora, kao niti ugovora o pravu građenja, nego je isključivo predmet ozakonjenja izričito određen odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, jer se predmetnim Zakonom uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada.

12. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019, dalje Zakon) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave od 21. lipnja 2011. na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Odredbom članka 2. stavka 2. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Odredbom članka 20. stavka 4. Zakona propisano je da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostataka zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i si.).

Odredbom članka 32. Zakona propisano je da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

Odredbom članka 36. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisano je da, ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

Odredbom članka 66. stavaka 2. i 3. ZV-a propisano je da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi. Vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. Odredbom članka 67. stavka 1. ZV-a propisano je da vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

13. Sud prihvaća stav javnopravnih tijela kao osnovan te također smatra da se citirane odredbe članka 2. Zakona moraju tumačiti u skladu s njihovim ciljem i smislom, a cilj i smisao je da se nezakonito izgrađene zgrade učinkovito uključi u pravni sustav (članak 1. Zakona). Dakle, sud smatra da se odredbe članka 2. Zakona moraju i mogu tumačiti isključivo na način da predmet ozakonjenja može biti samo nezakonito izgrađena zgrada kao cjelina ili naknadno nezakonito rekonstruirani ili izgrađeni dio već postojeće zakonite zgrade. Dakle, predmet legalizacije ne može biti samo dio nezakonito izgrađene zgrade, a kako to zahtjeva tužitelj, jer navedeno nije smisao citiranih zakonskih odredbi članka 2. Zakona. Sud smatra da navedeno proizlazi i iz odredbe članka 33. Zakona, koja propisuje da se završena nezakonito izgrađena zgrada za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, odnosno završeni nezakonito izgrađeni dio (zakonite) zgrade, za koji je doneseno rješenje o izvedenom stanju, smatraju u smislu posebnog zakona zgradom za koju je (u cijelosti) izdana građevinska dozvola i uporabna dozvola, a sve kako bi se zgradu (u cijelosti) učinkovito uključilo u pravni sustav.

U konkretnom slučaju nije sporno da zgrada u zemljišnim knjigama nije upisana u zemljišne knjige. Također nije bilo sporno da zgrada faktično doista obuhvaća tri zasebna poslovna prostora sa različitim „vlasnicima“. Međutim, unatoč tome što poslovni prostori u stvarnosti egzistiraju kao samostalne cjeline s različitim „vlasnicima“, oni nisu ujedno i pravno razdvojeni u zasebne cjeline, budući da se radi o jednoj zgradi koja nije etažirana, odnosno na kojoj nije uspostavljeno samovlasništvo nad posebnim dijelovima zgrade. Prema tome, sud smatra da, u kontekstu podnošenja zahtjeva za ozakonjenje, vlasnici poslovnih prostora u ovom trenutku još uvijek predstavljaju suvlasnike jedne jedinstvene zgrade te je stoga u konkretnom slučaju jedino moguće podnijeti zahtjev od strane jednog ili više suvlasnika, ali samo za legalizaciju predmetne zgrade kao cjeline (u tom će slučaju biti potrebna dostava arhitektonske snimke izvedenog stanja i dokumentacije koja će biti usklađena sa stvarnim stanjem zgrade).

Tek u slučaju da zgrada bude ozakonjena, biti će moguće utvrđivati da li poslovni prostori uopće ispunjavaju uvjete za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva), ukoliko bude takva volja suvlasnika. Uz navedeno, ponovo se ističe da, prema odredbi članka 32. Zakona, samo ozakonjenje nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi i zemljištu.

14. Dakle, prema stavu suda, iz odredbe članka 2. Zakona proizlazi da nema pravne osnove za podnošenje zahtjeva za ozakonjenje samo jednog dijela zgrade (prostora od 80 m2) koja je u cijelosti nezakonita, a kako je to zahtijevao tužitelj u ovoj upravnoj stvari. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te sadržaj citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te utvrđuje da preostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Radi svega navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1.

ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 24. lipnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis