Poslovni broj: Usl – 2608/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Nikici Bojkić, odvjetnici u Splitu, Ljudevita Posavskog 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Stjepana Radića 30, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. svibnja 2025., objavom odluke na temelju članka 114. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku Klasa: UP/I-362-02/24- 02/51 Urbroj: 443-02-03-21-24-11 od 12. listopada 2024.

II. Odbija se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je:

- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/51 Urbroj: 443-02-03-21-24-2 od 30. siječnja 2024. (dalje: rješenje o uklanjanju), kojim se tužiteljici, kao investitorici, naređuje u roku od 90 dana ukloniti prohodnu terasu sa zaštitnom ogradom odnosno izvedenu ravnu armirano – betonsku ploču tlocrtnih dimenzija cca 4 x 5 m, izvedenu nad prvim katom postojeće građevine visine prizemlja i kat, na kat. čest.br. *6/1 k. o. [katastarska općina], Badnje 3, u kulturno – povijesnoj cjelini [adresa], izvršno 7. svibnja 2024. (točka 1.);

- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/51 Urbroj: 443-02-03-21-24-7 od 23. srpnja 2024., kojim je tužiteljici izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 12. kolovoza 2024. (točka 2.);

- utvrđuje se da tužiteljica nije uklonila opisane građevine niti je uskladila gradnju s odredbama Zakona o gradnji (točka 3.);

Poslovni broj: Usl – 2608/2024-6

- tužiteljica se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava 2. novčanom kaznom u iznosu od 10.610,00 eura, koju je dužna platiti u korist Državnog proračuna (točka 4. i 5.);

- upozorava se tužiteljica da će se, u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju na uklanjanje prisiljavati novom novčanom kaznom (točka 6.), a izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 7.).

2. U pravodobno ponesenoj tužbi tužiteljica uvodno predlaže izvršiti spajanje predmetnog spisa sa spisom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI- 2102/2024. Tužiteljici je naloženo uklanjanje armirano – betonske ploče tlocrtnih dimenzija cca 4 x 5 m, nad prvim katom postojeće građevine visine prizemlja, koja ne postoji. Time želi reći da se ovdje radi o nemogućoj činidbi. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem nakon smrti supruga u stanju kakvom se danas nalazi, dakle, nije ni investitorica ni naručitelj bilo kakvih radova. Prema saznanju tužiteljice, njezin pok. suprug predmetnu nekretninu dao je na korištenje CB koji je, zbog dotrajalosti objekta sagrađenog prije 1968. i prodora vode, prije 2020. poduzeo hitne i nužne popravke, kako bi se spriječilo daljnje oštećivanje i propadanje nekretnine. U tužbi opisuje izvedene radove za koje tvrdi da se ne mogu smatrati gradnjom ni rekonstrukcijom u smislu Zakona o gradnji ili Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Tužiteljica nije ni obaviještena o inspekcijskom nadzoru, koji je prethodio donošenju rješenja, niti joj je dostavljen zapisnik i omogućeno sudjelovanje u postupku. U samom rješenju nije, sukladno članku 139. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, navedena opomena o visini novčane kazne. Kako još nije doneseno rješenje o izvršenju, da nije bilo ni osnova za donošenje rješenja kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje. Sve su to razlozi zbog kojih osporeno rješenje smatra nezakonitim te ga kao takvog predlaže poništiti, a tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora.

2.1. Pored toga, predlaže donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporenog rješenja. Tužiteljica je starija teško pokretna osoba, a plaćanje novčane kazne za istu predstavlja nemoguću činidbu te bi istodobno ugrozilo njezinu egzistenciju i ne bi bila u mogućnosti priuštiti lijekove koji su joj svakodnevno potrebni.

3. U odgovoru na tužbu, pozivajući se ne obrazloženje osporenog rješenja, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 26. svibnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužiteljice predloženih dokaza (očevid uz sudjelovanje vještaka, saslušanje svjedoka CB), jer isti nisu od utjecaja za utvrđivanje za rješavanje ove upravne stvari odlučnih činjenica.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na neposrednom opažanju građevinskog inspektora koji je 11. listopada 2024. obavio inspekcijski nadzor kojom prilikom je utvrdio da tužitelj nije uklonio građevinu opisanu u izreci rješenja o uklanjanju (zapisnik Klasa: UP/I-362-02/24-02/51 Urbroj: 443-02-03-21-24-10).

9. Tužiteljica to ni ne spori, već ovdje osporeno rješenje pobija navodima koji nisu od utjecaja za ocjenu njegove zakonitosti.

Poslovni broj: Usl – 2608/2024-6

10. U upravnim sporovima u kojima je predmet spora zakonitost izvršenja rješenja o uklanjanju ne ispituje se zakonitost rješenja o uklanjanju, odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo da se u postupku izvršenja rješenja (kojim je naređeno uklanjanje) kojim je određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se u ovakvim sporovima sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja. U slučaju da tužiteljica ishodi akt kojim ozakonjuje izgradnju pisane građevine, u smislu članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojem ako je stranka izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja ili iz nekoga drugog razloga prestane obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja.

11. Zato se sud nije ni upuštao u utvrđivanje činjenice tko je i kada izvršio radove na koje se odnosi rješenja o uklanjanju te radi li se uopće o radovima za koje je potreban akt o građenju.

12. Tužiteljica nezakonitost rješenja vidi i u činjenici što je inspekcijski nadzor 11. listopada 2024. obavljen bez njezine nazočnosti, kao i da joj nije dostavljen zapisnik o obavljenom nadzoru. Prema odredbi članka 106. stavak 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23) ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Iz te odredbe proizlazi ovlast građevinskog inspektora za postupanjem bez nazočnosti stranke. Pored toga, tužiteljica ni ne spori da do inspekcijskog nadzora nije postupljeno po rješenju o uklanjanja, dakle, ne spori činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje, već iznosi razloge zbog kojih smatra da rješenje o uklanjanju nije ni trebalo biti doneseno.

13. U izloženim okolnostima, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima koje bi za posljedicu imale njegovu nezakonitost, jer je neposrednim opažanjem službene osobe utvrđeno da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o izricanju prve novčane kazne i uklonila u izreci tog rješenja opisane građevine.

14. Prema članku 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, br. 109/23) na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, izvršenik fizička osoba se za 2.b skupinu građevina prisiljava novčanim kaznom u iznosu od 10.610,00 eura.

15. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju kao i da je novčana kazna izrečena u propisanom iznosu za određeni tip građevine. Tužiteljica se ovdje bez uspjeha poziva na odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) kojim se uređuje izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije kojim se propisuje način rada građevinske inspekcije i način obavljanja inspekcijskog nadzora građevinske inspekcije u primjeni Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23), Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) i propisa donesenih na temelju toga Zakona, posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona kojima se uređuju upravna područja gradnje, kao i iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.

Poslovni broj: Usl – 2608/2024-6

16. U izloženim okolnostima, sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima koje bi za posljedicu imale njegovu nezakonitost, jer je neposrednim opažanjem službene osobe utvrđeno da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o izricanju prve novčane kazne i uklonila u izreci tog rješenja opisane građevine.

17. Tužiteljica je predložila da se ovaj spor spoji s upravnim sporom koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-2102/2024. Tom prijedlogu nije udovoljeno, jer se u upravnim sporovima odlučuje o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela (članak 12. stavak 2. točka 1.). Pored toga, uvidom u isti spis utvrđeno je da je u istom 24. veljače 2025. presudom tužbeni zahtjev odbijen.

18. U odnosu na prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, sud primjećuje da u tužbi ni tijekom spora nije dostavljen nijedan dokaz iz kojih bi proizlazilo da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužiteljici bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, što je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a postavljeno kao uvjet za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

S U T K I NJ A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis