Poslovni broj: UsI-2681/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Grada Makarska, Obala kralja Tomislava 1, OIB: 5351515212, zastupanog po opunomoćenici MŽ i drugim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lović & Lalić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 32, radi izvlaštenja, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. svibnja 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-02/22-01/309 Urbroj: 514- 04-02-01-01/08-24-02 od 28. kolovoza 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

IV. Odbija se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-02/22-01/309 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 28. kolovoza 2024. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) poništava se rješenje Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-944-07/15-01/00001 Urbroj: 2181/1-13/15-22-0015 od 19. srpnja 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) i predmet vraća na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev zainteresirane osobe radi određivanja naknade za deposediranu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 376 m[2] (dio današnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].).

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj uvodno opisuje kronologiju postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te ističe da je za pravilnu odluku u ovom postupku potrebno utvrditi kada je pokrenut postupak za isplatu naknade, o čemu ovisi pravilna primjena materijalnog prava i ocjena je li u pogledu potraživanja nastupila zastara. Tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je zahtjev za određivanje naknade pokrenut tek po zahtjevu ŽŽ **.**.2013., jer u spisu ne postoji nijedan dokaz da je pok. JŽ (njegov prednik), podnio zahtjev za određivanje naknade. Pok. JŽ nije se izjašnjavao da bi potraživao naknadu, već je isključivo iznosio primjedbe u pogledu načina na koji bi trebalo graditi cestu na deposediranom zemljištu. Štoviše, rješenjem Skupštine Općine Makarska broj: UP-I-02-794/1-73 od 5. veljače 1974. navedeno je da u slučaju izostanka određivanja i isplate naknade, bivši vlasnik može sam pokrenuti postupak pred upravnim tijelom ili sudom s ciljem naplate naknade. Prvostupanjsko tijelo je tijekom postupka od drugih javnopravnih tijela pribavilo isprave iz kojih ne proizlazi da je ikada bio vođen postupak radi određivanja naknade po zahtjevu pok. JŽ niti postoji osnova za zaključak da je spis bio dostavljen Općinskom sudu u Makarskoj radi određivanja naknade. Uvidom u arhivirani dio spisa predmeta vidljivo je da je pok. JŽ tužbom pokrenuo upravni postupak radi poništenja rješenja broj: UP-I-02- 794/1-73. Protivno stajalištu tuženika da je postupak desposediranja djelomično završen donošenjem pravomoćnog rješenja o deposedaciji, a da konačno završava sporazumom stranaka, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U- 1164/1974 od 16. listopada 1974. izražen je stav da je postupak okončan donošenjem pravomoćnog rješenja.

Paušalno pozivanje tuženika na presude Europskog suda za ljudska prava kojima je zauzet stav da propust nadležnog tijela ne može ići na štetu stranke, nije primjenjiv u konkretnom slučaju, jer iz dokaza priloženih spisu nesporno proizlazi da postupak radi određivanja naknade nije bio pokrenut po zahtjevu pok. JŽ; nema propusta nadležnog tijela što naknada nije određena u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o deposedaciji, već je riječ o propustu bivšeg vlasnika da u zakonom određenim rokovima ostvari novčanu tražbinu s osnova vlasničkih prava, što je rezultiralo zastarom prava. U prilog navedenom poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2214/12 od 2. prosinca 2015. kojom se utvrđuje da je nepravedno smatrati postupak naknade pokrenutim samom okolnošću da je upravno tijelo u obvezi pokrenuti postupak nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju predmeta nacionalizacije, već da treba utvrditi je li postupak u konkretnom slučaju i pokrenut. Tuženik na temelju pogrešnog utvrđenja da je postupak radi određivanja naknade započet, posljedično pogrešno upućuje na primjenu članka 46. Zakona o izvlaštenju, jer ta odredba razlikuje postupak eksproprijacije od postupka određivanja naknade. Predmetni postupci navode se kao zasebni i samostalni postupci koji se vode pojedinačno, što je vidljivo samim gramatičkim tumačenjem predmetne odredbe. Osim što ne postoje razlozi za zauzimanje pravnog stajališta prema kojem je potrebno primijeniti tu odredbu, osporeno rješenje nejasno je i u dijelu u kojem se iznose razlozi za primjenu članka 46. Zakona o izvlaštenju navodeći da „ovaj postupak treba shvatiti kao nastavak započetog postupka određivanja naknade“, a potom utvrđuje da je „postupak u ovoj pravnoj stvari započet 2013.“

Smatra pravilnim stajalište prvostupanjskog tijela da nema uvjeta za primjenu članka 46. Zakona o izvlaštenju, jer postupak određivanja naknade za vrijeme važenja Zakona o izvlaštenju nije pokrenut, zbog čega je zahtjev podnositelja u zastari, jer nije podnesen u roku od godine dana od dana stupanja na snagu. Isto tako, pravilno je pozivanje prvostupanjskog tijela na Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, br. 92/96,…98/19) koji se primjenjuje u slučaju da se utvrdi da je postupak za određivanje naknade započet tek zahtjevom ŽŽ od 16. prosinca 2013. Rješenje Skupštine Općine Makarska br. UP-I-02-794/1-73 od 5. veljače 1974., kojim je eksproprirana čestica bivšeg vlasnika doneseno je temeljem odredbe Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ br. 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62, Službeni list SFRJ br. 15/65, 57/65, 17/97, Narodne novine, br. 52/73, Službeni list SFRJ br. 11/74, Narodne novine, br. 27/91, 91/96), koji je jedan od taksativno navedenih u Zakonu o naknadi. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da Zakon o naknadi drukčije uređuje pitanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište te u okolnostima kada je zahtjev za određivanje naknade podnesen nakon stupanja na snagu odredbi tih Zakona (1. siječnja 1997.) naknada za oduzeto građevinsko zemljište određuje se u postupku i na način propisan Zakonom o naknadi. Budući je rok za podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o naknadi odnosno vraćanje imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima protekao, to je ovo potraživanje u zastari i prema odredbama Zakona o naknadi. Sve su to razlozi zbog kojih tužitelj osporeno rješenje smatra nezakonitim te ga kao takvog predlaže poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3.1. Pored toga, predlaže se donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, jer bi uputom tuženika tužitelju bilo nametnuto veliko financijsko opterećenje u vidu isplate naknade za oduzeto zemljište i time nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvan ŽŽ koji u odgovoru na tužbu podržava stajalište tuženika koje je zauzeto u svim slučajevima u kojima nije pravomoćno određena naknada za oduzeto zemljište.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 26. svibnja 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te priloženu tijekom spora.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome pripada li zainteresiranoj osobi pravo na naknadu za deposediranu nekretninu te s tim u vezi povezanim pitanjem koji se propis u konkretnom slučaju ima primijeniti.

11. S jedne strane tužitelj (koji stav zauzima i prvostupanjsko tijelo u poništenom rješenju) smatra da je zahtjev podnesen izvan zakonom propisanog roka i da je traženo potraživanje u zastari. S druge strane, zainteresirana osoba ( koji stav zauzima i tuženik u osporenom rješenju) brane stajalište da zainteresiranoj osobi pripada pravo na naknadu.

12. Među strankama nije sporno:

- da je rješenjem Skupštine Općine Makarska broj UP-Io-02-794/1-73 od 5. veljače 1974. temeljem članka 37. Zakona o prometu zemljišta i zgrada te članka 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta Općini Makarska neposrednom pogodbom dodijeljeno u svrhu izgradnje dijela Ulice Nike Glavine – od Ulice Prvoboraca do [adresa] u [adresa] građevinsko neizgrađeno zemljište društvenog vlasništva označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 471 m[2] , k. o. [katastarska općina] – Makar;

- nakon pravomoćnosti tog rješenja Odsjek za upravno-pravne poslove Sekreterijata provest će postupak za utvrđivanja naknade;

- postupak određivanje naknade za deposedirano zemljište nije okončan sporazumom o naknadi pred nadležnim tijelom Općine Makarska, dok je prema dopisu Općinskog suda u Makarskoj R2-248/2022-3 predmet IR-44/73 ustupljen na nadležno postupanje Splitsko – dalmatinskoj županiji, Sekreterijatu za prostorno uređenje i komunalne poslove, Referadi za imovinsko – pravne poslove 22. ožujka 1994.;

- zainteresirana osoba, kao jedan od nasljednika pok. JŽ, **.**.2013. podnijela je zahtjev za određivanje tržišne naknade za oduzeto građevinsko zemljište.

13. Različito stajalište stranaka proizlazi iz drukčijeg tumačenja među strankama nespornog činjeničnog stanja te se s tim u vezi o primjeni odredaba Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12, 74/14). Konkretno je sporno je li za ovu upravnu stvar mjerodavna odredbe članaka prema kojima:

(46.) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

(47.) Odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće će se primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22.ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade (stavak 1.), prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (stavak 2.).

14. Prema ocjeni suda, pravilno je stajalište tuženika prema kojem se o zahtjevu zainteresirane osobe treba odlučivati u primjeni članka 46. Zakona o izvlaštenju. Spomenutim rješenjem Skupštine Općine Makarska od 5. veljače 1974. utvrđena je obveza tužiteljevog prednika odnosno njegovog za to ustrojenog tijela provesti postupak za utvrđivanja naknade, dakle, radi se o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti. Nakon što je svrsi privedena deposedacija zemljišta, prema ocjeni suda, za korisnika deposedacije, dakle, tužiteljevog prednika, nastala je obveza provoditi nadzor i kontrolu tijelom cijelog postupka, uključujući i dio u kojem se vlasniku utvrđuje i isplaćuje pravo na naknadu. Radi se o mjeri kojom se, zbog javnog interesa, izravno intervenira i dira u pravo vlasništva, u kojoj je tužiteljev prednik po prirodi stvari u nadređenoj poziciji, pa je logično očekivati da se postupak izvlaštenja i izvršenja u svim njegovim segmentima (uključujući i dio kojim se utvrđuje i isplaćuje naknada) provodi automatski. Ne može se nepoduzimanje potrebnih radnji, pasivnost ili izbjegavanje odgovornosti javnopravnih tijela za poduzimanje potrebnih mjera koje omogućavaju plaćanja potraživanja tumačiti na štetu podnositelja zahtjeva odnosno njegovih pravnih sljednika. To je pitanje razmatrano i presudi Europskog suda za ljudska prava (Zahtjev br. 434422/07 od 14. ožujka 2019. Arnaboldi protiv Italije). Izvlaštenje obuhvaća postupak u kojem se određena nekretnina oduzima vlasniku i onaj u kojem se zauzvrat za to daje određena naknada. U okolnostima kada javnopravna tijela nisu poduzela nijednu radnju kojom bi ispoštovali svoju obvezu iz rješenja o deposedaciji, prebacivanje odgovornosti na podnositelja zahtjeva protivno je samoj svrsi izvlaštenja, kojim se zadire i ograničava pravo vlasništva.

15. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

16. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

17. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

18. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

19. U smislu prethodno navedenih odredba zainteresiranoj osobi se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

20. Sud je odbio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, jer se ovdje ne radi o situaciji na koju se odnosi odredba članka 42. stavak 2. ZUS-a prema kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Osporenim rješenjem tužitelju nije naložena nikakva obveza, postupanje ili izvršenje dužne činidbe, već je istim predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje u kojem se tek treba utvrditi tužiteljeva obveza plaćanja naknade za deposedirano zemljište.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

- u spis