Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-169/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po dipl.iur. FN, protiv 1. tuženika HOK Osiguranje d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, zastupanog po punomoćniku Ivi Pezić, odvjetnici iz Zagreba, 2. tuženika KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po VN iz [adresa], i 3. tuženika AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 21. svibnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženiku HOK Osiguranje d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, 2. tuženiku KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženiku AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 8.690,45 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na stazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. N a l a ž e s e tužitelju da 1. tuženiku HOK Osiguranju d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 250,00 € (dvjestopedeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 24. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

r i j e š i o  j e

Tužba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, smatra se povučenom za iznos od 3.724,49 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na stazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. rujna 2024. navodi da je EN smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. studenog 2016. Po tom osnovu priznao je pravo na obiteljsku mirovinu BN, djetetu umrlog EN rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku br. 312408 od 5. listopada 2017. počevši od 1. veljače 2017.

1.1. Navodi da su prometnu nesreću prouzročili KN tako što je 10. studenog 2016. na dijelu državne ceste br. 53 između Magadenovca i Miholjačkog Poreča upravljao osobnim automobilom Audi A6, reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osigurano kod 1. tuženika broj police osiguranja 3010666921, u pijanom stanju s najmanje 1,84 g/kg alkohola u krvi brzinom oko 119 km/h, koja brzina nije bila prilagođena uvjetima vožnje po režimu kratkih svjetala kao i HN koji se kretao ispred njega u istom kolničkom traku neregistriranim traktorom marke Torpedo brzinom oko 27 km/h, s dva priključna vozila ručne izrade bez ugrađenih električnih instalacija priključene jedno za drugom. KN, uslijed alkoholom umanjenih vozačkih sposobnosti i neprilagođene brzine, nije pravovremeno uočio da se ispred njegovog automobila u istom smjeru kreće navedeni traktor s priključenim neosvijetljenim prikolicama te je svojim automobilom udario u zadnji dio zadnje poluprikolice, kojom prilikom je od jačine udarca EN koji se nalazio u osobnom automobilu Audi A6 na mjestu suvozača zadobio teške tjelesne ozljede koje su prouzročile trenutačnu smrt. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku br. K-18/2019 od **.**.2019. KN i AN oglašeni su krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa.

1.2. Po ovom pravnom osnovu od 1. tuženika je već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev/tužba bila je 17. ožujka 2020. koji postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Osijeku br. Pn-62/2020 u kojem se potražuje naknada štete isplaćene obiteljske mirovine BN za razdoblje od 1. veljače 2017. do 28. veljače 2020.

1.3. Ovom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine BN za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2024. u iznosu od 12.414,95 €. Ističe kako su tuženici solidarno odgovorni temeljem odredbe čl. 161 i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZMO) za nastalu štetu u iznosu od 12.414,95 €.

1.4. Poziva se na odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 3294/2022 od 23.10.2023., Općinskog suda u Sisku br. Pn-66/2020, Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1176/2020, Vrhovnog suda RH br. Revd-3501/2022, Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-165/2022, Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-1102/022 te Vrhovnog suda RH br. Revd-3454/2021 koji su zauzeli stajalište da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialix i lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. 1. tuženik HOK Osiguranje d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu od 09. listopada 2024. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe prigovor zastare.

2.1. Osporava odgovornost budući su osiguranik tuženika kao i vozač neosiguranog vozila oglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela izazivanje prometne nesreće. Iz obrazloženja proizlazi kako su oba sudionika tzv. supočinitelji. Također se navodi kako je 2. optuženi AN bitno pridonio i prouzrokovao prometnu nesreću u cestovnom prometu. Stoga smatra kako postoji odgovornost vozača neosiguranog vozila u omjeru od 50 %. Ističe kako iz dostavljene dokumentacije (presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pn- 229/17 i presude Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-318/2019) proizlazi da je utvrđeni doprinos pokojnog EN u omjeru od 30 % i to 20 % zbog pristanka na vožnju s vozačem koji je bio u alkoholiziranom stanju i 10 % zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa te ističe i prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja u omjeru od 30 %.

2.2. Osporava pravo tužitelja na isplatu iznosa od 12.414,95 € odnosno osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer uz tužbu nije dostavljeno rješenje o priznanju prava na mirovinu temeljem kojeg tužitelj vrši isplate. Njegova obveza na naknadu štete nastala tužitelju u vidu isplate mirovine regulirana je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje ZOOP) prema kojemu društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

2.3. Slijedom navedenog ističe kako tužitelj nema pravo potraživati cjelokupne mjesečne iznose koje je isplatio, a na tužitelju je teret dokaza odlučnih činjenica, a osobito činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. 2. tuženik KN u odgovoru na tužbu od 16. listopada 2024. protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da bez obzira na događaj koji je rezultirao smrtnom posljedicom nije u korelaciji s ostvarenjem prava na mirovinu za osobu za koju su takvo pravo dodijelili (dijete preminulog), da bi to pravo dijete svakako ostvarilo po drugim osnovama i ispunjavajući i druge kriterije te da činjenica poginulog nije odlučujući uvjet da se samo temeljem njega stječe takvo pravo. Smatra da nije odgovoran za štetu jer njihova isplata nije u svezi s događajem koji je uzrok za isplatu mirovine. Ističe prigovor zastare kao i da nije pasivno legitimirana stranka u ovom predmetu. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. 3. tuženik AN u odgovoru na tužbu od 17. listopada 2024. napominje da se na suđenju nije spomenulo, a smatra bitnim, da se pri nesreći aktivirao zračni jastuk vozaču KN dok se nije aktivirao suvozaču poginulom EN pa smatra da je sigurnosni sustav u automobilu bio neispravan. Mišljenja je da s obzirom na okolnosti nesreće (alkohol, brzina, pojas) ne bi trebao platiti zahtijevani iznos. Ističe da i nije u mogućnosti platiti traženi iznos s obzirom na primanja i rate kredita koja je dužan plaćati.

5. Tužitelj se u podnesku od 16. svibnja 2025. očitovao na navode iz odgovora na tužbu 1. tuženika. Prihvaća utvrđeni omjer doprinosa svog osiguranika EN nastanku štetnog događaja u visini od 30 % dok je odgovornost tuženika 70 % pa povlači tužbeni zahtjev za iznos od 3.724,49 € dok s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.690,45 € ostaje u cijelosti (list spisa 136-137).

5.1. Protivi se prigovoru zastare potraživanja budući se primjenjuje produženi zastarni rok sukladno odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima kada je naknada štete prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon predviđen je dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

5.2. Ističe da odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne sadrži formulu temeljem koje bi se mogao izračunati razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine, a koji se ni u kom slučaju ne može računati kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prvenstveno je rješenjem priznao pravo na obiteljsku mirovinu BN, djetetu umrlog EN, a ne invalidsku mirovinu EN.

5.2. Smatra da njegovo pravo na naknadu štete kao i visina naknade štete proizlazi iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju te predlaže da sud usvoji njegov smanjeni tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženicima da mu solidarno isplate iznos od 8.690,45 €.

6. 1. tuženik je u podnesku od 17. svibnja 2025. ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i prigovora.

7. Na ročištu održanom 21. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na odgovore na tužbu 2. i 3. tuženika naveo je da oboje neosnovano osporavaju svoju odgovornost jer su obojica pravomoćnim presudama proglašeni krivim za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom. Smatra da bi sud u ovoj pravnoj stvari trebao primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje uvjete pod kojima može potraživati naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

9. Među strankama nije prijeporno i to:

- da je EN smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. studenog 2016. te je po tom osnovu priznato pravo na obiteljsku mirovinu BN, djetetu umrlog EN rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku br. 312408 od 5. listopada 2017. počevši od 1. veljače 2017.;

- da su prometnu nesreću prouzročili KN tako što je 10. studenog 2016. na dijelu državne ceste br. 53 između Magadenovca i Miholjačkog Poreča upravljao osobnim automobilom Audi 26, reg. oznake [registarska oznaka], obvezno osigurano kod 1. tuženika broj police osiguranja 3010666921, u pijanom stanju s najmanje 1,84 g/kg alkohola u krvi brzinom oko 119 km/h, koja brzina nije bila prilagođena uvjetima vožnje po režimu kratkih svjetala kao i HN koji se kretao ispred njega u istom kolničkom traku neregistriranim traktorom marke Torpedo brzinom oko 27 km/h, s dva priključna vozila ručne izrade bez ugrađenih električnih instalacija priključene jedno za drugom. KN, uslijed alkoholom umanjenih vozačkih sposobnosti i neprilagođene brzine, nije pravovremeno uočio da se ispred njegovog automobila u istom smjeru kreće navedeni traktor s priključenim neosvijetljenim prikolicama te je svojim automobilom udario u zadnji dio zadnje poluprikolice, kojom prilikom je od jačine udarca EN koji se nalazio u osobnom automobilu Audi 26 na mjestu suvozača zadobio teške tjelesne ozljede koje su prouzročile trenutačnu smrt. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku br. K-18/2019 od **.**.2019. KN i AN oglašeni su krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa;

- da je tužitelj po ovom pravnom osnovu od 1. tuženika potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev/tužba bila je 17. ožujka 2020. koji postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. Pn-62/2020 u kojem se potražuje naknada štete isplaćene obiteljske mirovine BN za razdoblje od 1. veljače 2017. do 28. veljače 2020.;

- da je utvrđeni omjer doprinosa pok. EN nastanku štetnog događaja u visini od 30 % dok je odgovornost tuženika 70 % te je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 3.724,49 €.

10. Među strankama je prijeporan osnov postavljenog tužbenog zahtjeva jer 1. tuženik u odgovoru na tužbu smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. ZOOP-a te je istaknuo i prigovor zastare. Isto tako i 2. tuženik u odgovoru na tužbu prijepori osnov postavljenog tužbenog zahtjeva ističući prigovor zastare kao i prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a, i to stavkom 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji. Stavkom 3. istog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovog članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji određuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Odredbom članka 161. stavak 1. ZMO-a (NN 157/13) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Člankom 164. stavka 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161., ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), sukladno stavku 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, mjerodavne su odredbe ovog zakona.

13. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/2018), članak 161. stavak 2. mijenja se i glasi: "(2) Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete na ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu; 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; 4. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".

14. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe ZMO-a budući je o sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine odnosno u vrijeme nastanka štete za tužitelja, tj. vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Sukladno članku 27. stavak 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-527/2024, Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1020/2024, Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1611/2024).

15. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. Odredbom čl. 220.st.1. ZPP-a propisano je dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

18. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP-a.

19. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a odlučio kao pod st. I. izreke presude.

20. Sud nije razmatrao prigovore 2. tuženika glede zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije jer je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u zahtijevanom iznosu od 8.690,45 €.

21. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. u svezi čl. 155. st.1. i čl. 158. st.1. ZPP-a.

22. 1. tuženik zahtijeva troškove postupka u iznosu od 250,00 € dok 2. i 3. tuženici troškove nisu zahtijevali.

23. 1. tuženiku priznati su troškovi postupka u iznosu od 250,00 €, a koji se sastoji od iznosa od 200,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarife te iznosa od 50,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 200,00 €.

24. Kako je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.724,49 €, sud je sukladno čl. 193.st.2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

25. Slijedom svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

U Valpovu 24. lipnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. 1. i 2. tuženika

3. 3. tuženiku