REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 Povrv-309/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ĆISTOĆA, OIB: 85584865987, Zagreb, Radnička cesta 82, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, protiv tužene RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, dana 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 4820/2024 UPP/OS-Ovrv-153/2024 od 16.04.2024.g. donesenog od strane javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje te se nalaže RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 47,76 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,78 EUR obračunatom do 14.01.2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000006114695- 3801-24, u roku od osam dana, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000006114695- 3801-24, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ĆISTOĆA, OIB: 85584865987, Zagreb, Radnička cesta 82, parnični trošak u iznosu od 38,27 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. od 24. lipnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tužene kao ovršenice radi novčane tražbine.

Javni bilježnik Tomislav Knez iz Svete Nedelje donio je rješenje o ovrsi dana 16. travnja 2024. godine.

Ovršenica sada tužena uložila je prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi.

U prigovoru navodi da ništa ne duguje ovrhovoditelju te ističe da ne živi na predmetnoj adresi a što je ovrhovoditelju poznato, te ne koristi usluge ovrhovoditelja.

Nadalje ovršenica osporava dosuđeni trošak ovršnog postupka, kamatu, te ističe i prigovor zastare.

Tužiteljska strana očitovala se na prigovor tužiteljice podneskom od 6. srpnja 2024. godine.

U podnesku navodi da tuženik u svojem Prigovoru ističe da na adresi nekretnine za koju je utužena naknada za odvoz otpada ne živi, te da ne koristi usluge tužitelja pa mu nije ništa niti dužan.

U odnosu na prigovor tuženika da ne živi na predmetnoj adresi, tužitelj ističe da isto ne znači da istu ne koristi, a ukoliko istu i ne koristi dužan je postupiti po Odluci te o istom obavijestiti tužitelja, o čemu nije dostavio nikakav dokaz.

Naime, tužitelj ističe da je tuženik u slučaju prestanka korištenja predmetne nekretnine ili eventualnog otuđenja iste, o istoj okolnosti trebao obavijestiti tužitelja, sve sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a kojom je isto propisano.

Naime, istim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Također, istim Uvjetima je propisano da o svakoj promjeni podataka iz Izjave, korisnik usluge dužan je obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena.

Konačno, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu.

Prema navedenim odredbama, korisnik usluge nije dužan plaćati niti minimalnu javnu uslugu u slučaju da trajno ne koristi nekretninu, a nekretnina se trajno ne koristi ako se utvrdi da u razdoblju od 12 mjeseci nema potrošnje električne energije i vode (na temelju očitanja mjernih uređaja), ili nekretnina nije pogodna za stanovanje ili je u pitanju novosagrađena nekretnina koja nije useljiva. I u tom slučaju je korisnik usluge dužan u nastupu navedenih okolnosti obavijestiti tužitelja, kao davatelja usluge, kako bi se utvrdilo da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi i kako bi u tom smislu prestala dostava računa. U čl. 16. Odluke iz 2022.g. vidljivo je da se navedene okolnosti utvrđuju na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, što tuženik također nije dostavio niti dokazao.

Dakle, u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je obavijestio tužitelja da nekretninu više ne koristi, da je nakon obavijesti tužitelja utvrđeno stanje mjernih uređaja za vodu i električnu energiju niti da su ispunjeni drugi uvjeti propisano Odlukama za utvrđenje trajnog nekorištenja nekretnina koje bi za posljedicu imalo prestanak dostave računa. Kako dakle navedene okolnosti nisu utvrđene, tužitelj je imao svako pravo nastaviti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine.

S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu.

Nadalje, a u odnosu na prigovor zastare tuženika, tužitelj ističe da je isti djelomično osnovan, te povlači dio potraživanja koji se odnosi na račune za period 0606/2022-0101/2023 sa zadnjim danom dospijeća 15.02.2023.g., te ustraje kod tužbenog zahtjeva za period 02/2023-09/2023 u ukupnom iznosu od 47,76 EUR.

Također, obzirom je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio kamatu od dospijeća do isplate, s tim da je kamatu do 14.01.2024.g. obračunao u apsolutnom iznosu od 5,37 EUR, dok je od 15.01.2024.g. do isplate istu zatražio na navedeni način (opisno), a imajući u vidu djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno navedenom.

Sud je u ovom predmetu održao ročište 20. rujna 2024. godine.

Na ročište je za tuženu pristupio punomoćnik odvjetnik Dražen Letica.

Punomoćnik tužene je na navedenom ročištu iskazao da tužena nije vlasnica predmetne nekretnine i ista nije nikad bila u posjedu predmetne nekretnine a što proizlazi iz zk. stanja te tužitelj ne pruža nikakovu uslugu čistoće tuženoj bilo gdje.

Tužiteljska strana molila je rok radi očitovanja na navode punomoćnika tužene.

Tužiteljska strana očitovala se na navode s pripremnom ročišta podneskom od 23. rujna 2024.godine.

U podnesku tužitelj navodi da je tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdila da ne živi na predmetnoj adresi, a na ročištu 20.09.2024.g. je istaknula novu činjenicu: da nije vlasnica predmetne nekretnine i da nije nikada bila u posjedu nekretnine. Obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, ističe se da tužena ne može na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice ni predlagati nove dokaze, osim ako ih nije mogla iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

Nadalje, tužitelj navodi da je iz stanja spisa je vidljivo da je tužena mogla činjenicu da nije vlasnica predmetne nekretnine istaknuti već u prigovoru koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu pa se predlaže sudu da navod tužene s ročišta 20.09.2024.g. ne uzme u obzir.

Podredno i opreza radi, tužitelj ponavlja svoje očitovanje na prigovor tužene iz podneska od 05.07.2024.g. da ista ne živi na predmetnoj adresi te se očituje na novu tvrdnju tužene da ista nije vlasnica predmetne nekretnine.

U odnosu na prigovor tuženika da ne živi na predmetnoj adresi tužitelj ističe da isto ne znači da istu ne koristi, a ukoliko istu i ne koristi dužan je postupiti po Odluci te o istom obavijestiti tužitelja, o čemu nije dostavio nikakav dokaz.

Naime, tužitelj ističe da je tuženik u slučaju prestanka korištenja predmetne nekretnine ili eventualnog otuđenja iste, o istoj okolnosti trebao obavijestiti tužitelja, sve sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a kojom je isto propisano.

Naime, istim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Također, istim Uvjetima je propisano da o svakoj promjeni podataka iz Izjave, korisnik usluge dužan je obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena.

Konačno, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu.

Prema navedenim odredbama, korisnik usluge nije dužan plaćati niti minimalnu javnu uslugu u slučaju da trajno ne koristi nekretninu, a nekretnina se trajno ne koristi ako se utvrdi da u razdoblju od 12 mjeseci nema potrošnje električne energije i vode (na temelju očitanja mjernih uređaja), ili nekretnina nije pogodna za stanovanje ili je u pitanju novosagrađena nekretnina koja nije useljiva.

I u tom slučaju je korisnik usluge dužan u nastupu navedenih okolnosti obavijestiti tužitelja, kao davatelja usluge, kako bi se utvrdilo da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi i kako bi u tom smislu prestala dostava računa. U čl. 16. Odluke iz 2022.g. vidljivo je da se navedene okolnosti utvrđuju na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, što tuženik također nije dostavio niti dokazao.

Dakle, u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je obavijestio tužitelja da nekretninu više ne koristi, da je nakon obavijesti tužitelja utvrđeno stanje mjernih uređaja za vodu i električnu energiju niti da su ispunjeni drugi uvjeti propisano Odlukama za utvrđenje trajnog nekorištenja nekretnina koje bi za posljedicu imalo prestanak dostave računa. Kako dakle navedene okolnosti nisu utvrđene, tužitelj je imao svako pravo nastaviti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine.

S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu.

U odnosu na tvrdnju tužene da nije vlasnica nekretnine tužitelj prvenstveno predlaže da sud takav prigovor ne uzme u obzir jer predstavlja novu činjenicu koju je tužena, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, bila dužna istaknuti u prigovoru, a ne na pripremnom ročištu.

Tužitelj je već u podnesku od 05.07.2024.g. dostavio povijesni izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je tužena uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine, dok je druga osoba ishodila tek predbilježbu prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji, a takvo zemljišnoknjižno stanje je i danas te se dostavlja povijesni izvadak iz zemljišne knjige.

Dakle, sve dok je tužena uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine i dok ne postupi sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, odnosno dok ne obavijesti tužitelja o svakoj promjeni, to dana tužitelj ima pravo potraživati utuženi iznos.

Slijedom navedenog, predlaže se nastaviti s parničnim postupkom.

Tužena je u prigovoru iskazala da ne živi na predmetnoj adresi.

Na ročištu 20. rujna 2024. punomoćnik tužene iskazuje da ista nije vlasnica predmetne nekretnine.

Ovaj sud izvršio je uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te utvrdio da je u Vlastovnici pod rednim brojem 13.2. navedeno da je uknjiženo pravo vlasništva Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 1.8.2020. na ime IV, dakle, u zemljišnim knjigama a koje su jedine relevantne za vlasništvo upisana je kao vlasnica IV a sada RV.

Dakle, iz naprijed navedenog utvrđeno je da je tužena uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine.

Nadalje, u prigovoru tužena ističe da ne živi na predmetnoj adresi, međutim, uz prigovor nije dostavila niti jedan dokaz da je o navedenom izvijestila tužitelja s obzirom da je ista dužna ako ne koristi nekretnine o istom obavijestiti tužitelja.

Sud je pozvao tuženu na ročište 4. lipnja 2025., međutim ista nije pristupila navedenom ročištu, dakle, ista se držala pasivno i sud istoj nije mogao postavljati pitanja vezana uz prigovor.

Dakle, tijekom postupka tužena nije dokazala da više nije vlasnica predmetne nekretnine i sudu nije dostavila niti jedan dokaz da je tužitelja obavijestila da istu nekretninu ne koristi.

U slučaju prestanka korištenja predmetne nekretnine ili eventualnog otuđenja iste o istoj okolnosti treba obavijestiti tužitelja a sukladno Općim uvjetima Ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. (dalje: Odluka) koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a kojom je isto propisano.

Nadalje, svaki korisnik usluge a sukladno čl. Odluke dužan je plaćati cijenu obveze minimalne javne usluge definirane u čl. 1 Odluke te u čl. 23 Odluke iz 2018. godine, te čl. 1 i čl. 16 Odluke iz 2022.godine.

Kako tužena nije došla na ročište 4. lipnja 2025. iako je uredno pozvana sud joj nije mogao postavljati pitanja kako bi se utvrdili svi navodi koje je navela u prigovoru, odnosno tužena se u postupku držala pasivno. Nije došla na ročište, a uz prigovor nije dostavila niti dokaze za tvrdnje iz prigovora.

Nadalje, tužiteljska strana je dostavila u spis račune koje je ispostavila tuženoj (str. 91-123).

Međutim, uz prigovor tužena nije dostavila niti jedan dokaz da je osporila račune koje je tužitelj dostavio, odnosno da je uložila prigovor na bilo koji račun.

Tužena ovršenica u svom prigovoru istakla je prigovor zastare.

Sukladno navedenom prigovoru tužitelj je snizio svoje potraživanje sa 95,92 Eura na iznos od 47,76 Eura podneskom od 6. srpnja 2024.

Tužiteljska strana u podnesku od 6. srpnja 2024. navodi da je prigovor tužene djelomično osnovan te je tužitelj povukao dio potraživanja koji se odnosi na račune za razdoblje 0606/2022, 0101/23 sa zadnjim danom dospijeća 15.2.2033. godine. Uobzirujući sve naprijed navedeno sud je udovoljio sniženom tužbenom zahtjevu tužitelja za iznos od 47,76 Eura koji nije u zastari sa kamatama od 15.1.2024. sukladno čl. 29 ZOO-a.

Sud je tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eura kako je to odredio Javni bilježnik Tomislav Knez iz Svete Nedelje.

Temeljem čl. 154 st 1 sud je odlučio o troškovima parničnog postupka pritom imajući u vidu Tbr. 7 toč. 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika gdje se navodi da u parničnom postupku u kojem je VPS manja od 100,00 Eura odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Kako je 1 bod = 2,00 Eura to odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 100,00 Eura što uvećano za 25% koji iznosi 25,00 Eura predstavlja iznos od 125,00 Eura. Na navedeni iznos sud je tužitelju dosudio i pristojbu na presudu u visini od 13,27 Eura. Dakle ukupan trošak tužitelja iznosi 38,27 Eura..

U Samoboru, 24. lipnja 2025.

SUDAC:

Gordana Mirosavljević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. OD Mađarić & Lui

2. tužena