Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-397/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojne NV, rođene N, rođene **.**.1948., a umrle **.**.2022., odlučujući o žalbi nasljednika ŽV izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-265/2025-35 od 27. veljače 2025., 24. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika ŽV i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-265/2025-35 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Prekida se ostavinski postupak iza pok. NV, kći Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1948. a preminule **.**.2022., s posljednjim prebivalištem u [adresa].

II/ ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upućuje se u roku 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja da imovina obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim 9. ožujka 2009. između IV PV (supruga ostaviteljice) kao primatelja uzdržavanja i ostaviteljice kao davatelja uzdržavanja ne ulazi u ostavinu jer je isti pomagao ostaviteljici kod izvršenja tog ugovora te potom i preuzeo u potpunosti uzdržavanje propisano tim ugovorom.

III/ Prekid ostavinskog postupka trajati će do okončanja parničnog postupka na pokretanje kojeg je stranka upućena ovim rješenjem.

IV/ ŽV je dužan o pokretanju parničnog postupka obavijestiti sud dostavom primjerka tužbe u roku od 15 dana od pokretanja parničnog postupka.

V/ Ukoliko stranka u roku navedenom u točki II izreke ne pokrene parnični postupak, ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti na temelju podataka u spisu, bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućena na pokretanje parničnog postupka.“ 2. Protiv ovog rješenja žali se nasljednik ŽV zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U žalbi osporava stav suda prvog stupnja o potrebi prekida postupka i upućivanju na parnicu, smatrajući da prvostupanjski sud treba cijeniti sklopljene ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju te donijeti odluku sukladno Zakonu o nasljeđivanju. Predlaže da sud drugoga stupanja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

2. Žalba nije osnovana.

3. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti žalitelj u žalbi konkretizira o kojim bi se to bitnim povredama parničnog postupka radilo.

4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i stanja spisa proizlazi da je vođenje ostavinskog postupka iza pokojne ostaviteljice povjereno javnom bilježniku Milki Čergar iz [adresa], da su tijekom ostavinskog postupka utvrđeni nasljednici ostaviteljice i to sin ŽV i djeca ranije preminulog sina LV unuci ostaviteljice ĐV, BV i ŠV, da je ostaviteljica kao davateljica uzdržavanja sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa primateljem uzdržavanja suprugom PV, koji je umro nakon ostaviteljice, da je sin ostaviteljice ŽV tijekom ostavinskog postupka osporio sastav ostavinske imovine i to one obuhvaćene Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim 9. ožujka 2009., smatrajući da ta imovina ne može biti ostavinska imovina ostaviteljice, da su se nasljednici ĐV, BV i ŠV tome usprotivili smatrajući da u ostavinsku imovinu ostaviteljice spada i sva ona imovina koja je obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

5. Sud prvoga supnja zaključuje da su među nasljednicima sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavinske imovine, te nasljednika ŽV, čije pravo smatra manje vjerojatnim, upućuje na pokretanje parnice radi utvrđenja da imovina obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 9. ožujka 2009. između PV supruga ostaviteljice, kao primatelja uzdržavanja i ostaviteljice, kao davateljice uzdržavanja ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice jer je isti pomagao ostaviteljici kod izvršenja tog ugovora te potom preuzeo u potpunosti uzdržavanje propisano tim ugovorom.

6. Obrazlažući razloge zbog kojih je žalitelja uputio u parnicu prvostupanjski sud navodi da tijekom ostavinskog postupka nije dokazao svoje tvrdnje da bi majci pomagao kod izvršavanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti su mu to ostali nasljednici priznali, a okolnost da je s ocem PV sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja novi obveznopravni odnos različit od onog koji proizlazi iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su sklopili NV i PV. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da žalitelj mora dokazati da je umjesto svoje majke izvršavao obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, posljedično čemu imovina obuhvaćena tim ugovorom ne bi činila ostavinsku imovinu ostaviteljice, iako je ostaviteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnina koje je stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

7. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud smatra da su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavinske imovine, pa primjenom odredba čl. 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) i čl. 225. st. 1. ZN zakonskog nasljednika ŽV upućuje na parnicu.

8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do spora između nasljednika o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, u smislu čl. 224. st. 1. ZN, pa je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je nasljednika ŽV uputio na parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza ostaviteljice ne ulazi imovina obuhvaćena Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim 9. ožujka 2009. između ŽV PV kao primatelja uzdržavanja i ostaviteljice kao davateljice uzdržavanja.

9. Naime, iz spisa proizlazi da je pok. NV s pokojnim suprugom PV 2009. godine sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a da je nakon njezine smrti ŽV s ocem sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 27. siječnja 2023., koji je ovjeren pred sudom. U navedenom ugovoru, u dijelu izjava primatelja uzdržavanja (oca), navodi se da je sin preuzeo svakodnevnu skrb nakon smrti majke i da mu je pomagao, no ugovor ne sadrži izjavu ŽV kojom bi izričito ili prešutno pristao na preuzimanje obveza iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2009. godine.

10. Čl. 588. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) uređuje utjecaj smrti davatelja uzdržavanja prije smrti primatelja uzdržavanja na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Tom odredbom je propisano umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako oni na to pristanu.

11. Iz navedenog proizlazi da pravno relevantan pristanak u smislu čl. 588. st. 1. ZOO mora sadržavati jasno izraženu volju nasljednika da preuzme obveze davatelja uzdržavanja iz postojećeg ugovora. Iako u ovom slučaju nije potrebno da takav pristanak bude dan u posebnom obliku (jer se primjenjuje ZOO prije izmjena iz 2023.), i dalje je nužno da iz sadržaja isprava i okolnosti proizlazi takva volja. U predmetnom slučaju takve izjave nema, a sam sadržaj ugovora iz 2023. ne omogućuje da se u ovom ostavinskom postupku s dovoljnom sigurnošću utvrdi da je nasljednik ŽV preuzeo prava i obveze iz ranijeg ugovora sklopljenog 2009. godine, već to žalitelj može dokazivati u parničnom postupku.

12. Slijedom navedenog, u situaciji kada drugi nasljednici (unuci ostaviteljice) osporavaju pravo ŽV na isključenje određene imovine iz ostavine, a iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog u spis proizlazi da je sporna imovina upisana na ime ostaviteljice kao vlasnice temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što dodatno potvrđuje da je u trenutku smrti imovina bila u njezinu vlasništvu i kao takva ulazi u sastav ostavinske imovine, teret dokaza da postoje razlozi za isključenje te imovine snosi žalitelj, koji će to pravo moći ostvarivati u parničnom postupku.

13. U odnosu na tvrdnje žalitelja o skrbi i uzdržavanju roditelja, te imajući u vidu da se u spisu nalazi Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane suca općinskog suda u kojem primatelj uzdržavanja potvrđuje te navode, valja odgovoriti da u ostavinskom postupku, koji je izvanparnični i nesporni postupak, sud nije ovlašten provoditi dokaze i odlučivati o pravnim posljedicama takvih tvrdnji, osobito kada su iste osporene od strane drugih nasljednika. Pravo žalitelja time nije isključeno, već ostaje da se, uz kontradiktorno iznošenje okolnosti i izvođenje dokaza, ocijeni u parničnom postupku.

14. Ni žalbeni navod o tome da je sklapanjem novog ugovora žalitelj pristao preuzeti uzdržavanje oca ne sadrži izričitu ili prešutnu izjavu o preuzimanju prava i obveza iz ranijeg ugovora, već upućuje na uspostavu novog ugovornog odnosa.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović