REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj I-1195/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa RĐ, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/324, URBROJ: 512-2501-24-2 od 10. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/324, URBROJ: 512-2501-24-2 od 10. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/1222, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 02. kolovoza 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sudjelovao u naoružanom odredu NZ (Narodne zaštite) pri MZ (Mjesnoj zajednici) [adresa] od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Ističe da je uz žalbu dostavio popis pripadnika naoružanih odreda NZ, gdje se nalazi i njegovo ime, te da je u postupku priložio i uvjerenje za držanje i nošenje oružja broj 3291, izdano 3. srpnja 1991. (iako je datum izdavanja nečitak), gdje je omaškom upisan njegov nadimak (CĐ) dok su preostali osobni podaci ispravno upisani. Smatra da je kao pripadnik Narodne zaštite Dragovci bio angažiran i na prvoj crti bojišnice u trajanju od oko 3 dana (21. rujna 1991. do 24. rujna 1991.) kada je sa ostalim pripadnicima odreda Narodne zaštite MZ Dragovci od strane agresora bio bombardiran iz zraka u Novoj Gradiški, u ulici A. M. Relkovića ispred Doma kulture. Nakon navedenog događaja vratio se u MZ Dragovci te se nalazio u pripravnosti s punom ratnom opremom i obnašao povjerene zadaće, ali je zbog iznenadnog bombardiranja doživio ratnu traumu te se obratio za pomoć liječniku specijalisti od kojega je dobio nalaz i mišljenje, koji prilaže tužbi. Smatra da je tuženik u postupku propustio primijeniti odredbu članka 7. Zakona o općem upravnom postupku (načelo pomoći neukoj stranci), te smatra da mu nije bio omogućen "pristup propisanim obrascima na internetskoj stranici javnopravnog tijela" kao i pružanje obavijesti, savjeta i stručne pomoći. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, jer se tužitelj ne nalazi na službenom popisu pripadnika naoružanih odreda NZ. Smatra i da se aktivnosti tužitelja u predmetnom razdoblju kao eventualnog pripadnika Narodne zaštite ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Nadalje, tuženik se poziva na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iznesen u presudi poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., da se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika NZ. Tuženik ističe da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivati da je bio pripadnik NZ niti svjedoci saslušani u postupku raspolažu takvim dokazima.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, te je tužitelj 5. ožujka 2025. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode.

3.2. Kao očitovanje na prethodno citirani podnesak tužitelja, tuženik je 28. ožujka 2025. dostavio podnesak u kojemu je ponovio navode odgovora na tužbu.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 10. lipnja 2025. održao raspravu u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Rasprava je održana u odsutnosti tuženika, primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a.

4.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda tužbe, te je, na upit sutkinje naveo da je podatke zapisane u ovjeri (uvjerenju za držanje i nošenje oružja – list 32 spisa), kemijskom naknadno sam upisao, obzirom da iz izvornika koji je izblijedio nije moguće vidjeti stvarne podatke. Nadalje ističe da je u dokumentu upisan kao CĐ rođen **.**.1967. iako je CĐ njegov nadimak. Smatra da je predmetno uvjerenje izdavao MUP, PP Nova Gradiška, nekoliko dana prije zaduživanja oružja radi vršenja aktivnosti navedenih u izjavi tužitelja. Tužitelj je spisu priložio izvornik uvjerenja za držanje i nošenje oružja i naveo da je za vrijeme predmetnog sudjelovanja bio zaposlen u PIK Nova Gradiška, Radna jedinica Nova Kapela. U odnosu na dva dana za koje je naveo da je bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske naveo je da isti također nisu uvedeni u službenu evidenciju iz njemu nepoznatih razloga. U odnosu na popis (list 9 spisa) navodi da se nalazi na radnom broju 37 i da je isti popis pribavio u Mjesnoj zajednici pri čemu je autor popisa nepoznat, te je nepoznat i datum sastavljanja i točan sadržaj istog. U odnosu na narav sudjelovanja u Domovinskom ratu, u smislu odredbe članka čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. – dalje: Zakon) naveo je da se u trenutku raketiranja centra Nove Gradiške od strane neprijateljskih aviona nalazio udaljen oko 300 m od padanja projektila, odnosno nakon što su tužitelj i još oko 60-tak ljudi napustili kamion i počeli tražiti sklonište, dio pripadnika Narodne zaštite poginuo je uslijed predmetnog raketiranja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. podnio Područnom odsjeku za poslove obrane Slavonski Brod, 16. lipnja 2023., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici Dragovci.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju te je utvrđeno (uvidom u bazu „IS-PU") da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje, te je (nesporno) odslužio vojni rok i imao je obvezu služenja u pričuvnom sastavu (dopis Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod od 24. svibnja 2024.).

8. Nadalje, tužitelj u priloženoj izjavi uz zahtjev, kao i svjedoci HĐ i ŠĐ (pripadnici Narodne zaštite u MZ [adresa]) u svojim priloženim pisanim izjavama od 16. lipnja 2023. sadržajno istovjetno navode da naoružani odredi Narodne zaštite pri MZ Dragovci nisu sudjelovali u oružanom otporu agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom.

9. Uvidom u službene evidencije prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da je svjedok ŠĐ evidentiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite pri MZ Dragovci od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., a svjedok HĐ evidentiran je kao pripadnik navedenog odreda (prema službenoj evidenciji) također od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Dakle, u postupku je izvršen uvid u popise pripadnika odreda Narodne zaštite te je utvrđeno da tužitelj nije na službenom popisu evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite pri MZ Dragovci, koju činjenicu je moguće osporavati.

11.1. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik, KLASA: 560-01/23-01/390, URBROJ: 512M2-80-24-8 od 24. svibnja 2024., sastavljenim pred Područnim odsjekom za poslove obrane Slavonski Brod, proizlazi da je tužitelj naoružanim odredima Narodne zaštite pristupio u [adresa] (sada općina Nova Kapela) 30. srpnja 1991. i da je sudjelovao do 31. prosinca 1991.

11.2. Tužitelj navodi da je u predmetnom razdoblju izvršavao, u smjenama, zadaće držanja položaja na punktovima u selu i oko sela, vršio kontrolu ulaska u mjesto, čuvao mjesto i dobra, pri čemu je imao vlastito naoružanje (lovačku pušku) koeu je razduživao po odlasku s punkta. Istovremeno tužitelj je bio zaposlen u poduzeću PPK Nova Gradiška. Tužitelj i u izjavi na zapisnik ističe da borbenih djelovanja na predmetnom području nije bilo.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka, izvedenih istoga dana, i to na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, KLASA: 560-01/23-01/390, URBROJ: 512M2-80-24-9 svjedoka HĐ, odnosno svjedoka ŠĐ, KLASA: 560-01/23-01/390, URBROJ: 512M2-80-24-10, suglasno proizlazi da isti smatraju da je tužitelj pristupio odredima Narodne zaštite pri MZ Dragovci 30. srpnja 1991. te da je sudjelovao do 31. prosinca 1991. Oba svjedoka, istovjetno tužitelju, opisuju narav sudjelovanja tužitelja u predmetnom razdoblju u Domovinskom ratu.

13. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

16. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17.1. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite, koju činjenicu je moguće osporavati. Međutim, iz pribavljenih dokaza nesporno proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u spornom razdoblju na način propisan odredbom članka 3. stavak 2. Zakona. Naime, aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

17.2. Također valja naglasiti da je neposredna izloženost zračnim napadima sintagma koju bi (opravdano) mogao koristiti i svaki civil koji se nalazio u ratom obuhvaćenom području gdje su neprijateljski avioni vršili (i) zračne napade, te, sama po sebi, ne ulazi u doseg odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

17.3. Tužitelj ne osporava činjenicu da je sam dopisao podatke zapisane u ovjeri (uvjerenju za držanje i nošenje oružja – list 32 spisa), što predmetni dokaz čini manje vjerodostojnim.

17.4. U odnosu na naknadno priloženi neslužbeni popis pripadnika NZ (list 9 spisa) nije moguće, kao što je već navedeno, utvrditi niti da se upravo tužitelj nalazi na radnom broju 37 (navedena brojka je bitno drugačijeg izgleda od drugih brojki pripadnika), niti da je riječ o popisu pripadnika MZ Dragovci, autor popisa je nepoznat, te je nepoznat i datum sastavljanja i točan sadržaj istog.

17.5. Nadalje, iz priložene medicinske dokumentacije "Medicinskog centra Slavonska Požega, Specijalističke ambulante, Službe za interne bolesti" od 25. rujna 1991. (list 12 spisa) proizlazi da je klinički kardiološki nalaz uredan uz dg. Extrasistolio cordis). Stoga je nejasno što bi, u smislu podnesenog zahtjeva, predmetni dokaz trebao predstavljati.

18. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

22. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske. Sud ne nalazi niti da bi prvostupanjsko tijelo propustilo tužitelju omogućiti sudjelovanje kao neukoj stranci, te su u odnosu na tužitelja pružena jamstva pravičnog suđenja.

23. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku