REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1471/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetniku u odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, protiv I-tuženika Kliničke bolnice Dubrava, sa sjedištem u [adresa], OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ravlić i partneri u Zagrebu i II- tuženika Kliničke bolnice Merkur, sa sjedištem u [adresa], OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetnice Marije Koprivice, zamjenice punomoćnika I-tuženika odvjetničke vježbenice CP i punomoćnice po zaposlenju II-tuženika PPZ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava isplatiti tužiteljici PP na ime dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na ime naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1.7.2017. do 31.1.2020. iznos od 706,84 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku:

- za srpanj 2017. godine na iznos od 5,49 EUR počev od 16.08.2017. do isplate,

-za kolovoz 2017. godine na iznos od 1,20 EUR počev od 16.09.2017. do isplate,

-za listopad 2017. godine na iznos od 3,05 EUR počev od 16.11.2017. do isplate,

-za studeni 2017. godine na iznos od 1,61 EUR počev od 16.12.2017. do isplate,

-za prosinac 2017. godine na iznos od 3,38 EUR počev od 16.01.2018. do isplate,

- za siječanj 2018. godine na iznos od 4,44 EUR počev od 16.02.2018. do isplate,

- za veljaču 2018. godine na iznos od 9,86 EUR počev od 16.03.2018. do isplate,

-za ožujak 2018. godine na iznos od 3,92 EUR počev od 16.04.2018. do isplate,

-za travanj 2018. godine na iznos od 7,44 EUR počev od 16.05.2018. do isplate,

-za svibanj 2018. godine na iznos od 1,85 EUR počev od 16.06.2018. do isplate,

-za lipanj 2018. godine na iznos od 3,46 EUR počev od 16.07.2018. do isplate,

-za srpanj 2018. godine na iznos od 1,54 EUR počev od 16.08.2018. do isplate,

-za kolovoz 2018. godine na iznos od 0,20 EUR počev od 16.09.2018. do isplate,

- za rujan 2018. godine na iznos od 3,74 EUR počev od 16.10.2018. do isplate,

-za listopad 2018. godine na iznos od 4,35 EUR počev od 16.11.2018. do isplate,

-za studeni 2018. godine na iznos od 2,32 EUR počev od 16.12.2018. do isplate,

-za prosinac 2018. godine na iznos od 0,83 EUR počev od 16.01.2019. do isplate,

- za siječanj 2019. godine na iznos od 14,05 EUR počev od 16.02.2019.do isplate,

- za veljaču 2019. godine na iznos od 16,29 EUR počev od 16.03.2019. do isplate,

- za ožujak 2019. godine na iznos od 14,49 EUR počev od 16.04.2019. do isplate,

-za travanj 2019. godine na iznos od 11,71 EUR počev od 16.05.2019. do isplate,

-za svibanj 2019. godine na iznos od 51,10 EUR počev od 16.06.2019. do isplate,

-za lipanj 2019. godine na iznos od 56,76 EUR počev od 16.07.2019. do isplate,

- za srpanj 2019. godine na iznos od 49,91 EUR počev od 16.08.2019. do isplate,

-za kolovoz 2019. godine na iznos od 55,82 EUR počev od 16.09.2019. do isplate,

-za rujan 2019. godine na iznos od 75,12 EUR počev od 16.10.2019. do isplate,

-za listopad 2019. godine na iznos od 80,65 EUR počev od 16.11.2019. do isplate,

-za studeni 2019. godine na iznos od 66,03 EUR počev od 16.12.2019. do isplate,

-za prosinac 2019. godine na iznos od 77,40 EUR počev od 16.01.2020.do isplate,

-za siječanj 2020. godine na iznos od 78,85 EUR počev od 16.02.2020. do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur isplatiti tužiteljici PP, na ime dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na ime naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1.2.2020. do 29.2.2020. iznos od 99,84 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku

- za veljaču 2020. godine na iznos od 99,84 EUR počev od 16.03.2020. do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I- tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava i II-tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur naknaditi tužiteljici PP troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice PP za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev I-tuženika Kliničke bolnice Dubrava za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u stupnjevitoj tužbi navodi da je kod I. tuženika bila zaposlena od 16. siječnja 2017. do 19. siječnja 2020., a od 20. siječnja 2020. pa nadalje kod II. tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Navodi da joj prilikom obračuna plaće nisu bili obračunati dodaci na plaću u prekovremenom radu za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, za minuli rad, položajni dodaci te drugi dodaci. Također navodi da joj nije isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca jer joj nisu isplaćeni navedeni dodaci, pa joj niti naknada za godišnji odmor nije pravilno obračunata. Nadalje navodi da je pregledom evidencije rada i isplatnih lista ustanovljeno da tužiteljici nisu valjano obračunati prekovremeni sati i sati provedeni na dežurstvu pa joj po toj osnovi također pripada pravo na naknadu neisplaćene plaće. U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu od 27.5.2025. traži da sud prvog stupnja donese presudu kojom će naložiti I-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 706,84 eura / 5.325,72 kn bruto s osnove dodatka za posebne uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te s osnove naknade plaće za godišnji odmor sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu, te da naloži II-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 99,84 eura / 752,27 kn bruto s osnove dodatka za posebne uvjete rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te s osnove naknade plaće za godišnji odmor sa pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu te da tuženici naknade troškove parničnog postupka tužiteljici.

2. I-Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i u visini potraživanja. Opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja za utuženo razdoblje. Navodi da je plaću tužiteljici obračunavao sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/15 u daljnjem tekstu: KU/13) i to na osnovnu plaću kako predmetna odredba i propisuje. U pogledu navedene odredbe dana su mišljenja Povjerenstva iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koje je Povjerenstvo zaključcima 58. i 95. zauzelo stajalište kako za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati se plaća obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. KU/13, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Isto tako zaključkom br. 106. određeno je kako je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodatka na plaću. Uzevši u obzir ranije citirane odredbe KU/13 koje su izričite i jasne te ih nije potrebno posebno tumačiti, te odredbu čl. 319. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), potpuno je jasno da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, a u koju ne ulazi prekovremeni rad. Navodi da osim ranije navedenih zaključaka 58., 95. i 106. treba spomenuti i zaključak 152. u kojem se navodi kako povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne mogu se kumulirati. Radnik koji ostvaruje pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nema pravo na povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada. U odnosu na navode da je I-tuženik pogrešno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor i za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, I-tuženik navodi da su navodi tužiteljice proizvoljni i neosnovani te da ih nije ničime dokazala, a da je I-tuženik pravilno vršio obračun i isplatu naknade plaće tužiteljici. Predlaže da sud prvog stupnja odbije zahtjev tužiteljice te da naloži tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka I-tuženiku.

3. II- Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi pogrešno obračunavao plaću tužiteljici navodeći da se pridržava svih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18., u daljnjem tekstu: KU/18) prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. Navodi da redovni mjesečni fond radnih sati iznose sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Iz čl. 45. KU/18 proizlazi da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Iz navedenog je također vidljiva diferencijacija iznosa koji se radniku isplaćuje osnovne plaće od iznosa plaće njenih dodataka. Navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 45. st. 2. KU/18. Nadalje navodi da tužiteljica na svojem radnom mjestu ima sukladno čl. 57. KU/18 pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan i obračunava se na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati te su navodi tužiteljice iz tužbe da je II-tuženik dodatak za posebne uvjete rada isplaćivao samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, potpuno pravno neutemeljeni i u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću. Prema tome, II-tuženik je istaknuo da je dodatak za posebne uvjete rada obračunat na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U odnosu na potraživanje tužiteljice koje se odnosi na naknadu za prekovremeni rad i u pogledu rada na dane blagdana i u neradne dane, II-tuženik je naveo da je pri ocjeni osnovanosti zahtjeva potrebno razmotriti zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora i to zaključke broj 58., 95., 106. i 153. Ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer navodi da II-tuženik nije bio nadležan i ovlašten vršiti obračun osnovne plaće jer se isto vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže da sud prvog stupnja odbije zahtjev tužiteljice te da naloži tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka II-tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenice I-tuženika i II-tuženika za isplatu razlike plaće s osnove dodataka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično tome, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg koju bi ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od srpnja 2017. do siječnja 2020. u odnosu na I-tuženika te od siječnja 2020. do lipnja 2022. u odnosu na II-tuženika. Predmet spora je i zahtjev za isplatu dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u drugoj smjeni, kao i dodatak za minuli rad u razdoblju od lipnja 2017. do siječnja 2020. u odnosu na I-tuženika te od siječnja 2020. do lipnja 2022. u odnosu na II-tuženika.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila radnica I-tuženika od 16. siječnja 2017. do 19. siječnja 2020., te da je od 20. siječnja 2020. pa do danas zaposlenika II-tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,

- da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u drugoj smjeni, kao i dodatak za minuli rad.

8. Sporno je pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu navedeni dodaci za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Ujedno je sporna i pasivna legitimacija u odnosu na II-tuženika te je li potraživanje tužiteljice u zastari.

9. U odnosu na prigovor II-tuženika koji se odnosi na promašenu pasivnu legitimaciju u kojem navodi da nije bio nadležan i ovlašten vršiti obračun osnovne plaće jer se isto vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji, ovaj sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim jer je isti kao poslodavac tužiteljice sukladno čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava putem navedenog obračuna ga ne oslobađa od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Prema tome, II-tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

10. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZOR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

11. Člankom 8. st. 1. ZOR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

12. Sukladno odredbi čl. 94. ZOR za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 81. ZOR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

14. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 te čl. 45. st. 1. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18).

15. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima.

16. Sukladno odredbi čl. 59. KU/13 te pripadajućih Dodataka KU zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju pravo na dodatak na plaću od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. od 4% te u razdoblju od 1. rujna 2019. taj dodatak iznosi 8% od osnovne plaće.

17. Obzirom da nije sporno da je tužiteljica čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima i kod I-tuženika i kod II-tuženika, pripadaju joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima tijekom čitavog radnog vremena te je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

18. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

19. Nadalje, samim time što je tužiteljici pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a koja se temelji na prosjeku plaće u prethodna tri mjeseca kako je to propisano odredbom čl. 36. KU/13. Isto je i što se tiče naknade plaće za vrijeme bolovanja a koja je propisana odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike prema kojoj se naknada za bolovanje do 42 dana obračunava u visini 85% ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca prije početka bolovanja.

20. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je financijskim vještačenjem stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz kojeg proizlazi da neobračunati dodaci na plaću koji se odnose na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično tome, razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg koju bi tužiteljica ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od srpnja 2017. do siječnja 2020. u odnosu na I-tuženika iznose 706,84 eura / 5.325,72 kn bruto, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da neobračunati dodaci na plaću koji se odnose na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te posljedično tome, razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg koju bi tužiteljica ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, u razdoblju od siječnja 2020. do lipnja 2022. u odnosu na II-tuženika iznose 99,84 eura / 752,27 kn bruto, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju.

21. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u drugoj smjeni, kao i dodatak za minuli rad u razdoblju od lipnja 2017. do siječnja 2020. u odnosu na I-tuženika te od siječnja 2020. do lipnja 2022. u odnosu na II-tuženika, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica prema tuženicima nema potraživanja s tih osnova jer su ti dodaci ispravno obračunati i isplaćeni tužiteljici za sve sate koje je odradila.

22. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je stoga prihvatio provedeno vještačenje kao stručnu pomoć u dokazivanju, a nalaz je sud u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan razumljivo i objektivno u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije.

23. Nije osnovan ni prigovor zastare koji su istaknuli tuženici jer je najstarije utuženo potraživanje u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 27. svibnja 2025. dospjelo 16. kolovoza 2017. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. lipnja 2022., stoga nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 139. u vezi s čl. 232. ZOR računajući od najstarijeg potraživanja do podnošenja tužbe.

24. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate koje teku od 16. u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZOR i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, budući da je tužiteljica s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti uspjela u sporu.

27. Tužiteljici su priznati troškovi:

- sastava prijedloga za mirno rješenje spora u odnosu na I-tuženika od 26.4.2022. u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV 25% na temelju Tbr. 7.1. i Tbr. 32.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa),

- sastava prijedloga za mirno rješenje spora u odnosu na II-tuženika od 26.4.2022. u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV 25 % na temelju Tbr. 7.1. i Tbr. 32.1. Tarife

- sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV 25% na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastava obrazloženog podneska od 27.5.2025. u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV 25% na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanja na ročištima od 12.3.2024., 5.9.2024., 17.4.2025. i 28.5.2025. svako u iznosu od 150,00 eura uz pripadajući PDV 25% na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

28. Prema tome, tužiteljici je priznat trošak od 1.500,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura, stoga joj ukupno pripada trošak u iznosu od 2.000,00 eura.

29. Iako tuženici osporavaju troškove za financijsko vještačenje navodeći da taj trošak nije bio potreban jer su tuženici sami načinili obračun koji je približno iznosom jednak kao i obračun vještaka (I-tuženik je obračunao potraživanje tužiteljice u iznosu od 718,62 eura, a II-tuženik u iznosu od 99,84 eura) za istaknuti je da je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora i jednom i drugom tuženiku te je prije pokretanja postupka pokušala doći do mirnog rješenja, a na što tuženici nisu pristali, iako su, kako i sami navode, sami mogli načiniti obračun te su posljedično znali za postojanje potraživanja tužiteljice. U parničnom postupku visina potraživanja se, u konkretnom slučaju, dokazuje provođenjem financijskog vještačenja jer tužiteljica nema stručna znanja za sačinjavanje obračuna potraživanja, a sud na temelju odredbe čl. 250. ZPP izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim isti ne raspolaže. Samo iznimno, ako su stranke suglasne da jedna od stranaka načini obračun potraživanja, sud će donijeti presudu na temelju izračuna koji nije matematički sporan, a što u konkretnom pravnoj stvari nije slučaj. Ujedno valja napomenuti da računovodstva I. i II. tuženika ne predstavljaju ovlaštene osobe iz reda stalnih sudskih vještaka niti stručnih ustanova za tu vrstu vještačenja u smislu odredbe čl. 252. ZPP, stoga je sud za provođenje financijskog vještačenja imenovao stalnog sudskog vještaka Lidiju Tkalec Gradinščak, budući da stranke nisu bile suglasne da obračun načine računovodstva I. i II. tuženika. Ujedno valja reći da tužiteljica nije unaprijed mogla ni predvidjeti niti znati hoće li obračun potraživanja suprotnih strana s kojima je u sporu i koje inicijalno nisu pristale na mirno rješenja spora, biti istovjetan nalazu i mišljenju vještaka koji je načinjen po stalnom sudskom vještaku, pa su ti prigovori I. i II. tuženika u cijelosti neosnovani.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

31. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO

32. Tužiteljici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 21.12.2024. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV 25% budući da navedeni podnesak na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bio potreban za vođenje ove parnice. Tužiteljici također nisu priznati zatraženi troškovi daljnji od 625,00 eura koji se odnose na razliku zatraženu prema vrijednosti predmeta spora, odnosno ukupno iznos od 875,00 eura. Naime vrijednost radnji u sporu se prema Tarifi odmjerava prema vrijednosti predmeta spora, a u konkretnoj pravnoj stvari je za svaku od radnji na temelju Tbr. 7.1. Tarife propisan iznos od 75 bodova, uzimajući u obzir vrijednost boda od 2 eura na temelju Tbr. 54. Tarife.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

34. I-Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura uz zatezne kamate je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. I.-tuženiku po punomoćniku

3. II.-tuženiku