REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-76/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1573/2023-17 od 12. ožujka 2025., 24. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba tuženika protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanog u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1573/2023-17 od 12. ožujka 2025. te se navedeno rješenje:

- preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu,

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici preostale troškove postupka u iznosu od 1.031,25 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 720,00 eura, sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke, te joj isplatiti parnični trošak u iznosu od 1.218,75 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić (točka II. izreke).

2. Tuženik je podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedene odluke o parničnim troškovima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su tužiteljici neosnovano priznati troškovi podnošenja podneska od 16. rujna 2024. u visini od 75 bodova uvećano za PDV, jer je do istog došlo isključivo propustom tužiteljice da podnese urednu tužbu. Navodi da tužba nije ispunjavala uvjete propisane člankom 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) da bi se tretirala kao tzv. „stupnjevita“ tužba, jer tužiteljica nije prije podnošenja tužbe niti pokušala od tuženika dobiti podatke potrebne za uređenje visine tužbenog zahtjeva. Osporava i dio odluke kojim je određeno da će se isplata parničnih troškova izvršiti na račun tužiteljičine punomoćnice. Predlaže preinačiti ili, podredno, ukinuti pobijanu odluku u smislu žalbenih navod.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da podneskom od 16. rujna 2024. nije samo odredila tužbeni zahtjev već je zbog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva predložila izvesti dokaz financijskim vještačenjem uz primjenu određene metodologije izračuna pa se radi o obrazloženom podnesku nužnom za vođenje postupka. Smatra i da je bila ovlaštena zahtijevati isplatu parničnih troškova na račun svoje punomoćnice. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prilikom ispitivanja rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog pod točkom II. izreke prvostupanjske presude na temelju priznanja u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

6. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 3. u vezi s člankom 156. stavkom 1. ZPP-a kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova za sastav podneska kojim je 16. rujna 2024. dopunila tužbu.

6.1. Raspravnim rješenjem od 16. rujna 2024. sud prvog stupnja naložio je tuženiku da u roku od 15 dana za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem dostavi platne liste, evidencije rada i raspored rada za utuženo razdoblje, a ako tuženik ne udovolji nalogu suda u ostavljenom roku naloženo je tužiteljici u daljnjem roku od 15 dana određeno postaviti tužbeni zahtjev. Iz navedenoga proizlazi da je sud prvog stupnja zaključio kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe, koji zaključak podržava i ovaj sud.

6.2. Naime, pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 677/2021-2 od 2. veljače 2022.).

Tužiteljica to tijekom postupka nije dokazala.

6.3. Zbog toga što tužiteljica već u tužbi od 27. listopada 2023. (za sastav koje joj je dosuđena naknada troškova) nije, suprotno članku 186. stavku 1. ZPP-a, naznačila sadržaj koji tužba mora sadržavati, troškovi dopune te tužbe dopunjene podneskom od 16. rujna 2024. jesu troškovi nastali njezinom krivnjom pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavka 3. ZPP-a kada je o tim troškovima odlučio prema njezinom uspjehu u sporu. Pritom je neodlučno što je tužiteljica u tom podnesku predložila i izvesti dokaz financijskim vještačenjem budući da je taj dokazni prijedlog, jednako kao i metodologiju vještačenja istaknula već u tužbi, a po potrebi je dokazni prijedlog mogla dodatno obrazložiti i na ročištu održanom istog dana, za koje ročište joj je priznata naknada troškova.

6.4. Prema tome, tužiteljica u konačnici nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 16. rujna 2024. u vrijednosti 75 bodova odnosno 187,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja presude do isplate.

7. S obzirom na to da su troškovi postupka uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a dosuđeni tužiteljici (stranci) te da u skladu s člankom 95. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a njezina punomoćnica koje je odvjetnica može na temelju punomoći za zastupanje tužiteljice od druge strane primiti dosuđene troškove, a tužiteljica je k tome u svome iskazu izjavila da je opunomoćila svoju odvjetnicu da na svoj račun primi troškove postupka, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio te propise kada je naložio tuženiku da troškove dosuđene tužiteljici isplati na račun njezine punomoćnice.

8. Slijedom navedenoga, djelomično je uvažena žalba tuženika te je na temelju odredbe članka 380. točke 3. u vezi s člankom 373. točkom 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen za iznos od 187,50 eura, dok je u preostalom dijelu (kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici preostale troškove postupka u iznosu od 1.031,25 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić) točka II. izreke prvostupanjske presude potvrđena uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a.

9. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tuženika, jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odlučivanje o toj žalbi (članak 155. stavak 1., članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić