Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-89/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženice MC iz [adresa], kao zakonske nasljednice pok. UC iz [adresa], 2. tuženika HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanom po Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, 3. tuženice GC iz [adresa], Dr. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika Grada Koprivnice, OIB 62112914641, Zrinski Trg 1, kao pravnog slijednika pok. LC, [osobni identifikacijski broj], 5. tuženika FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tuženice NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. tuženice ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. tuženika KC iz [adresa], 9. tuženika RC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 4. i 5. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 16. rujna 2023., poslovni broj P-246/2016-223., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 4. tuženika Grada Koprivnice i žalba 5. tuženika FC kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici od 16. rujna 2023., poslovni broj P-246/2016-223, u odnosu na 4. i 5. tuženike.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Utvrđuje se da je tužitelj DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], križanje sa 5386 m2, šuma sa 538 m2, što su svi tuženi MC iz [adresa], kao zak. nasljednica pokojna VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je istovjetna upisanoj JC iz [adresa], VC rođ. E iz [adresa], te JC iz [adresa], u zemljišnim knjigama po zakonskoj zastupnici MC, HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je istovjetan upisanom ŽC, M, OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnim knjigama, ŠC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je istovjetna upisanoj GC, rođ. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u zemljišnim knjigama, Grad Koprivnica, Zrinski trg 1, OIB: 62112914641, kao nasljednik LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je istovjetan upisanom LC, ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u zemljišnim knjigama, FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je istovjetan upisanom SC, U, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u zemljišnim knjigama, RC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], RC NC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao jedini zak. nasljednici pok. ĆC iz [adresa], dužni tužitelju priznati i trpjeti da si on predmetnu česticu otpiše sa imena i vlasništva tužene VC, cijele 5/13 dijela, po zak. zastupnici MC, tuženog ŽC, cijele 2/13 dijela, tužene GC, cijele 2/13 dijela, tuženog ŽC LC, cijele 2/13 dijela, tuženog SC, cijele u 1/13 dijela, tuženog TC, po zak. zastupnicima, NC, ĐC i ĐC RC, svakog u 1/65 dijela da se upišu na ime i vlasništvo na tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 720,01 EUR, sve to u roku od 15 dana.«

2. Protiv takve presude 4. tuženik i 5. tuženik su podnijeli žalbe.

3. Protiv točke I. izreke presude žali se 4. tuženik Grad Koprivnica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i ukine prvostupanjska presuda u dijelu točke I. kojim se tuženiku Gradu Koprivnici nalaže priznati pravo vlasništva i trpjeti uknjižbu na ime tužitelja.

3. 1. U žalbi ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP zbog proturječnosti izreke razlozima presude, te proturječnosti između razloga i sadržaja isprava. Ističe odlučnu činjenicu da u rješenju o nasljeđivanju suvlasnički dio nekretnine o kojem se vodi spor ne čini ostavinsku imovinu koja je iza pok. LC uručena 4. tuženiku, niti je na temelju ostavinskog rješenja upisano pravo vlasništva 4. tuženika u zemljišnim knjigama. Izražava stajalište da, sve dok postoji mogućnost da se članovi obitelji pok. LC u postupku radi naknadno pronađene imovine prihvate nasljedstva u odnosu na sporni dio nekretnine, Grad Koprivnica se ne može smatrati sveopćim pravnim slijednikom iza ostavitelja. Iz navedenog žalitelj zaključuje da nije stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, pa ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te promašenu pasivnu legitimaciju u odnosu na 4. tuženika.

4. U odgovoru na žalbu 4. tuženika tužitelj se priklanja žalbi Grada Koprivnice, jer on nije tužio Grad Koprivnicu, već navodi da je sutkinja zlouporabom prava i ovlasti donijela presudu na štetu Grada Koprivnice, jer nije bilo razloga imenovati Grad Koprivnicu tuženikom. Isto tako smatra da bi troškove postupka trebali nadoknaditi na jednake dijelove tuženici PC, HC i FC koji su se protivili tužbi, dok ostali tuženici nisu pridonijeli dužini postupka.

5. U svojoj žalbi 5. tuženik FC ponavlja tvrdnje iz prvostupanjskog postupka da su mu šume ukradene od državnih službenika i suca, da je tužitelj uspio u postupku "bez pravnih i materijalnih dokaza", osporava pravilnost rada mjerničkog vještaka i djelatnika katastra koji su vršili izmjeru 2005. godine, te ukazuje na navodne kriminalne radnje sudionika navedenih postupaka. Osporava da su CC i AC (roditelji tužitelja) naslijedili OC i IC, te tvrdi da su na silu ušli u kuću IC. Navodi da su nezakonitim postupkom 2013. godine tužitelj i ZC, djelatnica katastra, na temelju tajnog sporazuma izvršili bespravno kolčenje po uputama tužitelja i smatra da bi policija i USKOK trebali provjeriti zemljišne knjige, jer se radi o kaznenim djelima. Ističe da tužitelj nikada nije uživao vlasništvo sporne nekretnine, da je njemu ukradena naslijeđena šuma koju uživa cijeli život i da je presuda nezakonita i ništavna, pa predlaže da se ista poništi.

6. U odgovoru na žalbu 5. tuženika tužitelj osporava sve tvrdnje žalbe i smatra da ga je 5. tuženik tijekom postupka neosnovano vrijeđao i klevetao, kao i sud te djelatnicu katastra. Ne predlaže način rješavanja žalbe 5. tuženika.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao bitne povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost i zakonitost presude, niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se 4. tuženik poziva.

9. Neosnovano 4. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je univerzalni pravni slijednik pok. LC. U postupku je sud prekinuo postupak zbog smrti LC, jednog od suvlasnika sporne čestice, a nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, postupak je nastavljen sukladno odredbama članka 212. stavak 1. točka 1. ZPP i članka 215. stavak 1. ZPP. Kao što je to utvrdio prvostupanjski sud, u ostavinskom postupku koji je vodio javni bilježnik iz [adresa] Marina Ostović doneseno je rješenje kojim se ostavinska imovina kao ošasna uručuje Gradu Koprivnici na temelju članka 6. i članka 20. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), budući su se svi zakonski nasljednici, prvog i drugog nasljednog reda odrekli prava na nasljedstvo (stranica 506 spisa). Iako u rješenju o nasljeđivanju nije naveden suvlasnički dio sporne nekretnine pok. LC, 4. tuženik je sveopći pravni slijednik ostavitelja, te se postupak primjenom procesne odredbe članka 215. stavak 1. ZPP nastavio protiv 4. tuženika, kao što je to odlučio i Županijski sud u Zagrebu koji je rješenjem broj Gž-1486/24 od 2. travnja 2024. odbio žalbu 4. tuženika i potvrdio rješenje o nastavku postupka (stranica 523 spisa). O pitanju pravnog sljedništva 4. tuženika postoje valjani razlozi u prvostupanjskoj presudi, pa je neosnovano pozivanje žalbe na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

10. Prema predloženim i provedenim dokazima, prvostupanjski sud je u bitnome pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih je pravilnom primjenom prava zaključio da je tužitelj zajedno s prednicima stekao pravo vlasništva dosjelošću na spornoj čestici, te svi navodi žalbe 5. tuženika takav zaključak nisu doveli u pitanje.

11. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva valja poći od odredbe članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17- ispravak) koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da samostalni posjednik kojem je posjed barem pošten,stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12. Svaka stranka dužna je dokazati svoje navode i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (članak 7. i članak 219. stavak 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom članka 221a. ZPP.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i dokaznog postupka kao cjeline, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna čestica kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastala u postupku izmjere Područnog ureda za Katastar Koprivnica (dalje: Katastar), a povodom prigovora tužitelja u tom postupku zbog upisa posjeda nekih od tuženika i konačno upisa posjeda na ČC, tužitelj je zaključkom od 28. siječnja 2013. upućen na podnošenje ove tužbe radi priznanja prava vlasništva.

14. Prije svega valja istaknuti da je sporna čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala u novom postupku izmjere Katastra od čestice kčbr. [katastarska čestica], te dijelova okolnih čestica kčbr. [katastarska čestica], a za novoformiranu česticu je utvrđeno da ju je uživala obitelj tužitelja, njegovi roditelji, a zatim i sam tužitelj. To proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, kao i činjenice da je u posjedovni list za kčbr. [katastarska čestica] (koja čini najveći dio sporne čestice) 12. travnja 1968. bio upisan kao posjednik CC, otac tužitelja, a isto proizlazi iz uvjerenja o povijesti promjena za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posjed na toj čestici promijenjen je ponovo 1989. godine na posjednika ČC iz [adresa], ali nije utvrđeno da je upisani posjednik ikada posjedovao spornu česticu, te nasljednici ČC nisu osporavali pravo tužitelja na stjecanje sporne čestice i njegov dugogodišnji posjed istog zemljišta.

15. Iz iskaza saslušanih tužitelja i svjedoka utvrđeno je da je prijašnja čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila vlasništvo pok. OC i OC BC koje je na temelju usmenog dogovora uzdržavao pok. ĆC iz [adresa], a nakon raskida tog ugovora, umjesto isplate uloženog radi uzdržavanja, pokojni bračni par OC je priznao pravo vlasništva ĆC u 1/3 suvlasničkog dijela predmetne čestice. Nakon toga roditelji tužitelja su temeljem uzdržavanja prethodnih vlasnika, OC i BC (opet na temelju usmenog dogovora) stekli suvlasničke dijelove od 1/3 dijela svaki, a iza majke i oca posjed i vlasništvo stekao je nasljeđivanjem tužitelj. Za života otac tužitelja CC je 1965. godine s TC usmeno dogovorio zamjenu nekretnina na način da je svoj suvlasnički dio od 1/3 na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĆC dao u vlasništvo (zapravo u posjed) ocu tužitelja, a isti je prepustio neke dijelove drugih čestica u vlasništvo ĆC. Na pravilnost zaključka da su stranke zaista izvršile ovu zamjenu nekretnina govori činjenica da je tužitelj s prednicima bio u neometanom posjedu čestice kčbr. [katastarska čestica], a poslije čestice 2103 k. o. [katastarska općina], te da su nasljednici pok. ĆC (koji je uknjižen na čestici u 1/3 dijela) NC i RC (unuci pok ĆC) u odgovoru na tužbu priznali pravo vlasništva posjedniku EC (tužitelju) i izjasnili se na se "ne žele protiviti dogovoru naših prednika koji su se dogovorili još 1965. godine, a oni kao njegovi nasljednici uživaju svoju imovinu temeljem dogovora u cijelosti" (stranica 53 spisa).

16. U tijeku postupka tužitelj je dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne čestice dosjelošću, dok 5. tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da tužitelj sa svojim prednicima spornu zemljišnu česticu nije posjedovao, odnosno da njegov posjed nije bio pošten, jer iz dokaznog postupka proizlazi suprotno. Kako nije utvrđeno da je tužitelja u posjedovanju spornog zemljišta itko od zemljišnoknjižnih suvlasnika ometao u proteklih dvadesetak godina, njegov posjed se smatra poštenim sukladno članku 18. stavak 5. ZV. Uostalom, stanje posjeda se utvrđivalo i u postupku nove izmjere Katastra sve do 2013. godine kada je formirana nova čestica 2103 k. o. [katastarska općina], pa nitko od upisanih suvlasnika nekretnine nije svojatao predmetnu česticu niti pokretao postupke radi utvrđenja kakvih svojih prava ili postupke radi izvršavanja vlasničkih ovlasti na predmetnoj čestici.

17. Treba dodati da su svi uknjiženi suvlasnici na spornoj nekretnini osim 1. tuženice MC IC i 5. tuženika SC prešutno ili izričito priznali tužitelju pravo vlasništva, a 1. i 5. tuženici koji su osporavali to pravo, nisu predlagali nikakve dokaze, pa time nisu s uspjehom dokazivali da tužitelju pravo vlasništva temeljem poštenog posjeda tijekom proteklih dvadesetak godina ne pripada.

18. Iz svega navedenog, utvrđeno je da je tužitelj sa svojim prednicima imao samostalan i pošten posjed predmetne čestice, temeljem čega je valjalo istom priznati pravo vlasništva dosjelošću, primjenom članka 159. stavak 3. ZV. O svim provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama postoje valjani i opširniji razlozi u obrazloženju pobijane presude, na koje se žalitelj, 5. tuženik, upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

19. Navodi žalbe 5. tuženika nisu doveli u pitanje tako utvrđene odlučne činjenice, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje, prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj zemljišnoj čestici kao u izreci.

20. Nitko od stranaka nije izričito pobijao odluku o parničnom trošku, koja je obrazložena, trošak je pravilno obračunat i priznato je tužitelju pravo na naknadu nužnih troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. stavak 1. ZPP.

21. Zbog iznesenih razloga žalbe 4. i 5. tuženika su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na te tuženike (čl. 368. stavak 1. ZPP), dok u odnosu na ostale tuženike prvostupanjska presuda nije ispitivana jer isti nisu presudu pobijali žalbom (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec