REPUBLIKA HRVATSKA

P-4302/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A i P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

i

P R E S U D A  Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice RO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika pod 1) ZO, pod 2) HO, pod 3) ŽO pok. DO, pod 4) MO ž. R, pod 5) SO ž. IO, pod 6) UO ud. Z, pod 7) LO pok. IO, pod 8) OO pok. H, malodobni, pod 9) EO pok. H, malodobna, pod 10) ĐO ud. Z, pod 11) FO ž. Ž, pod 12) PO ž. Ivana, pod 13) muška djeca koja će se roditi od IO, Ž i ŽO pok. LO, na jednake dijelove, pod 14) IO. Ivana, pod 15) ĆO, pod 16) ROL, pod 17) ZOL, pod 18) HOL, pod 19) ŽOL, maloljetan, pod 20) DOL, maloljetan, pod 21) TO sin LO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 22) Jerković Irma pok. Andrije, koju zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom GRadu, pod 23) BO rođ. Jerković, pod 24) KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetrnik u Starom Gradu, pod 25) DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 26) ČO (kao nasljednik AO ud. D), pod 27) ŠO (kao nasljednik AO), radi utvrđenja prava vlasništva, dana 24. lipnja 2025.

presudio je:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica nasljeđivanjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva za 1125/1206 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazanih u skici mjesta spora Geodetskog vještva za spis suda P-4302/2023 od studenog 2024. izrađenog od strane ovlaštenog vještaka Petra Garmaza, dipl.ing.geod., koje vještvo čini sastavni dio ove presude (list 245 spisa) i to baš - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A ukupne površine od 1875 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima I-J-K-H-I ukupne površine od 761 m2 (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima M-N-O-P-M ukupne površine od 110 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta Spora Geodetskog vještva omeđen slovima C-D-L-C ukupne površine od 14 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - u cijelosti k. č. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 60 m[2] (samo katastarska enumeracija, budući navedena nekretnina nije evidentirana u zemljišnim knjigama) što su tuŽenici duŽni priznati, pa je tuŽiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za 1125/1206 dijela nad predmetnim nekretninama uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih i njihovih pravnih prednika.

2. Dužni su tuženici, solidarno, u roku o 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.129,18 eura.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe ranijeg tužitelja VO (prednik sada tužiteljice), protiv gore navedenih tuženika, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi kako je upis prava vlasništva tuženika nad predmetnim nekretninama pogrešan, odnosno, da je upravo sada tužiteljica vlasnica utuženog dijela nekretnina. Utuženi dio da zapravo predstavlja kućicu, sa susjednim zemljištom u uvali Rižišće, na otoku Hvaru. Prednici tužiteljice da se "od pamtivijeka" nalaze u neometanom, kvalificiranom posjedu, što im nitko nikada nije osporavao. Nadalje, ističe se kako su sada tužiteljica i tuženici 23 i 26 nasljednici sada pok. NO, no, pok. ŠO da je bio vlasnik zemlje na kojoj je majka tužiteljice – sada pok. CO p. ŠO izgradila kućicu (zgr 348), koju je pak naslijedila tužiteljica. Ovo da proizlazi ii z rješenja o nasljeđivanju koje se dostavilo u spis. Dakle, u obitelji da se izvršila podjela nekretnina, na način da je utužena nekretnina pripala majci tužiteljice, suprotno navodima tuženika 23 i 26 koji tvrde da se u obitelji nije izvršila podjela. U odnosu na ostale utužene nekretnine, osim zgr 348, ističe se kako ih je izvorno stekao otac tužiteljice (pok. GO p. GO) i to kupnjom od JO – ranijeg vlasnika i to 1962. Na tim zemljama se otac tužiteljice bavio poljoprivredom, te uzgajao povrtne culture, a što da se može vidjeti iz zračne snimke 1968. GO su naslijedili njegova djeca i to ovdje tužiteljica i njena braća M i S (raniji tužitelj), a VO i M je naslijedila upravo ovdje tužiteljica.

3. S obzirom da su određeni tuženici i to 1, 3-6, 8-17, kako je to označeno tužbom, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutanjih poslova Republike Hrvatske. Ova činjenica je potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa].

4. Nakon ovih utvrđenja, sud je temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) istome postavio privremenog zastupnika u osobi Zvonimira Franetovića, odvjetnika u [adresa]. O postavljaju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

5. Ovim tuženicima je po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, uz sva zakonom propisana upozorenja. Privremeni zastupnik tuženika je dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Ostalim tuženicima je uredno dostavljena tužba s rješenjem kojim su upozoreni na zakonske posljedice oko davanja pisanog odgovora na tužbu.

7. U odnosu na tuženika 7 je donesena presuda zbog izostanka i to na ročištu 19. lipnja 2019., dok nikada nije izrađen pisani otpravak iste.

8. U odnosu na tuženike 18, 19, 20, 23 i 26 je na ročištu od 10. studenog 2020. donesena presuda zbog ogluhe, dok nikada nije izrađen pisani otpravak iste.

9. U odnosu na tuženika 2 je 11. listopada 2021. donesena presuda zbog priznanja, dok nikada nije izrađen pisani otpravak iste.

10. Tuženici 22 i 24 su se usprotivili tužbi kao promašenoj i preuranjenoj, te predložili odbaciti istu, odnosno, podredno odbiti tužbeni zahtjev. Naime, tvrde da se radi o imovini sada pokojnog zajedničkog prednika – djeda tužiteljice i tuženika 22 i 24 tj. NO. Predmet spora da predstavlja imovinu koja nije podijeljena, iz kojeg razloga da se ne može tužiteljica pozivati da je ova zemlja isključivo njeno vlasništvo.

11. Sada pok. RP, ranije označen kao tuženik 21 se usprotivio tužbi, te je u svojem odgovoru od 12. listopada 2018. naveo kako tužiteljicu, niti njezine prednike ne poznaje, da isti nemaju nikakve veze s njegovim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine, niti da je on svoj dio otuđio na bilo koji način. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, odbaciti tužbu.

12. U postupku je određeno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ZP, HP, ŽP, pregledom dostavljene dokumentacije u spis, kao i očevidom na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka mjernika, radi identifikacije predmeta spora.

13. U svojem iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 16. lipnja 2021., svjedokinja ZP je potvrdila posjedovno stanje na terenu onako kako je to navela tužiteljica tijekom postupka, odnosno, svjedokinja ima neposrednih saznanja kako je upravo otac tužiteljice na dijelu terena uz more gradio kućicu, nju održavao i služio se njome. Svjedokinja je navela kako je bila dijete kada je gradnja započela, odnosno, da je imala 10-ak godina, a tada da su njen brat i ona pomagali u gradnji, noseći žalo i slične lakše poslove. Svjedokinja je isto tako rekla kako joj je poznato da je tu zemlju, na kojoj je izgrađena kućica, dobila "u dotu" majka tužiteljice – CO i to od svojeg oca. Što se tiče druge zemlje koja je predmet spora, svjedokinja ističe kako je njen brat JO prodao istu tužiteljičinom ocu GO, zvanom I. Njenog brata da nitko nikada nije ometao u posjedovanju te zemlje, te ju je on obrađivao, doduše ne u cijelom dijelu.

14. U svojem iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 16. lipnja 2021., svjedok HP, je potvrdio navode oko posjeda predmetnih zemalja od strane tužiteljičinog oca – GO. Naime, svjedoku je poznato da je upravo GO sagradio kućicu uz more u uvali Rižišće, a tu zemlju na kojoj je gradio, dobila je majka tužiteljice "u dotu" od svog oca. Što se tiče površine zemlje koju je ista dobila, svjedoku nisu poznati detalji, ali tvrdi da je bila dovoljno velika za gradnju kućice. Svjedok nikada nije čuo ili vidio da bi netko osporavao GO, pa kasnije ni tužiteljici njihov posjed utuženih nekretnina, ili da bi im osporavao vlasništvo. O načinu stjecanja zemlje iznad kućice svjedok nema saznanja, ali ima neposrednih saznanja o posjedu od strane GO, pa tako tvrdi da je ovaj tu imao lozu koju je obrađivao.

15. U svojem iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 16. lipnja 2021., svjedok ŽP, inače suprug tužiteljice, izjavio je kako na predmetnoj zemlji nije nikada viđao nikoga osim "Mora", odnosno GO – oca tužiteljice, kojemu je to bio nadimak. Kada je svjedok imao 12-ak godina, sjeća se kako je tu jedne prigode bio došao kod oca tužiteljice i tu "bacio mrežu", te prenoćio. Isto tako, u djetinjstvu se sjeća kako su njegov brat i on išli brati grožđe tu, no, tada nije znao čije je, ali mu je njegov otac uvijek govorio da idu u grožđe "kod Mora". Ni o kakvim sporovima svjedok ne zna. niti je čuo ili vidio da bi netko osporavao njegovoj supruzi ili njenim prednicima posjed ili vlasništvo. Dapače, GO je tu uvijek držao i brod, te mreže, pa ga nitko nikada nije ometao u tome.

16. Sud je na prijedlog tužiteljice izišao na teren, na predmet spora, zajedno s vještakom mjernikom Petrom Garmazom, radi identifikacijske nekretnine, te je vještaku dan nalog izraditi pisani nalaz i mišljenje. Vjštak je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio kako se kućica na terenu, za koju tužiteljica tvrdi joj pripada, nalazi u cijelosti na čestici 384, ten a dijelu čestice 1394/7, površinom od 100 m[2] , označen točkama M-N-O-P u vještvu. Drugi dio utužene nekretnine, prikazan je u vještvu točkama A-I, koji dio obuhvaća dio čestice 1394/4 površine 1875 m2, točkama L, D i C, koji dio obuhvaća dio čestice 1459/17 površine 14 m2, točkama H, I, J, K, koji dio obuhvaća dio čestice 1394/5 površine 761 m2. Pisani nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude i nalazi se na listu 245 spisa.

17. Izlaskom na teren, sud je neposredno vidio stanje na terenu, te utvrdio kako se na terenu nalazi kućica uz more u uvali, onako kako je tužiteljica to opisala. Na terenu je tužiteljica imala ključeve iste, te je imala pristup, što dodatno ukazuje na osnovanost navoda o posjedu i vlasništvu.

18. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženim nekretninama upisani upravo ovdje tuženici, i to za udjele koji se navode.

19. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

20. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

22. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva.

23. U postupku je valjalo raspraviti identifikaciju predmeta spora, te duljinu i kakvoću posjeda predmetnih nekretnina od strane tužiteljice i njenih prednika, budući da se ista poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem.

24. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

25. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

26. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću i naslijeđivanjem.

27. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

28. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

29. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

30. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

31. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

32. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

33. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda nekretnina od strane tužiteljice, odnosno, njenih prednika, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora. Tako iz iskaza svih svjedoka proizlazi zaključak kako je upravo otac tužiteljice GO držao predmet spora u neposrednom, kvalificiranom posjedu. Naime, svjedoci su u bitnom identično iskazivali i govorili o posjedu i korištenju nekrtnina od strane GO, u što sud nije imao razloga sumnjati, niti su navodima tuženika iskazi dovedeni u pitanje.

34. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

35. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

36. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužiteljica, odnosno, njeni prednici – prvenstveno otac GO, nisu imali razloga sumnjati da im ne pripadaju predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika. Naime, iz izvedenih dokaza bi proizlazilo da je otac tužiteljice gradio kuću na zemlji koju je njegova supruga "dobila u dotu", dakle, ne bi imao razloga sumnjati u poštenje posjeda. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju je također utvrđeno da je čestica ušla u ostavinu i pripala tužiteljici.

37. Prigovori i navodi tuženika izneseni tijekom postupka nisu od posebnog značaja, po ocjeni suda, imajući u vidu ostale izvedene dokaze. Naime, za svoje tvrdnje, tuženici nisu predložili nikakve dokaze, za razliku od tužiteljice koja je dostavila dokumentaciju, predložila svjedoke i očevid na terenu.

38. Sud smatra utvrđenim kako su tužiteljičini prednici stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, ista je naslijedila pravo, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika posjeduju kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

40. Zaključno se ističe kako su na raspravama, kako je detaljnjije navedeno u obrazloženju, na zapisnik donesene presude zbog izostanka, na temelju priznanja i zbog ogluhe u odnosu na pojedine tuženike, kako su bile ispunjene pretpostavke, samo nikada nije pisani otpravak izrađen.

U Starom Gradu, 3. srpnja 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljici, po punomoćnici;

- tuženicima 22 i 24 po punomoćniku;

- tuženicima 1, 3-6, 8-17 po privremenom zastupniku;

- ostalim tuženicima osobno;

- nasljednicima RP osobno;

- u spis.