Poslovni broj: P-1240/2017-69
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Izvor upravljanje d.o.o., Zagreb, Trpinjska 9, OIB:02951724955, zastupan po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Lučevu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 19. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika tužiteljevog punomoćnika ŠB i tuženikovog punomoćnika, dana 24. lipnja 2025. godine
r i j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 29. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime regresa isplati iznos od -690,16 EUR-a / 5.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,
-265,45 EUR-a /2.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.05.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,
-248,85 EUR-a / 1.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.05.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima,
-4.055,75 EUR-a / 30.558,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.10.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,
-729,98 EUR-a / 5.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.12.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima,
-132.72 EUR-a / 1.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.01.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima,
-580,66 EUR-a / 4.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.01.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim
odnosima,
kao i da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja do isplate, sve to u roku od
15 dana pod prijetnjom ovrhe."
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.996,35 eura sa zateznim kamatama tekućima od 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15
dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 1.001,83 eura, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 04. kolovoza 2015. u Petrovoj, Zagreb, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali UB kao vozač vozila [registarska oznaka], HB kao putnik u tom vozilu i tuženik sa vozilom [registarska oznaka]. Isključivom krivnjom tuženika došlo je do prometne nezgode između osobnog automobila oznake [registarska oznaka], vlasništvo UB i automobila [registarska oznaka], vlasništvo tuženika, točnije tuženik je svojim vozilom naletio na lijevu bočnu stranu vozila [registarska oznaka] koje se kretalo istim kolnikom uz sjeverni rub u smjeru zapada te nakon nesreće vozilom napustio mjesto događaja, a da nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je sudjelovao u prometnoj nezgodi. Vozilo kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilske odgovornosti br. 4400076969. Tužitelj je na ime neimovinske i imovinske štete isplatio oštećenici HB dana 08.04.2016. iznos od 5.200,00 kuna, dana 06.05.2016. iznos od 2.000,00 kuna, dana 13.05.2016. iznos od 1.875,00 kuna te na ime troškova zastupanja iznos od 9.075,00 kuna. Tužitelj je na ime imovinske štete na vozilu isplatio tvrtki Arifović d.o.o. dana 16.10.2015. iznos od 30.558,03 kuna. Tužitelj je na ime neimovinske i imovinske štete isplatio oštećeniku UB dana 04.12.2015. iznos od 5.500,00 kuna, dana 31.12.2015. iznos od 1.000,00 kuna, dana 29.01.2016. iznos od 4.375,00 kuna te na ime troškova zastupanja iznos od 10.875,00 kuna. Uputio je tuženiku regresni zahtjev da namiri regresni dug tužitelju. Smatra da je tuženik svojim nezakonitim postupanjem i bez opravdanog razloga, onemogućio ispitivanje alkoholiziranosti nakon prometne nezgode te se takvo njegovo ponašanje mora smatrati odbijanjem ispitivanja alkoholiziranosti, u kojem slučaju u smislu čl. 3. odredbi Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti AO10-1412 je isti izgubio svoja prava iz osiguranja te potražuje s naslova regresnog duga iznose kako je specificirano u tužbenom zahtjevu sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa i troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava iznos duga kao nepostojeći. Smatra da iznos duga za isplate UB i HB nisu osnovani. Isplatu za oštećeno vozilo ne osporava. Navodi da se radnja napuštanja mjesta prometne nezgode ne smatra izjednačenom sa ponašanjem koje se ima smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti. Naime, te dvije radnje ne mogu biti izjednačene, a niti pravno predstavljaju bilo kakvu povredu pravnog propisa temeljem kojeg bi tuženik izgubio prava iz osiguranja te da se iz tog razloga oštećenici ne bi mogli naplatiti iz njegove police osiguranja. To bi bilo moguće samo u slučaju da se tuženik našao na mjestu nesreće i da je u konkretnom slučaju od djelatnika policije direktno odbio da se podvrgne ispitivanju alkoholiziranosti. Nije pokrenut i vođen kazneni postupak niti donesena presuda iz koje bi bilo razvidno da je tuženik bježao sa mjesta nesreće pa je iz tog razloga bilo onemogućeno ispitivanje alkoholiziranosti. Predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti iz razloga što niti u prekršajnom niti u kaznenom postupku nije utvrđena tuženikova odgovornost eventualnog bijega sa mjesta nesreće, a niti je utvrđeno da bi tuženik bio pod možebitnim utjecajem alkohola ili kakvih drugih opojnih sredstava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Podneskom od 03. siječnja 2022. društvo Generali osiguranje d.d. Zagreb, izjavilo je da stupa u parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja, navodeći da je pravni slijednik dosadašnjeg tužitelja, jer da je Hanfa donijela rješenje da Generali osiguranje d.d. preuzima portfelj osiguranja tužitelja Izvor osiguranje d.d. (sada Izvor upravljanje d.o.o.).
4. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 11. rujna 2024. nije dopušteno stupanje u parnicu Generali osiguranje d.d. umjesto tužitelja Izvor upravljanje d.o.o., kao novog tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj u ovom predmetu Izvor upravljanje d.o.o. (ranije: Izvor osiguranje d.d.).
5. Podneskom od 29. listopada 2024. tužitelj je zatražio da se isplata umjesto njemu izvrši trećoj osobi kojoj je tražbinu ustupio odnosno društvu Generali osiguranje d.d., što bi bila preinaka tužbe, čemu se tuženik protivio, pa ista preinaka nije dopuštena niti sud smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), a o čemu će dodatno obrazložiti u nastavku obrazloženja, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 9- 11 spisa), izvješće o počinjenom prekršaju (list 77 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP-16000/15 od 21. prosinca 2015. (list 93 spisa), podnesak MUP-a od 08. veljače 2018. (list 95 spisa), ugovor o cesiji (list 155-200 spisa), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti AO10-1412 (list 20-21 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Ivanu Gavranu, saslušan je tuženik, provedeno je kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje po vještacima Igoru Jakopliću i Davoru Mayeru, saslušani su svjedoci UB i HB.
7. Ostale dokaze sud nije izvodio, a i one izvedene nije posebno cijenio, jer isti nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.
8. Na temelju ocjene izvedenih dokaza koji su odlučni za utvrđenje činjenica za odluku o sporu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete isplaćene oštećenicima, od tuženika koji je izgubio prava iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
10. Nije sporno:
-da je dana 04. kolovoza 2015. došlo do prometne nezgode u Zagrebu, Petrova ulica,
-da je nezgodu skrivio tuženik i u kojoj je oštećen osobni automobil reg oznake [registarska oznaka] te ozlijeđeni UB i HB,
-da je tuženik pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku zbog počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 1. i 5. u svezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, dalje:ZSPC) odnosno zbog neprilagođene brzine kretanja osobinama ceste, prešao u lijevo, na dio kolnika namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, gdje je prednjim lijevim dijelom naletio na lijevi bočni dio automobila kojim je upravljao UB, u kojoj prometnoj nezgodi je bilo ozlijeđenih osoba,
-da se tuženik nakon prometne nezgode udaljio sa mjesta događaja, a da s drugim sudionikom nije razmijenio podatke te se slijedećeg dana javio u policijsku postaju.
11. Gore navedene činjenice proizlaze iz zapisnika o očevidu, izvješća o počinjenom prekršaju, presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. PpP- 16000/15 od 21. prosinca 2015. te podneska MUP-a od 08. veljače 2018.
12. Nadalje, nesporno je da je vozilo kojim je upravljao tuženik bilo osigurano kod tužitelja te da je temeljem predmetnog štetnog događaja tužitelj oštećenicima isplatio ukupan iznos od 50.608,03 kuna/6.716,84 eura.
13. Sporno je da li je tuženik izgubio prava iz obveznog osiguranja i samim time da li je regresno odgovoran za isplaćenu štetu odnosno sporna je pravna osnova te visina tužbenog zahtjeva.
14. Nadalje, tijekom postupka postalo je sporno da li je tužitelj ovlašten zahtijevati da tuženik izvrši isplatu trećoj osobi umjesto njemu.
15. Naime, čitanjem Ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020. utvrđeno je da je tužitelj (kao pravni slijednik društva Izvor osiguranje d.d.) kao cedent ustupio predmetnu tražbinu prema tuženiku cesionaru Generali osiguranje d.d.
16. Generali osiguranje d.d. je najprije izjavilo da stupa u parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja, navodeći da je pravni slijednik dosadašnjeg tužitelja, koji prijedlog je pravomoćno odbijen rješenjem ovog suda posl.br. P- 1240/2017-62 od 11. rujna 2024.
17. Radi navedenog, tužitelj je postupio sukladno čl. 195. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, te je u vezi toga preinačio tužbeni zahtjev na način da sada predlaže da se isplata utuženog iznosa izvrši novom stjecatelju tražbine Generali osiguranje d.d., koju preinaku sud nije dopustio jer je ocijenio da izvršena preinaka nije svrsishodna za konačno rješenje spora. Naime, otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-315/2021 od 31.03.2021.). Iz sadržaja Ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020. sklopljenog između tužitelja kao cedenta i Generali osiguranje d.d. kao cesionara, ne proizlazi da je ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak te slijedom navedenoga tužitelj nije ovlašten zahtijevati da tuženik izvrši isplatu društvu Generali osiguranje d.d. umjesto njemu.
18. Čitanjem Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti AO10-1412 (dalje:Uvjeti) utvrđeno je u čl. 3. stavak 1. točka d) da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako se vozač nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.
19. Iz iskaza tuženika proizlazi da je do sudara došlo nakon što ga je zanijelo u zavoju. Svojim vozilom malo je prešao na drugu stranu u suprotnu prometnu traku i došlo je do laganog kontakta s vozilom iz suprotnog smjera, radilo se o slučajnom dodiru i misli da nikako nisu mogla nastati oštećenja koja se navode u ovom postupku. Nakon tog kontakta vozila nastavio je voziti dalje, bio je svjestan da je došlo do kontakta i ne može reći zbog čega se nije odmah zaustavio, u blizini je bila policija i on je jednostavno nastavio voziti dalje. Policiji se javio slijedećeg dana i to na nagovor brata, iako je smatrao da to nije potrebno, jer je mislio da nije došlo do nikakvih većih oštećenja. Sigurno nije došlo do udara između vozila, već bi rekao da su se samo "štrajfali". Na njegovom vozilu nije bilo nikakvih značajnijih oštećenja. Kada mu se predočava izjava na listu 17-18 spisa, može reći da nije napisao predmetnu izjavu, to nije definitivno njegov rukopis. Što se tiče skice, sjeća se da su zajedno crtali skicu, ali ne može potvrditi da se radi o skici na listu 18 spisa, ne može se više sjetiti. Misli da on tu skicu nije crtao. Sljedećeg dana našao se s UB i razmijenili su sve potrebne podatke. On nije izgledao ozlijeđeno niti se žalio da je on ili bilo tko drugi bio ozlijeđen.
20. Iz iskaza svjedoka UB proizlazi da je vozio svoj automobil, sa njim je bila kći koja je sjedila pored njega na suvozačkom mjestu. Vozio je polako u svojoj traci i u jednom trenutku je osjetio snažan udarac. Sada se više ne sjeća detalja, ali pamti da je taj udarac bio u lijevu stranu njegovoga automobila, odnosno drugi auto ga je udario s vozačke strane. Taj drugi auto dolazio je iz suprotnog smjera, primijetio je kako se kreće prema njemu i taj je automobil u jednom trenutku prešao na suprotnu stranu, u prometnu traku kojom se kretao, prešao je potpuno na njegovu stranu, a nakon udarca taj je vozač nastavio voziti i udaljio se s mjesta nesreće. Nakon sudara se zaustavio, izašao je iz automobila i krenuo trčeći za tim drugim autom kako bi ga zaustavio i vidio registraciju, međutim, ubrzo je odustao jer se nije osjećao dobro. Tek dan dva nakon nezgode osjetio je da se ne osjeća dobro, imao je mučnine, povraćao je i vrtjelo mu se pa je otišao kod liječnika na pregled. Misli da je bio dobio udarac u glavu, ali više se ne sjeća točno. Ne sjeća se više koliko je liječenje trajalo niti kod kojeg je liječnika bio. Teško mu je sada nakon toliko vremena reći gdje je točno udario, pretpostavlja da je udario o gornji rub vrata, dakle, bočno, ali ne može to sa sigurnošću reći. Gledao je ispred sebe, bio je koncentriran na svoju traku i samo je odjednom osjetio udarac. Ne zna zbog čega je drugi vozač prešao u njegovu traku, može jedino pretpostaviti da mu je odjednom pozlilo, ali to ne može znati jer se on udaljio i nije mogao vidjeti u kakvom je on stanju. Prošlo je dosta vremena dok nije utvrđeno tko je uopće taj vozač. Siguran je da je vozio u svojoj traci i da nije prešao na suprotnu stranu. Vozio je sporo jer je promet bio gust. Dobio je naknadu za tu prometnu nesreću, ali ne sjeća se više o kojem iznosu se radi. Ne može sa sigurnošću reći kada se javio u bolnicu, možda je to bilo isti dan, a možda dan nakon nesreće.
21. Iz iskaza svjedoka HB proizlazi da se tog dana vozila sa svojim ocem Petrovom ulicom iz smjera Bukovačke i u jednom trenutku u njihov automobil je udario auto koji je dolazio iz suprotnog smjera, udario je u tatinu stranu i odbio se od njih te je nastavio voziti dalje. Bila je na suvozačkom mjestu i okrenuta prema svom ocu jer su razgovarali. Perifernim vidom primijetila je da taj drugi auto prelazi na njihovu stranu ceste, ali sve se odigralo brzo i ne sjeća se da je reagirala, samo se odjednom začuo glasan i snažan udarac. U tom trenutku prvo je pomislila je li s tatom sve u redu, on je nakon sudara samo šutio, zaustavili su se i izašla je držeći se za ruku. Prišao im je policajac iz obližnje policijske postaje i tada je osjetila da joj se noge tresu, policajac je pitao da li treba pozvati hitnu pomoć i misli da je on na kraju i pozvao hitnu koja je došla. Bila je najviše zabrinuta za tatu i htjela je da on ode na pregled, ali na kraju je hitna odvezla samo nju. Prošlo je već dosta vremena i ne može reći je li uslijed sudara udarila u nešto, pamti taj trzaj, odnosno da ju je zatreslo i odbacilo. Nakon nesreće nije se mogla osloniti na lijevu ruku, imala je vrtoglavice i glavobolje, a posljedice osjeća još i danas u vidu bolova u vratu. Koliko se sjeća, tata je na njezin nagovor otišao liječniku tek dan ili dva nakon nesreće. Ne sjeća se kojom brzinom su se kretali, ali može reći da otac nikada ne vozi brzo. Nakon nezgode zastupao ju je odvjetnik Krešimir Štefek, on je vodio taj cijeli postupak i brinuo o svemu, tako da nema puno saznanja o tome. Dobila je novčanu naknadu za štetu koju je pretrpjela u toj nesreći. Teško joj je odgovoriti na pitanje koliko je trajalo liječenje, jer i danas ima probleme sa vratom, tako da još uvijek zbog toga odlazi kod fizioterapeuta. U to vrijeme često je putovala izvan Republike Hrvatske i ne sjeća se više koliko je trajalo liječenje. Vidjela je neposredno prije udarca da se nešto kreće prema njima i da je to kretanje neuobičajeno. Uspjela je zapamtiti da se radilo o nekom manjem automobilu, ali ne pamti koje boje je bio taj auto. Teško joj je reći koliko vremena je prošlo do samog udarca, vjerojatno se radilo o trenutku jer zapravo nije stigla reagirati. Petrova ulica je dosta vijugava i nije baš pregledna, tako da je na nekim dijelovima teško vidjeti druga vozila puno prije nego što se približe. Teško joj je reći kojom brzinom se kretao taj drugi auto. Uočila ga je zapravo samo perifernim vidom.
22. Iskaze svjedoka UB i HB te tuženika sud je prihvatio u dijelu kada iskazuju da se tuženik udaljio s mjesta nezgode bez da je razmijenio podatke sa ostalim sudionicima nezgode te da je tek idući dan razmijenio podatke sa oštećenikom i javio se policiji, jer su isti logični i uvjerljivi te nisu međusobno suprotni, a niti su u suprotnosti s ispravama u spisu, a u ostalom dijelu ih nije cijenio, jer nisu bili odlučni za utvrđivanje činjenica.
23. Tako i iz njihovih iskaza nije utvrđeno da bi se tuženik odbio podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.
24. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je tuženik napustio mjesto prometne nezgode, pa da se na temelju toga pretpostavlja da je odbio podvrgavanje ispitivanju alkoholiziranosti.
25. Naime, sud smatra da je udaljenje s mjesta nezgode prekršaj iz odredbi ZPSC-a za koji nije utvrđeno da bi tuženik bio prekršajno prijavljen ili osuđen. Međutim, ova činjenica ne znači da se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti kako to tvrdi tužitelj te da bi zbog toga na temelju Uvjeta tužitelja došlo do gubitka prava iz njegovog osiguranja te da bi tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika isplatu iznosa štete koje je isplatio oštećenicima. Ovakav stav je zauzet i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-940/2022 od 05. rujna 2023. i posl.br. Rev-709/2021 od 28. rujna 2023. u kojima se jasno navodi da okolnost što se vozač nakon prometne nezgode udaljio sa mjesta nezgode samo po sebi ne smatra odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti i gubitkom prava iz osiguranja.
26. U tom smislu okolnost da se vozač nakon prometne nezgode udaljio s mjesta nezgode se ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti odnosno da je po ovoj osnovi došlo do gubitka prava iz osiguranja.
27. Nadalje, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
28. Budući je na tužitelju teret dokazivanja osnove, a što tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
29. Budući tužitelj nije dokazao osnovu, sud nije posebno obrazlagao ostale navode i prigovore stranaka niti ocjenjivao izvedene dokaze u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.
30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
31. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od nagrade za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT), sastava podnesaka od 18. srpnja 2022. i 01. kolovoza 2022. (Tbr. 8./1. OT), zastupanje na ročištima 09. listopada 2017., 04. ožujka 2019., 17. travnja 2019., 30. svibnja 2019., 06. listopada 2022., 02. ožujka 2023. i 19. svibnja 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova, dakle ukupno 1000 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.500,00 eura.
32. Tuženiku je valjalo priznati i plaćene predujmove za troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura, 33,18 eura i 65,00 eura. Dakle, sveukupno tuženiku pripada trošak u iznosu od 2.996,35 eura.
33. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 08. travnja 2019. i 25. svibnja 2019., jer je iste predao na ročištu, pa je navode iz podnesaka mogao reći na raspravi te isti nisu bili potrebni za postupak. Također, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 01. svibnja 2018., jer istoga nema u spisu.
34. Tuženiku je valjalo dosuditi uz parnične troškove i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
35. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO).
36. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu dana 24. lipnja 2025. godine
Sutkinja
Vanesa Brizić
Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana
