Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-463/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po članovima uprave, a ovi po punomoćnici Vanji Vrsalović, odvjetnici u OD Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o., odvjetnicima u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene, dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti – vratiti tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

novčani iznos od 9.936,96 EUR (74.870,03 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 108,00 EUR od 5. rujna 2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 106,71 EUR od 23. listopada 2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 106,89 EUR od 6. studenog 2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 108,01 EUR od 5. prosinca 2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 108,47 EUR od 4. siječnja 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 192,77 EUR od 7. veljače 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,61 EUR od 4. ožujka 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 197,59 EUR od 7. travnja 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 191,64 EUR od 6. svibnja 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 194,41 EUR od 5. lipnja 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 193,15 EUR od 8. srpnja 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 190,52 EUR od 2. rujna 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 191,86 EUR od 10. rujna 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,64 EUR od 6. listopada 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,66 EUR od 5. studenog 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 196,68 EUR od 12. prosinca 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,81 EUR od 15. siječnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,39 EUR od 13. veljače 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 215,23 EUR od 16. ožujka 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 209,96 EUR od 16. travnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 210,48 EUR od 18. svibnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,35 EUR od 15. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,84 EUR od 8. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,76 EUR od 5. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,55 EUR od 14. rujna 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,06 EUR od 15. listopada 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,75 EUR od 13. studenog 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,84 EUR od 21. prosinca 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,13 EUR od 15. siječnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 214,56 EUR od 15. veljače 2010.g. pa do isplate

- na iznos od 214,04 EUR od 12. ožujka 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 218,04 EUR od 20. travnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 218,36 EUR od 5. svibnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 222,63 EUR od 5. lipnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 231,98 EUR od 13. srpnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 224,35 EUR od 11. kolovoza 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 240,58 EUR od 14. rujna 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,78 EUR od 22. listopada 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 229,67 EUR od 1. prosinca 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 242,12 EUR od 28. prosinca 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 247,08 EUR od 3. veljače 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 247,10 EUR od 2. ožujka 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 243,45 EUR od 4. travnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 241,90 EUR od 4. svibnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 248,06 Eur od 2. lipnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 259,77 EUR od 4. srpnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 258,23 EUR od 14. srpnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 289,50 EUR od 9. kolovoza 2011.g. pa do isplate,

novčani iznos od 5.011,52 EUR (37.759,33 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početnih anuiteta za kredit u CHF uslijed promjene tečaja za CHF, od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 41,20 EUR (310,41 kuna) od 5. studenog 2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,91 EUR (587,02 kuna) od 15. siječnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,93 EUR (579,65 kuna) od 13. veljače 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 90,79 EUR (684,06 kuna) od 16. ožujka 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 58,13 EUR (438,00 kuna) od 16. travnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 60,77 EUR (457,90 kuna) od 18. svibnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 39,60 EUR (298,39 kuna) od 15. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,75 EUR (367,27 kuna) od 8. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,70 EUR (314,19 kuna) od 5. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,86 EUR (383,23 kuna) od 14. rujna 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 38,12 EUR (287,24 kuna) od 15. listopada 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,27 EUR (356,19 kuna) od 13. studenog 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,60 EUR (418,95 kuna) od 21. prosinca 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 69,33 EUR (522,33 kuna) od 15. siječnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 83,70 EUR (630,61 kuna) od 15. veljače 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 79,30 EUR (597,47 kuna) od 12. ožujka 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 99,65 EUR (750,78 kuna) od 20. travnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 101,29 EUR (763,15 kuna) od 5. svibnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 123,20 EUR (928,24 kuna) od 5. lipnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,23 EUR (1.290,10 kuna) od 13. srpnja 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 132,03 EUR (994,78 kuna) od 11. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 221,48 EUR (1.668,72 kuna) od 14. rujna 2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 180,45 EUR(1.359,63 kuna) od 22. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 242,42 EUR (1.826,50 kuna) od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 268,59 EUR(2.023,71 kuna) od 28. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 248,77 EUR (1.874,32 kuna) od 3. veljače 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 257,08 EUR (1.936,96 kuna) od 2. ožujka 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 230,12 EUR (1.733,86 kuna) od 4. travnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 253,03 EUR (1.906,45 kuna) od 4. svibnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 330,45 EUR (2.489,76 kuna) od 2. lipnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 313,93 EUR (2.365,30 kuna) od 4. srpnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 384,62 EUR (2.897,91 kuna) od 14. srpnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 493,23 EUR (3.716,25 kuna) od 9. kolovoza 2011. pa do isplate, novčani iznos od 113.506,24 EUR (855.214,11 kn) na ime razlike između anuiteta u HRK plaćenih za konvertirani kredit i početno dogovorenog anuiteta HRK, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 545,49 EUR (4.109,97 kuna) od 13. rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 822,07 EUR(6.193,91 kuna) od 9. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 625,64 EUR(4.713,91 kuna) od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 572,55 EUR (4.313,91 kuna) od 11. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 28. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 560,61 EUR (4.223,91 kuna) od 4. travnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 586,36 EUR (4.417,91 kuna) od 4. svibnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 583,17 EUR (4.393,91 kuna) od 4. lipnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 4. srpnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 568,97 EUR (4.286,91 kuna) od 3. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 941,52 EUR (7.093,91 kuna) od 7. rujna 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 506,58 EUR (3.816,84 kuna) od 3. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 904,36 EUR (6.813,91 kuna) od 6. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 704,34 EUR (5.306,87 kuna) od 4. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 704,34 EUR (5.306,87 kuna) od 4. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 572,55 EUR (4.313,91 kuna) od 4. veljače 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 539,37 EUR (4.063,91 kuna) od 27. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 539,37 EUR (4.063,91 kuna) od 27. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 599,10 EUR (4.513,91 kuna) od 2. travnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 567,51 EUR (4.275,91 kuna) od 2. svibnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 678,73 EUR (5.113,91 kuna) od 4. lipnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 540,26 EUR (4.070,57 kuna) od 4. srpnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 409,11 EUR (3.082,47 kuna) od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 812,49 EUR (6.121,69 kuna) od 4. rujna 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 27. rujna 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 4. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 4. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 695,30 EUR(5.238,74 kuna) od 27. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 697,55 EUR (5.255,67 kuna) od 3. veljače 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 673,03 EUR (5.070,91 kuna) od 4. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 699,79 EUR (5.272,60 kuna) od 14. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 717,87 EUR (5.408,79 kuna) od 5. svibnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 731,82 EUR (5.513,91 kuna) od 3. lipnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 731,82 EUR (5.513,91 kuna) od 3. srpnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 838,00 EUR (6.313,91 kuna) od 4. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 799,51 EUR (6.023,91 kuna) od 4. rujna 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 699,16 EUR (5.267,84 kuna) od 3. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 652,19 EUR (4.913,91 kuna) od 4. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 705,28 EUR (5.313,91 kuna) od 3. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 704,79 EUR (5.310,22 kuna) od 3. siječnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 731,82 EUR (5.513,91 kuna) od 4. veljače 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 650,69 EUR(4.902,60 kuna) od 4. ožujka 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 681,52 EUR (5.134,88 kuna) od 1. travnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 671,03 EUR (5.055,91 kuna) od 4. svibnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 672,10 EUR (5.063,91 kuna) od 1. lipnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 679,40 EUR (5.118,91 kuna) od 3. srpnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 672,61 EUR (5.067,79 kuna) od 4. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 999,78 EUR (7.532,83 kuna) od 3. rujna 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 558,52 EUR (4.208,20 kuna) od 2. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 732,57 EUR (5.519,58 kuna) od 3. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 663,62 EUR (5.000,07 kuna) od 3. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 665,46 EUR(5.013,91 kuna) od 4. siječnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 594,06 EUR (4.475,97 kuna) od 12. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.683,06 EUR(27.750,00 kuna) od 12. 1. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 464,37 EUR (3.498,79 kuna) od 28. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 628,82 EUR (4.737,82 kuna ) od 4. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 473,88 EUR (3.570,42 kuna) od 4. travnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 545,65 EUR (4.111,21 kuna) od 12. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 512,74 EUR (3.863,27 kuna) od 7. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 522,98 EUR (3.940,42 kuna) od 30. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 520,33 EUR (3.920,42 kuna) od 21. srpnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 197,19 EUR (1.485,72 kuna) od 9.9.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 516,52 EUR (3.891,75 kuna) od 4.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 516,75 EUR (3.893,42 kuna) od 2.11.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 518,66 EUR (3.907,82 kuna) od 1.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 518,66 EUR (3.907,82 kuna) od 27.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 526,97 EUR (3.970,42 kuna) od 1.2.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 513,69 EUR (3.870,42 kuna) od 1.3.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 67.115,95 EUR (505.685,11 kuna) od 14.3.2017. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 31.572,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U predmetnoj pravnoj stvari, ovaj Sud je po provedenom postupku donio Presudu pod poslovnim brojem P-1797/2022 dana 20. listopada 2023., kojom je pod točkom I. odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je traženo da se utvrdi da su ništetni i bez pravnog učinka: Ugovor o kreditu broj 9011742773 zaključen između tužene Privredne banke Zagreb d.d. i tužitelja kao korisnika kredita dana 31. srpnja 2006., solemniziranog kod Javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa] dana 1.8.2006. pod brojem OU-594/06-1; I. Dodatak ugovora o stambenom kreditu broj: 9011742773 zaključen između tužene i tužitelja kao korisnika kredita dana 19. kolovoza 2011.g., solemniziran kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 19.08.2011. godine pod brojem OV-7043/11; te II. Dodatak ugovora o kreditu broj: 9011742773, zaključen između tužene i tužitelja kao korisnika kredita dana 12. siječnja 2016. Točkom II. navedene Presude prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj: 9011742773 koje su stranke zaključile dana 31. srpnja 2016. u dijelu kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope i odredba članka 1. i 7., u dijelu kojim je određena valutna klauzula kredita u iznosu od 290.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke (tuženika) na dan korištenja kredita slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa i promjenama temeljem valutne klauzule tečajne razlike koje je tuženik izvršio od 5. rujna 2006. pa nadalje; da je ništetna odredba članka 4. I. Dodatka ugovora o stambenom kreditu broj: 9011742773 koje su stranke zaključile dana 19. kolovoza 2011. u dijelu kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 5. rujna 2011. pa nadalje; da je ništetna odredba članka 3. i članka 5. I. Dodatka ugovora o stambenom kreditu broj: 9011742773 koje su stranke zaključile dana 19. kolovoza 2011. u dijelu kojem je nakon provedene konverzije valutne klauzule kredita CHF u valutnu klauzulu EUR, određena preostala glavnica kredita u iznosu od 248.787,79 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a koji iznos predstavlja novu obvezu korisnika kredita (tužitelja) prema banci (tuženika), te u dijelu da mjesečni anuitet iznosi 1.575,96 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važeće na dan plaćanja čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama temeljem valutne klauzule tečajne razlike koje je tuženik izvršio počev od 05. rujna 2011.g. pa nadalje; da je ništetna odredba članka 1. II. Dodatka ugovora o kreditu broj: 9011742773 koje su stranke zaključile dana 12. siječnja 2016. u dijelu kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 5. veljače 2016. pa nadalje; te da je ništetna odredba članka 2. i članka 3. II. Dodatka ugovora o kreditu broj: 9011742773 koje su stranke zaključile dana 12. siječnja 2016. u dijelu kojem je određena nedospjela glavnica kredita u iznosu od 73.123,32 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke (tuženika) te u dijelu da mjesečni anuitet iznosi 541,45 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste banke važeće na dan plaćanja čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama temeljem valutne klauzule - tečajne razlike koje je tuženik izvršio počev od 5. veljače 2016. pa nadalje. Točkom III. izreke Presude, naloženo je tuženoj isplatiti - vratiti tužitelju novčani iznos od 9.936,96 EUR (74.870,03 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, novčani iznos od 5.011,52 EUR (37.759,33 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početnih anuiteta za kredit u CHF uslijed promjene tečaja za CHF, od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te novčani iznos od 113.506,24 EUR (855.214,11 kn) na ime razlike između anuiteta u HRK plaćenih za konvertirani kredit i početno dogovorenog anuiteta HRK, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dok je u točki IV. odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 80,83 EUR (609,01 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan. Zaključno, točkom V. predmetne Presude naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

2. Presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2823/2023 od 25. siječnja 2024. odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-1797/2022 od 20. listopada 2023. u dijelu pod točkom II. izreke, dok je Rješenjem ukinuta ovosudna Presuda pod točkom III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i pod točkom V. izreke kao odluke o trošku postupka, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

2.1. Dopunskom Presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž- 2823/2023 od 22. travnja 2024. prihvaćen je prijedlog tužitelja za donošenjem dopunske presude, te je presuđeno da se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-1797/2022 od 20. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. izreke ove presude.

3. Tako, obzirom na navedeno, odnosno da su točke I., II. i IV. izreke Presude ovog Suda pod poslovnim brojem P-1797/2022 od 20. listopada 2023. pravomoćne, predmet ovog ponovljenog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja pod ranijom točkom III., kojom isti traži da se naloži tuženoj da mu isplatiti - vratiti novčani iznos od 9.936,96 EUR na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, novčani iznos od 5.011,52 EUR na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početnih anuiteta za kredit u CHF uslijed promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te novčani iznos od 113.506,24 EUR na ime razlike između anuiteta u HRK plaćenih za konvertirani kredit i početno dogovorenog anuiteta HRK, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

4. U ponovljenom postupku, tužitelj ističe kako je presudom Županijskog suda u Splitu potvrđena presuda ovog suda i to u točki II. izreke presude kojom su utvrđene ništetnim odredbe predmetnih ugovora, zbog čega da je drugostupanjskom odlukom pravomoćno utvrđeno da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, međutim da po stavu drugostupanjskog suda nije pravilno utvrđena visina tužbenog zahtjeva, pa iz tog razloga drugostupanjski sud ukida prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o visini iznosa koji tuženik treba isplatiti tužitelju sa uputom prvostupanjskom sudu da se utvrdi je li konverzija kredita obavljena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o konverziji odnosno da utvrdi iznos glavnice koji je dan tužitelju na ime kredita, taj iznos veže uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrdi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni Dodatak kao prihvat konverzije obveže tuženu da plati tu razliku. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, i pribavljenim podacima tuženika o kamatnoj stopi na stambeni kredit u valuti EUR, na dan podizanja kredita 31. srpnja 2006. i podacima o kretanju kamatnih stopa u valuti EUR za razdoblje od 31. srpnja 2006. do 14. ožujka 2017. kao dana zatvaranja kredita, tužitelj predlaže da sud u daljnjem tijeku postupka provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke.

5. Tužena u ponovljenom postupku ističe kako je nesporno da su stranke izvršile konverziju kredita iz početnog tečaja CHF u valutu EUR, te kako je tužena, dogovorno s tužiteljem utvrdila fiksnu kamatnu stopu za razdoblje otplate predmetnog kredita sukladno I. Dodatku počev od 6.8.2011. pa do isteka razdoblja od 24 mjeseca, te kako je nadalje kamatna stopa iz naprijed navedenog Dodatka ugovoru precizirana i određena u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO. II. Dodatkom ugovoru o kreditu stranke da su iznova suglasnom voljom utvrdile uvjete djelomične otplate kredita te suglasno utvrdile kako su prethodno zaključile (inicijalni) ugovor o kreditu od dana 31.7.2006. i I. Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita (prije ZID ZPK) pri čemu je utvrđena nova obveza korisnika kredita prema Banci u iznosu od 248.787,79 EUR. Nadalje, stranke da su suglasno utvrdile i kako je korisnik kredita, ovdje tužitelj, s danom 12.1.2016. izvršio prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 150.000,00 EUR te preostali iznos glavnice kredita od 73.123,32 EUR. Konačno, s danom 14.3.2017. da je zatvoren predmetni kredit. Prema tome, tužena drži kako je tužitelj suglasnom voljom zaključio ne samo osnovni ugovor o kreditu već i Dodatke istome o kojima je prethodno pregovarao s Bankom i bio upoznat s novim otplatnim planom i modalitetima otplate jer, u protivnom, zaključenje Dodataka isti ne bi inicirao odnosno nastavio bi otplaćivati kredit po redovnom tijeku stvari. Stoga tužena ustraje u protivljenju u cijelosti tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

6. Tako, u ponovljenom postupku, ovaj Sud obnovio je dokaze čitanjem i pregledom dokumentacije priložene spisu i to: zahtjeva za dostavu dokumentacije (l.s. 11-13), opomenu (l.s. 14-16), dopunu zahtjeva za dostavu dokumentacije (l.s. 17-19), Ugovor o kreditu (l.s. 20-25), I. Dodatak ugovora o kreditu (l.s. 26-31), II. Dodatak ugovora o kreditu (l.s. 32-33), priopćenje za javnost (l.s. 34-35), Opće uvjete poslovanja (l.s. 84- 88), obavijest (l.s. 102), otplatnu tablicu (l.s. 103-109), plan otplate (l.s. 110-122), pregled uplata po kreditu (l.s. 123-127), knjigovodstvenu karticu (l.s. 128-154), sažetak prikaza rezultata analize (l.s. 242-249), iščitao iskaze svjedoka UF (l.s. 290-291) i HF (l.s. 294), iskaz tužitelja (l.s.295-297), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem i pročitao nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 302-312), te je potom proveden dokaz dopune financijskim vještačenjem, pa je izvršen uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Bajla od 8. listopada 2024. (l.s. 982-996), korekciju nalaza i mišljenja od 16. listopada 2024. (l.s. 1005-1021), kao i očitovanje stalnog sudskog vještaka od 24. studenog 2024.

7. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

8. Obzirom da je u prvotnom postupku u ovoj pravnoj stvari, kako je i ranije navedeno, tužitelj već pravomoćno dokazao deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli glavnog ugovora o kreditu, kao i djelomičnu ništetnost odredaba sklopljenih Dodataka koji se odnose na iznos novoutvrđene glavnice, promjenjivu kamatnu stopu i anuitet, odnosno visinu rate, to je dokazana i činjenična osnova tužbe odnosno da je tužitelj s tuženom sklopio predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj 9011742773 dana 31. srpnja 2006.; tužena da je kao kreditor odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit u protuvrijednosti od 290.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita; da je namjena kredita naznačena u samom ugovoru kupnja stambenog objekta; da je u čl. 7. ugovoreno da je kredit odobren s počekom otplate kredita u trajanju od 12 mjeseci, s rokom otplate 336 mjeseci, u 324 jednaka mjesečna anuiteta; da je u čl. 4. ugovorena godišnja kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,75% godišnje, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke; da su stranke sklopile I. Dodatak ugovora o kreditu dana 18. kolovoza 2011., kojim su dogovorile promjenu valute obveze otplate kredita (konverziju kredita) iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kredit uz valutnu klauzulu u EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kredita, a kojim su u čl. 2. do 5. i 7. utvrdile da nedospjela glavnica iznosi 284.638,11 CHF koji iznos predstavlja novu obvezu korisnika kredita prema Banci, te je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope i da mjesečni anuitet iznosi 1.575,96 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti; te da su stranke sklopile II. Dodatak ugovora o kreditu dana 12. siječnja 2016., kojim su dogovorile prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu koji odgovara protuvrijednosti od 150.000,00 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke na dan plaćanja, nakon čega nedospjela glavnica iznosi 73.123,32 EUR, te suglasno izmijenile toč. 7.2. osnovnog ugovora na način da su ugovorile mjesečni anuitet u iznosu od 541,45 EUR.

9. Naime, po prvotno izrađenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Petra Bajla od 19. veljače 2023., ukupna preplata između anuiteta u HRK koje je tužitelj platio i anuiteta u HRK po početno ugovorenom otplatnom planu pod uvjetom da je od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznos mjesečnog anuiteta trebao biti fiksni iznosi 128.535,74 EUR (968.452,59 kn) od čega se: iznos od 10.017,80 EUR (75.479,15 kn), odnosi na preplatu uslijed promjene kamatne stope nastalu razlikom između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR (19.8.2011.), iznos od 5.011,52 EUR (37.759,33 kn) odnosi na preplatu tužitelja uslijed promjene tečaja za CHF nastalu razlikom između plaćenih anuiteta u HRK po početno ugovorenom otplatnom planu uz promjenjiv tečaj za CHF i anuiteta u HRK po početno ugovorenom otplatnom planu uz fiksni tečaj za CHF, od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR (19.8.2011.), te iznos od 113.506,42 EUR (855.214,11 kn) odnosi na preplatu tužitelja nastalu razlikom između anuiteta u HRK plaćenih za konvertirani kredit po primijenjenom otplatnom planu i anuiteta u HRK po početno ugovorenom otplatnom planu, od konverzije kredita (19.08.2011.) do prijevremene otplate kredita (14.3.2017.).

10. U ponovljenom postupku, izvršena je dopuna financijskog vještačenja, pa stalni sudski vještak Petar Bajlo, sukladno nalogu Suda, u svom nalazu i mišljenju od 8. listopada 2024., te korekciji istog od 16. listopada 2024., utvrđuje kako je konverzija predmetnog kredita obavljena 19. kolovoza 2011., a tek 2015. godine donesen je Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15), stoga konverzija nije mogla biti obavljena u skladu sa navedenim zakonom; kako je tužitelju na dan 2. kolovoza 2006. tužena isplatila 290.000,00 CHF, odnosno 1.337.127,94 HRK, dok je iznos počeka od 14.036,97 CHF pribrojan nedospjeloj glavnici i stavljen u otplatni plan kredita; kako je tužitelju na dan 2. kolovoza 2006. tužena isplatila 1.337.127,94 HRK, što uvećano za poček koji je pridodan u otplatu kredita iznosi 1.401.849,40 HRK, dok preračunat u EUR po tečaju tuženika koji je bio važeći 2. kolovoza 2006. iznosi 193.358,54 EUR; kamatna stopa za kredite s valutnom klauzulom u EUR pripadajuća tim vrstama ugovora u vrijeme potpisa ugovora iznosila je 6,05% godišnje. Nadalje, stalni sudski vještak utvrđuje da je spisu priložen dokument tuženika (l.s. 689) kojim je prikazano na koji se način kamatna stopa za kredite s valutnom klauzulom u EUR pripadajuće tim vrstama ugovora kretala od početka otplate kredita do kraja otplate kredita: 6,05% (od 15.6.2005. do 31.1.2008.), 6,55% (od 1.2.2008. do 30.4.2011.), 6,30% (od 1.5.2011. do 31.7.2014.), 6,27% (od 1.8.2014. do 31.1.2015.), 6,13% (od 1.2.2015. do 31.7.2015.), 6,01% (od 1.8.2015. do 31.1.2016.), 5,92% (od 1.2.2016. do 31.7.2016.), 5,78% (od 1.8.2016. do 31.1.2017.), 5,74% (od 1.2.2017. do 31.7.2017.). Zaključno, utvrđuje kako razlika između plaćenih anuiteta u HRK i anuiteta u HRK prema simuliranom otplatnom planu za simulirani kredit u valuti EUR (početna kamatna stopa 6,05% promjenjiva) od početka otplate kredita 5.9.2007. godine zaključno do prijevremenog zatvaranja kredita dana 14.3.2017. godine iznosi 689.422,41 HRK, odnosno 91.502,08 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK), a razlika između plaćenih anuiteta u HRK i anuiteta u HRK prema simuliranom otplatnom planu za simulirani kredit u valuti EUR (početna kamatna stopa 6,05% promjenjiva, od 6. kolovoza 2011. pa naredna 24 mjeseca ugovorena fiksna kamatna stopa od 5,40%, a nakon tog razdoblja 6,55%) od početka otplate kredita 5.9.2007. godine zaključno do prijevremenog zatvaranja kredita dana 14.3.2017. godine iznosi 677.651,04 HRK, odnosno 89.939,75 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK).

10.1. Također, u svom očitovanju od 24. studenog 2024. stalni sudski vještak Petar Bajlo navodi kako u potpunosti ostaje pri svojim izračunima i u jednom i u drugom vještačenju, jer su izračuni matematički ispravni, a razlika u iznosima u navedena dva vještačenja dogodila se jer su nalozi bili drugačiji i obzirom da su postavke izračuna drugačije rezultat svakako da ne može biti isti. Ono što je s druge strane razvidno jest da je odgovorom na pitanje u 1. zadatku drugog vještačenja od 8. listopada 2024., utvrđeno da je konverzija predmetnog kredita obavljena 19. kolovoza 2011., a tek 2015. godine da je donesen Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15), stoga konverzija nije mogla biti obavljena u skladu sa navedenim zakonom, pa obzirom na navedeno (komentirajući samo računski, ne pravni dio), smatra da je nalog za zadatke 3., 4. i 5. u drugom vještačenju kontradiktoran sa utvrđenim činjeničnim stanjem u 1. zadatku drugog vještačenja, te ovim putem ukazuje Sudu na to da je obzirom na sve navedeno moguće primijeniti izračune iz njegovog prvog vještačenja od 19. veljače 2013., obzirom da su ti izračuni iz prvog vještačenja kompatibilni sa odgovorom na pitanje u 1. zadatku drugog vještačenja.

11. Zbog izloženog, a prema stavu ovog Suda ključne sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari, ističe se kako je intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. Nov. 102/15 – dalje ZID ZPK/15) bila je otklanjanje dužničke krize zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15). Ratio donošenja navedenog Zakona sadržana je u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11.1. Tako, ZID ZPK/15 je interventni zakon s ograničenim vremenskim i materijalnim djelovanjem, koji se odnosi isključivo na ponude konverzije koje su banke bile dužne dostaviti u razdoblju nakon njegova stupanja na snagu i propisuje učinke samo za konverzije zaključene na temelju te ponude, a ne retroaktivno, obzirom da čl. 19.a. ZPK (uveden ZID-om) predviđa da banka mora dostaviti ponudu u roku od 45 dana od stupanja zakona na snagu, te jer ZID ZPK ne sadrži prijelazne odredbe koje bi predviđale djelovanje na već zaključene konverzije. Naime, Vrhovni sud RH u predmetu Revr-854/2021 zauzima stav da konverzija zaključena prije stupanja ZID ZPK na snagu ne može ozdraviti ništetnost glavnog ugovora ili dodataka te da takva konverzija ne oduzima potrošaču pravo na povrat preplaćenih iznosa.

12. Dakle, ZID ZPK/15 stupio je na snagu 30. rujna 2015., s jasno određenim materijalnim i vremenskim područjem primjene, koje se odnosi isključivo na konverzije kredita u CHF koje su banke bile dužne ponuditi potrošačima nakon stupanja zakona na snagu, pa s obzirom na to da je predmetna konverzija između ovdje stranaka zaključena sklapanjem I. Dodatka ugovora o kreditu dana 18. kolovoza 2011., odnosno gotovo četiri godine prije stupanja zakona na snagu, na nju se ne mogu primjenjivati učinci ZID ZPK/15. Takva konverzija prema stavu ovog Suda ne predstavlja provedbu zaštitne mjere iz ZID ZPK/15, već je ona rezultat tadašnjeg ugovornog odnosa koji je, kako je već pravomoćno utvrđeno, sadržavao ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega tužitelj, kao potrošač, zadržava pravo na restituciju svih plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora, budući ZID ZPK/15 ne proizvodi ozdravljujuće ili retroaktivne učinke na konverzije zaključene prije njegove primjene.

13. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema st. 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

13.1. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

13.2. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

13.3. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13.4. Kako je u konkretnom slučaju do stjecanja tužene došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

14. Slijedom izloženoga, te obzirom da je Presudom ovog Suda pod poslovnim brojem P-1797/2022 od 20. listopada 2023. pravomoćno utvrđena djelomična ništetnosti odredaba o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli glavnog ugovora o kreditu, kao i djelomična ništetnost odredaba sklopljenih Dodataka koji se odnose na iznos novoutvrđene glavnice, promjenjivu kamatnu stopu i anuitet, odnosno visinu rate, to je visina tražbine u konkretnom slučaju utvrđena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Bajla od 19. veljače 2023., koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, te koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim.

15. Imajući u vidu da je tužitelj podneskom od 6. ožujka 2023., kojim je postavio konačni tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kao i pravomoćnu točku IV. Presude ovog Suda pod poslovnim brojem P-1797/2022 od 20. listopada 2023., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 80,83 EUR (609,01 kn) na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, zbog zastare tužiteljeve tražbine, preostali zatraženi iznos naloženo je tuženoj vratiti tužitelju i to iznos od 9.936,96 EUR na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početno ugovorenih anuiteta u HRK uslijed promjene kamatne stope od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, novčani iznos od 5.011,52 EUR na ime razlike između plaćenih anuiteta u HRK i početnih anuiteta za kredit u CHF uslijed promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te novčani iznos od 113.506,24 EUR na ime razlike između anuiteta u HRK plaćenih za konvertirani kredit i početno dogovorenog anuiteta HRK, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćnici – odvjetnici i to za trošak sastava tužbe od 7.6.2019. (Tbr. 7.1.) – 967 bodova, trošak sastava četiri obrazložena podneska od 15.9.2022., 25.9.2022., 6.3.2023. i 4.4.2023. (Tbr. 8. toč. 1.) – svaki po 967 bodova, trošak sastava ostalih podneska od 28.9.2023., 2.4.2024., 24.4.2024., 14.11.2024., 29.11.2024. i 8.5.2025. (Tbr. 8. toč. 3.) – svaki po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 21.10.2019., 26.9.2022., 26.10.2022., 16.11.2022., 18.4.2023., 1.9.2023. i 9.5.2025. (Tbr. 9. toč. 1.) – svaki po 967 bodova, trošak zastupanja na ročištu dana 24.6.2025. (Tbr. 9. toč. 3.) – 50 bodova, trošak sastava žalbe od 2.11.2023. (Tbr. 10. toč. 1.) – 1208 bodova, trošak sastava odgovora na žalbu od 27.11.2023. (Tbr. 10. toč. 6.) – 967 bodova, trošak sastava prijedloga za dopunu presude od 8.4.2024. (Tbr. 7.1.) – 967 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 30.792,00 EUR, a uvećano za plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 464,53 EUR i predujma za dopunsko financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, sveukupno iznosi 31.572,89 EUR, dok je preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sastava podneska od 23.9.2023. obzirom isti ne prileži spisu, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 24. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po pun.