Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TU, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 28. travnja 2025., broj: Pp-2845/2024-13, u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. TU kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114./22.), okr. TU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 28. travnja 2025., broj: Pp-2845/2024-13, proglašen je krivim okr. TU da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. do 25. kolovoza 2021., kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 180,36 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 50,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju naznačujući da se žali iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik navodi da se navodi obrane nisu cijenili i da ih sud nije uzeo u obzir, čime očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Nadalje, iako okrivljenik ističe da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena i time što nisu provedeni dokazi kojima bi se utvrdilo činjenično stanje, tj. što je pogrešno analiziran iskaz žrtve DU jer u njemu ima nelogičnosti, što nije utvrđeno da postoje motivi za lažno svjedočenje zbog roditeljske skrbi i jer nije zatražena dodatna dokumentacija od tužitelja u pogledu fotografija ozljeda, radi se zapravo o isticanju žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će i biti razmatrani u okviru te žalbene osnove.

5.1. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud cijenio obranu okrivljenika (toč. 6. obrazloženja), a svi dani razlozi o ocjeni obrane okrivljenika su dostatni i jasni, pa stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6 Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom ističe okolnosti koje su u ovom obrazloženju prethodno i navedene – da nisu provedeni dokazi kojima bi se utvrdilo činjenično stanje, da je pogrešno analiziran iskaz žrtve DU jer u njemu ima nelogičnosti, da nije utvrđeno kako postoje motivi za lažno svjedočenje zbog roditeljske skrbi i što nije zatražena dodatna dokumentacija od tužitelja u pogledu fotografija ozljeda, kao i sljedeće okolnosti: nije utvrđeno mjesto počinjenja prekršaja i jesu li postojale ozljede, ne postoji medicinska dokumentacija za ozljede, nisu provedeni dokazi o riječima koje su žrtvi nasilja upućene te se ispitani policijski službenik ne sjeća predmetnog događaja.

6.1. Prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se sugerira da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na iskazu žrtve nasilja u obitelji, bez drugih dokaza. Takvim pristupom, ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da bi se radilo o bivšim supružnicima, koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja DU koja je iskazivala okolnosno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti. Prvostupanjski sud je, osnovano prihvativši kao istinit iskaz žrtve nasilja, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prilike počinio fizičko nasilje opisano u izreci pobijane presude, kao i sve relevantne okolnosti navedene u činjeničnom opisu prekršaja.

6.2. Žrtva nasilja je promptno prijavila prekršaj, a okrivljenik u obrani nije navodio motive za lažno prijavljivanje, osim što je naveo da ga je ona "sklona bez razloga prijavljivati", koje tvrdnje nije dokazao. Naime, iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 26. travnja 2021. razvidno je da je odbačena kaznena prijava protiv ovdje okrivljenika zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, međutim, ne jer bi se radilo o neistinitim tvrdnjama prijaviteljice o samom postupanju osumnjičenika, nego jer predmetno djelo ne ispunjava biće kaznenog djela nametljivog ponašanja, iako bi se radilo o neprihvatljivom ponašanju. Žalbeni navodi o motivima lažnog prijavljivanja žrtve nasilja zbog plana zajedničke roditeljske skrbi, koji nisu bili ranije isticani, s obzirom da se očigledno radi o činjenici koja je postojala u vrijeme prvostupanjskog postupka odnosno za koju je okrivljenik znao u vrijeme prvostupanjskog postupka, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku. Naime, sukladno čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona u žalbi se nove činjenice i novi dokazi mogu u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

6.3. Nadalje, budući da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), nije potreban nastanak tjelesne ozljede niti se to okrivljeniku stavlja na teret, a sama žrtva također navodi da nije bilo ozljeda, jedino da je nastalo crvenilo na vratu. U odnosu na iskaz drugog ispitanog svjedoka, policijskog službenika ČU, životno je da se on zbog proteka vremena više ne sjeća predmetnog događaja tj. detalja same intervencije (svjedok je ispitan 2025., a prekršaj se dogodio 2021.). U vezi mjesta događaja, nije relevantno radi li se o mjestu prebivališta okrivljenika ili žrtve nasilja niti je to imalo utjecaj na vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja.

6.3. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da žalitelj, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. Prekršajnog zakona.

7.1. Stoga nije osnovana žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, u korist okrivljenika dostatno vrednovane odnosno da je izrečena preblaga kazna. Naime, treba uzeti u obzir da je počinjena teža vrsta nasilja (fizičko nasilje). Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je, u vrijeme počinjenja prekršaja, a ujedno i najblažeg propisa za okrivljenika, bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 70 dana, dakle, okrivljeniku je izrečena blaža vrsta propisane kazne, i to u minimalnom iznosu. Budući da ne postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne, ne postoji zakonski uvjeti za ublažavanje novčane kazne.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle znatno bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.