REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-102/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 560- 01/24-01/393, URBROJ: 5142-2501-24-2 od 29. studenoga 2024. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/24-01/340, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560- 01/24-01/340, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 16. listopada 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Vidanka, Duga Resa, u razdoblju od 15. lipnja 1991. do 24. prosinca 1991., iz razloga što tužitelj za traženo razdoblje ne ispunjava kumulativne uvjete propisane odredbama čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21., 156/23.; dalje: ZHBDR).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/393, URBROJ: 5142-2501-24-2 od 29. studenoga 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnost stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite obavljao stražarske dužnosti, ophodnje po mjestu, upozoravao stanovništvo na zamračenje, pratio provođenje mjera zamračenja i policijskog sata, pratio kretanje sumnjivih osoba, kontrolirao vozila na kontrolnim punktovima, čuvao vitalne objekte i benzinske pumpe, prikupljao oružje, organizirao dežurstva, bio u pripravnosti za borbeno djelovanje prilikom napada na [adresa] i [adresa] te prilikom izlaska konvoja tenkova iz vojarne na Logorištu, uz druge zadaće koje je aktivno obavljao po zapovijedi nadređenog zapovjednika. Aktivnosti da je obavljao za vrijeme trajanja oglašene opće i zračne opasnosti i pod raketnim napadima agresora, kao i pri otklanjanju napada na tvornicu. Iz osporavanog rješenja da nije razvidno temeljem kojih propisa je donesena odluka te da obrazloženje nije u skladu s čl. 98. st. 5. ZUP-a. ističe da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata. Predlaže sud poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Iz dokaza izvedenih u upravnom postupku da je utvrđeno kako se aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, stoga da ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 15. lipnja 1991. do 24. prosinca 1991. bio pripadnik Narodne zaštite MO Vidanka, Duga Resa.

7. Sporno je je li u tom razdoblju tužitelj kao pripadnik Narodne zaštite obavljao aktivnosti koje bi se mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZHBDR.

8. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 3. st. 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Dalje, st. 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (dalje: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu st. 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom čl. 179. st. 1. t. a.) ZHBDR je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. U upravnom postupku, provedenom po zahtjevu tužitelja od 8. ožujka 2024., je utvrđeno uvidom u bazu podataka hrvatskih branitelja „IS-PU“ da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Dalje, iz iskaza tužitelja (zapisnik od 3. travnja 2024.) i saslušanih svjedoka ĐE (zapisnik od **.**.2024.) i BE (zapisnik od 11. travnja 2024.) proizlazi da je tužitelj kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite obavljao dužnost stražara, a što je uključivalo aktivnosti kako su to navedene i u tužbi. Svjedoci i sama stranka nisu iskazivali da bi u tom razdoblju bilo direktnog sukoba s agresorom.

13. Za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva, ovdje tužitelj, mora kumulativno ispuniti uvjete iz odredbi čl. 3. st. 1. i 2. ZHBDR, odnosno morao je pripadati jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te je u tom razdoblju morao sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

14. Iako je u postupku utvrđeno (a u ovom sporu nije sporno) da je tužitelj bio pripadnik naoružanim odredima Narodne zaštite u relevantnom razdoblju, iz iskaza samog tužitelja i saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj u predmetnom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZHBDR. Naime, iz iskaza je vidljivo da je obavljao aktivnosti čuvanja straže, ophodnji, upozoravanja na zamračenje, praćenje provođenja mjera zamračenja i policijskog sata, praćenje sumnjivih osoba, kontroliranje vozila, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (kao što bi to bile primjerice aktivnosti odlaska u postrojbu, na borbeni položaj, obuka i priprema za odlazak na bojište).

15. Stoga je stajalište i ovog suda da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno utvrdili da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje traženog statusa iz citirane odredbe ZHBDR.

16. Napominje se tužitelju da je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata osobno pravo koje se utvrđuje samo ako su u odnosu na određenu osobu kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavaka 1. i 2. ZHBDR. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete jer nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, činjenica da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 15. svibnja 1996. nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

17. Sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, a obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. ZUP-a).

18. Slijedom svega navedenoga, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHBDR.

U Rijeci 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).