Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1902/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NOG i okrivljenog HOG, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22) i članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12),, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb i žalbi okrivljenog HOG, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. studenog 2024., broj: Pp-13989/2024, na sjednici vijeća 24. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb i potvrđuje se pobijana presuda.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog HOG odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni NOG i okrivljeni ČOG su u fazi ispitivanja optužnog prijedloga oslobođeni optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da nisu ostvarena zakonska obilježja prekršaja jer se događaj se zbio u hodniku stambene zgrade, a nije navedeno u optužnom aktu da bi se svađa i vika reflektirale u javnosti, te okrivljeni NOG zbog djela iz članka 25. stavak 1.Zakona o suzbijanju diskriminacije s obzirom da djelo nije konkretizirano na način da nije navedeno po kojoj osnovi bi diskriminirao drugog sudionika događaja, niti je konkretizirano je li ponašanje imalo za cilj prouzročiti strah ili neprijateljsko ili ponižavajuće okruženje.
2. Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da je razvidno da su okrivljenici navedene prilike remetili javni red i mir, kao i da je I.okrivljenik svojom izjavom stvorio ponižavajuće i neprijateljsko okruženje u odnosu na II.okrivljenika povrijedivši pritom njegovo dostojanstvo. Žalitelj ističe da je bilo potrebno utvrditi činjenično stanje ispitivanjem barem okrivljenih ali i dokazima do kojih bi se eventualno naknadno moglo doći, s obzirom da je nedvojbeno došlo do sukoba na fiktivnom javnom mjestu, tj. u hodniku stambene zgrade pa su zbog intenziteta sve mogli čuti drugi stanari, a mogao se reflektirati i na javnom mjestu. Sud je pogrešno zaključio da nisu ispunjena obilježja prekršaja te donio pogrešan zaključak, zbog čega predlaže da se pobijana presuda ukine i u ponovnom postupku okrivljenice oglasi krivima.
2.1. Nadalje, okrivljeni ČOG je protiv navedene presude pravodobno podnio žalbu navodeći da je podnosi zbog svih žalbenih razloga, a iz čijeg sadržaja je vidljivo da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, konkretno zbog činjenice da je drugi sudionik događaja okrivljeni NOG neosnovano oslobođen optužbe iako mu je navedene prilike nanio teže tjelesne ozljede i vršio psihičku prisilu prema njemu. Žalitelj detaljno opisuje događaj i predlaže ispitati svjedoke, tražeći da se predmet vrati u postupak i da u nadležnost stvarno nadležnom kaznenom sudu.
3. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana, a žalba okrivljenog HOG nije dopuštena.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na presudu kojom se odbija žalba tužitelja:
5. Iako je zapravo iz cjelokupne priležeće dokumentacije vidljivo da je predmetne zgode došlo do izvjesnog sukoba, iz činjeničnog opisa djela nedvojbeno proizlazi da se događaj odigrao u hodniku stambene zgrade, konkretno obojica okrivljenika su se nalazila na stubištu zgrade u kojoj stanuju.
5.1. Prema sudskoj praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ako je prekršaj protiv javnog reda i mira počinjen na fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju hodniku zgrade), u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Navedeno stajalište bitno je zbog ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
5.2. U odnosu na žalbene navode ističe se da djelo prekršaja može biti počinjeno na mjestu koje nije javno (npr. kao u ovom slučaju u stubištu), ali u opisu djela treba biti naznačeno da se galama čula na javnom mjestu ili da se događaj vidio s javnog mjesta (npr. ceste u naselju), dakle navedena okolnost mora biti navedena u činjeničnom opisu djela (i naravno utvrđena u postupku), što je u ovom slučaju izostalo.
6. Što se tiče djela iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, navedenom odredbom je propisano:
„Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.“
6.1. Iz citirane zakonske odredbe, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj može počiniti samo ako su ispunjenja dva elementa, a to su: 1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji i 2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo. Znači, postupanje u izravnoj namjeri i nastupanje posljedice (ostvarenje cilja zbog kojeg je počinitelj postupao) u vidu povrede tuđeg dostojanstva su odlučne činjenice koje čine biće navedenog prekršaja i, da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, moraju biti opisana u činjeničnom opisu djela.
6.2. Budući da u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu nije naznačeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u nacionalnom podrijetlu odnosno etičkoj pripadnosti, a niti je opisano da je postupanje dovelo do povrede dostojanstva, proizlazi da u činjeničnom opisu djela, za koji su okrivljenici proglašeni krivima, nedostaju konstitutivni elementi prekršaja iz članka 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
6.3. Ovaj nedostatak nije otklonjen naznakom nastupanja posljedice u zakonskom opisu prekršaja, jer sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo i samo u činjeničnom opisu prekršaja iz razloga što je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja.
7. Također, napominje se da je prvostupanjski sud odmah po primitku navedenog optužnog prijedloga dužan ispitati ga sukladno obligatornoj zakonskoj odredbi članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, te je obvezan izvršiti kontrolu optužnog akta u smislu je li djelo za koje se okrivljenici optužuju, činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu prekršaj, a u slučaju da utvrdi da opisano djelo nije prekršaj, obavezan je donijeti oslobađajuću presudu, bez pozivanja tužitelja na ispravak.
7.1. Završno, iako je nedvojbeno da je upućivanje navedenih izraza a potom i udarci nogom i rukom, svakako uvredljivo i neprihvatljivo u civiliziranom društvu i da je način i oblik postupanja koji predstavlja ponižavanje i iskazivanje neprijateljstva koji prelazi granice obične nepristojnosti, ipak takvo ponašanje ne predstavlja diskriminaciju u smislu odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova, kao niti djelo protiv javnog reda i mira, ukoliko nedostaje neki od konstitutivnih elemenata prekršaja.
U odnosu na rješenje kojim je odbačena žalba okrivljenika:
8. Sukladno članku 192. stavku 1. Prekršajnog zakona, žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, no okrivljenik se može žaliti samo u vlastitu korist i to samo kad ima neposredni pravni interes.
9. Kako su okrivljeni NOG i okrivljeni ČOG prvostupanjskom presudom oslobođeni od optužbe, isti nemaju neposredni pravni interes, pa je ovaj sud, uz primjenu članka 204. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, odbacio žalbu kao nedopuštenu. U konkretnom slučaju okrivljeni ČOG je prvostupanjskom presudom oslobođen od optužbe temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona. Smisao podnošenja žalbe od strane okrivljenika protiv presude prvostupanjskog suda jest u tome da okrivljenik, kao nezadovoljna stranka, pobija prvostupanjsku presudu jer smatra da su na njegovu štetu počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, odnosno da je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ili osporava odluku o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu (članak 194. Prekršajnog zakona). Pobijanom presudom navedene povrede na štetu navedenog okrivljenika nisu počinjene obzirom da je isti oslobođen od optužbe.
9.1. Žalbeni navodi koji dovode u pitanje točnost utvrđenja činjeničnog stanja, a koji su istaknuti na štetu okrivljenog NOG kojeg je prvostupanjski sud također oslobodio od optužbe ne dovode do dopuštenosti takve žalbe. Naime, u smislu odredbe članka 192. stavka 3. Prekršajnog zakona žalbu na štetu okrivljenika može podnijeti tužitelj, u konkretnom slučaju III. Policijska postaja Zagreb, dok suokrivljenici u istom predmetu nisu ovlašteni na podnošenje žalbe na štetu suokrivljenika koji je oslobođen od optužbe.
9.2. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju članka 211. stavka 2. točka 1. Prekršajnog zakona, odbaciti žalbu okrivljenog HOG.
10. Stoga je, imajući sve navedeno u vidu, odlučeno kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 24. lipnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
