Poslovni broj: Us I-1743/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Katja Šesnić, odvjetnica u Splitu, Tršćanska 33, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, u predmetu izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025., a objavljene 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/295, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 28. svibnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/295, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 28. svibnja 2024., odbijena je žalba SR, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/2086, Urbroj: 2181-1- 10-3/26-23-5 od 19. svibnja 2023.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-04/2086, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 19. svibnja 2023., odbijen je zahtjev SR za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene stambene zgrade izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je drugostupanjsko rješenje nezakonito prvenstveno iz razloga što nije uzelo u obzir činjenicu da je predmetna nekretnina postojala desetljećima prije donošenja Zakona na koji se poziva tuženo tijelo, da se ne radi o novogradnji, nego o uređenju, adaptaciji i rekonstrukciji postojeće nekretnine koja je rekonstruirana radi sigurnosti, a zbog konfiguracije terena da je došlo do nužnih odstupanja koja ne prelaze više od 70 cm visine, a što nije bio, a niti da može biti razlog da se odbije ozakonjenje cijele nekretnine. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže pribaviti od Grada Splita cjelokupni spis predmeta Klasa: UP/I-361-03/13-04/2086, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23- 5 te izvršiti uvid u projektnu dokumentaciju, prema potrebi izvršiti očevid na licu mjesta uz kombinirano građevinsko-geodetsko vještačenje radi utvrđenja mogućnosti izvođenja radova na terenu i nužnih odstupanja zbog konfiguracije terena. Nadalje navodi da se tuženo tijelo, kao i prvostupanjsko, poziva na odredbu čl. 6. st. 1. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama pri tom zanemarujući prava tužitelja iz istog zakona zajamčena u čl. 5. st. 2. u kojem jasno stoji da se ozakoniti mogu protivno prostornom planu do dvije etaže, s tim da je zadnja potkrovlje. Dakle, bez obzira što je predmetna nekretnina u Prostornom planu Grada Splita sportsko-rekreacijske namjene, tužitelj smatra da se ona temeljem čl. 5. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama morala ozakoniti, jer da je prije svega postojala desetljećima prije donošenja ovog Zakona i samog Prostornog plana, dok da je s druge strane u istovrsnim činjeničnim i pravnim predmetima Grad Split ozakonjivao nekretnine na svom području, čime da nije dosljedan u praksi, pa da je tako prekršio osnovno ustavno pravo tužitelja iz čl. 26. i 29. st. 1. Ustava RH. Ističe da je smisao Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da se ozakoni svaka ona nekretnina koja ispunjava bilo kakav zakonski uvjet, a da u konkretnom slučaju tužiteljeva nekretnina ispunjava sve uvjete iz čl. 5. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pa da je stoga trebalo primijeniti upravo ovu zakonsku odredbu u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog, predlaže da Sud usvoji tužbu, poništi osporavano rješenje tuženika te predmetnu nekretninu tužitelja ozakoni na temelju odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

4. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 17. listopada 2024. naveo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 6. lipnja 2024. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenica tužitelja u cijelosti je ustrajala u navodima tužbe i tužbenog zahtjeva te izvođenju predloženih dokaza.

6. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenice tužitelja očevidom na licu mjesta uz kombinirano građevinsko - geodetsko vještačenje na okolnost je li došlo do odstupanja zbog nužnih radova i/ili konfiguracije terena, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Opunomoćenica tužitelja je popisala i zatražila naknadu troškova upravnog spora.

9. Tužba tužitelja nije osnovana.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 361-05/23-26/295, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 28. svibnja 2024.

11. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje: UP/I-361-03/13-04/2086, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 19. svibnja 2023., pravilno i zakonito odbijen zahtjev SR od 27. svibnja 2013., ovdje tužitelja, za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNI -a) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

13. Među strankama nije sporno da se predmetne građevine i to nezakonito izgrađene stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nalaze izvan građevinskog područja.

14. Među strankama je isključivo sporno nalaze li se predmetne nekretnine u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita izvan građevinskog područja, u zoni Športsko rekreacijske namjene „R3 – kupalište“, te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“, za koju vrijede odredbe članka 14. GUP-a Grada Splita, te radi li se u konkretnom slučaju o tradicijskoj naseobini, odnosno ima li u konkretnom slučaju uvjeta za primjenu iznimke propisane odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama prema kojoj je moguće ozakonjenje ako se radi o građevini izgrađenoj unutar tradicijske naseobine.

15. Odredbom čl. 15. GUP-a Grada Splita kao mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja određeno je da je Park-šuma Marjan (PŠ) šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima. Park-šuma se oblikuje kao parkovna površina, a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume, uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park- šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje park-šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada. Moguće intervencije na prostoru gradske Park-šume Marjan određene su Programom gospodarenja Park-šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske i zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite, ali s Park-šumom čine funkcionalnu cjelinu.

16. Nadalje, odredbom članka 14. GUP-a Splita propisano je kako športska i rekreacijska namjena sadrže površine za šport i rekreaciju, a na površinama Rekreacijska namjena – kupališta – R3 mogu se uređivati plaže i oblikovati obalna linija, odnosno zadržavati obala u prirodnom stanju (na poluotoku Marjan i području Duilovo – Orišac - Stobreč). Površine se mogu uređivati za boravak na otvorenom uz obveznu sadnju visokog zelenila. Na uređenim plažama moguća je gradnja građevina što upotpunjuju i služe osnovnoj djelatnosti (garderobe, sanitarije, manji ugostiteljski sadržaji, spremišta rekvizita), ukupne BRP-e do maksimalno 200 m2 /ha cjelovite uređene površine kupališta, dakle, odredbama GUP-a nije predviđena u toj zoni gradnja građevina stambene namjene.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kao to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno promijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

18. Nezakonito izgrađena zgrada je zgrada koja nije izgrađena u skladu s važećim prostornim planom ili bez potrebnog odobrenja za građenje, ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prema prostornom planu određeno kao površina izvan građevinskog područja, uključujući nacionalne parkove, parkove prirode, regionalne parkove i slične zaštićene zone.

19. Izvedeno stanje je pravni termin koji se odnosi na postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. Prema zakonu, nezakonito izgrađena zgrada može biti ozakonjena ako se nalazi na određenom području koje nije obuhvaćeno određenim prostornim planom, kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati i slično. Međutim, u ovom slučaju, predmetna građevina za koju je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju se nalazi u zoni Športsko-rekreacijske namjene „R3 – kupalište“, te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“, za koju vrijede odredbe članka 14. GUP-a Grada Splita, odnosno kako je za predmetnu zgradu ispunjen eliminacijski kriterij iz članka 6. stavak 1. alineja 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, što je zapreka za ozakonjenje prema zakonu, iz kojeg razloga je i odbijen tužiteljev zahtjev.

20. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

- da je uvidom u digitalnu ortofoto karte u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. utvrđeno da je stambena zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nedvojbeno vidljiva, a Službena bilješka o izvršenom uvidu, s ispisom iz DOF5/2011 je priložena spisu tuženog tijela;

- da je uvidom u priloženu dokumentaciju i važeću prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno da se predmetne građevine, za koje je podnesen zahtjev za legalizaciju, nalaze u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 - pročišćeni tekst), izvan građevinskog područja, u zoni Športsko-rekreacijske namjene „R3 – kupalište“, te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“, za koju vrijede odredbe članka 14. GUP-a Grada Splita;

- da je prvostupanjsko upravno tijelo dana 4. travnja 2023. godine provelo očevid na licu mjesta uz nazočnost podnositelja zahtjeva, ovdje tužitelja, te je utvrđeno da je predmetna zgrada završena, stambene namjene te da veličina odgovara gabaritima prikazanima u arhitektonskoj snimci o čemu je sastavljen Zapisnik koji je zajedno s fotografijama priložen spisu predmeta.

21. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja te posebno cijeneći nespornu činjenicu da je područje Park-šume Marjan površina zaštićene prirodne vrijednosti već prema rješenju iz 1964. godine, to se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

22. Tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je donijelo u primjeni odredbe članka 6. stavak 1. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), kojom je propisano kako se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

23. Pored navedenog, valja istaći da se činjenica je li neko područje određeno kao tradicijska naseobina može dokazivati isključivo prostornim planom, dok u konkretnom slučaju nema naznake da bi predmetno područje Park šume Marjan bilo označeno kao područje tradicijskih naseobina.

24. U odnosu na navedeno valja istaći da Prostorni plan područja posebnih obilježja za predmetnu lokaciju nije donesen do današnjeg dana, a prostornim planovima na relevantne datume (koji je važio na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju iz 2012. g. (kolovoz 2012. g.), na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju i na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju) nije na predmetnoj lokaciji određena tradicijska naseobina. Stoga se predmetne građevine ne mogu zakoniti jer se ne radi o tradicijskoj naseobini.

25. Utvrđenje da predmetne zgrade za koje tužitelj traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nisu izgrađene u skladu s prostornim planom, nespornim proizlazi iz činjenice da ih tužitelj želi ozakoniti, jer u protivnom takav zahtjev ne bi ni podnosio, a što proizlazi i priložene arhitektonske snimke iz koje proizlazi da nije ishođena nikakva dozvola, te iz činjenice da GUP (i to verzije GUP-a važeće na sva tri prethodno navedena relevantna datuma) sadrži odredbu čl. 47. koja, između ostalog, propisuje:

Izgrađene građevine nakon 1968. godine i bez građevne dozvole, kao i sva odstupanja od građevne dozvole ili naknadne nelegalne dogradnje i nadogradnje moraju se uklanjati po dinamici, koja će biti utvrđena u Programu mjera za unapređenje stanja u prostoru Grada Splita te je navedenim člankom zabranjena gradnja stambenih građevina unutar predmetnog područja.

26. Dakle, slijedom navedenog nespornog utvrđenja da se ne radi o zgradama koje su izgrađene u skladu s prostornim planom, niti da se radi o zgradama izgrađenim unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom, tužbeni navodi tužitelja nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

27. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da građevine koje se nalaze u području Park-šume Marjan i koje su izgrađene prije 15. veljače 1968. ili imaju valjana odobrenja za građenje koje su ishodovali u vrijeme kada se predmetno područje nalazilo u građevnoj zoni, kasnijim izmjenama prostorno planskog uređenja ne „gube“ svoju ozakonjenost. Drugim riječima, legitimno očekivanje tužitelja zadržava se na činjenici da će zgrade koje su izgrađene prema odgovarajućim aktima za gradnju, svoju zakonitost zadržati nakon nastalih promjena prostorno planskog uređenja, međutim to ne znači da takva očekivanja može imati i za zgrade, odnosno zahvate koji nisu usklađeni s prostornim uvjetima na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, radi čega u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to isti neosnovano smatra.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

29. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

30. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. lipnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

- tužitelja pozvati na plaćanja pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

2. tuženiku

3. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

4. u spis

5. kal. do 26.08.2025.