Poslovni broj: Us I-1421/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja Grada Makarske, OIB: 53515145212, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, zastupano po gradonačelniku ND, a on po opunomoćeniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Bihaćka 1, Split, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa odvjetnica Suzana Alač, A.Starčevića 32, Makarska, radi komunalnog doprinosa, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev, i to u odnosu na dio rješenja tuženika Klasa: UP/II 363-03/23-0003/0023, Urbroj: 2181/1-10/15-23-0002 od 19. travnja 2023. kojim je riješeno da se usvaja žalba zainteresirane osobe i poništava odluka prvostupanjskog tijela, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada, Klasa: UP- I-361-01/15-01/177, Urbroj: 2181-6-05-03-22-26 od 30. prosinca 2022.

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika, Klasa: UP/II 363-03/23-0003/0023, Urbroj: 2181/1-10/15-23-0002 od 19. travnja 2023. u preostalom dijelu kojim je riješeno "i predmet dostavlja tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje" pa se, u tomu poništenom dijelu, rješava:

Obustavlja se predmetni postupak radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 363-03/23-0003/0023, Urbroj:

2181/1-10/15-23-0002 od 19. travnja 2023., poništena je, uz vraćanje na ponovni postupak navedena odluka prvostupanjskog tijela (dalje prvostupanjsko rješenje) kojom je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza komunalnog doprinosa za stambeno- poslovnu zgradu, ukupnog obujma 1.113,29 m3, na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u II. Zoni, u iznosu od 81.823,80 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik daje uputu prvostupanjskom tijelu da je u ponovljenom postupku potrebno izvršiti obračun komunalnog doprinosa u obujmu, kako je to prikazano u projektnoj dokumentaciji koja čini sastavni dio rješenja o ozakonjenju. Međutim, ističe da je prvostupanjsko tijelo već ranije u postupku to izvršilo, temeljem rješenja o komunalnom doprinosu, Klasa: UP/I-361-01/15-01/177, Ur.broj: 2147/01-03/1-19-23 od 9. rujna 2019. i to sukladno Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, broj projekta: TD:29/13 od veljače 2013. godine izrađeno od strane ADOCULOS d.o.o. iz Makarske te da je po tom rješenju od 9. rujna 2019. obveznik CD i postupio, odnosno da je platio komunalni doprinos za ozakonjeni dio građevine. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa po obujmu obračunatog temeljem projektne dokumentacije iz 2003. dok se tuženik u pobijanom rješenju bavi isključivo obujmom komunalnog doprinosa temeljem projektne dokumentacije iz 2013. godine, a koji plaćen po rješenju od 9. rujna 2019. Ukazuje da je obveza nastala po ranije izdanoj građevinskoj dozvoli iz 2003. godine temeljem Odluke o komunalnom doprinosu koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka izdavanja građevinske dozvole, a za koji je od strane tadašnje službene osobe koja je vodila postupak utvrđeno kako nije plaćen komunalni doprinos prema građevinskoj dozvoli te ponovno ističe da je komunalni doprinos plaćen temeljem rješenja o komunalnom doprinosu od 2019. godine koji se temelji na projektnoj dokumentaciji TD:29/13 od veljače 2013. godine dok nije plaćen komunalni doprinos utvrđen po izdanoj građevinskoj dozvoli iz 2003. godine. Navodi da tuženik utvrđuje kako obveza plaćanja komunalne naknade ne zastarijeva pa tako i u konkretnom slučaju utvrđivanje konkretne obveze nije obuhvaćeno zastarom, pa prema tome, prvostupanjsko tijelo je ovlašteno potraživati neplaćeni iznos komunalnog doprinosa obračunatog temeljem dokumentacije iz 2003. s obzirom da ta obveza nije plaćena. Da je komunalni doprinos obračunat temeljem drugog projekta odn. projekta iz 2003. a ne temeljem projektne dokumentacije iz 2013. po kojoj je doprinos plaćen, proizlazi iz rezultata ispitnog postupka koji je proveden prije donošenja predmetnog prvostupanjskog rješenja od 30. prosinca 2022. godine, te je tada utvrđeno da CD nikada nije platio komunalni doprinos po izdanoj građevinskog dozvoli iz 2003. godine jer nikad ranije i nije bilo izdano rješenje o komunalnom doprinosu po navedenoj građevinskoj dozvoli; da tijelo koje je bilo ovlašteno donijeti građevinsku dozvolu iz 2003. godine tada nije tužitelju dostavilo glavni projekt broj TD-74/01, izrađenog od PROING d.o.o. iz 2003. godine za obračun komunalnog doprinosa, iako je to bilo dužno učiniti po tadašnjim zakonskim odredbama; da je tek po zahtjevu Grada Makarske, kao pravnom slijedniku tijela koje je ranije kao ovlašteno tijelo i izdalo predmetnu građevinsku dozvolu iz 2003. godine, arhivirani spis predmeta građevinske dozvole iz 2003. godine zajedno sa glavnim projektom broj TD-74/01, dostavljen je tužitelju tek dana 21.03.2017.; da je nakon dostave iz prethodne točke, Grad Makarska, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, kao pravni slijednik izvršio je uvid u arhivirani spis građevinske dozvole iz 2003. godine te je utvrđeno da nije pronađena dostavnica niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi se moglo potvrditi primitak projektne dokumentacije od strane Grada Makarske; da je službena osoba koja je vodila postupak, arhivirani spis predmeta građevinske dozvole iz 2003. godine, zajedno s glavnim projektom broj TD-74/01, izrađenog od PROING d.o.o. iz 2003.g, preuzela u ožujku 2019. godine od Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Makarske kao pravnog slijednika, a za obračun obujma komunalnog doprinosa koji ne zastarijeva te da je da je obveznik CD dostavio Ugovor o učešću u financiranju troškova uređenja građevinskog zemljišta br. AS-651 od 27.04.1992. godine i dokaz o uplati za površinu od 94 m2, a što odgovara obujmu od 282,00 m3. Utvrđeno je i da je za navedeni obujam umanjen obujam cijele građevine po projektu izrađenom od PROING d.o.o. oznake TD-74/01 koji iznosi 1.395,29 m3, a da je obračun izvršen za 1.113,29 m3, što predstavlja razliku ukupnog obujma i obujma za koji je dostavljen dokaz o uplati, a što se navodi u obrazloženju prvostupanjskog rješenje od 30.12.2022. koje je poništeno pobijanim rješenjem. Ističe da unatoč svemu, tuženik u pobijanom rješenju pogrešno i paušalno ponavlja u više dijelova obrazloženja kako se obujam građevine za obračun komunalnog doprinosa utvrđuje na temelju projektne dokumentacije koja mora biti dostavljena prvostupanjskom tijelu uz akt kojim se ozakonjuje nekretnina i koja projektna dokumentacija čini njegov sastavni dio pritom se pozivajući na odredbe članaka 8., 47. i 98. Zakona o općem upravnom postupku te zaključuje da osporeno rješenje ne sadrži sve jasne i obrazložene razloge za rješavanje ove upravne stvari pa je kao takvo nerazumljivo i ne može se ispitati, te prvostupanjsko tijelo nije na zakonit način utvrdilo pravo stanje predmetne upravne stvari čime su povrijeđene navedene odredbe. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi osporeno rješenje tuženika, da odbije žalbu protiv prvostupanjskog rješenja te potražuje troškove postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, da se protivi tužbenim navodima, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje jedino zbog načina obračuna komunalnog doprinosa u odnosu na obujam zgrade koja je legalizirana, ali da žalba nije bila usmjerene na te okolnosti već po drugoj osnovi. Ističe da predmet obračuna može biti samo ozakonjeni dio predmetne zgrade, a ne i onaj dio izgrade za kojeg je ranije izdana građevna dozvola koja je postala pravomoćna. Poziva se pravomoćnost građevinske dozvole od 7. ožujka 2003. te citira članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN36/95 do 36/15) kojim je propisano da tijelo državne uprave koje donosi akt na temelju kojeg se može graditi, dužno je u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje tog akta jedan primjerak projektne dokumentacije dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove komunalnog gospodarstva, radi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu te se sukladno istoj odredbi poziva na primjenu Općeg poreznog zakona jer je rok do kojega se to rješenje može donijeti propisan odredbama tog Zakona kojima je uređena zastara. Ističe da ovom upravnom postupku prvostupanjsko tijelo nije dokazalo da je doneseno navedeno rješenje u skladu odredbom čl. 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ukoliko je doneseno, isto je trebalo biti pravomoćno još 2003. godine pa je Grad Makarska imao mogućnosti naplatiti ovaj doprinos, bilo dobrovoljno, bilo ovrhom, ukoliko je to rješenje doneseno. Nadalje, navodi da nije dokazano je li ili nije platio ovaj doprinos te je li ga mogao platiti i po kojem osnovu ako nikada nije doneseno rješenje u smislu čl. 32. ZKG. jer u tom slučaju propust jedinice lokalne samouprave ne može biti na štetu građanina. Zaključni, ističe da je drugostupanjsko rješenje usmjereno na pobijanje izračuna visine komunalnog doprinosa, a ne ostala sporna pitanja na koja se poziva tužitelj u ovom postupku, kao niti na ona na koja se poziva zainteresirana osoba kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa u svojim dosadašnjim žalbama, pa stoga smatra da su navodi tužbe u potpunosti neutemeljeni. Predlaže da sud odbije tužbu te potražuje troškove postupka.

5. Podneskom od 1. kolovoza 2024. tužitelj se očitovao na odgovore tuženika i zainteresirane osobe. U odnosu na odgovor tuženika, tužitelj je dodatno naveo da nezakonitost pobijanog rješenja potvrđuje i odgovor na tužbu zainteresirane osobe, jer i zainteresirana osoba ističe da tuženik nije poništio rješenje iz razloga navedenih u žalbi. Smatra da je time počinio povredu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim jer je prvostupanjsko rješenje donijelo nadležno tijelo niti postoje razlozi za oglašivanje ništavim istog. Dakle, tuženik je poništavanjem prvostupanjskog rješenja zbog razloga izvan onih propisanih čl. 115. st. 2. ZUP-a prekoračio svoje ovlasti što pobijano rješenje čini nezakonitim. U odnosu na odgovor na tužbu zainteresirane osobe, navodi da zainteresirana osoba ne spori da joj je građevinska dozvola izdana i da je na temelju te građevinske dozvole izgradila dio objekta (drugi dio je naknadno ozakonjen) pa je s obzirom na to, zainteresirana osoba dužna platiti komunalni doprinos za građevinu izgrađenu temeljem građevinske dozvole iz 2003. Činjenica što je zainteresirana osoba platila komunalni doprinos za ozakonjeni dio građevine ne oslobađa je obveze plaćanja komunalnog doprinosa za građevinu izgrađenu na temelju građevinske dozvole iz 2003. jer se te dvije obveze međusobno se ne isključuju što potvrđuje činjenica da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa propisana i Zakonom o komunalnom gospodarstvu (za građenje legalnih objekata) i Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (za građenje nelegalnih objekata). U odnosu na prigovor zastare ističe da ZKG-om koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja građevinske dozvole, kao niti ZKG-om važećim u trenutku kada je tužitelj zaprimio projektnu dokumentaciju na temelju koje je zainteresiranoj osobi utvrdio komunalni doprinos nije bio propisan rok zastare za utvrđivanje komunalnog doprinosa pa s obzirom na to, nije mogla nastupiti zastara. Navedeno je potvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu odluka, između ostalog i u presudi posl.br. Us-14021/20 1000 4. srpnja 2012. Navodi i da su promašeni navodi zainteresirane osobe da je na tužitelju teret dokaza da zainteresirana osoba nije platila komunalni doprinos jer neplaćanje komunalnog doprinosa predstavlja negativnu činjenicu koja se ne dokazuje te se pritom poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž 4629/2021 od 20. svibnja 2022.

6. U sporu je održana rasprava 12. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja te zamjenik opunomoćenice zainteresirane osobe, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je po žalbi zainteresirane osobe, poništena, uz vraćanje na ponovni postupak, prvostupanjska odluka tužitelja kojom je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komunalni doprinos obračunan na temelju građevne dozvole, izdane od Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-361-03/01-01/142, Urbroj: 2181-05/04-03- 11-zf od 7. ožujka 2003., koja je postala pravomoćna 2. travnja 2003.

11. Odredbom članka 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000 i 59/2001- dalje: ZKG) bilo je propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

12. Odredbom članka 24. stavka 1. ZKG-a bilo je propisano da tijelo državne uprave koje donosi akt na temelju kojeg se može graditi, dužno je u roku od 8 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje tog akta jedan primjerak projektne dokumentacije dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave nadležnom za poslove komunalnog gospodarstva, radi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu.

13. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.

14. Odredbom članka 90. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 127/2000, 86/2001, 150/2002 dalje u tekstu: OPZ/00 ) bilo je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

15. Odredbom članka 90. stavka 2. OPZ/00 bilo je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

16. Odredbom članka 92. istog zakona bilo je propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

17. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2549/2024-2 od 8. travnja 2025. obrazlaže se kako slijedi:

" 7. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom primjerice u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i u primjeni ZKG-a, komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.

8. Imajući u vidu naprijed izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sud sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to se i prema stajalištu ovog Suda, Opći porezni zakon primjenjuje, kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju."

18. Kako je prema prvostupanjskom rješenju utvrđen komunalni doprinos na temelju građevne dozvole izdane 7. ožujka 2003., kojom se između ostalog obrazlaže: " Sukladno odredbi članka 24. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95, 70/97 i 128/99) nadležnoj jedinici lokalne samouprave dostavljen je primjerak glavnog projekta radi donošenja rješenja i naplate komunalnog doprinosa.", a imajući u vidu citirani datum donošenja i dio obrazloženja građevne dozvole, to je prema članku 90. stavku 2. OPZ/00 zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2004., a apsolutna zastara je, sukladno članku 92. OPZ/00, nastupila 1. siječnja 2010.

19. Imajući u vidu naprijed izraženo pravno shvaćanje iz citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u postupku utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona o zastari.

20. Dakle, kako je utvrđeno da se ovdje radi o postupku obračuna komunalnog doprinosa vezano za gradnju odobrenu građevnom dozvolom od 7. ožujka 2003. iz toga slijedi da se u ovom slučaju radilo o nedvojbeno zastarjeloj obvezi pa je stoga sud odlučio kao u izreci, stoga kako je u osporenom rješenju tuženik propustio utvrditi da je predmetna obveza zastarjela te da nije trebalo vraćati na ponovni postupak, to je trebalo predmetni postupak obustaviti.

21. Stoga je, u dijelu kojim je prvostupanjsko rješenje poništeno odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, dok je u dijelu kojim se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, tužbeni zahtjev usvojen, a osporeno rješenje poništeno kao nezakonito pa je, ovom presudom, obustavljen predmetni postupak na temelju članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a)

22. U dijelu osporenog rješenja koji nije poništen izrekom ove presude, nije ostvaren koji od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje se pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS).

23. Iz navedenih je razloga, na temelju članaka 116. stavak 1. i 117. stavak 1. ZUS- a, presuđeno kao u točkama I. i II. izreke.

24. Tako je uspjeh stranaka u ovome sporu djelomičan pa je, na temelju članka 147. stavka 2. ZUP-a, odlučeno kao u točki III. izreke.

U Splitu 24. lipnja 2024.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi putem opunomoćenice

4. U spis

5. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ