Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-433/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv tuženika VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Hermanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu MATIĆ, FELDMAN & HERMAN j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 59/2022-15 od 30. siječnja 2024., dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-59/2022-15 od 30. siječnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 4.401,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 103,69 EUR-a/781,25 kn, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 103,69 EUR-a/781,25 kn. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica pod točkama I., II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužiteljice za 2020. godinu.

7. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 24. travnja 2013., kao i aneks ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 21. travnja 2018. te aneks o revalorizaciji naknade iz ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 5. prosinca 2019., koji se odnose na poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Tovarnik označeno kao kčbr. [katastarska čestica], dio kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 9 ha upisano u k. o. [katastarska općina],

- da je aneksom o revalorizaciji naknade iz ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske naknada za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta ugovorena u iznosu 8.802,00 kn za jednu kalendarsku godinu, uz obvezu plaćanja te naknade do 31. prosinca za svaku tekuću godinu,

- da je nesporno tuženik dana 21. prosinca 2020. djelomično platio naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednoga zemljišta za 2020. odnosno za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. u iznosu od 4.401,00 kn,

dok je radi utvrđivanja sporne činjenice da li je tuženik u obvezi platiti iznos naknade za privremeno korištenje poljoprivrednoga zemljišta za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 4.401,00kn, obzirom na navode tuženika da je predmetno poljoprivredno zemljište koristio samo od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. jer je krajem lipnja 2020. nakon skidanja usjeva napustio posjed predmetnoga zemljišta i isto je u srpnju 2020. predano u posjed novom zakupniku OPG Stjepan Živković, dok tužiteljica tvrdi da tuženik ničim nije dokazao ispunjenje svojih ugovornih obveza i činjenicu predaje posjeda Općini Tovarnik, izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i saslušao svjedoka ČS, analizom kojih dokaza utvrđuje slijedeće činjenice:

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da je tuženik u ljetu 2020., a nakon što je skinuo usjeve, napustio posjed predmetnog zemljišta, te je tada predmetno zemljište predano u posjed i na korištenje njegovom OPG Stjepan Živković, obzirom da je na javnom natječaju Općine Tovarnik izabran kao najbolji ponuđač za zakup predmetnog zemljišta, te da je od tada u posjedu predmetnog zemljišta,

- da iz dopisa Općine Tovarnik proizlazi da Općina nema dokumentirano da je pojedinačno pozvala tuženika na napuštanje i predaju posjeda,

zaključuje da je tuženik napustio posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta i da je u obvezi platiti naknadu za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta razmjerno razdoblju korištenja tijekom kalendarske godine. Kako je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik koristio predmetno zemljište u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. i za to razdoblje platio naknadu u iznosu od 4.401,00 kn (1/2 ugovorene godišnje naknade), prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 4. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) i čl. 40. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 20/2018, 115/2018 i 98/2019, dalje: ZPZ) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, ističući pri tome da niti iz čl. 40. ZPZ-a niti iz odredbi čl. 2. i 4. aneksa o valorizaciji naknade iz ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta od 5. rujna 2019. niti iz točke VIII. Javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Tovarnik od 3. veljače 2020. ne proizlazi obveza tuženika da predmetnu naknadu plati za cijelu kalendarsku godinu iako to poljoprivredno zemljište nije koristio na temelju obveznopravnog odnosa tijekom cijele kalendarske godine, već samo proizlazi da se zakupnina plaća godišnje.

8. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti temeljem kojih je materijalnih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tuženik vratio tužiteljici posjed predmetnog zemljišta u lipnju 2020. i da u razdoblju od lipnja do prosinca 2020. nije koristio predmetno poljoprivredno zemljište zbog čega ne bi bio u obvezi podmiriti utuženo potraživanje. Obzirom da je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu o trenutku vraćanja posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika tužiteljici temeljio samo na navodima tuženika (koji taj navod ničim nije dokazao) te na netočnom, nesigurnom i proturječnom iskazu svjedoka ČS (koji također niti jedan svoj navod nije potkrijepio materijalnim dokazima), to prvostupanjski sud nije pravilno niti potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije pozvao niti svjedoka niti tužiteljicu da naknadno pribave materijalne dokaze iz kojih bi se utvrdila ta odlučna činjenica, a posljedično svemu navedenom pogrešno i nepravilno je primijenio odredbu čl. 4. i čl. 7. ZOO-a, dok nije primijenio odredbu o dužnosti ispunjenja obveze propisanu čl. 9. ZOO-a. Svoje žalbene navode kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda i tvrdnju tuženika da je napustio posjed predmetnog zemljišta u lipnju 2020. dokazuje uz žalbu priloženim ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Tovarnik KLASA: 940-01/20-01/24, URBROJ: 2188/12-03/01-20-1 od 9. siječnja 2021. sklopljenim između [adresa] i ČS, ovdje svjedoka i zapisnikom o uvođenju u posjed zakupoprimatelja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Tovarnik KLASA: 940-01/20-01/24, URBROJ: 2188/12-04-20-2 od 18. ožujka 2021., a iz kojih je vidljivo da je svjedok ČS tek u ožujku 2021. ušao u posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta a ne u ljeto 2020. godine.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ali i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1.ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužiteljica u žalbi jer je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u stanju spisa, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

10. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kako se odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužiteljice, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, pri čemu valja istaknuti da tužiteljica, osim dokumentacije priložene uz tužbu, tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavila nikakve druge dokaze niti predložila izvođenje dokaza kojima bi se utvrdila činjenica kada je tuženik napustio posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta, već se štoviše protivila izvođenju dokaza predloženih po tuženiku na okolnost njegovog napuštanja posjeda u lipnju 2020.

10.1. Tužiteljica, prilažući uz žalbu ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Tovarnik od 9. siječnja 2021. sklopljen između [adresa] i ČS i zapisnik o uvođenju u posjed zakupoprimatelja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području Općine Tovarnik od 18. ožujka 2021., predlaže nove dokaze na okolnost utvrđivanja činjenice napuštanja posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta od strane tuženika, a koje nove dokaze u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nije ovlaštena predlagati u žalbi, pa stoga isti prilikom odlučivanja o žalbi nisu uzeti u obzir.

11. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je iz utvrđenog činjeničnog stanja (u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti obzirom da se radi o sporu male vrijednosti), a iz kojeg proizlazi da je tuženik u lipnju 2020. napustio posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta iz razloga što je isto u javnom natječaju raspisanom od strane Općine Tovarnik dodijeljeno OPG ČS kao najboljem ponuditelju za zakup poljoprivrednog zemljišta i od lipnja 2020. više se nije koristio predmetnim zemljištem, te imajući u vidu da je tuženik platio tužiteljici naknadu za korištenje poljoprivrednom zemljišta za razdoblje od siječnja do lipnja 2020. kada je bio u posjedu istoga, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 40. ZPZ te čl. 4. i 7. ZOO-a) kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud, te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

12. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. i IV. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer je tužiteljica u žalbi odluku trošku osporavala samo vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva, ne obrazlažući detaljnije razloge pobijanja odluke o trošku.

13. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović