REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-89/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Hrvoju Vukadinu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 39 K-1400/2022-11 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika UŽ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 39 K- 1400/2022-11 od 4. studenog 2022. okrivljenik ZŽ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 okrivljeniku utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11 opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-670/20-2 od 27. svibnja 2020., pravomoćna 11. lipnja 2020. te je kazna zatvor u trajanju od 10 (deset) mjeseci uzeta kao utvrđena, a na temelju članka 51. stavak 1. i 2. u vezi članka 58. stavak 3. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, te mu je na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude i ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se u izrečenu kaznu zatvora, odnosno u neuvjetovani dio od 8 (osam) mjeseci uračunava vrijeme lišenja slobode od 21. kolovoza 2022. pa nadalje. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po branitelju zbog odluke o kazni, te zbog bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Okrivljenik smatra da je sud previsoko odredio kaznu za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, posebno vrijeme trajanja uvjetovanja od 5 godina čime je sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka odredivši maksimalno moguće trajanje provjeravanja od 5 godine bez da je ičim obrazložio zašto smatra da je baš to vrijeme primjereno za okrivljenika. Navodi kako nije jasno iz kojeg razloga sud nije smatrao primjerenim okrivljeniku odrediti vrijeme provjeravanja od 4 ili 3 godine ili bilo koje drugo vrije što je potpuno nejasno iz pobijane presude, te se može samo nagađati zašto je određeno baš 5 godina. Ističe kako je određena kazna od 8 mjeseci previsoka s obzirom na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pogotovo s obzirom na činjenicu da je oštećenik predmetne prijetnje na ni jedan način nije shvatio ozbiljno, jer se dan nakon prijetnji našao sa okrivljenikom. Predlaže preinačiti presudu i okrivljenika osuditi na kraću kaznu zatvora uz kraće vrijeme provjeravanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u dijelu u kojem pazi po službenoj dužnosti postoje li povrede odredaba kaznenog postupka i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, te u djelu u kojem se presuda pobija žalbom (članak 476. ZKP/08), te ovaj sud nije utvrdio takvih povreda.
4.1. Neosnovano se okrivljenik žali zbog odluke o kazni navodeći da je sud previsoko odredio moguće trajanje vremena provjeravanja od 5 (pet) godina, te da je previsoko određen dio neuvjetovane kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Naime, kao otegotno prvostupanjski sud je utvrdio ustrajnost okrivljenika koji je u dva navrata upućivao prijetnje AŽ i dosadašnju kaznenu osuđivanost okrivljenika u dva navrata. Kao olakotno prvostupanjski sud nalazi da se okrivljenik osjećao povrijeđenim i iznevjerenim od strane svog ranijeg prijatelja AŽ i svoje bivše izvanbračne supruge, dok mu nije cijenjeno kao olakotno što je otac mlt. djeteta, jer je djelo počinio u prisutnosti svog djeteta.
4.2. Obzirom je okrivljeniku opozvana uvjetna osuda iz prijašnje osude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-670/2020-2 od 27. svibnja 2020., koja presuda je postala pravomoćna 11. lipnja 2020., to se okrivljenik u ovom postupku javlja kao specijalni povratnik, a što navodi i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pa kod takvog stanja stvari okrivljenik očito nije ozbiljno shvatio raniju osudu, te mu je potrebno uputiti stroži prijekor. Prvostupanjski sud osnovano navodi kao je zbog svega navedenog okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, te smatra kako nije potrebno izvršenje cijele kazne zatvora lišenja slobode, dok će djelomična uvjetna osuda ostvariti potrebnu svrhu. Kako bi se motiviralo okrivljenika da se ubuduće kloni kažnjivog ponašanja prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na djelomičnu uvjetnu osudu od koje se 8 (osam) mjeseci kazne zatvora izvršava, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci uvjetuje u roku provjeravanja od 5 (pet) godina.
4.3. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da mu je određena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci previsoka s obzirom na kazneno djelo kojemu se stavlja na teret, jer je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 određeno kao posebni maksimum kazna zatvora do tri godine iz čega proizlazi da se utvrđena kazna zatvora nalazi u donjoj trećini zapriječene kazne. Također, nije u pravu okrivljenik ni kada tvrdi da je vrijeme provjeravanja uvjetovanog dijela kazne u trajanju od 5 (pet) godina previsoko utvrđeno, jer se okrivljenik u ovom postupku javlja kao specijalni povratnik, ukupno je već kazneno osuđivan dva puta koje kazne do sada nisu utjecale na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s pravilima zajednice u kojoj živi, tako da će jedino takav maksimalan rok vremena provjeravanja, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ostvariti opću i posebnu svrhu kažnjavanja, odnosno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.
5. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
