REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kžzd-26/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Damira Ronka kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZĆ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po braniteljici po službenoj dužnosti Petri Vugrin Posavec odvjetnici iz Čakovca protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-298/2022-55 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika ZĆ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-298/2022-55 od 17. veljače 2023. okrivljeni GĆ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11.
1.1. Okrivljenom ZĆ je za kazneno djelo na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine s tim da je na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od izrečene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izvrši dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine zatvora, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine zatvora pod uvjetima iz članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11 neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, te počinje teći nakon izdržane kazne zatvora, te uvjetovani dio kazne zatvora može biti opozvan pod uvjetima iz članka 58. stavak 5. KZ/11 ako okrivljenik bude bez opravdanog razloga kršio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11 i obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenje slobode od uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. rujna 2022. pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 69. stavak 1. i stavak 3. KZ/11 okrivljenom ZĆ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, odnosno izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za vrijeme provjeravanja uvjetovanog dijela kazne zatvora, s time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.
1.4. Na temelju članka 70. stavak 1. KZ/11 okrivljenom ZĆ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Na temelju članka 70. stavka 3. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati najdulje 2 (dvije) godine, a izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
1.5. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08, oštećena PĆ je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eura, upućena u parnicu.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 određeno je da je okrivljeni GĆ dužan platiti u korist Državnog proračuna trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 106,18 eura, te trošak vještačenja iz članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 444,84 eura u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti pobijane presude, dok je isti oslobođen troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja iz članka 148. stavka 6. ZKP/08, a koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po braniteljici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka. Okrivljenik navodi kako sud pobijanu presudu temelji na iskazu žrtve i njezine sestre dok ne uzima u obzir navode obrane okrivljenika, a isti iskazi su potpuno kontradiktorni obrani okrivljenika. Dalje okrivljenik navodi kako je takav način komunikacije između njega i izvanbračne supruge uobičajen iako je isti neprihvatljiv, te da je rezultat niskog stupnja obrazovanja i lošijeg vokabulara. Isti navodi da budući da se oštećenica na isti način obraćala okrivljeniku smatra da se ona zbog takvog načina komunikacije nije osjećala uznemireno niti je osjećala bojazan za vlastiti život, te dalje navodi da ista nikad nije pozvala policiju niti se obratila nadležnom Centru za socijalnu skrb, već je kritične zgode on sam nazvao policiju. Vezano za kazneno djelo prijetnje okrivljenik navodi da u pobijanoj presudi nije utvrđeno kada se prijetnja dogodila, kao ni to koje je točno riječi okrivljenik upotrijebio. Okrivljeni smatra da u pobijanoj presudi činjenično stanje nije utvrđeno na način da bi se bez ikakve sumnje moglo zaključiti da je okrivljenik svojim postupanje ostvario obilježja kaznenih djela za koja ga se tereti, osim kaznenog djela tjelesne ozljede. Dalje navodi da je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka s obzirom da se presuda ne može ispitati jer se njena izreka protivi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza i isprava na kojima se presuda temelji. Isti se žali i na odluko o kaznenopravnoj sankciji te navodi da je tijekom postupka kod okrivljenika utvrđena smanjena ubrojivost koju je sud uzeo kao olakotnu okolnost, a bez obzira na to istome izrekao sankciju koju je predložilo Općinsko državno odvjetništvo dok se još nije znalo da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv. Žali se i na troškove kaznenog postupka te navodi da zbog teškog materijalnog stanja i zbog toga što se nalazi u istražno zatvoru isti nije u mogućnosti snositi navedene troškove. Zbog svega navedenog žalitelj predlaže pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to iz razloga da se presuda ne može ispitati, jer se njena izreka protivi razlozima presude, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnosti između onog što se navodi u razlozima presude i iskaza i isprava na kojima se presuda temelji. Drugostupanjski sud ispitao je navedene žalbene razloge te je utvrdio kako su žalbeni razlozi u cijelosti neosnovani te se izreka ne protivi razlozima presude, a u odlučnim činjenicama nema proturječnosti. Prvostupanjski sud dao je valjane razloge na temelju kojih je i donio prvostupanjsku presudu. Također žalitelj samo paušalno navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona, iako isto ničim nije potkrijepljeno, a drugostupanjski sud nije našao povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika.
4.1. Okrivljenik se žali na činjenično stanje te smatra da je isto nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Iz samog iskaza žrtve i njezine sestre kojima prvostupanjski sud poklanja vjeru proizlazi da je okrivljenik počinio kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede i prijetnje u stjecaju i to u vremenskom razdoblju od 1. rujna 2021. do 30. kolovoza 2022. Obrana okrivljenika usmjerena je ka izbjegavanju kaznene odgovornosti i iz tog razloga iskazi oštećene i njezine sestre kao svjedoka su kontradiktorni. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da su pogrdne riječi "kurva, glupača, nesposobna" uobičajeni vokabular između njega kao okrivljenika i izvanbračne supruge, jer je isto rezultat niskog stupnja obrazovanja i lošijeg rječnika. Kada se te pogrdne riječi stave u kontekst alkoholiziranog stanja okrivljenika, fizičkog nasrtanja i udaranja na oštećenu, prijetnje riječima "najrađe bi te zaklal", razbijanje vrata sobe i kupaonice, te tjelesne ozljede oštećene, onda takve pogrdne riječi ne mogu biti uobičajeni vokabular kao rezultat niskog stupnja obrazovanja. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da se zbog takvog načina komunikacije oštećena nije mogla osjećati uznemireno niti bi osjećala bojazan za vlastiti život, jer iz samog iskaza žrtve proizlazi da se ona boji okrivljenika, a što je sve ispričala i svojoj sestri ČĆ. Iz iskaza ČĆ proizlazi kako je jednom prilikom vidjela da žrtva ima "kvrgu" na glavi za koju joj je PĆ rekla da ju je okrivljenik "boksnuo" u glavu.
4.2. Nije u pravu okrivljenik ni kada tvrdi da u pobijanoj presudi nije utvrđeno kada se prijetnja dogodila. Iz same obrane okrivljenika proizlazi da je dana 30. kolovoza 2022. udario PĆ šakom u lijevo oko, ali negira da joj je rekao kako bi ju "najrađe zaklao". Iz iskaza oštećene žrtve PĆ proizlazi da je okrivljenik prilikom događaja kada ju je pesnicom udario u predio lijevog oka, tada joj prijetio riječima "najrađe bi te zaklao", na temelju čega je prvostupanjski sud i utvrdio da je inkriminirajuće riječi okrivljenik izgovorio 30. kolovoza 2022.
5. Nije u pravu okrivljenik ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Kao olakotno sud je cijenio da je okrivljenik otac dvoje mlt. djece, djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede, dosadašnju kaznenu neosuđivanost i bitno smanjenu ubrojivosti, dok je kao otegotno sud u obzir uzeo upornost u počinjenju kaznenih djela, duljinu trajanja inkriminiranog razdoblja te način i okolnosti počinjenja kaznenih djela što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje kod okrivljenika. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud je pravilno i osnovano utvrdio kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci te okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa izrekao djelomičnu uvjetnu osudu. Činjenica bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika koja nije bila poznata u prethodnom postupku u konkretnom slučaju nije od značaja u vezi utvrđivanja kako pojedinačnih kazni zatvora tako i jedinstvene kazne zatvora. Naime, to što ovlaštenom tužitelju nije bila poznata činjenica bitno smanjene ubrojivosti, a sud je okrivljenom izrekao upravo onakvu sankciju kakvu je predložio ovlašteni tužitelj u optužnom aktu nije od značaja, obzirom da sud nije vezan prijedlogom državnog odvjetnika. Prvostupanjski sud je pravilno i osnovano utvrdio pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora te okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.
6. Nije u pravu okrivljenik ni kada ističe da zbog teškog materijalnog stanja nije u mogućnosti platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 106,18 eura i trošak vještačenja u iznosu od 444,84 eura. Okrivljenik je oslobođen troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja iz čega proizlazi da je sud sa dužnom pažnjom gledao na materijalno stanje okrivljenika, pa kada se ima u vidu da je isti zaposlen u obrtu i prima plaću u iznosu od tadašnjih 6.000,00 kuna te da je vlasnik osobnog automobila marke Peugeot 508, godina proizvodnje 2016., onda se plaćanje troškova postupka i provedenog vještačenja ukazuje kao osnovano da okrivljenik snosi te troškove postupka.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 24. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
