Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1010/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o. iz Zagreba, Planinska 1, OIB: 79058504140, zastupanih po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Trg Ante Starčevića 7, OIB: 23673736199, protiv tužene ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-131/2023-16 od 10. listopada 2023., 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-131/2023-16 od 10. listopada 2023. u točki I. i III. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-131/2023-16 od 10. listopada 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu u iznosu od 216,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom te u točki III. izreke u očito odbijajućem dijelu parničnog troška i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, broj Ovrv-1066/2022 od 15. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Državnim nekretninama d.o.o. iznos od 216,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 37,80 eura sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, broj Ovrv-1066/2022 od 15. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 496,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2019. pa do isplate. U točki II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 216,64 eura sa zakonskom zateznom kao i u dijelu troška ovršnog postupka te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 216,64 eura sa zakonskom zateznom dok je u točki III. izreke naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 86,63 eura u roku od 15 dana.

2.Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

3. Tužitelj žalbom pobija odbijajući dio točke II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava a tužena dosuđujući dio, točke I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešene primjene materijalnog prava.

4. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe na način da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u preostalom iznosu od 216,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom te da mu se naknadi zatraženi trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 86,63 eura uvećano za sastav žalbe budući da smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pogrešno zaključujući da je tražbina tužitelja u tom dijelu zastarjela.

5.Tužena predlaže uvaženje žalbe u dosuđujućem dijelu ističući da je prostor u razdoblju od 2015. do 2019. koristila bez zaključenog ugovora, da je iz istog iselila krajem studenog 2019. pa kako s tužiteljem nije bila u bilo kakvo poslovnom odnosu smatra da nije u obvezi izvršiti isplatu suđenog iznosa.

6. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tužene.

7. Tužena u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode tužitelja smatrajući da nije imala položaj nepošteni posjednik prostora ukazujući da je sva nesporna potraživanja podmirila.

8. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tužene neosnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 712,81 eura/ 5.370,60 kn/ na ime naknade za korištenje poslovnog prostora površine 43,47 m2 na adresi [adresa] u [adresa] za rujna, listopada, studeni i dio prosinca 2019.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje da je Republika Hrvatska (ranije Grad Osijek) suvlasnik s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) poslovnog prostora površine 43,47 m2 u Osijeku, [adresa], danas [adresa] u posjed kojeg prostora je tužena stupila 2005. tada temeljem Ugovora o zakupu, sklopljenog s Gradom Osijekom. Nadalje, utvrđuje da je Republika Hrvatska, Ugovorom o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. prenijela pravo upravljanja nekretninama, pa tako i ovom prostorom na u ovom postupku tužitelja Državne nekretnine d.o.o. te da je tužena predmetni poslovni prostor predala u posjed Republici Hrvatskoj, Ministarstvu državne imovine 10. prosinca 2019. pri čemu da se je prilikom primopredaje poslovnog prostora, kako to proizlazi iz Zapisnika o primopredaji obvezala s datumom primopredaje nekretnine podmiriti sve troškove koji proizlaze iz korištenja poslovnog prostora kao i sve dospjele naknade za korištenje poslovnog prostora. Kako je tužena prostor predala u posjed 10. prosinca 2019. to prvostupanjski sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu prema ispostavljenim računima na iznos od 216,64 eur/ 1.632,24 kn s dospijećem 17. listopada 2019., na iznos od 216,64 eur /1.632,24 kn s dospijećem 21. studenog 2019. i na iznos od 62,89 eur /473,88 kn s dospijećem 19. prosinca 2019., ukupno 496,17 eura za koji iznos održava na snazi platni nalog te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane odluke, zaključujući da je tužena bila u zakupu predmetnog poslovnog prostora pa kako je taj prostor napustila 10. prosinca 2019. da je u obvezi platiti zakupninu za utuženi vremenski period od rujna 2019. do prosinca 2019.

11. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je osnovan prigovor tužene da je nastupila zastara potraživanja po računu u iznosu od 216,64 eur/ 1.632,24 kn s dospijeća 19. rujna 2019. pozivajući se na sadržaj odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 - u nastavku teksta ZOO) kojom je propisano da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Kako je tužba (ranije prijedlog za ovrhu) podnesen 17. listopada 2022., smatra da je za navedeno potraživanje za rujan 2019. nastupila zastara pa u tom dijelu temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukida platni nalog te kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane odluke dok odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke donosi temeljem čl. 154.st.2. u svezi s čl. 155. ZPP-a prema djelomičnom uspjehu stranaka u sporu.

12. U postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Protivno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.2.t.5. ZPP-a kada je presudu u ovom sporu male vrijednosti donio bez održavanja rasprave jer je prema odredbi čl.461.a ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupka, a niti jedna od stranaka nije stavila obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

14. Presuda prvostupanjskog suda koja se pobija žalbom, s obzirom da je donijeta u postupku u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u toliko u konkretnom slučaju bespredmetno ukazivanje tužene da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

15. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pogrešno zaključujući da je tužena u obvezi izvršiti isplatu iznosa od 496,17 eura s naslova zakupnine, umjesto ispravno s osnove naknade za korištenje jer je prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, u ovom postupku spornim mjesecima ( rujan do 10. prosinca 2019.) do njegove predaje koristili bez pravne osnove, pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) valjalo bi valjalo bi jednako odlučiti o zahtjevu tužitelja.

16. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom između stranka nije bilo sporno da je tužena u posjed poslovnog prostora stupila 2005. temeljem Ugovora o zakupu time da je u razdoblju od 2015. pa do 2019. koristila poslovni prostor bez zaključenog ugovora. Da je tužena u razdoblju od 2015. pa do 2019. koristila poslovni prostor bez ugovora, tužena ponavlja i sadržajem žalbe.

17. Držanje u posjedu poslovnog prostora bez zaključenog ugovora predstavlja korištenje istoga bez pravne osnove pa kako, s obzirom na izostanak ugovora o zakupu, tužena nije imala pravo na posjed predmetne nekretnine ista je bila nepošteni posjednik u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

18. Nepošten posjednik tuđe stvari prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

19. Prema odredbi čl. 165.st.2. ZVDSP-a vlasnikovo traženje naknade iz naprijed citiranog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

20. Kako je tužena poslovni prostor predala u posjed Republici Hrvatskoj kao vlasniku 10. prosinca 2019. te kako za u ovom postupku sporne mjesece od rujna 2019. do 10. prosinca 2019. nije imala osnove biti njegovim posjednikom niti je imala pravo na posjed dužna je tužitelju u smislu naprijed citirane odredbe naknaditi koristi koje je imala za vrijeme svog posjedovanja i to u visini naknade koju bi inače morala platiti za prostor kao što je konkretni koja je pravilno utvrđena prema po tužitelju ispostavljenim računima naznačenim u izvatku iz otvorenih stavki ( list 6 spisa) visinu kojih tužena tijekom postupka nije ni osporila.

21. Zbog navedenog neosnovno tužena sadržajem žalbe osporava pravilnost pobijane presude u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog kojim je tuženoj naloženo plaćanje iznosa od 496,17 eura na ime naknade za korištenje prostora za razdoblje od listopada do 10. prosinca 2019.

22. Žalbeni navodi tužene da se je krajem studenog 2019. iselila iz spornog prostora te uselila u drugi poslovni prostor u vlasništvu fizičke osobe koji se nalazi u istoj zgradi i na istom katu u prilog čemu je tijekom postupka dostavila i Ugovor ( list 25 spisa) nisu od odlučnog značenja. Ovo iz razloga jer je sporni prostor predala u posjed Republici Hrvatskoj kao vlasniku tek 10. prosinca 2019. te sve do predaje istog u posjed vlasniku ima položaj nepoštenog posjednika prostora a okolnost uzimanje u zakup drugog prostora u vlasništvu fizičke osobe ne tiče se tužitelja.

23. Isto tako irelevantni su i žalbeni navodi tužene da je za period koji nije bio sporan s tužiteljem zaključila sudske nagodbe temeljem kojih tužitelj već naplaćuje svoje potraživanje jer se iste, kako to proizlazi iz stanja spisa ne odnose na u ovom postupku sporno razdoblje.

24. Osnovano tužitelj sadržajem žalbe upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda te pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano uz zastaru tražbine tužitelja za mjesec rujan 2019. u visini od 216,64 eura /1.632,24 kn.

25. Prema odredbi čl. 165.st.2. ZVDSP-a vlasnikovo traženje naknade iz čl. 165.st.1. toga članaka zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari pa kako je tužena sporni prostor predala u posjed 10. prosinca 2019. a kako je zahtjev za isplatu podnesen u prijedlogu za ovrhu 17. listopada 2022. to protivno zaključku prvostupanjskog suda tražbina naknade za korištenje nije zastarjela, jer je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od tri godine od predaje stvari propisanog odredbom čl. 165.st.2. ZVDSP-a.

26. S obzirom na ishod žalbenog postupka te činjenicu da je tužitelj u postupku uspio u cijelosti temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a istome pripada pravo na naknadu troška u visini od 124,43 eura cijelosti pa mu je izuzev priznatog troška u iznosu od 86,63 eura valjalo dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 37,80 eura te odlučiti kao u točki III. izreke.

27. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a i čl. 373.t.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

28. Tužitelj je uspio s žalbom pa mu pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe u visini od 62,21 eura pa je temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić