Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-2144/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga sudu Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanoj po punomoćniku Viktoru Pezelju, odvjetniku u OD Pavlak & Partneri, Rijeka, protiv tuženika DN iz [adresa], nepoznatog boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Peri Radiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 14. travnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 27. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplati iznos od 1.211,23 EUR (tisuću dvjesto jedanaest eura i dvadeset tri centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 1.174,60 EUR teče od 20. prosinca 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a na iznos od 36,50 EUR do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 703,75 EUR (sedamsto tri eura i sedamdeset pet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04. siječnja 2022. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga navodeći kako su stranke 25. studenog 2020. sklopile Ugovor o tekućem računu broj 93234804700 partije 7601867711. Na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, tužitelj potražuje od tuženika novčanu tražbinu u iznosu od 9.126,01 HRK, na ime dospjelih a neplaćenih obveza temeljem Ugovora o tekućem računu. Predložio je izdavanje platnog naloga.

2. Rješenjem posl.br. PL-1/2022-3 od 09. siječnja 2023. pozvan je tužitelj da uredi tužbu na način da naznači točnu adresu tuženika, te budući je tužitelj naveo kako nema podataka o adresi, to je sud rješenjem posl.br. PI-1/2022-5 od 30. kolovoza 2023. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem platnog naloga pa je stoga tuženiku rješenjem posl.br. P-2144/2023-2 od 20. veljače 2024. postavljen privremeni zastupnik u osobi Peri Radiću, odvjetniku u Rijeci, o čemu je izdan oglas u Narodnim Novinama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ističući kako nije u mogućnosti stupiti kontakt sa tuženikom, te se ne protivi provođenju dokaza predloženih od strane tužitelja.

4. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama sklopljenog između tužitelja i tuženika od 25. studenog 2020. (list 6-7 spisa, dalje: Ugovora), izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), obavijest tužitelja o otkazu Ugovora (list 52 spisa), analitičku karticu partije 7601867711 od 10. prosinca 2021. (list 54 spisa), pregled odobrenih prekoračenja i prometa po tekućem računu (list 55-57 spisa) i pregled korisničkih prometa računa (list 58-63 spisa).

5. Nije proveden dokaz provođenjem financijskog vještačenja budući se ukupan iznos kojeg tužitelj ovom tužbom potražuje može izračunati jednostavnim matematičkim izračunom, a za što nije potrebno provoditi vještačenje budući bi isto bilo suprotno čl. 10. ZPP-a odnosno bilo bi suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovome postupku nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor 25. studenog 2020. kojim je dano na korištenje tuženiku tekući račun, te da je 22. studenog 2021. isti jednostrano otkazan od strane tužitelja, niti je sporno da se utuženi iznos odnosi na dugovanje po osnovi MasterCard revolving kartice broj: 3234804700.

8. Sporno je da li je tuženik u obvezi podmiriti utuženi iznos te je sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Tuženik je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja. Sklopljenim Ugovorom tuženiku je dano na raspolaganje korištenje tekućeg računa, te je čl. 3. Ugovora propisano da korisnik može raspolagati sredstvima na tekućem računu platnim instrumentima. Isto tako je u čl. 5. Ugovora propisano da se za tekući račun obračunava kamata koja se plaća mjesečno, a isto je propisano da se korisnik obvezuje banci platiti naknadu za vođenje računa i sve druge naknade i stvarne troškove koji proizlaze iz Okvirnog ugovora sadržane u Tarifi Banke. Tužitelj je izvršio svoju obvezu iz Ugovora i tuženiku dao na korištenje tekući račun. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je da tuženik ima nepodmireno a dospjelo dugovanje u visini od 9.126,01 HRK, a isto je vidljivo uvidom u analitičku karticu i pregledom prometa na tekućem računu.

11. Sukladno čl. 221.a. ZPP-a propisano je da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Obzirom tuženik spori da bi na njegovoj strani postojalo dugovanje, odnosno obzirom spori osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tada je isti dužan predložiti odgovarajuće dokaze kojima bi opravdao svoje navode. Tuženik nije sporio da bi postojao ugovor sa tužiteljem niti je sporio da bi koristio dobiveni tekući račun. Sukladno čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, pa je stoga tuženik svojom slobodnom voljom stupio u obvezni odnos sa tužiteljem, a glede kojega je tuženik dužan surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u takvom odnosu (čl. 5. ZOO-a). Iz svih provedenih dokaza to je razvidno kako tuženik ima nepodmireno a dospjelo dugovanje u ukupnom iznosu od 1.211,23 EUR, i to u odnosu na glavnicu i kamate, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i naložiti tuženiku da tužitelju podmiri iznos od 1.211,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

12. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, te sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 40,00 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u zatraženom iznosu od 49,77 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 19. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu održanom 26. veljače 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 87,44 EUR, te trošak objave i postavljanja privremenog zastupnika u iznosu od 200,00 EUR.

14. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 703,75 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

15. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

16. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

17. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 27. lipnja 2025..

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- privremeni zastupnik tuženika

▪ poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić