REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-517/2020.-56.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marijana Jerković, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženice ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik SĆ, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 8. svibnja 2025., javno objavivši odluku 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 30. svibnja 2017. godine između BĆ iz [adresa], Ć [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja, koji se ugovor odnosi na 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, površine 173 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na ostale pokretne stvari označene u čl. 1. Ugovora.

Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije zemljišno knjižnog prijenosa vlasništva temeljem citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017. godine na nekretninama označenim kao 1/6 idealnog dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, površine 173 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužena je dužna naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici ĆĆF da naknadi tuženici ĆĆ trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.812,50 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĆĆF je dana 29. svibnja 2020. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tuženice ĆĆ radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je otac tužiteljice pok. BĆ zaključio sa tuženicom 30. svibnja 2017., a kojim je istoj kao davateljici uzdržavanja ostavio nekretninu, i to 1/6 suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvor, površine 173 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i sve pokretnine koje je imao u svojem vlasništvu u trenutku zaključenja Ugovora. Kao razlog ništetnosti tužiteljica je navela činjenicu da je pok. BĆ, u trenutku zaključenja citiranog Ugovora, bio u takvom psihofizičkom stanju da nije bio u stanju shvatiti značaj poduzetih pravnih radnji i shvatiti što potpisuje. Ovo stoga što je Ugovor zaključen neposredno pred njegovu hospitalizaciju, kada je tuženica već znala da je isti teško bolestan i da je izvjesno da će isti umrijeti vrlo brzo, što da se i dogodilo nekoliko mjeseci nakon zaključenja Ugovora. Prije hospitalizacije do koje da je došlo zbog dijagnoze karcinoma jetre, pok. BĆ da je imao i drugih zdravstvenih problema, kao primjerice problem sa šećerom i srcem, a bio je liječen i kod psihijatra. Tuženica da nikome, pa niti članovima obitelji pokojnog, nije htjela reći da je isti teško bolestan i od čega boluje. Zbog svega navedenog, tužiteljica drži da je ponašanje tuženice bilo nemoralno i protivno savjesnosti i poštenju, jer da je tuženica vrlo dobro znala za zdravstveno stanje pok. BĆ i okolnost da će uslijed posljednje dijagnoze (rak jetre) vrlo brzo umrijeti. Slijedom iznijetog, tužiteljica je predložila da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude. Za nadodati je da je tužiteljica u tužbi, između ostalog, osporila i potpis na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017., navodeći da isti nije potpis njezinog oca pok. BĆ, međutim, kako je tijekom dokaznog postupka odustala od provođenja dokaza grafološkim vještačenjem, to je ovaj sud zaključio da je tužiteljica odustala od utvrđivanja činjenica na tu okolnost, a time i od samog zahtjeva po toj osnovi.

2. U odgovoru na tužbu od 29. ožujka 2023. tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da u konkretnom slučaju ne egzistira niti jedan zakonski razlog koji bi činio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017. ništetnim. Naime, citirani Ugovor da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, što znači da je javni bilježnik prije njegove solemnizacije morao isti pročitati strankama, zatim objasniti im značenje, pravne posljedice i sve pravne učinke tako zaključenog Ugovora, kao i uvjeriti se je su li stranke sposobne za poduzimanje i sklapanje takvog pravnog posla, kao i da li isti predstavlja njihovu stvarnu volju. Nadalje, navela je da su pogrešni navodi tužiteljice da je pok. BĆ u vrijeme zaključenja Ugovora bio u takvom psihofizičkom stanju da nije mogao shvatiti značenje poduzetih pravnih radnji i onoga što potpisuje, budući je upravo njegova inicijativa bila zaključiti predmetni Ugovor sa svojom dugogodišnjom vanbračnom suprugom. Zbog toga da je samostalno pristupio u ured punomoćnika tuženice radi sastavljanja takvog Ugovora, kao i u javnobilježnički ured radi njegova potpisa i solemnizacije. S obzirom da je pok. BĆ bio takvog psihofizičkog stanja da je mogao očitovati svoju volju za sklapanjem predmetnog Ugovora, te pritom shvatiti značenje i pravne posljedice njegova zaključenja, da nije trebala potvrda psihijatra o njegovoj psihofizičkoj sposobnosti, jer bi u protivnom ista zasigurno bila zatražena ili od punomoćnika koji je sastavljao Ugovor ili od javnog bilježnika koji ga je ovjerio. Također, tuženica je osporila i tvrdnje tužiteljice da je ista u trenutku potpisivanja Ugovora imala saznanja o dijagnosticiranom karcinomu jetre primatelja uzdržavanja. Navela je da pok. BĆ nije bio hospitaliziran zbog dijagnosticiranog karcinoma jetre, već "zbog oko mjesec dana prije bola ispod desnog rebranog luka, ne jakog intenziteta, koja bol nije iziskivala analgetsku terapiju uz progresivno oticanje trbuha i nogu", a sve zbog sumnje da je takvom otjecanju uzrok bio problem sa srcem i šećernom bolesti od čega je pok. BĆ i ranije bolovao. Naime, on da je otprije bolovao od hepatitisa C, i to od svoje 15 godine, a unazad nekoliko godina da je bio liječen od šećerne bolesti i arterijske hipertenzije, dakle od bolesti koje se inače liječe medikamentima i koje ne dovode do brzog mortaliteta. Pok. BĆ da je tek 27. lipnja 2017., što je mjesec dana nakon zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavaju, dijagnosticiran rak jetrenih stanica, za što da prethodno nije znao niti on, a niti tuženica. Navedeno da proizlazi iz samog sadržaja otpusnog pisma, gdje se između ostalog navodi da je pacijent, iako "fizički slab i usporen", "posve priseban i suvisao", te "kaže da bi htio razgovarati s dr. S o svom stanju, jer još ne zna od čega točno boluje niti čemu se može nadati…". Vezano za navode tužiteljice da tuženica nije rekla tužiteljici, te ostalim članovima obitelji pok. BĆ o njegovom zdravstvenom stanju, tuženica je navela da pok. BĆ unazad godinu dana nije bio u dobrim odnosima kako sa tužiteljicom, tako i sa svojom sestrom RĆ, dok da je sa svojom drugom kćeri bio u lošim odnosima već duži niz godina. Iste da ga nisu posjećivale, niti se raspitivale za njegovo zdravlje, iako su tijekom ljetnih mjeseci boravile u [adresa], i to preko pute kuće pok. BĆ. Prvi put da je tužiteljica stupila u kontakt sa svojim ocem netom prije njegove smrti, i to nakon što je vidjela kola hitne pomoći ispred njegove kuće. Slijedom navedenog, tuženica smatra da tužiteljica nije znala za dijagnoze svojeg oca zbog njezinog poremećenog odnosa sa njim, a ne zbog toga što je tuženica o istome nije obavijestila. Također, tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tvrdnju tužiteljica da potpis na predmetnom Ugovoru ne bi pripadao pok. BĆ, a ovo osobito stoga što je Ugovor potpisan pred javnim bilježnikom, i to netom nakon što je isti pročitan i protumačen kako tuženici, tako i pok. BĆ. Tuženica da je u potpunosti ispoštovala sve svoje obveze iz predmetnog Ugovora kao davateljica uzdržavanja, budući se brinula o pok. BĆ sve do njegove smrti, i to tako što mu je pružala svu potrebnu njegu, plaćala sve troškove, te istog sahranila o svom trošku po mjesnom običaju. Nadodala je da je inače ugovor o doživotnom uzdržavanju aleatoran pravni posao, te da njegovo trajanje uopće nije odlučeno za njegovu valjanost. Zbog svega iznijetog, predložila da je sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izveo slijedeće dokazne prijedloge predložene po strankama. Naime, izvršio je uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017., zatim u zdravstveni karton pok. BĆ, te u svu medicinsku, kao i ostalu dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis, a nadasve u otpusno pismo Klinike za internu medicinu pri KBC-u Rijeka (razdoblje hospitalizacije od 5.06.2017. do 30.06.2017.), nadalje proveo je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Elizabeti Dadić – Hero, te dokaz saslušanjem stranaka, kao i svjedoka dr. HĆ, AĆ, VĆ, MĆ, ĐĆ, FĆ i RĆ. Ostale dokazne prijedloge, koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, sud nije izveo, budući su stranke na posljednjem ročištu 8. svibnja 2025. odustale od izvođenja daljnjih dokaznih prijedloga, te suglasno predložile zaključenje glavne rasprave.

4. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017. proizlazi da je isti zaključen između BĆ pok. NĆ kao primatelja uzdržavanja, te ĆĆ kao davateljice uzdržavanja, te da je solemniziran po Javnom bilježniku Amiri Predovan iz Krka, pod poslovnim brojem OV-1910/17, dana 30. svibnja 2017. godine. Citiranim Ugovorom BĆ se obvezao, nakon svoje smrti, prenijeti u vlasništvo ĆĆ, 1/6 svojeg suvlasničkog dijela na nekretnini u [adresa], na adresi [adresa], u naravi kuća i dvor, koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i svu svoju pokretnu imovinu koju ima u vlasništvu u trenutku zaključenja tog Ugovora, dok se ĆĆ obvezala osigurati primatelju uzdržavanja svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti osigurati mu liječenje, te snositi sve troškove lijekova i liječenja, zatim brinuti se o njegovoj prehrani i pomagati mu oko spremanja kuće i pranja rublja, a u slučaju smrti sahraniti ga o svojem trošku i prema mjesnim običajima. Iz dostavljenog vlasničkog lista je vidljivo da se tuženica i upisala kao suvlasnica na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/6 suvlasničkog dijela, te da su na toj nekretnini, zajedno sa njom, upisani kao suvlasnici i NĆ (pok.) u 4/6 suvlasničkog dijela, te RĆ u 1/6 suvlasničkog dijela.

5. Uvidom u otpusno pismo KBC Rijeka na ime BĆ (razdoblje hospitalizacije od 5.06.2017. do 30.06.2017.) proizlazi da je pok. BĆ bio zaprimljen na bolničku obradu u KBC Rijeka/Klinika za internu medicinu dana 5. lipnja 2017., i to zbog boli ispod desnog rebranog luka, te zbog progresivnog oticanja trbuha i nogu, uz opću slabost i malaksalost, te da je njegova hospitalizacija trajala sve do 30. lipnja 2017., kada je otpušten na daljnje kućno liječenje sa napomenom ambulantnog završetka obrade. Iz sadržaja otpusnog pisma je razvidno da je pok. BĆ u dva navrata napravljen UTZ abdomena, i to prvi put 12. lipnja 2017., kada je pregled bio otežan uslijed meteorizma, međutim tada je utvrđeno uvećanje jetre, bez prikaza jasnih fokalnih lezija, te ponovno 21. lipnja 2017., kada je bio upućen radi evaluacije lezije desnog režnja jetre viđene na MR abdomena, koji je učinjen zbog pogoršanja parametara sintetske funkcije jetre, uz visoki alfafetoprotein, a na kojem su UTZ pregledu uočene lezije određenih veličina i tromb u desnoj grani portalne vene, te kada je izveden zaključak da zapravo radi o malignom procesu, prvenstveno HCC-u. Nakon provedene cjelokupne obrade, utvrđeno je da se kod pacijenta, inače 63-godišnjaka sa dugotrajnim hepatitisom C, te posljedičnom cirozom jetre uz uznapredovali stupanj isuficijencije sintetske funkcije jetre, radi o raku jetrenih stanica i posljedičnoj trombozi vene porte. Iz nalaza liječnika ambulante za palijativnu medicinu od 27. lipnja 2017., koji predstavlja sastavni dio otpusnog pisma, razvidno je da je pacijent slab i usporen, ali da je posve priseban i suvisao, te da je naveo kako "želi razgovarati s doktorom S o svojem zdravstvenom stanju, jer da još ne zna od čega točno boluje i čemu se može nadati".

6. Iz dostavljenog zdravstvenog kartona za pok. BĆ je razvidno da je isti, neposredno pred zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017., u nekoliko navrata bio ili u telefonskom i/ili osobnom kontaktu sa svojom doktoricom opće prakse dr. TĆ, i to 16. svibnja 2017., 18. svibnja 2017., 22. svibnja 2017., 24. svibnja 2017., 26. svibnja 2017. i 29. svibnja 2017., i to zbog problema sa otečenim trbuhom i nogama, zbog čega da mu je postavljena dijagnoza ascites. Dana 22. svibnja 2017. izdana mu je uputnica za laboratorijsku dijagnostiku, medicinsku biokemiju, gestroenterološki pregled i ultrazvuk abdomena, a zbog visokih vrijednosti alfafetoproteina (26. svibnja 2017.) upućen je na gastroenterološku obradu, koja je obavljena 29. svibnja 2017., a nakon čega da je postavljena sumnja na stanje dekompenzirane ciroze ili na stanje hepatocelularnog karcinoma - HCC ("dekompenzirana ciroza vs. HCC susp."). Zbog navedenog, pacijentu je preporučena hospitalizacija na gastroenterološkom odjelu pri KBC-u Rijeka, te je 3.07.2017., i to nakon bolničke obrade, u zdravstvenom kartonu pacijenta postavljena dijagnoza "carcinoma hepatocellulare". Iz bilješke doktora od 23. i 24.08.2017. proizlazi da se tumor proširio i da pacijent boluje od terminalne faze maligne bolesti, da je sužene svijesti, nepokretan, da se ne može samostalno hraniti niti održavati higijenu, te da o njemu brine skrbnica. Iz bilješke od 28.08.2017. proizlazi da se kći EĆ raspitivala o zdravstvenom stanju svojeg oca, jer da nije dobila nikakve informacije o ocu, te da želi da se istu informira u slučaju njegove smrti, dok iz bilješke od 29.08.2017. proizlazi da je partnerica pacijenta obavijestila doktoricu o smrti BĆ, koji da je preminuo s 28. na 29. kolovoza 2017. u 3.20 u noći.

7. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke prof. prim.dr.sc. Elizabete Dadić – Hero od 23. srpnja 2024., koja je tijekom postupka trebala odgovoriti u kakvom je psihofizičkom stanju bio pok. BĆ neposredno prije i u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017., odnosno je li kod istog postojao kakav fizički ili psihički uzrok koji je mogao dovesti pok. BĆ u stanje da ne može shvatiti sadržaj i značenje predmetnog Ugovora kojeg je zaključio sa tuženicom ĆĆ, proizlazi da je navedena vještakinja pregledala predmetni spis, kao i svu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te utvrdila da je pok. BĆ prvi i jedini put bio hospitaliziran na Klinici za psihijatriju od 5. ožujka 1999. do 26. ožujka 1999. (list 97 spisa), kada je bio u dobi od 46 godina, te kada mu je dijagnosticiran organski afektivni poremećaj (FO6.3). S tim u svezi vještakinja je navela da se rijetko u toj starosnoj dobi postavlja takva dijagnoza, ali da je pacijent inače bolovao od šećerne bolesti i od visokog krvnog tlaka, što da je bio kriterij za navedenu dijagnozu, dok da je sniženo raspoloženje i gubitak volje i interesa, uz tada agresivno ponašanje, bilo razlogom hospitalizacije. Nakon toga, pacijent da je obavio dva samostalna kontrolna psihijatrijska pregleda, i to 30.08.2012. i 17.09.2013. godine (list 98 i 99 spisa), nakon čega da u spisu i prikupljenoj medicinskoj dokumentaciji više nema traga o obavljenim drugim specijalističkim psihijatrijskim pregledima, međutim da je istome, unatoč tome, i dalje bila propisivana medikacija u vidu lijekova kao što su Helex i Eglonyl forte/Sulpirid, i to od 30.01.2007. pa sve do 26.04.2017. godine, dakle više od 18 godina, što vještakinja ne drži opravdanim po pravilima struke. Daljnjim uvidom u zdravstveni karton pok. BĆ, vještakinja je utvrdila da je pacijent, tijekom hospitalizacije na Klinici za internu medicinu pri KBC Rijeka, bio pri svijesti, orijentiran, pokretan i eupnotičan, da je u tom pravcu potpisao sve potrebne suglasnosti za obavljanje raznih dijagnostičkih obrada (UTZ abdomena, MR abdomena, scintigram kostiju), te da je pritom surađivao, a da je na pregledu kod liječnika palijativne skrbi dana 27. 06.2017. izrazio želju za razgovorom sa dr. S o svojem stanju, što da sve upućuje na njegovu urednu logiku, promišljanje i zaključivanje o svom zdravstvenom stanju, te potrebu da ostvari pravo da dozna od čega boluje i kakve su prognoze. Na temelju tih utvrđenja, vještakinja je izvela zaključak da u konkretnom slučaju ne postoji dovoljno pouzdanih i utvrđenih psihopatoloških argumenata koji bi doveli u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje neposredno prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017. sa tuženicom ĆĆ.

8. Budući je tužiteljica imala primjedbe na citirani nalaz i mišljenje vještakinje Elizabete Dadić – Hero, to je sud na ročištu od 13. studenog 2024. saslušao navedenu vještakinju, koja je odgovorivši na sva pitanja i primjedbe stranaka i dalje ustrajala na svom nalazu i mišljenju. U tom pravcu navela je da sve dijagnoze koje su pok. BĆ postavljene dana 30. lipnja 2017. od strane KBC Rijeka, kao što su rak jetrenih stanica, kronično zatajenje jetre, kronični virusni hepatitis, tromboza vene porte, paroksizmalna fibrilacija atrija, šećerna bolest tipa 2, kronična bubrežna ozljeda, arterijska hipertenzija, varikoziteti jednjaka bez krvarenja i alergija na jod u sumnji, nisu utjecale na njegovo psihički stanje. S tim u svezi pojasnila je da hipotetski gledano šećerna bolest može utjecati na psihičko zdravlje osobe, ali da u konkretnom slučaju takvo što nije slučaj, budući da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da liječnici prilikom hospitalizacije nisu smatrali potrebnim zvati liječnika psihijatra, jer su procijenili da je pok. BĆ dovoljno lucidan i priseban potpisati sve pristanke za liječenje, odnosno iz njihove opservacije proizlazi da isti nije bio depresivan, suicidalan, poremećenog sna i psihičke tenzioniranosti. Također je navela da traume glave iz rane mladosti, koje je pok. BĆ zadobio u prometnoj nezgodi i na brodu, nisu ostavile posljedice kod istog, jer u protivnom zasigurno ne bi dobio liječničku svjedodžbu medicine rada za odlazak na brod. Što se tiče razloga vezanih uz njegov odlazak u mirovinu sa 48 godine, vještak se nije mogao očitovati, jer iz podataka kojima je vještakinja raspolagala kod izrade nalaza i mišljenja, ne proizlazi da je pok. BĆ otišao u mirovinu sa psihičkom dijagnozom, jer se psihijatrijski liječio, tj. bio na psihijatrijskim pregledima kad je imao 60 godina. Vezano uz dugotrajno uzimanje Hellexa i Eglonyla, vještakinja je pojasnila da se Hellex koristi protiv tjeskobe, napetosti i nemira, dok Eglonyl propisuju i internisti i psihijatri, i to internisti za smanjenje bolova u želucu, a psihijatri u liječenju teških depresija. Navedeni lijekovi da sa psihijatrijske strane predstavljaju blaže lijekove, koji su uslijed dugotrajnog uzimanja zasigurno kod pok. BĆ razvili svojevrsnu blažu ovisnost, međutim, nadodala je da pok. BĆ nije redovito podizao dozu lijekova koju mu je propisao psihijatar, i to očito jer se smatrao funkcionalnijim po ranijim lijekovima. Nadodala je kako liječnica obiteljske medicine očito nije smatrala da je kod pok. BĆ došlo do pogoršanja psihičkog stanja, jer da jest, da bi ga tada zasigurno uputila psihijatru. Što se tiče organskog afektivnog poremećaja, koje je pok. BĆ dijagnosticirano u 46 godini, a vezano je uz njegovu hospitalizaciju 1999. godine, navela je da je ta dijagnoza postavljena očito zbog njegove šećerne bolesti od koje je patio, ali da je njegovo psihičko stanje nakon toga bilo adekvatno, jer je nakon te prve i jedine hospitalizacije na psihijatriji, poduzimao različite pravne radnje. Osim toga, nadodala je da kod BĆ nije utvrđeno da je došlo do razvoja drugih psihijatrijskih smetnji, koje se obično razvijaju kod težeg organskog afektivnog poremećaja. Kod pokojnika je dijagnoza organskog afektivnog poremećaja bila posljedica njegovih tjelesnih bolesti, i to visokog tlaka i šećera, a manifestira se kroz promjenjivo raspoloženje u smislu blaže bezvoljnosti, povremene tuge, a kod nekih čak može biti i povišeno raspoloženje prema hipomaniji. Vezano uz nalaz liječnika palijativne skrbi, vještakinja je odgovorila da je inače jedan od članova palijativnog tima i psihijatar, međutim da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno ime i prezime liječnika, pa stoga nije moguće utvrditi je li BĆ tada pregledao psihijatar. Međutim, nadodala je da znanje koje je potrebno za procjenu je li osoba orijentirana i prisebna, ima svaki liječnik, pa i liječnik specijalizant, pa čak i javni bilježnik, a da činjenica što je pok. BĆ u svojem nalazu vrlo lucidno i odgovorno inzistirao na razgovoru sa liječnikom internistom govori u prilog njegovoj urednoj logici, promišljanju i zaključivanju, odnosno u prilog njegovog urednog psihičkog statusa. Konačno je navela da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da su kod pok. BĆ zabilježeni psihopatološki elementi i sadržaji koji bi ga priječili da čini određene pravne radnje, jer iz otpusnog pisma Klinike za internu medicinu ne proizlazi da bi bila zabilježena bilo kakva psihijatrijska dijagnoza koja bi ukazivala na psihijatrijski poremećaj, psihijatrijsku bolest ili neko drugo psihijatrijsko stanje.

9. Iz iskaza tužiteljice ĆĆF proizlazi da je ona, zajedno sa svojom sestrom, te roditeljima, živjela u predmetnoj kuću u [adresa] do 1999.godine, nakon čega su se njezini roditelji razveli. Ona da je sa 19 godina otišla studirati u Rijeku, te da je tada živjela u stanu njezine tete RĆ, a 2005./2006. da se zaposlila u Zagrebu. U [adresa] da je dolazila svake godine, i to u ljetnom periodu, sve do 2016. godine, kada je ostala u drugom stanju. Navela je da je imala rizičnu trudnoću sa određenim zdravstvenim posljedicama, zbog kojih da se nakon trudnoće morala liječiti, s tim da je rodila u rujnu 2016.godine. Kroz cijelo to vrijeme u predmetnoj kući da je živio njezin otac sa svojom vanbračnom suprugom, ovdje tuženicom, sa kojom da je tužiteljica imala korektan odnos. Kada je njezin otac saznao za njezinu trudnoću, on da je sa svojom sestrom došao u Zagreb, i to negdje u travnju 2016., međutim da nije ostao boraviti kod tužiteljice, već da je boravio u vikendici svoje sestre RĆ pokraj Zagreba. U [adresa] da se vratio tek početkom mjeseca srpnja te godine. U razgovoru sa njim tužiteljica da je saznala da joj otac ima problema sa tuženicom, jer da tuženica želi da se oni presele iz [adresa] u [adresa], i to u stan koji formalno pripada tužiteljici, a da je otac zbog toga trebao nagovori tužiteljicu da mu prepiše taj stan, kako bi ga on onda prepisao tuženici. Na takvo nešto tužiteljica da nije pristala. Nakon njihova povratka u [adresa] da je došlo do svađe između RĆ i tuženice, jer da ju je tuženica praktički potjerala iz kuće, navodeći da ništa u toj kući nije njezino. Pojasnila je da je RĆ upisana kao suvlasnik 1/6 dijela na toj kući, kao i njezin otac, dok da je u preostalih 4/6 dijela kao suvlasnik upisan još njezin djed NĆ. Njezin otac da je prisustvovao toj svađi, a ona da se kasnije sa njim čula telefonski i rekla mu da on to treba riješiti sa ĆĆ, jer da nije u redu da ĆĆ tjera RĆ iz vlastite kuće. Nakon tog razgovora, tužiteljica da je zahladila odnos sa svojim ocem, odnosno da se više nisu čuli, niti vidjeli. U [adresa] da više nije odlazila, i to ne možda zato što to nije htjela, već zato što zbog svog zdravstvenog stanja to nije mogla. Što se tiče Ugovora o doživotnom uzdržavanju, za isti da je saznala nakon smrti oca, i to od gospođe u matičnom uredu. Za bolest svojeg oca da nije znala, i to sve do trenutka dok ga nije posjetila, a što da je bilo tri dana prije njegove smrti. Susjed u Puntu Anton da je vidio kako u kuću dolazi medicinska sestra, pa je iz razgovora sa njom saznao da je otac tužiteljice loše, odnosno da je na samrti, nakon čega da je o tome obavijestio tužiteljicu, koja da je istog dana sa svojim suprugom došla u [adresa]. Sjeća se da je bio petak kad je došla u [adresa]. Navela je da je odmah otišla u kuću od oca, gdje je zatekla majku tuženice, koja da je rekla tužiteljici da ocu nije ništa, već da spava, tj. da mu je pred par dana pozlilo zbog šećera, te da im nije pustila da uđu u kuću. Tužiteljica da nije htjela raditi "cirkus", pa da je otišla u kuću od supruga, koja je preko puta, gdje su prespavali. Sutradan, tj. u subotu ujutro da je ponovno pokušala ući u kuću, pa iako joj ĆĆ i njezina majka to nisu dopustile, da je ipak ušla u kuću i tada da je vidjela oca kako leži u krevetu, sa pelenom, nepokretnog. To da je bilo 26.08.2017., dok da je otac umro u ponedjeljak 28.08., tj. u noći na utorak 29.08.2017. On da tada nije mogao komunicirati sa njom, ali da joj se nasmiješio, pa stoga misli da ju je prepoznao. Njezina sestra da nije u kontaktu sa ocem i drugom članovima obitelji još od 2003. Tužiteljica da je bila bijesna na ĆĆ, te je tražila da joj ista objasnio što je sa ocem, međutim, kako je ona odbijala bilo kakav razgovor sa njom, tužiteljica da je otišla na Hitnu u Krk kako bi se informirala o stanju oca. Oni da su joj dali kontakt od njegove doktorice opće prakse, ali isto tako da su je uputili i da ode na policiju i da sve prijavi, što da je tužiteljica i učinila. U ponedjeljak da je nazvala doktoricu opće prakse, koja da joj je rekla da otac boluje od karcinoma jetrenih stanica, te da mu dva puta tjedno dolazi patronaža. Također da joj je rekla da je tati počelo biti loše od 5. mjeseca 2017., kada se počeo žaliti na određene simptome kao što su napuhnuti trbuh, zbog čega da ga je doktorica slala na specijalističke preglede. Nakon toga, tužiteljica da je otišla natrag u kuću u [adresa], gdje je i ostala sve do smrti oca. U tom kratkom razdoblju, ona da sa ocem nije pričala, jer isti nije mogao komunicirati, ali da je znao da je ona tamo. U ponedjeljak da je u kućnu posjetu došla i doktorica. Tužiteljica da je tada doktorici rekla da bi o ocu, osim patronažne sestre, brinula i još jedna njegovateljica iz Doma u Korniću, do koje da je tužiteljica došla privatno, međutim, ista za to nije imala prilike, budući je otac već sutradan preminuo. Pogreb da je bio u petak, u krugu užih članova obitelji, dok su troškove pogreba platile tužiteljica i ĆĆ u polovici. U kući da nitko nije došao izraziti sućut, jer je primjerice ĆĆ izbacila iz kuće njezinog strica SĆ, bratića tužiteljičinog oca, koji da je to pokušao. U [adresa] da nitko nije znao da je njezin otac bolestan, odnosno da je na samrti i da je naposljetku umro. Rodbina koja je to znala, da je saznala preko tužiteljice i njezine tete RĆ, koje su ih o tome obavijestile. Ona da nije nikad razgovarala s ocem oko njegovog eventualnog uzdržavanja, a kako je otac i od ranije bio bolestan, drži da je imao priliku u bilo kojoj fazi postupka zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne par mjeseci pred smrt, i to sa ĆĆ. Tužiteljica da je znala u nekim prethodnim razgovorima sa ocem dotaknuti se predmetne kuće, te zna da je želja oca bila da tužiteljica isplati njegovu sestru RĆ, a da onda njegov dio u toj kući, tj. predmetnih 1/6 dijela, pripadne tužiteljici. Ne vjeruje da je otac htio ikome od njih napraviti probleme oko predmetne kuće, odnosno da njegova volja nije bila prenijeti na ĆĆ 1/6 dijela te kuće, jer time nitko ne rješava svoje stambeno pitanje. Predmetnog ljeta kada je njezin otac umro, tužiteljica da nije dolazila u [adresa], kao niti njezina teta RĆ, koja kada dođe boravi u jednom objektu od kojih 10ak m2, koji se nalazi u dvorištu predmetne kuće, a koji je nekoć predstavljao štalicu, te ga je njezina teta još 1989. renovirala. Navela je da je njezin otac inače bio boležljiva osoba, odnosno da je početkom 1990. imao težih problema sa srcem, da je od 1994. obolio od Hepatitisa C koji mu se pogoršao u 2000.godini, da je dva puta bio hospitaliziran zbog borelioze (ubo krpelja), zatim da je bio šećeraš, da je imao trombozu i da je umro u 64. godine sa deset godina starijim izgledom nego što je imao godina. Vezano za troškove pogreba, tužiteljica je navela da je na dan smrti bilo dogovoreno da će tužiteljica i ĆĆ platiti svaka ½ dijela troškova, međutim da je ĆĆ sat vremena prije sprovoda uplatila cijeli iznos troškova, za što da je tužiteljica saznala tek u ponedjeljak, nakon čega da je ona uplatila ĆĆ na njezin račun ½ dijela od uplaćenog iznosa, što da joj je ĆĆ pokušala vratiti, i to preko pošte, međutim ona da taj iznos nije htjela preuzeti.

10. Iz iskaza tuženice ĆĆ proizlazi da je ona bila u izvanbračnoj zajednici sa pok. BĆ od kraja 2000./početka 2001. pa sve do njegove smrti. Zajedno da su počeli živjeti u kući u [adresa] već 2001., s tim da su jedan kraći period živjeli kod njezine majke u Đurđevcu. Njegovi odnosi sa kćerkom B da nisu bili dobri, jer da je ona znala dolaziti u kuću u noćnim satima, i to pod utjecajem nekih opijata, zbog čega da je BĆ morao zvati policiju. Sa kćerkom ĆĆF pok. BĆ da je bio u normalnim odnosima. Ona da je posjećivala oca u ljetnom periodu, kada je boravila zajedno sa njima u predmetnoj kući, a kada je počela raditi u Zagrebu, oca da je posjećivala rjeđe, ali opet najviše na ljeto. Njihovi odnosi da su se promijenili negdje 2016. godine, kada se njihov odnos zahladio. Tuženica da ne zna što je tome prethodilo, ali da zna da je BĆ bio povrijeđen što nije znao da joj je kćer trudna, već je to saznao od susjeda. On da joj se nije previše povjeravao glede svojeg odnosa sa kćerima, pa ga ona stoga i nije htjela previše pitati o tome. Točno je da je u to vrijeme otišao sa svojom sestrom u Zagreb posjetiti ĆĆF, ali da nije točno da je tamo boravio tri mjeseca. On da je odlazio vikendima, te se ponovno vraćao u [adresa], s tim da je tamo odlazio i zbog toga što je trebao pomoći svojoj sestri oko njezine vikendice u [adresa]. Ona da se sa ĆĆF znala čuti vrlo rijetko. Navela je da nije točno da se ona posvađala sa RĆ oko kuće, jer da RĆ nije boravila u predmetnoj kući, već u objektu pored kuće, i to najviše ljeti ili kad je bila berba maslina. Tuženica da se nije petljala u razgovore pok. BĆ sa svojom sestrom oko predmetne kuće. Također, ona da nije nikad izrazila želju da pok. BĆ prepiše njoj stan u [adresa], jer da se radi o stanu kojeg je BĆ prethodno darovao svojoj kćeri, pa da stoga nema smisla da on sada traži povrat tog dara kako bi ga prepisao tuženici. Pok. BĆ da je tuženicu bio stariji 22 godine. Sjeća se da je koji put znao spomenuti kako bi volio da netko o njemu brine i bude uz njega kad on bude stariji i nemoćniji. O pok. BĆ najviše da je brinula tuženica. Jedno vrijeme, dok on nije imao primanja, tuženica da je radila dva posla, i to u trgovini i sezonski u ugostiteljstvu, te brinula o njima, s tim da nije osporila činjenicu da im je njegova sestra RĆ znala nositi namirnice ili neke poklone, ali da nema saznanja da bi ista BĆ davala i novce, jer da to tuženica nije nikad vidjela. Tuženica da je morala raditi i u onom periodu kada se zdravstveno stanje BĆ pogoršalo, jer kako oni nisu bili vjenčani, da nije mogla dobiti bolovanje. Želju da sa njom zaključi Ugovor o doživotnom uzdržavanju pok. BĆ da je izrazio u proljeće 2017., kada se obratio svojem odvjetniku SĆ, koji ga je i prije zastupao u nekim predmetima, da takav Ugovor sastavi, što da je ovaj i učinio. Oni da su nakon toga otišli kod javnog bilježnika, koji im je taj Ugovor pročitao i rastumačio, nakon čega da su ga oni potpisali. Pok. BĆ da je bio u zdravstvenoj moći otići potpisati taj Ugovor, jer da je zalegao tek zadnjih pet dana prije smrti. Tuženica da ih je odvela kod javnog bilježnika, kao što je i inače vozila BĆ na sve zdravstvene preglede. Točno je da je BĆ oduvijek bio boležljiv, jer da je imao problema sa srcem i šećerom, zbog čega su mu znale otjecati noge i trbuh. Zbog tog problema dobivao je od doktora tablete koje su mu trebale olakšati stanje nakupljanja vode u organizmu. Taj mu se problem pojavio i u svibnju 2017., zbog čega je otišao kod svoje doktorice, u nadi da će mu ona prepisati tablete za izmokravanje vode iz organizma, međutim doktorica da ga je ipak uputila na specijalističke preglede kako bi provjerila je li to stanje ito kao i prije ili se radi o nečemu drugom. U 6. mjesecu 2017. BĆ da je hospitaliziran zbog natečenosti i zbog boli na desnoj strani trbuha ispod rebara, a krajem 6. mjeseca, da je saznao da ima rak. Tada da je za to saznala i tuženica. Njegovo stanje da ju je zabrinjavalo, ali ne na način da je pomišljala na najgore. On da je u to vrijeme imao dobar apetit, jedino da se žalio na bolove u želucu, za što da su oni mislili da je od tableta koje pije. U 7. mjesecu da su išli na kontrolu u Rijeku, kada je tuženica u razgovoru sa doktorom saznala da doktor baš i nije optimističan glede zdravstvenog stanja BĆ. Međutim, njemu da se stanje u 7. mjesecu prividno poboljšalo, dok mu se onda u 8. mjesecu znatno pogoršalo. U tom periodu, BĆ da nije nitko posjećivao, već da su brigu o njemu vodile tuženica i njezina majka. Patronaža da je dolazila dva puta tjedno, a i doktorica vrlo često, s obzirom da je kuća doktorice udaljena od predmetne kuće kojih 350 metara. Tuženica je potvrdila da nije nikome rekla za dijagnozu BĆ, i to stoga što ako njegova rodbina nije imala potrebu pitati za njega cijelo to vrijeme, da onda niti tuženica nije imala potrebu obavještavati njegovu rodbinu o njegovom zdravstvenom stanju. Također, tuženica je navela da nije točno da tužiteljica nije bila u [adresa] u ljeto 2017., budući da je BĆ to ljeto prvi put vidio svojeg unuka. On da je sjedio vani na suncu i tada da je vidio svojeg zeta kako prolazi sa unukom. Tada da se podignuo i otišao do ograde kako bi ih pozdravio. Tuženica da tada nije bila prisutna, ali da o tome ima saznanja preko BĆ koji joj je to ispričao. Nadodala je da je BĆ bio jako uzbuđen, jer je tada prvi put vidio unuka, dok da tužiteljicu nije spominjao, već da je samo komentirao da bi bilo ružno da se ne vide ako je ona u [adresa]. Tuženica da nije vidjela niti tužiteljicu, niti njezinog supruga i dijete, ali da je vidjela dječja kolica i auto, a osim toga primijetila je da netko boravi u kući preko puta. To da je moralo biti negdje krajem 7. mjeseca/početkom 8. mjeseca 2017. godine. Tuženica je potvrdila da je tužiteljica došla pred vrata kuće par dana prije smrti pok. BĆ, kada se raspitivala o stanju njezina oca, jer da je čula da je dolazila Hitna, te da joj je tada majka tuženice odgovorila da BĆ spava i da dođe koji drugi dan. Tada joj majka tuženice nije rekla što je BĆ. Tužiteljica da je došla sutradan, kada je u kući bila tuženica, te da je tada normalno ušla u kuću, bez da joj tuženica to branila, te da je tada vidjela oca. U to vrijeme BĆ da je ležao u krevetu, sa pelenom, a osim toga primao je infuziju, te je imao i kateter kojeg mu je spojila doktorica, a tuženica da je morala voditi dnevnik koliko je tekućine unio u organizam, a koliko izmokrio, te da mu je osim toga morala davati i injekcije u trbuh. Iako je BĆ prestao komunicirati u to vrijeme, da je davao signal očima iz čega se moglo zaključiti da je priseban i da je "još tu". Pred samu smrti da ju je držao za ruku, s tim da je i tužiteljica bila uz njega, iako je spavala u kući preko puta. Nakon smrti, tužiteljica da je predložila pogrebno poduzeće, sa kojim da se tuženica složila, a troškove pogreba da je snosila tuženica. Sa tužiteljicom da se dogovorila jedino oko izgleda osmrtnica, vijenaca i urne, budući da je BĆ kremiran. Trošak koji je platila da je iznosio 7.000,00 kuna, a nakon nekog vremena da joj je putem pošte, kao i preko banke, došla uplata polovice tog iznosa od tužiteljice, što da je ona u dva navrata vraćala tužiteljici. Od 2020. tuženica da više ne živi u toj kući, jer da ju više ništa ne veže uz tu kuću. Nadodala je da ima ključ od prizemlja gdje je živjela sa BĆ, dok da ključ od gornjeg kata ima RĆ. Ona da kuću nije dala u najam, niti je u istoj živjela njezina majka, budući da ista ima svoj stan. Kod potpisivanja Ugovora, ona da je sa BĆ došla u Rijeku, u ured odvjetnika SĆ koji je na trećem katu, a nakon toga da su se sa istim odvjetnikom vidjeli još jednom, i to par dana kasnije, u Krku, kada su išli potpisati Ugovor kod javnog bilježnika. Njezina reakcija kada joj je BĆ rekao da želi sa njom zaključiti Ugovor da je bila takva da ga je pitala "zašto", međutim da joj je on tada odgovorio da je to njegova želja. On da se tada nije žalio na neke zdravstvene probleme. Za njegovu dijagnozu da je saznala tek kada je otpušten iz bolnice, a ne ranije, primjerice tijekom njegove hospitalizacije. Potvrdila je da joj je rečeno da BĆ treba palijativna skrb, a na pitanje je li ista to i organizirala, tuženica je navela da jest. U ljeto 2017., kada je u kući bila njezina majka, ista da je radila svega jedan sat dnevno, i to od 6 do 7 ujutro, i to posao čišćenja u jednoj firmi.

11. Iz iskaza svjedokinje ĐĆ, prijateljice RĆ (sestre pok. BĆ), proizlazi da je ista bila zadnji put u Puntu 2017., i to sa RĆ, budući su njih dvije išle na groblje, nakon čega da se svjedokinja htjela pozdraviti sa BĆ. Nada da nije htjela ići pozdraviti brata, te da je ostala u svojem objektu, Kada je svjedokinja pokucala na vrata, njoj da je otvorila ĆĆ, koja da joj je rekla da ne može vidjeti BĆ, jer da isti odmora. Ona da tada nije ništa znala o zdravstvenom stanju BĆ, već da je za isto saznala tek nakon njegove smrti. Za činjenicu da je isti preminuo saznala je preko RĆ, i to nakon pogreba, što da je svjedokinji bio šok. Tada da se nije sjetila pitati zbog čega je BĆ umro, ali da joj je RĆ u razgovoru čini joj se spomenula bolest. Ona da je BĆ poštovala kao brata svoje prijateljice. Ne sjeća se kada ga je zadnji put vidjela prije smrti. Odnos BĆ i njegove sestre da je bio normalan, dok da je odnos RĆ i ĆĆ bio takav da je osnovna komunikacija postojala, ali da se nije radilo o prijateljstvu. Svjedokinja da nije pričala s RĆ o njezinom odnosu s bratom i ĆĆ, ali da je kasnije primijetila da RĆ više nije tako opuštena u odnosu prema bratu, a također da joj je znala spomenuti da joj je brata žao, iako da joj nije rekla zbog čega. O raspolaganju pok. BĆ, svjedokinja da ne zna ništa. Zna da je pok. BĆ jako volio svoju kćer, jer da kada bi istu spomenuo, da bi se sav ozario, a pogotovo kada je saznao da ima unuka. Svjedokinja da ne zna je li BĆ ikad vidio svojeg unuka. Sjeća se da je tužiteljica znala dolaziti u posjet svojem ocu, i to svake godine, iako bi tada boravila u kući svojeg supruga, koja je preko puta. Misli da tužiteljica nije bila u Puntu 2017. godine.

12. Iz iskaza svjedoka FĆ, susjeda, proizlazi da isti ne komunicira previše sa niti jednom strankom postupka, ali da po pozivu za saslušanje zna da one imaju neku parnicu između sebe. Tužiteljicu da poznaje od malena, jer da se družila sa njegovom kćerkom, dok da je tuženicu upoznao, s obzirom da je živjela sa pok. BĆ, s tim da je nakon pogreba otišla u Rijeku. Sada u toj kući da ne živi nitko. U toj kući da je živio BĆ, i to najprije sa prvom suprugom i svojom djecom, kada su se oni međusobno posjećivali, dok se kasnije taj odnos razvodnio. Do prekida njihovog druženja da je došlo zbog parkinga ispred njegove kuće, jer da su BĆ ili ĆĆ znali parkirati ispred njegove kuće tako da svjedok nije mogao ući u svoju kuću, zbog čega da su se ĆĆ i njegova supruga porječkale. Nakon toga, on da je znao sresti BĆ u prolazu, ali da tada nije previše komunicirao s njim. Svjedok da je znao da je BĆ bolestan, odnosno da ima problema s jetrom, i to još iz vremena kada je bio u braku sa svojom prvom suprugom, a o njegovom kasnijem zdravstvenom stanju da ne zna ništa. Pojasnio je da nitko nije ništa znao glede njegove bolesti, ali da su opet svi znali da je bolestan. Naime, svjedok da je primijetio Hitnu ispred kuće BĆ, i to jednom, čini mu se mjesec ili dva pred smrt. Također da je vidio i kola patronažne sestre, koja je tamo patrolirala, a koju da je svjedok jednom zaustavio i pitao kako je BĆ, na što da mu je ona odgovorila da je na samrti. Također da ga je pitala da li želi posjetiti BĆ, što da on nije htio. On da je tada pitao patronažnu sestru može li o tome obavijestiti njegovu kćer, a ona da mu je rekla "da". Pritom nije znao je li kćer BĆ to možda već zna, ali da je ipak odlučio obavijestiti ju o tome. Nakon toga da je nazvao tužiteljicu, koja da je samo šutjela i zahvalila mu. Naveo je da je vjerojatno znala da je otac bolestan, ali da nije znala da je na samrti. Taj dan, predvečer, tužiteljica da je bila u [adresa], jer mu se javila. Prije tog susreta sa patronažom, koji da je bio negdje dva dana pred smrt, on da nije primijetio da je tužiteljica dolazila u [adresa]. Misli da je u [adresa] bila 2016., i to u kući svojeg supruga, međutim da nije posve siguran, jer da i on nije stalno u [adresa], s obzirom da ima i stan u [adresa]. Za sestru RĆ da ne zna je li ista posjećivala BĆ prije smrti. Čuo je da je BĆ bio u bolnici, ali da ne zna zbog čega i kada. Svjedok da je vidio BĆ par mjeseci prije smrti, kada je išao u dućan, kada ga gotovo da nije prepoznao. BĆ da je tada bio nekako upijen, boja kože da mu je bila drugačija, moglo bi se reći star čovjek, a i bolestan. Ne zna zašto je nosio skafander, jer da nije bila zima, a očito da je njemu bilo hladno. Nije ga vidio par mjeseci prije smrti da primjerice sjedi na trijemu ili na dvorištu. Također da nije vidio da bi mu u posjet dolazile tužiteljica i RĆ. Svjedok da ne zna ništa o raspolaganjima BĆ za života. Majku tuženice da je vidio u kući BĆ zadnjih mjesec dana pred njegovu smrt.

13. Iz iskaza svjedokinje RĆ, sestre BĆ, proizlazi da je ista imala dobar odnos sa svojim bratom, i to negdje do pred godinu dana prije njegove smrti, tj. do konflikta kojeg da je imala sa ĆĆ. Navela je da je njezin brat negdje 2016. boravio kod nje u vikendici u [adresa], i to u periodu od tri mjeseca. On da je tamo došao, jer da je htio posjetiti kćer u Zagrebu koja je bila trudna, a da je odsjeo u [adresa], jer da je tamo "bio u miru". Svjedokinja da ga je tada pitala u smislu zašto već ide u [adresa], a on da joj je odgovorio da ima problem sa ĆĆ jer da ona želi stan od ĆĆF, odnosno da ona želi da ĆĆF taj stan daruje njemu, a onda da on taj stan daruje ĆĆ. Navodno da onda ĆĆ ne bi radila problem oko 1/6 dijela kuće. Svjedokinja da je tada odgovorila BĆ da bolje da on to ne govori ĆĆF, jer da bi moglo biti problema, i to pogotovo s obzirom na njezinu zdravstvenu situaciju. Oni da su se iz [adresa] vratili 6. srpnja 2016., što da zna jer je BĆ bio rođendan 7. srpnja 2016. Svjedokinja da je tada otišla u svoj objekt, tzv. štalicu, koju je preuredila u apartman, dok da je on otišao u kuću. Ubrzo nakon toga da se pojavila tuženica kod nje i počela vrištati na nju u smislu da se BĆ pogrešnoj osobi obratio glede stana u [adresa], jer da taj stan nije od svjedokinje, a onda da se rasprava dalje nastavila zbog rublja koje se sušilo na terasi od svjedokinje, za koju da je ĆĆ rekla da pripada njoj, a također i zbog automobila tuženice koji je bio parkiran ispred objekta svjedokinje. ĆĆ da joj je tada rekla da ona želi živjeti u [adresa], a ne u malom mjestu kao što je [adresa], na što da joj je svjedokinja rekla da ona može slobodno otići u Rijeku. Nakon tog konflikta, svjedokinja da više nije imala volje dolaziti kod BĆ i ĆĆ, kao i u [adresa]. Nakon tog događaja, ona da više nije nikad ušla u kuću od brata. Brata da je nakon toga vidjela možda jednom ili dva puta, odnosno zna da ga je vidjela u studenom 2016., kada su se brale masline, s tim da on nije bio u maslinama, jer je već tada bio bolestan, već da ga je vidjela ispred kuće. Tada da je imao kvrgu na vratu koju je trebalo operirati, a i sve ostale boleštine koje je vukao od prije. Drugi put da ga je vidjela negdje u proljeće 2017., te da joj se činilo da je tada stavljao sušiti rublje na dvorištu. Svjedokinja da u niti jednom od ta dva navrata nije nešto posebno pričala s BĆ. Tužiteljica da 2016. nije bila u [adresa], jer da je bila trudna, a imala je i probleme zbog uceroznog kolitisa. Prije toga, tužiteljica da je uredno dolazila u [adresa], te je prije udaje boravila u kući od oca, a nakon udaje u kući od svojeg supruga. Odnos tužiteljice sa ocem da se pogoršao u ljeto 2016., kada se pogoršao i odnos svjedokinje s bratom. BĆ da tužiteljici nije spomenuo taj problem s ĆĆ oko stana u [adresa], ali da joj je to spomenula svjedokinja. Nakon toga, oni da se više nisu niti čuli, niti vidjeli. Koliko je svjedokinji poznato, BĆ da nije nikad upoznao svojeg unuka. Za dijagnozu BĆ, tj. za rak jetrenih stanica, svjedokinja da je saznala nakon njegove smrti. Po priči da zna da je jedno vrijeme, prije smrti BĆ, majka tuženice boravila u predmetnoj kući, koja da je rekla kako ĆĆF, tako i njezinoj prijateljici ĐĆ, da ne mogu posjetiti BĆ, s tim da je ĆĆF rekla neposredno pred smrt, a ĐĆ 10 do 15 dana prije smrti. Svjedokinja da majku tuženice nije vidjela u kući, ali da je očito da je ista bila tamo i da je brinula o BĆ. Sve to da je svjedokinja saznala nakon Julijanove smrti, jer da prije toga nije ništa znala. Svjedokinja da nije znala da je BĆ bio u bolnici, niti da mu je dolazila patronaža. Njoj da nitko od susjeda nije ništa rekao, koji ili nisu ništa znali ili se nisu htjeli miješati u tuđe stvari, a osim toga, moguće je i da nisu niti mogli znati da obitelj ne zna za stanje BĆ. Što se tiče predmetne kuće, sjeća se da je znala sa bratom razgovarati kako bi kuća trebala imati jednog vlasnika, dok da bi druge trebalo isplatiti. Naime, BĆ, koji je imao 1/6 kuće, da je smatrao da njegov suvlasnički udio treba ići ĆĆF, budući je još njegov otac, koji ima 2/3, svoj suvlasnički udio oporučno ostavio R, sestri od tužiteljice. Osim toga, svjedokinja da također ima 1/6 udjela u kući, koju da je spremna ustupiti ĆĆF. Za Ugovor o doživotnom uzdržavanju da je saznala nakon ostavinske rasprave, i to kada joj je za isti rekla tužiteljica. Svjedokinja da je financijski pomagala brata negdje oko 2000.godine, a od 2016. da o bratu nije brinula, niti je za to bila potreba. Tada je o bratu brinula tuženica, koja je s njim i živjela, iako svjedokinja smatra da je njezin brat najviše brinuo sam o sebi, jer recimo tuženica nije nikad ništa skuhala kada je svjedokinja bila u posjetu, već njezin brat. Svjedokinja je izjavila da nije prethodno pročitala iskaz tužiteljice u ovom postupku.

14. Iz iskaza svjedoka MĆ, supruga tužiteljice, proizlazi da se isti oženio sa tužiteljicom 2014., dok da BĆ zna još iz vremena kad je bio dijete, jer da su njegovi roditelji imali kuću preko puta njegove u [adresa], u koju da je dolazio svake godine u ljetnom periodu sa roditeljima, a nakon ženidbe, da u tu kuću sada dolazi sa svojom suprugom. Njegova supruga da je po njemu imala normalan odnos sa svojim ocem, i to sve do zahlađenja tog odnosa 2016., kada se dogodio konflikt između RĆ i ĆĆ koje su se posvađale. Svjedok da za taj konflikt, u kojem je ĆĆ vikala na RĆ vezano za stan u [adresa] i kuću u [adresa], zna po priči. Svjedok smatra da je BĆ bio dosta pod utjecajem ĆĆ, jer kada bi ga se nešto pitalo, on da bi odgovorio da prvo mora vidjeti sa ĆĆ. Oni da su u tom razdoblju već imali dovoljno problema oko rizične trudnoće tužiteljice, pa kako im nije trebao dodatni stres, da zbog toga nisu išli u [adresa]. Kasnije da im se rodilo dijete, pa da onda i u 2017. nisu bili u [adresa], sve do poziva svjedoka FĆ. Njegova da se supruga u tom razdoblju nije čula sa svojim ocem. Pok. BĆ da nije nikad vidio svojeg unuka, iako misli da je znao da je dobio unuka. Na upit tko je BĆ javio da je dobio unuka, svjedok je odgovorio da ne zna, te da je moguće da zapravo i nije znao da je dobio unuka. Nakon poziva svjedoka FĆ, koji da im je javio da je BĆ na samrti, oni da su došli u [adresa], i to odmah u kuću BĆ, međutim, da u kuću nisu mogli ući, budući da im je majka tuženice rekla da je BĆ umoran, da ima problema sa šećerom i da odmara. To isto da su pokušali i sutradan, kada je bila prisutna i ĆĆ, te da su tada vidjeli BĆ. BĆ da je ležao u krevetu, nepomičan, u peleni, a kada su pitali ĆĆ što se dešava, ona da je rekla da im nije dužna ništa odgovarati. Njegova supruga da je tada izašla iz kuće, jer da joj je bilo previše svega, a on da je još jednom pokušao ući u kuću i saznati više detalja, međutim da je bilo bezuspješno. Nakon toga da su oni otišli na Hitnu, koja da ih je uputila na policiju i kod doktorice opće prakse. Na policiji da su im dali smjernice kako trebaju postupiti, a doktoricu da je kontaktirala njegova supruga u ponedjeljak, budući je tada bio vikend. Svjedok da je nakon toga otišao u Zagreb, dok da je njegova supruga ostala. Kod doktorice njegova supruga da je saznala za dijagnozu i sve ostalo, tj. koliko je BĆ loše, a taj dan, tj. sa ponedjeljka na utorak, da je BĆ umro. Što se tiče Ugovora o doživotnom uzdržavanju, njegova supruga da je za isti saznala tek na ostavinskoj raspravi, što da je svjedoka začudilo, jer da je prijenosom tog suvlasničkog udjela na ĆĆ, BĆ samo zakomplicirao cijelu situaciju oko kuće, jer je uvukao i treću osobu u cijelu tu priču, a glede kuće se vode i drugi sporovi. Koliko je svjedoku poznato, u obitelji da nije bilo razgovora o tome kome će BĆ ostaviti svojih 1/6 dijela na kući. BĆ da je uvijek imao nekih zdravstvenih problema, zbog kojih nije mogao ništa teže raditi. Svjedok zna da je BĆ imao problema sa srcem, a činjenica da je imao rak jetrenih stanica da ih je začudila, jer da za tu dijagnozu oni nisu znali. Zadnji put da je vidio BĆ prije smrti negdje u trećem ili četvrtom mjesecu 2016. godine, i to kada je boravio u [adresa]. BĆ da je tada saznao da mu je kćer trudna, jer joj je pozlilo i ona je zbog toga morala u bolnicu. U tom periodu BĆ da se nije žalio na svoje zdravstveno stanje. Svjedok da je otišao u [adresa] nekoliko puta kako bi pomogao oko košnje, a razlog zbog kojeg je BĆ došao u [adresa], po mišljenju svjedoka, je bio taj da se malo makne od ĆĆ koja ga je očito u tom periodu "tlačila" oko prepisivanja stana u [adresa].

15. Iz iskaza svjedokinje HĆ, doktorice opće prakse pok. BĆ, proizlazi da je pok. BĆ bio kronični bolesnik, imao je povišeni tlak, te hepatitis C, koji je doveo do ciroze jetre, a posljedično tome i do hepatocelularnog karcinoma od kojeg je u konačnici i preminuo. Navela je da je pok. BĆ **.**.2017. bio kod nje u ordinaciji, prvenstveno radi skidanja šavova zbog benignog tumara na licu, kada joj se požalio i na smetnje u vidu natečenosti trbuha i nogu. Zbog opisanih smetnje, doktorica da ga je poslala na daljnju obradu kod gastroenterologa. BĆ da se prvotno javio na hitni trakt, te je tamo od strane gastroenterologa utvrđeno postojanje dekompenzacije jetrene ciroze (zatajenje jetre), ali je i postavljena sumnja na hepatocelularni karcinom. Taj karcinom da zna biti posljedica hepatitisa C i ciroze jetre, ali da se isto tako može pojaviti i kod zdravih osoba. Nalaz gastroenterologa da je zaprimila 29. svibnja, a budući da u to vrijeme bolnica nije dostavljala nalaze, isti da joj je dostavljen ili od BĆ ili od ĆĆ, ali najvjerojatnije od samog BĆ. Pritom je nadodala da je još 26. svibnja bila zaprimila poziv iz laboratorija u KBC-u gdje joj je javljeno da su kod BĆ izmjerene neke povišene vrijednosti u krvi, zbog čega da ga je svjedokinja poslala na ranije spomenutu gastroenterološku obradu koja je provedena 29. svibnja. Tamo da je BĆ obaviješten da će biti pozvan na daljnju obradu u bolnicu, te je potom i dobio poziv za hospitalizaciju 5. lipnja 2017. On da je u bolnici bio 25 dana i nakon njegovog izlaska iz bolnice ponovno da je zaprimila njegove nalaze, tj. otpusno pismo, gdje je postavljena dijagnoza na hepatocelularni karcinom. Svjedokinja je navela da kao liječnik nije mogla još 16. svibnja 2017., i to na temelju izgleda BĆ i opisanih smetnji, zaključiti da bi isti bolovao od hepatocelularnog karcinoma. Pojasnila je da je BĆ bio kronični jetreni bolesnik kojem se stanje pogoršalo. Kod svjedokinje su se stoga pojavile sumnje na pogoršanje njegovog kroničnog stanja, a ne i na postojanje karcinoma. Nadodala je da se kojim slučajem radilo o zdravoj osobi koja ima te smetnje, da bi se možda tada kod iste pojavila sumnja na karcinom, ali da kod BĆ ne. Nakon obrade u KBC-u, BĆ da je bio otpušten na kućnu njegu s napomenom na ambulantni završetak obrade. U nastavku liječenja, BĆ da je odlazio na preglede, i to najviše zbog nakupljanja vode u trbušnoj šupljini, što da je kod njega bila posljedica kako karcinoma, ali isto tako i ciroze jetre. Svjedokinja da je kod BĆ bila u kućnoj posjeti 24. kolovoza, kada je bio pospan, somnolentan, te je komunikacija s njim bila otežana, te ponovno 28. kolovoza, kada se komunikacija s njim nije mogla uspostaviti. Budući da mu je bila propisana kućna njega, u posjete da mu je dolazila i patronažna sestra, međutim svjedokinja da nema izvješće patronaže. Kada se svjedokinju pitalo da li se može izjasniti, a sve s obzirom na činjenicu da je BĆ vidjela u nekoliko navrata od 16. svibnja pa do 24. kolovoza, da li je BĆ i kada postao svjestan činjenice da boluje od karcinoma, ista je navela da je BĆ uvijek bio razumna i suvisla osoba, sa kojom se moglo pričati o njegovom zdravstvenom stanju, međutim da se ne može izjasniti je li on u svibnju posumnjao da ima karcinom, ali da je nakon bolničke obrade zasigurno bio svjestan činjenice da boluje od karcinoma. Kod istoga da nije bilo onkološkog liječenja, jer je to agresivni tip liječenja, kojeg ne može svaki pacijent podnijeti, pa tako to najvjerojatnije ne bi podnio niti pok. BĆ. Osim toga, kod njega da se radilo o već uznapredovalom stupnju bolesti, kod koje onkološko liječenje ne bi puno pomoglo. Svjedokinja da je u dosta stvari razgovarala sa ĆĆ, ali da se ne može sjetiti je li BĆ, prilikom dolazaka kod svjedokinje, dolazio sam ili u pratnji ĆĆ. Svjedokinja da nije razgovarala sa drugim članovima obitelji vezano uz njegovo zdravstveno stanje, osim sa ĆĆ, te da u njegovom kartonu ima zabilježeno da je 28. kolovoza zvala njegova kćer koja se raspitivala o njegovom zdravstvenom stanju. Nadodala je da je otjecanje trbuha kod njega bila posljedica njegove ranije bolesti, tj. da je isto bilo ukazatelj pogoršanja njegovih kroničnih bolesti, i to ciroze jetre i hepatitisa C. Također je navela da od doktora zavisi hoće li pacijentu objasniti nalaz nakon neke obrade, a da se vezano za nalaz od 29. svibnja 2017. ne sjeća je li BĆ ili tuženici objašnjavala nalaz, tj. da je ikome od njih izrazila sumnju na mogući karcinom. Kod napredovale maligne bolesti da se zapravo ukućanima ne dalje nikakav poseban naputak, ali da se sjeća da je ĆĆ rekla da mu osigura dosta tekućine i hrane kako bi njegovo zdravstveno stanje što duže bilo zadovoljavajuće. Kod BĆ da na početku nije trebala 24satna njega, već tek pred kraj, a što se tiče lijekova, nadodala je da BĆ nije uzimao nikakvu posebnu terapiju, već da mu je ĆĆ jedino morala regulirati uzimanje lijekova za šećer od koje je bolesti i ranije bolovao.

16. Iz iskaza svjedokinje AĆ, patronažne sestre, proizlazi da je ista radila kao patronažna sestra na području Općine Punat i Baška od 2014. pa nadalje, ali da se ne može sjetiti pacijenta po imenu BĆ, niti joj je isti poznat nakon što joj je pokazana njegova fotografija na listu 11 spisa. Također svjedokinji nije poznata niti [adresa] u [adresa]. Navela je da ukoliko je ona odlazila u kućnu posjetu pacijentu, da bi u tom slučaju trebalo biti izvješće koje se dostavlja doktoru, a na upit je li joj poznato ime FĆ i okolnosti vezane uz susret i razgovor s njim, svjedokinja je navela da joj isti nije poznat, s tim da je istaknula da ona inače ne razgovara ni s kim o stanju pacijenta kod kojeg je na kućnoj njezi. Nadodala je i da se ne sjeća niti tuženice, dok je tuženica navela da se sjeća da je upravo navedena svjedokinja najvjerojatnije u 7. mjesecu 2017. bila kod BĆ u posjeti.

17. Iz iskaza VĆ, majke tuženice, proizlazi da je ista u [adresa] došla sredinom 6. mjeseca 2017., i to kada je BĆ bio u bolnici. Kada se svjedokinju pitalo zbog čega je došla u [adresa], ista je navela da je došla ljetovati, a kada je stigla da je saznala da je BĆ u bolnici, jer da joj to kćer nije ranije spomenula. Nju da to i nije previše iznenadilo, jer je BĆ i prije bilo boležljiv. Ona da nije pitala kćer zbog čega je BĆ u bolnici, budući je smatrala da je tamo jer mu nije dobro. Svjedokinja da je dočekala BĆ na povratku iz bolnice, budući je njezina kćer tada radila. Navela je da je BĆ bio slab kada je došao iz bolnice, te da se nakon dolaska najprije išao odmoriti, pa da je jeo, a nakon toga da je opet legao. On da joj tada nije ništa govorio o svojem zdravstvenom stanju, niti je svjedokinja išta pitala. Nije joj se činio zabrinutim za svoje zdravlje, a vezano za fizički izgled, svjedokinja je navela da ga je ona prije toga zadnji put vidjela 2014., te da joj se 2017. činio malo mršaviji. Također da je primijetila da mu je trbuh bio otečen. Ona da je bila kod BĆ i ĆĆ sve do kraja 8. mjeseca. BĆ da se zdravstveno stanje popravilo u 7. mjesecu, a u 8. mjesecu da mu je u posjetu dolazila doktorica i patronaža. Svjedokinja da nije znala da on ima karcinom, i to sve dok joj za isti nije rekla njezina kćer. Njezina kćer da je za dijagnozu saznala negdje početkom 7. mjeseca, kada je pročitala nalaz/otpusno pismo. Svjedokinja i njezina kćer da su brinule o BĆ sve do njegove smrti, a on da je cijelo to vrijeme bio pokretan, tj. sve do zadnjih 5 dana pred smrt. U cijelom tom razdoblju BĆ da nije nitko posjetio, niti nazvao telefonom. ĐĆ da je svjedokinji poznata, budući da se radi o Nadinom prijateljici, ali ona da nije nikad pokucala na vrata BĆ. Tužiteljica da je došla u 8. mjesecu posjetiti oca, na što da joj je svjedokinja rekla da BĆ spava, zbog čega da je ista rekla da će doći sutradan. Svjedokinja da tužiteljici nije branila ulazak u kuću. Sutradan da je tužiteljica ponovno došla i vidjela oca, a kada je izašla iz sobe, da je bila ljuta na ĆĆ, budući ju je okrivila za stanje njezinog oca, na što da joj je ĆĆ rekla da pita doktoricu. Svjedokinja da nije nikad pričala niti sa svojom kćeri, a niti sa BĆ oko vlasništva na predmetnoj kući. Za predmetni Ugovor, glede kojeg se svjedokinja najprije prilikom svjedočenja iznenadila rekavši "kakav ugovor", ista je izjavila da je za njega saznala nakon smrti BĆ, i to kada joj je kćer rekla. Njezina kćer da od 2020. više ne živi u toj kući, s tim da je nadodala da je 2023. Ista dobila posao u Istri. Također je navela da je ona, zajedno sa svojom kćeri, i to kada kćer nije radila, brinula o BĆ, i to na način da su ga hranile na žlicu i davale mu terapiju. On da je bio pokretan sve do zadnjih 5 dana pred smrt kada je zalegao. Svjedokinja da ne zna što je sve BĆ pio, ali da je na lijekovima sve pisalo, tj. doktorica da je rekla što i kada treba uzimati. Također da je BĆ imao kateter kojeg da su održavale ona i njezina kćer, a pelenu da je imao zadnja dva dana. Svjedokinja da nije nikome govorila o zdravstvenom stanju BĆ dok je bila u [adresa], jer da ona nije iz [adresa] i ne zna ljude tamo, dok da joj je kćer rekla da nije obavijestila tužiteljicu, jer da nema njezin broj telefona, a za RĆ da ne zna je li ju kćer obavijestila.

18. Analizom svih provedenih dokaza u postupku, i to nakon njihove savjesne i brižljive ocjene, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, i to zbog razloga navedenih u nastavku ove odluke.

19. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženica vanbračna supruga pok. BĆ, te da je pok. BĆ zaključio sa istom Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 30. svibnja 2017., koji je solemniziran istog dana kod javnog bilježnika Amire Predovan iz Krka, pod poslovnim brojem OV-1910/17, a kojim je prenio na tuženicu kao davateljicu uzdržavanja svu svoju pokretnu imovinu, te 1/6 dijela kuće i dvorišta u [adresa], na adresi [adresa], koja se nalazi na čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je pok. BĆ od ranije bolovao od raznih bolesti, kao što su ciroza jetre, ascites (oticanje trbuha), hepatitis C, šećerna bolest, arterijska hipertenzija i slično, te da mu je u 6 mjesecu 2017. dijagnosticiran hepatocelularni karcinom od čega je na kraju preminuo **.**.2017., što je otprilike tri mjeseca nakon zaključenja Ugovora. Također nije sporno da je njegov odnos sa tužiteljicom zahladio u ljeto/jesen 2016., nakon čega da se oni više nisu čuli, niti vidjeli, kao što nije sporno da je tužiteljica posjetila oca u njegovom domu u [adresa] otprilike tri dana prije njegove smrti, kada je saznala za njegovu dijagnozu i zdravstveno stanje.

20. Sporno je prije svega je li pok. BĆ u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bio sposoban shvatiti značenje i sadržaj predmetnog Ugovora, a sve s obzirom na njegove ranije psihičke i fizičke bolesti, zbog kojih je tužiteljica smatrala da isti nije bio poslovno sposoban zaključiti navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom, kao i je li predmetni Ugovor sklopljen u vrijeme kad je bilo izvjesno da predstoji skora smrt primatelja uzdržavanja, odnosno je li tuženica u vrijeme sklapanja tog Ugovora, s obzirom na vrijeme saznanja za bolest pok. BĆ od koje je isti preminuo, kao i osobna saznanja o toj bolesti, duljinu trajanja te bolesti, kao i pojavne manifestacije te bolesti, znala ili mogla znati da je primatelj uzdržavanja teško bolestan i da mu predstoji skora smrt.

21. Prema odredbi čl. 276. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.

22. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ukoliko ugovor sklopi osoba koja nema poslovnu sposobnost, da se u tom slučaju radi o ugovoru koji je ništetan, jer je protivan zakonskom propisu.

23. Tijekom postupka proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Elizabeti Dadić – Hero, a sve na okolnost poslovne sposobnosti pok. BĆ neposredno prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te iz dostavljenog nalaza i mišljenja, koje je potvrđeno usmenim saslušanjem vještakinje, a kojeg ovaj sud u cijelosti prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen sukladno pravilima struke, proizlazi da je pok. BĆ u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bio sposoban shvatiti sadržaj i značenje tog Ugovora.

24. Naime, nakon analize predmetnog spisa i sveobuhvatne medicinske dokumentacije koja je bila podloga za predmetno vještačenje, vještakinja je u svojem nalazu navela da ne postoji dovoljno pouzdanih i utvrđenih psihopatoloških argumenata koji bi doveli u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje neposredno prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

25. Budući da tužiteljica nije imala daljnjih primjedbi i prigovora, jer nakon usmenog saslušanja vještakinje u kojem je vještakinja odgovorila na sve njezine upite i prigovore, ista nije predlagala sudu novo psihijatrijsko vještačenje, to je ovaj sud, prihvaćajući stručni stav vještakinje, zaključio da je pok. BĆ u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bio poslovno sposoban pristupiti njegovom zaključenju i shvatiti značenje i posljedice tog Ugovora, slijedom čega da se ne radi o ništetnom Ugovoru sukladno čl. 276. st. 1. ZOO-a, a kako je to tvrdila tužiteljica tijekom postupka.

26. Budući da je tužiteljica, osim ranije navedenog razloga ništetnosti, tvrdila u postupku da je citirani Ugovor ništetan i zbog toga što je protivan moralu i načelu savjesnosti i poštenja, a sve s obzirom da je tuženica kao davateljica uzdržavanja u vrijeme njegova potpisivanja znala i/ili morala znati da je pok. BĆ takvog zdravstvenog stanja da mu predstoji skora smrt, to je u konkretnom slučaju bilo nužno ispitati, te utvrditi istinitost i osnovanost tih tvrdnji u postupku.

27. Prema odredbi čl. 322. ZOO-a ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

28. Iz citirane zakonske odredbe dakle proizlazi da je protivno moralu i načelu poštenja i savjesnosti u prometu kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja u kojem nastupanje smrti predstavlja izvjesnu činjenicu koja po redovitom tijeku stvari nastupa kroz relativno kratko vrijeme.

29. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se pok. BĆ **.**.2017. javio svojoj doktorici HĆ radi skidanja šavova nakon uklanjanja benignog tumara na licu, kada se istoj požalio na ascites, tj. otečenost trbuha i nogu, zbog čega je poslan na gastroenterološku obradu. Iz liječničkog kartona pok. BĆ proizlazi da je isti 18. svibnja 2017. obrađen u dnevnoj bolnici – gastro odjel, kada mu je evakuiran ascites, te ponovno 29. svibnja 2017. u KBC-u Rijeka, i to nakon što su mu u krvi izmjerene visoke vrijednosti alfafitoproteina, kada je postavljena sumnja ili na dekompenziranu cirozu jetre (zatajenje jetre) ili na hepatocelularni karcinom (HCC), zbog čega da mu je preporučena hospitalizacija, a sve u cilju daljnje kliničke obrade. Iz otpusnog pisma Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka proizlazi da je pok. BĆ boravio u bolnici od 5. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017., kada mu je dijagnosticirano postojanje hepatocelularnog karcinoma i posljedično tromboze vene porte. Uvidom u sadržaj navedenog otpusnog pisma utvrđeno je da je pok. BĆ, između ostalog, u dva navrata napravljen UTZ abdomena, gdje je tek na pregledu 21. lipnja 2017., prilikom ispiranja jetrenih lezija, utvrđeno postojanje maligne lezije na jetri, tj. HCC – hepatocelularni karcinom. Također, iz sadržaja citiranog otpusnog pisma, tj. iz nalaza liječnika ambulante za palijativnu medicinu od 27. lipnja 2017., proizlazi da je pok. BĆ, za kojeg je doktor utvrdio da je priseban i suvisao, izrazio želju razgovarati sa dr. S o svojem stanju, budući da u to vrijeme očito još nije znao od čega boluje.

30. Na temelju prednje navedenih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da pok. BĆ u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije znao od čega boluje, tj. nije znao da boluje od hepatocelularnog karcinoma jetre, budući da je za isti mogao saznati najranije 21. lipnja 2017., dakle nakon obavljenog UTZ abdomena, iako je najvjerojatnije da je za dijagnozu saznao tek prilikom otpuštanja iz Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka, s obzirom da je još 27. lipnja 2017., tijekom pregleda liječnika palijativne medicine, naveo da ne zna od čega točno boluje.

31. Prema ocjeni ovog suda, upravo je hepatocelularni karcinom i posljedično tromboza vene porte uzrokovao smrt pok. BĆ, jer njegove ostale bolesti kao što su šećer, hepatitis C, arterijska hipertenzija, ascites i u konačnici ciroza jetre, od kojih je pok. BĆ patio dugi niz godina, nisu bolesti koje nužno dovode do smrtne posljedice, već se radi o kroničnim bolestima sa kojima pacijent može živjeti uz odgovarajući režim prehrane i program liječenja. U konačnici, to isto potvrdila je i doktorica HĆ koja je u svojem iskazu navela je pok. BĆ preminuo od hepatocelularnog karcinoma. Tome svakako u prilog ide i činjenica da je pok. BĆ otpušten iz bolnice na daljnje kućno liječenje, odnosno da mu nije preporučeno onkološko liječenje i/ili eventualno operativni zahvat, što sve dodatno upućuje na zaključak da je isti preminuo upravo od HCC-a, koji je u vrijeme kada je otkriven već bio u takvoj uznapredovaloj fazi da se njegovo daljnje aktivno liječenje nije preporučalo.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da ukoliko je pok. BĆ za svoju bolest saznao tek koncem lipnja 2017., na što upućuju rezultati dokaznog postupka, da je tada posve jasno da je tuženica za njegovu bolest mogla saznati najranije kada i BĆ, a moguće i kasnije, međutim nikako ne u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a kako to tvrdi tužiteljica u postupku.

33. Nije sporno da je kod gastroenterološke obrade 29. svibnja 2017., dakle jedan dan prije zaključenja spornog Ugovora, kod pok. BĆ postavljena sumnja na zatajenje jetre ili na hepatocelularni karcinom, međutim ta okolnost ne dovodi do drugačijeg zaključka ovog suda, jer tijekom postupka nije dokazano da je tuženica uopće bila upoznata sa tim nalazom, a sve i da jest, nedvojbeno je da se radilo tek o sumnji na temelju koje tuženica nije mogla ili trebala znati da je pok. BĆ teško bolestan i da mu predstoji skora smrt, jer u tom trenutku niti on, a niti tuženica, nisu znali od čega isti boluje, već je dijagnoza postavljena tek koncem lipnja 2017. godine.

34. Štoviše, iz iskaza dr. HĆ proizlazi da niti ona, nakon pregleda pok. BĆ **.**.2017., nije posumnjala da bi isti imao karcinom, budući da je pok. BĆ inače bio kronični jetreni bolesnik, pa su njegovi simptomi koje je tada opisivao, a koji su se odnosili na bolove ispod rebara, ascites (nakupljanje vode u trbuhu i nogama), te malaksalost i opću slabost, mogli ukazivati i na pogoršanje njegovih ranijih bolesti, a ne automatski i na postojanje karcinoma.

35. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da u situaciji kada doktorica pok. BĆ nije mogla na temelju opisanih simptoma zaključiti da je BĆ boluje od karcinoma jetre, da u tom slučaju to isto nije znala, niti mogla znati niti tuženica ĆĆ.

36. Prema tome, ponašanje tuženice u kojem je ista pristupila zaključenju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pok. BĆ, ne može se okarakterizirati kao ponašanje koje bi bilo protivno moralu i načelu poštenja i savjesnosti u prometu, jer u vrijeme njegova zaključenja tuženica nije znala, niti mogla znati koliko je zdravstveno stanje pok. BĆ teško i da mu predstoji skora smrt.

37. Iz iskaza svjedoka FĆ proizlazi da je isti vidio pok. BĆ nekoliko mjeseci prije smrti, i to kada je išao u dućan, te da mu je tada izgledao kao star i bolestan čovjek, odnosno da mu se izgled dosta promijenio u odnosu na proteklo razdoblje. Niti ta izjava svjedoka, prema ocjeni ovog suda, ne utječe na drugačiji zaključak ovog suda, jer je nesporno da je pok. BĆ duži vremenski period patio od niza kroničnih bolesti, koje su zasigurno utjecale i na njegov fizički izgled u odnosu na protekle godine, a pritom nije zanemarivo da je u to vrijeme BĆ bio operirao i benigni tumor na licu, koji je mogao dodatno utjecati na njegov fizički izgled. Stoga se na temelju spomenute izjave svjedoka ne može izvesti zaključak o postojanju teške i smrtonosne bolesti kod pok. BĆ, za koju je mogla i/ili trebala znati tuženica, jer u to vrijeme za njezino postojanje nije znao niti sam BĆ, kao niti bilo tko drugi. Osim toga, iz iskaza svjedokinje RĆ, sestra pok. BĆ, proizlazi da je ista posljednji put vidjela pok. BĆ negdje u proljeće 2017., i to kako vješa rublje na dvorištu, međutim tada nije navela da je primjerice pok. BĆ loše izgledao i da se eventualno zabrinula za njegovo zdravlje.

38. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drži da tuženica nije zaključila predmetni Ugovor sa ciljem iskorištavanja tuđe nevolje/bolesti radi postizanja određene imovinske koristi, jer u vrijeme njegova zaključenja nije znala, niti mogla znati za teško zdravstveno stanje BĆ, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje njegove ništetnosti niti prema odredbi čl. 322. ZOO-a.

39. Okolnost što tuženica nije komunicirala sa članovima obitelji pok. BĆ i što ih nije obavijestila o zdravstvenom stanju pok. BĆ, nije od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda, jer od tih utvrđenja ne zavisi odluka o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Stoga se ovaj sud nije upuštao u analizu takvog ponašanja, a što se tiče njihovih međusobnih odnosa, i to poglavito odnosa sa pok. BĆ, valja napomenuti da se niti tužiteljica nije vidjela i čula sa svojim ocem gotovo godinu dana do pred njegovu smrt.

40. Također, pravno su neodlučni navodi tužiteljice u kojima je ista navela da se tuženica preko BĆ pokušala domoći njezinog stana u [adresa]. Prije svega, radi se o tvrdnjama koje nisu ničim potkrijepljene, osim iskazom svjedokinje RĆ, koja je nedvojbeno zainteresirana za uspjeh tužiteljice u sporu, a osim toga, te su tvrdnje, prema ocjeni ovog suda, iznesene isključivo u cilju da se tuženicu prikaže kao osobu koja se i inače željela domoći imovine pok. BĆ. Da li je tuženica željela da joj BĆ prepiše stan u [adresa] ili ne, kao i da li je između nje i RĆ ikad došlo do svađe oko imovine ili nije, a kako to tvrdi tužiteljica u postupku, uopće nije bitno za odluku u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je u ovoj pravnoj stvari bilo od značaja utvrditi jedino uvjete pod kojima je zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 2017.godine. Budući je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni Ugovor valjan, odnosno da je zaključen pod okolnostima koji se ne mogu pripisati razlozima iz čl. 276. st. 1. i čl. 322. ZOO-a, to su prednje istaknuti navodi tužiteljice ocijenjeni irelevantnim za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.

41. Nadalje, a vezano za oprečne navode stranaka glede plaćanja pogrebnih troškova, valja navesti da i ti navodi nisu pravo odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari, budući da predmet ovog spora nije pitanje raskida spornog Ugovora zbog eventualnog neispunjenja ugovornih obveza od strane davateljice uzdržavanja.

42. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude, sve temeljem ranije citiranih odredbi čl. 276. st. 1. i čl. 322. ZOO-a.

43. Budući je tuženica uspjela u predmetnom sporu, to je istoj temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), valjalo dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim trošak sastava podneska od 9.02.2023. u visini od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4 Tarife), te trošak pristupa na ročišta 6.09.2023., 17.10.2023., 13.11.2024., 18.02.2025., 7.05.2025. i 8.05.2025., u iznosima od po 200,00 EUR-a, ukupno 1.200,00 EUR-a, što sveukupno, i to nakon uvećanja za trošak PDV-a, iznosi 1.812,50 EUR-a. Zatraženi trošak sudskih pristojbi tuženici nije priznat, jer prije svega tuženica nije konkretizirala koje sudske pristojbe potražuje od tužiteljice, s tim da ukoliko se radi o trošku sudske pristojbe na odgovor na tužbu valja istaći da taj trošak još uvijek nije niti dospio na naplatu, budući da prema odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) isti dospijeva tek pravomoćnošću odluke kojom se okončava postupak, pa stoga kako niti samoj tuženici nije nastala obveza plaćanja te pristojbe, to ista nije ovlaštena taj trošak potraživati od protivne strane.

44. Zbog navedenog, odlučeno je kao točki II izreke ove presude (rješenja o trošku).

U Krku 24. lipnja 2025.

Sudac

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda županijskom sudu, pisanim podneskom u 3 primjerka.