Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-329/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, zastupanog po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavku Nediću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-346/2023-7 od 15. veljače 2024., dana 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-346/2023-7 od 15. veljače 2024. u pobijanim dijelovima pod toč. I. i II. izreke.
II. Nepobijana toč. III. izreke presude, ostala je neizmijenjena.
III. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Lidije Perić iz Osijeka, broj: Ovrv-974/2023 od 24. studenog 2023. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7,83 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2023. do isplate, pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, dok je pod toč. III. izreke zahtjev tuženika za naknadu troška iznad dosuđenog pod toč. II. izreke, odbijen kao neosnovan.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu „iz svih žalbenih navoda“, prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio u cijelosti žalbene navode tužitelja, te je predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet ove parnice koja je proistekla iz ovršnog postupka, zahtjev je tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u iznosu od 7,83 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2023. do isplate, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da se vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka]/MV, u vlasništvu tuženika, dana 31. ožujka 2023. u 10,14 sati nalazilo u Zoni C-2. žuta zona, u [adresa]
– istok u gradu [adresa], bez važeće kupljene karte.
6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka izdao 31. ožujka 2023. dnevnu parkirališnu kartu broj 1100644 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika, obzirom da je isto bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila vidljivo istaknuta kupljena parkirna karta koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla sukladno čl. 10. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.; dalje u tekstu: Opći uvjeti), da je Elektromodul d.o.o. Osijek dana 4. srpnja 2023. na temelju Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM-0-1/2023 prenio svoje potraživanje s osnova izdanih i neplaćenih računa i dnevnih parkirnih karata na temelju Ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku na tužitelja, ali da tužitelj nije dokazao da mu je navedenim Ugovorom o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM-0-1/2023 preneseno predmetno potraživanje prema tuženiku jer iz specifikacije dužnika EM-0-2 od 6. rujna 2023. sklopljene između ranijeg vjerovnika i tužitelja proizlazi da ta specifikacija (EM-0-2) čini sastavni dio Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja EM-0-2, a ne Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM- 0-1/2023 kojeg je tužitelj dostavio u spis i koji je osnova potraživanja u ovoj pravnoj stvari.
6.1. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naložio tužitelju naknaditi tuženiku u cijelosti trošak postupka.
7. Pobijajući navedenu presudu tužitelj u žalbi navodi da je točno da je u spis dostavio Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja broj: EM-0-1/2023 iz kojeg proizlazi da su raniji vjerovnik i tužitelj u poslovnom odnosu na način da raniji vjerovnik ustupa tražbine tužitelju, ali da iz specifikacije EM-0-2 koja čini sastavni dio Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja EM-0-2 jasno proizlazi da ugovorne strane čine nespornim da specifikacija EM-01-1 čini sastavni dio Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja EM- 0-2 te da je cedent na cesionara prenio tražbine prema sljedećim dužnicima: LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IZNOS: 7,83 EUR, RAČUN 11900/EM2/2. Tužitelj smatra da je iz dostavljene specifikacije razvidno da je između Elektromodula d.o.o. i tužitelja sklopljen Ugovor o cesiji i da je predmet tog ugovora upravo tražbina od 7,83 EUR koja je predmet ovog postupka, ističući pritom da navedeno tuženik nije osporavao tijekom postupka, odnosno da pitanje prijenosa tražbine nije bilo sporno, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je tražbina prenesena.
8. Imajući u vidu da gore iznesenim žalbenim navodima tužitelj osporava činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, tužitelju valja ukazati da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP (vrijednost predmeta spora je 7,83 EUR, dakle manja od propisanog iznosa od 1.320,00 EUR), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Zbog navedenog, žalbu tužitelja u dijelu kojim izrijekom i sadržajem pobija činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, ovaj sud nije razmatrao jer se iz tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.
10. Ispitujući stoga pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP.
11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud, s obzirom na činjenično stanje utvrđeno u predmetnom postupku, pravilno postupio kada je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao pod toč. I. izreke presude, obzirom da je tužitelj u spis dostavio specifikaciju dužnika EM-0-2 od 6. rujna 2023., koja specifikacija čini sastavni dio Ugovora o ustupanju i otkupu potraživanja EM-0-2, dok je u spis dostavio Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja EM-0-1/2023, dakle, ugovor na kojem se ne temelji utužena tražbina, pa nedvojbeno nije dokazao da ima dospjelu tražbinu prema tuženiku, odnosno da je aktivno legitimiran istu naplatiti.
12. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužitelj u žalbi sadržajno uopće ne pobija odluku o troškovima.
13. Nepobijana toč. III. izreke presude, ostala je neizmijenjena.
14. Konačno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, dok odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o istoj, to je tužitelja i tuženika valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
U Varaždinu 24. lipnja 2025.
Sudac
Milko Sambolek
