Poslovni broj: Us I-545/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Tamare Taraš kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, sa sjedištem u [adresa], radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 7. veljače 2025. i da sam meritorno riješi upravnu stvar, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj 17. ožujka 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 7. veljače 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog postupanja suprotno pravilima upravnog postupka, propuštanja primjene i nepravilne primjene materijalnih propisa, netočno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i izvođenja nepravilnih zaključaka glede istog činjeničnog stanja. Osporeni upravni akt smatra nezakonitim, to iz razloga što je utemeljen na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kojim postupanjem je povrijeđeno pravo tužiteljice koje joj jamči da su svi pred zakonom jednaki, a koje jamstvo je ovdje očito prekršeno jer se Zakon ovdje nije primijenio jednako kao i na sve druge građane. Pobijanim rješenjem potvrđeno je odbijajuće rješenje zahtjeva za izdavanjem građevinske dozvole, radi izgradnje građevine poljoprivredne namjene - poljske kućice, izvan građevinskog područja naselja, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U obrazloženju rješenja, u dijelu koji je pravno relevantan za ovu tužbu, ističe se da je prvostupanjsko tijelo, a potom i tuženik, potpuno neispravno interpretiralo bit članka 44. Zakona o prostornom uređenju, s obzirom da se sukladno istom člankom, upravo suprotno mišljenju prvostupanjskog tijela, može dozvoliti izgradnja izvan građevinskog područja građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji, odnosno poljoprivredne namjene. Prije svega tužiteljica ističe da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno Zakonu i to ZUP-u, odnosno sukladno čl. 44. Zakona o prostornom uređenju, (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 39/19, 67/23), koji izričito dozvoljava planiranje izgradnje izvan građevinskog područja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji. Naime, ovlašteni projektant je u zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole naveo da se radi o izgradnji građevine poljoprivredne namjene poljske kućice, izvan građevinskog područja naselja, što izričito navodi i dopušta kako važeći Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, tako i Prostorni plan Grada [adresa], dok Zakon o prostornom uređenju dozvoljava planiranje izgradnje izvan građevinskog područja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, što je zapravo istoznačnica. Dakle, radi se samo o tome da je projektant napisao drukčiji opis istog objekta, odnosno umjesto riječi "radi izgradnje izvan građevinskog područja građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji", napisao je "radi izgradnje građevine poljoprivredne namjene - poljske kućice, Izvan građevinskog područja naselja." Također se ističe kako su temeljem istih pravnih osnova već izdane iste mnogobrojne pravomoćne građevinske dozvole, tako da je tužiteljica ovakvim postupanjem prvostupanjskog tijela dovedena u neravnomjeran položaj prema ostalim investitorima koji su već ishodili pravomoćne građevinske dozvole temeljem iste pravne osnove, što je svakako suprotno legitimnom očekivanju tužiteljice koje je nezakonito prekršeno pobijanom odlukom tuženika, koje se samo poziva na svoje mišljenje. No, da bi ukazala na potpunu nelogičnost i nezakonitost postupanja tuženika, tužiteljica ističe da je upravo taj Prostorni plan dobio suglasnost od istog tog Ministarstva - tuženika, koje sad tvrdi potpuno suprotno od onoga na što je već dao suglasnost. Tuženik je u provedbi Zakona postupao suprotno pravilima upravnog postupka, nepravilno primijenio materijalne propise, netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, izveo nepravilan zaključak glede činjeničnog stanja, te je povrijedio ustavna prava tužiteljice iz čl. 49. i 50. Ustava RH. Tuženik je u potpunosti poklonio vjeru prvostupanjskom tijelu i to bez izvođenja predloženog dokaza od strane tužiteljice, a pogotovo je pobijano rješenje nezakonito jer tužiteljici nije omogućio raspravljanje, čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja, kao i nesporno stečeno pravo tužiteljice na pozitivno rješenje zahtjeva za građevinsku dozvolu, koje će zasigurno biti ugroženo s obzirom da novi Prostorni plan ne dozvoljava više gradnju takvih kućica, dok je prijašnji plan, koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva, isti takav zahtjev dopuštao i pozitivno rješavao, sve dok tuženik nije izdao sporno mišljenje (samo za otok Brač), nakon čega se promijenila praksa prvostupanjskog tijela bez ijednog suvislog ili zakonskog razloga. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika i sam meritorno riješi upravnu stvar, podredno kojom će poništiti citirano rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 11. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 9. lipnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužiteljice iz podneska od 9. lipnja 2025. da se rasprava odgodi s obzirom da razlozi na kojima se temelji prijedlog za odgodu rasprave nisu opravdani razlozi zbog kojih bi raspravu trebalo odgoditi, te pored toga pravomoćnog okončanje sporova na koje se tužiteljica poziva u navedenom podnesku ne predstavljaju ni prethodno pitanje za ovaj spor u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZUS-a s obzirom da se ne radi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud nije odlučio, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke ni da sud prekine ovaj spor u smislu odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a, slijedom čega je rasprava održana u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, te da se u svojstvu stranaka saslušaju tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Supetru, klasa: UP/I-361-03/22- 01/000214, urbroj: 2181/1-11-00-00/07-24-0006 od 28. studenog 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole za građevinu poljoprivredne namjene - poljska kućica, površine 20,00 m², izvan građevinskog područja naselja, na novoformiranoj čestici k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), površine 2100 m², to pak u bitnom iz razloga što je pregledom dokumentacije prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako je projektirana građevina protivna odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/25-02/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 7. veljače 2025. postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora, njezina žalba je odbijena te je citirano prvostupanjsko rješenje potvrđeno u bitnom iz identičnih razloga na koje se u svom rješenju pozvalo i prvostupanjsko tijelo, kojeg je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole u smislu usklađenosti planirane građevine s odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te nadalje je li u provedenom postupku došlo do povrede procesnih prava tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da se izvan građevinskog područja može planirati izgradnja 1. infrastrukture, 2. građevina obrane, 3. građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, 4. građevina namijenjenih gospodarenju u šumarstvu i lovstvu, 5. područja gospodarskog korištenja pomorskog dobra i uređenje plaža, 6. istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, 7. reciklažnih dvorišta za građevinski otpad s pripadajućim postrojenjima, asfaltnih baza, betonara i drugih građevina u funkciji obrade mineralnih sirovina, unutar određenih eksploatacijskih polja, 8. golf igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih igrališta na otvorenom s pratećim zgradama, 9. zahvata u prostoru za robinzonski smještaj smještajnog kapaciteta do 30 gostiju izvan prostora ograničenja, strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka, 10. stambenih i pomoćnih građevina za vlastite (osobne) potrebe na građevnim česticama od 20 ha i više i za potrebe seoskog turizma na građevnim česticama od 2 ha i više i 11. rekonstrukcija postojećih građevina.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužiteljice moglo udovoljiti upravo iz razloga što planirana gradnja nije usklađena s naprijed citiranom odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole, zbog čega je i tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice podnesenu protiv tog rješenja.

15.Nadalje, sud nalazi potrebnim kazati kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom upravnom tijelu 25. studenog 2022. podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju poljske kućice, na novoformiranoj k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], formiranoj od postojećih k. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz spisa je potom razvidno da je prvostupanjsko tijelo tužiteljičin zahtjev odbilo svojim rješenjem od 28. studenog 2024. iz razloga što je pregledom dokumentacije utvrđeno kako je projektirana građevina protivna odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, kojom odredbom su određene građevine, odnosno zahvati koji se prostornim planovima mogu planirati izvan građevinskog područja, a među njima da nije određena mogućnost planiranja poljske kućice, protiv kojeg rješenja je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

16.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužiteljice u kojima ističe kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se udovolji njenom zahtjevu za izdavanje tražene građevinske dozvole, kao i da tuženik pogrešno tumači i primjenjuje odredbu čl. 44. st. 1. Zakona o prostornom uređenju, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim.

17.Naime s prethodnim u vez najprije je za navesti kako je mjerodavni Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije (Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije br. 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13, 147/15, 154/21) osim građevina navedenih u članku 44. stavku 1. Zakona o prostornom uređenju planirao (članak 110. PPSDŽ) kao novu kategoriju, odnosno vrstu gradnje naveo i građevine pod nazivom "poljske kućice", te je za njihovu gradnju propisao način i uvjete gradnje, a na isti način je moguća gradnja poljskih kućica i Prostornim planom uređenja Grada [adresa] ("Službeni glasnik Grada Supetra" br. 3/09, 4/17 i 13/17), te je na opisani način jasno da PPSDŽ i PPUG [adresa] sadrže odredbe koje su u suprotnosti s naprijed citiranom odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, međutim kako je nesporno da je odredbom članka 122. stavka 2. istog Zakona propisano da se u slučaju protivnosti odredbe prostornog plana odredbi tog Zakona, prilikom izdavanja akta za provedbu primjenjuju odredbe citiranog Zakona, to je jasno da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, koju upravna tijela u ovoj upravnoj stvari pravilno tumače i primjenjuju. Također, iz podataka upravnog spisa nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo nakon citiranog utvrđenja, zaključkom od 9. veljače 2024. opunomoćenika tužiteljice upoznalo s činjenicom da je predmetni zahvat protivan odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, te je tužiteljici pružena mogućnost da planirani zahvat uskladi s tom odredbom, no iz upravnog spisa je razvidno kako se tužiteljica u ostavljenom roku nije očitovala ustraje li u svom zahtjevu, s tim da nije nadopunila ili izmijenila zahtjev te ga uskladila sa citiranom odredbom, zbog čega je u konačnici tužiteljičin zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i odbijen, koje postupanje upravnih tijela je po stajalištu ovog suda pravilno i zakonito.

18.Stoga, kod izloženog stanja stvari, a kod nedvojbene činjenice i to da se predmetna katastarska čestica nalazi izvan građevinskog područja, dok se prema prethodno citiranoj odredbi članka 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju izvan građevinskog područja ne može planirati gradnja poljskih kućica, to je i po shvaćanju ovog suda od strane nadležnih upravnih tijela pravilno tumačena i primijenjena odredba čl. 44. stavka 1. navedenog Zakona, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice.

19.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako je u provedenom postupku došlo do povrede njenih procesnih prava, odnosno da u postupku nije saslušana, kao i da nisu izvedeni dokazi koje je ona predlagala, za kazati je kako ovaj sud niti ovakve navode ne nalazi utemeljenima. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako je tužiteljičin zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen zbog ne postojanja pretpostavki da se udovolji zahtjevu s obzirom da planirani zahvat nije usklađen s odredbom čl. 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju. Pored toga, za ukazati je tužiteljici kako upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu prileže zaključak prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-361-03/22-01/000214, urbroj: 2181/1-11-00-00/07-24-0005 od 9. veljače 2024. kojim je upravo tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva, putem opunomoćenika pozvana na davanje izjave ostaje li pri svom zahtjevu ili će sukladno članku 45. Zakona o općem upravnom postupku izmijeniti svoj zahtjev i uskladiti ga s odredbom članka 44. Zakona o prostornom uređenju, u kojem se isto tako navodi da je projektirana građevina protivna citiranoj odredbi, koji pak zaključak sadrži i upozorenje da će se zahtjev odbiti ukoliko se ne postupi na zatraženi način u roku od 15 dana, no kako tužiteljica nije postupila na zatraženi način iako je putem opunomoćenika predmetni zaključak uredno zaprimila, njen zahtjev je odbijen. Stoga, tužiteljici je na prethodno opisani način nedvojbeno omogućeno očitovati o svim činjeničnim i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari najprije u postupku pred prvostupanjskim tijelom, a nakon čega je imala mogućnost osporavanja utvrđenja iz prvostupanjskog upravnog postupka u žalbenom postupku pred tuženikom i na koncu u ovom sporu, no tužiteljica u tom pogledu nije dovela u sumnju utvrđenja zbog kojih je njen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen, slijedom čega sud ne nalazi da bi u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, s tim da prema podacima upravnog spisa uopće ne proizlazi da bi tužiteljica u provedenom postupku predlagala izvođenje bilo kakvih dokaza.

20.Također, pozivanje tužiteljice na druge izdane građevinske dozvole u sličnim situacijama u cijelosti je bespredmetno, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti bilo kojih drugih akata za građenje, pa tako niti onih na koje se tužiteljica poziva, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, dakle rješenja od 7. veljače 2025. kojim je odbijena žalba tužiteljica podnesena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 28. studenog 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole.

21.Konačno, za kazati je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do bilo koje povrede načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koje se tužiteljica u tužbi neutemeljeno poziva, uslijed čega takve prigovore tužiteljice sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

22.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužiteljice pa sud cijeni kako prvostupanjsko rješenje tako i osporeno rješenje tuženika zakonitima, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 24. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Hrvatskih velikana 8, uz zapisnik od 11. lipnja 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, [adresa], uz zapisnik od 11. lipnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.