Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-22/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A  N A  T E M E L J U  P R I Z N A N J A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GČGR iz [adresa], Fabrikstr. 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anamariji Križanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu VAIĆ & DVORNIČIĆ d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika 1. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maši Milardović Jakovljević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kojić i partneri iz Malog Lošinja i 2. Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju - Anzelu, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 13.svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 24.lipnja 2025. objavio i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-163/09, u odnosu na predmet ovrhe koji čini 8/80 suvlasničkog udjela nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ZČ, sina DČ, [adresa], a u naravi kuća i dvorište, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-132/11, koji ovršni postupak je spojen na ovršni postupak pred istim sudom poslovni broj Ovr-163/09, u odnosu na predmet ovrhe koji čini 8/80 suvlasničkog udjela nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ZČ, sina DČ, [adresa], a u naravi kuća i dvorište, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenjem i predajom nekretnine kupcu na temelju zaključka o predaji.

III. Utvrđuje se istinitost, valjanost i opstojnost kupoprodajnog ugovora od 20.2.2003., ovjeren po Javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja, pod Ov- 799/03, dana 20.2.2003. ex tunc.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 8/80 suvlasničkog udjela nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ZČ, sina DČ, [adresa], a u naravi kuća i dvorište, što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnom suvlasničkom udjela u korist tužitelja.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Malom Lošinju da izbriše upis zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, sukladno točci I. i II. ove presude.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Malom Lošinju da izvrši upis prava vlasništva tužitelja sukladno točci IV. ove presude u odgovarajućoj zemljišnoj knjizi na ime i u korist tužitelja."

VI. Nalaže se tužitelju da tuženiku GČ naknadi parnični trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 €, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Malom Lošinju da naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 2.481,61 €, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana utuženja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ovu tužbu, parnicu pokreće radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja da se pred ovim sudom vodi pod brojem Ovr-163/09, a na koji predmet da je ujedno spojen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-132/11, a glede 8/80 suvlasničkog djela nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ZČ, sina DČ, [adresa], u naravi kuća i dvorište; tužba da se podnosi nakon proteka roka koji je sud odredio rješenjem od 9.6.2011. poslovni broj Ovr-163/09, sve iz razloga što da je odredbom sadržanom u čl.56.OZ propisano da se parnicu može pokrenuti sve do dovršetka ovršnog postupka; tužitelj ovom tužbom da traži da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom sve iz razloga što da je tužitelj glede dijela 8/80 dijela predmetne nekretnine dana 20.2.2003. sklopio sa GČ kupoprodajni ugovor.

2. Predmetni kupoprodajni ugovor da je ispunjen, a što da je vidljivo iz činjenice da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed predmetnog dijela nekretnine, stoga da se ima smatrati da je kupoprodajni ugovor valjan (opstojan) od samog svog sklapanja, dakle od početka, odnosno "ex tunc", te da je tužitelj vanknjižni vlasnik predmetnog dijela nekretnine također od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora odnosno od dana podnošenja zahtjeva za upis zabilježbe prava vlasništva iz 2003.; tužitelj da je još 2003. zatražio od nadležnog suda upis uknjižbe prava vlasništva, koji prijedlog da je bio odbijen i kao trag navedenog odbijanja da se nalazi zabilježba zavedena pod poslovnim brojem Z-569/03 koja da je još od 2003. bila vidljiva svim zainteresiranima za predmet ovrhe te da je s obzirom na načelo javnosti zemljišnih knjiga svatko koji je imao interes mogao provjeriti o čemu se u konkretnom slučaju radi i zbog čega je došlo do upisa navedene zabilježbe, koja zabilježba očito nije bila zanimljiva predlagatelju iz navedene ovrhe koji je pokrenuo ovršni postupak iako da je predmetna ovrha zapravo bila nedopuštena, osobito iz razloga što da je predmetna ovrha pokrenuta 2009., a izmjene i dopune ZV kojima se određuju konvalidacije ugovora datiraju već iz 2008., dakle godinu dana ranije. Dalje tužitelj navodi da bi njegovom kasnijem prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva Z-3088/09 sigurno bilo udovoljeno da u međuvremenu nisu bili pokrenuti ovršni postupci u odnosu na predmetnu nekretninu.

3. Sklapanjem kupoprodajnog ugovora tužitelj da je prijavio kod nadležne porezne uprave koja da mu je razrezala porez na promet nekretnina, koju da je tužitelj i platio, a uz navedeno tužitelj ističe da se još od 2003. nalazi u zakonitom, istinitom, poštenom, minom, nesmetanom i samostalnom posjedu predmeta ovrhe te da je isto ovrhovoditelj mogao utvrditi prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka, stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se proglasile nedopuštenima ovrhe poslovni broj Ovr-163/09 i Ovr-132/11.

4. Tuženik GČ je podneskom od 28.11.2012. priznao tužbu i tužbeni zahtjev, protiveći se snošenju parničnog troška, a na ročištu održanom dana 13.svibnja 2025. taj tuženik ostao je kod priznanja tužbenog zahtjeva, time da potražuje troškove postupka, stoga je u odnosu na tog tuženika donesena presuda na temelju priznanja sukladno odredbi čl.331.st.1. Zakona o parničnom postupku. Uz činjenicu da je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu navodi kako ne osporava da je s tužiteljem sklopio kupoprodajni ugovor od 20.2.2003., niti osporava tužiteljevo stvarno vlasništvo na 8/80 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju zgrade koji da se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje i sobe ukupne površine cca.20m2; tuženik da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupao u dobroj vjeri i tužitelj da do danas nije ishodio uknjižbu prava vlasništva isključivo svojom krivnjom; uvidom u spis Z-569/03 da je vidljivo da je prijedlog bio nepotpun i nepodoban za uknjižbu prava vlasništva, a po stupanju na snagu Izmjena i dopuna ZV tužitelj da je ponovio prijedlog radi svojeg prava vlasništva u predmetu Z- 3088/09, ali da je i ponovljeni prijedlog bio nepotpun iz razloga što da nije priloženo uvjerenje Ministarstva kulture o statusu zemljišta, dok da priloženo uvjerenje Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša nije sadržavao datum sklapanja kupoprodajnog ugovora, slijedom čega da bi i taj prijedlog zasigurno bio odbijen neovisno o pokrenutim ovršnim postupcima na nekretnini; u odnosu na troškove postupka koje potražuje poziva se na odredbu čl.157.ZPP.

5. Tuženik Grad Mali Lošinj osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći kako je nesporna činjenica da tužitelj nije bio nikada, pa niti sada, upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, poziva se na odredbu čl.119.ZV kojom da je propisano da se vlasništvo stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno i u tom smjeru poziva se na sudsku praksu, slijedom navedenog da tužitelj niti je bio, niti je sada postao vlasnikom predmetne nekretnine budući da mu za stjecanje prva vlasništva nije dovoljan samo sklopljen ugovor već da je za to potreban upis u zemljišne knjige i temeljem narečenog ugovora tužitelj da je stekao obveznopravni zahtjev koji da može usmjeriti prema 1.tuženiku, ali da nema nikakvog stvarnopravnog zahtjeva koji bi bio relevantan za ovu parnicu, stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva potražujući troškove parničnog postupka.

5. U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 4.6.2014. dopunio tužbu i tužbeni zahtjev na način da se utvrdi i valjanost i opstojnost kupoprodajnog ugovora od 20.2.2003., kao i da se tužitelj utvrdi suvlasnikom 8/80 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo tuženika GČ. Tužitelj se dalje poziva na odredbu čl.159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, navodeći da je temelj takvog stjecanja prava vlasništva nad nekretninom zakon i da je upis u zemljišne knjige tek deklarativne naravi, stoga da je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnine i po toj osnovi.

6. Grad Mali Lošinj protivi se preinaci tužbe, opreza radi protivi se tako formuliranom tužbenom zahtjevu, a pogotovo u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je tužitelj suvlasnik sporne nekretnine. U odnosu na protivljenju preinaci tužbenog zahtjeva tužitelj se poziva na članak iz časopisa Pravo i porezi broj 12/12 autor FČ prema kojem da proizlazi da "teorija drži da se zahtjev da se npr. ustanovi pravo vlasništva ili koje druge pravo može spojiti sa zahtjevom da se odredi da je ovrha nedopuštena onda kada je sud koji je nadležan za odlučivanje o dopuštenosti ovrhe nadležan i za ovaj drugi zahtjev".

7. Uvidom u ovosudni spis Ovr-163/09 utvrđeno je da je rješenjem od 9.lipnja 2011. ovdje tužitelj upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv stranaka tog ovršnog postupka, radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, pa je ovaj sud imao odlučiti o takvom zahtjevu ovdje tužitelja, time da ta činjenica ne znači da tužitelj nije ovlašten podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva protiv tuženika, a kako to predviđa i odredba čl.56.st.4. Ovršnog zakona (Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08), kojom odredbom je propisano da u parnici iz st.1.tog članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava, a u konkretnom slučaju tuženik Grad Mali Lošinj osporava tužitelju vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka u odnosu na koje se traži proglasiti ovrhe nedopuštenima, stoga je sud dopustio objektivnu preinaku tužbe u ovoj pravnoj stvari sukladno citiranoj odredbi OZ kao i odredbi čl.190.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP). Nadalje, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetu ovrhe, stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi da li su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl.166.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV), odnosno utvrditi da li bi se tužitelj imao smatrati predmnjevanim vlasnikom nekretnine koja je predmet ovrhe.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor zaključen između tuženika GČ kao prodavatelja i tužitelja kao kupca 20.veljače 2003., ovjeren od strane Javnog bilježnika Bože Markovića iz [adresa] broj Ov-799/2003 od 20.2.2003., zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5.11.2012., porezno rješenje izdano od strane Područnog ureda Rijeka, Ispostava Mali Lošinj od 16.9.2009. s lista 12 spisa, uz potvrdu o uplati s lista 13 spisa, potvrde o isplatama s lista 47-53 spisa i ovosudni spis Ovr-163/09 na koji je spojen ovosudni spis Ovr-132/11, a proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta, kao i saslušanje stranaka i svjedoka GČG, AČ i KČ.

9. Uvidom u citirani kupoprodajni ugovor utvrđeno je kako je predmet prodaje bilo 8/80 dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] kuća od 124m2 i dvor 179m2 k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju zgrade koji se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje i sobe ukupne površine cca.20m2 s terasom od 9m2 i tim ugovorom dalje je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 22.500,00 €, koja činjenica zaključenja tog kupoprodajnog ugovora među strankama nije sporna, kao niti činjenica da je sukladno citiranom poreznom rješenju ovdje tužitelj ispunio obvezu snositi porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 8.544,26 kn, a u odnosu na predmet te kupoprodaje; potvrda o uplati iznosa prileži listu 13 spisa. Da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu u ugovorenom iznosu od 22.500,00 € sud je utvrdio uvidom u pisanu potvrdu tuženika GČ od 6.4.2003. s lista 49 spisa uz ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku s lista 48 spisa, koja činjenica isplate kupoprodajne cijene između stranaka tog ugovora nije sporna, što su stranke tog ugovora, odnosno ovdje tužitelj i tuženik GČ potvrdili svojim iskazom u ovom parničnom postupku.

10. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je predmet ovog postupka stambena jedinica u prizemlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa] kupljena od strane tužitelja, prodavatelj da je bio GČ, a ulaskom u prizemlje, odnosno dio prizemlja koji drži u posjedu tužitelj utvrđeno je kako postoje 2 stambene jedinice, time da postoji međusobna unutarnja komunikacija; gledajući s vanjske strane prema ulazima da postoje dvoja vrata, tužitelj je istaknuto kako je stambenu jedinicu – desni ulaz kupio od DČ, dok da je drugu stambenu jedinicu-lijevi ulaz kupio od GČ; vezano za stambenu jedinicu kupljenu od GČ glavni ulaz sa javnog puta nije u funkciji i s unutarnje strane postavljen je drveni ormar, ta stambena jedinica odgovara opisu iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između GČ i tužitelja.

11. Svjedok ZČG iskazao je da živi u neposrednoj blizini i da je još prije 20 godina vidio da tužitelj koristi prizemlje te kuće, da nikada nije bio u njegovoj stambenoj jedinici, da zna da je uvijek ulazio gdje je i danas s nazočnima ušao, desni ulaz i svjedok da je čuo da je kasnije kupio i susjednu stambenu jedinicu od GČ, time da ne može reći kada s obzirom da nikada nije bio u stambenoj jedinici tužitelja, da ne može reći od kada tužitelj koristi i od kada drži u posjedu stambenu jedinicu GČ; svjedok da je bio čuo prije 8-9 godina (iskaz dan 5.6.2014.) da je tužitelj kupio od GČ stambenu jedinicu lijevo kako je sud opisao, tako da je unatrag tih 8-9 godina viđao da su vrata te stambene jedinice otvorena. Svjedok KČ iskazao je kako tužitelj posljednjih 10-ak i nešto više godina (iskaz dan 2014.) koristi zajedno 2 stambene jedinice, spojene. Svjedoku AČ poznata je činjenica da je prije bio zid na mjestu današnjih vratiju koja povezuju dvije stambene jedinice, time da ne može reći kada je stvorena komunikacija sa drugom stambenom jedinicom, a iskaze kojih svjedoka je sud ocijenio istinitima i vjerodostojnima s obzirom da se radi o osobama koji žive u neposrednoj blizini prijepora (ZČG i AČ) ili su u dobrim odnosima sa tužiteljem (KČ), pa im je činjenično stanje zasigurno vrlo dobro poznato, njihovi iskazi se međusobno nadopunjuju i potvrđuju navode iz tužbe i navode tužitelja istaknute tijekom postupka a u skladu su i sa materijalnim dokazima, posebno sa predmetnim kupoprodajnim ugovorom gdje u odnosu na posjed u čl.6. ugovora stoji da će se predaja u posjed biti izvršena istovremeno sa isplatom kupoprodajne cijene. Ponavlja se tuženik je potvrdom od 6.4.2003. potvrdio isplatu kupoprodajne cijene od strane kupca, ovdje tužitelja. U odnosu na posjed tužitelja na predmetnom stanu tužitelj je iskazao kako je počeo koristiti i ušao u posjed stana lijevo odmah po kupnji, drugi dan od zaključivanja ugovora i cilj kupnje drugog apartmana da je bio isključivo da se proširi prvi, kuća da do danas nije etažirana, pa da ne zna točno koji je njegov dio kuće, neovisno o kojoj činjenici da je u posjedu stana kako je prethodno iskazao, a i 1.tuženik je iskazao i potvrdio činjenicu da je tužitelj nakon kupnje ušao u posjed, pa s obzirom na ranije navedenu činjenicu sadržaja kupoprodajnog ugovora i čl.6. koji se odnosi na stupanje u posjed i potvrdu prodavatelja o isplati od 6.4.2003. tužitelj je najkasnije od 6.4.2003. u posjedu predmetnog stana kupljenog od strane tuženika GČ.

12. Uzimajući u obzir utvrđeno u prethodnom stavku ovog obrazloženja i to da je tužitelj sa GČ zaključio kupoprodajni ugovor u odnosu na stan u prizemlju predmetne zgrade, da je tužitelj podmirio poreznu obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina, da je isplaćena kupoprodajna cijena i da se od zaključenja ugovora ili najkasnije od 6.4.2003. tužitelj nalazi u posjedu predmetnog stana na strani tužitelja ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva redovnim dosjelošću s obzirom na ispunjenost uvjeta iz odredbe čl.159.st.1. i 2. ZV jer se tužitelj nalazi u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetnog stana u trajanju od 10 godina do trenutka do kada tužitelj predlaže utvrditi se vlasnikom, odnosno podnošenjem podneska 5.6.2014. Ovaj sud je upoznat sa pravnim shvaćanjem VSRH I.sjednice Građanskog odjela održane 14.veljače 2019. Su-IV-56/19 da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjenje u vrijeme podnošenja tužbe, time da se prema ocjeni ovog suda to pravno shvaćanje ima odnositi u slučaju vođenja parnice radi utvrđenja prava vlasništva nad nekretninom dosjelošću, ali ovdje u konkretnom slučaju tužba je podnesena radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a tužitelj je tijekom postupka, na što je i ovlašten kako je ranije obrazloženo, proširio tužbu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva protiv tuženika GČ.

13. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 22.veljače 2018. broj: Su IV-4/18-4 predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrebio svoje pravo, a i u presudi i rješenju VSRH Rev- 992/2022 dan je odgovor na postavljeno pitanje u tom predmetu koji glasi: "Osoba koja je sklopila valjani kupoprodajni ugovor, isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed nekretnine koja je predmet ovrhe prije zabilježbe ovrhe (predmnjevani vlasnik) ima pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe, ako u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo." Opravdano se dakle tužitelj poziva i na zaključak ŽS u Varaždinu od 6.listopada 2011.koji glasi: "ovrha na nekretnini nedopustiva ukoliko je treća osoba prije nego je pokrenuta ovrha na nekretnini kupila nekretninu na kojoj se provodi ovrha i istu posjeduje, iako se nije uknjižila kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige, ukoliko izjavi prigovor na rješenje o ovrsi." Već je ranije navedeno da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5.11.2012. utvrđeno je kako je ispunjen i drugi uvjet radi kojeg se ima spriječiti provođenje ovrhe, a to da je ovrhovoditelj – Grad Mali Lošinj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Naime, uvidom u taj zk.izvadak utvrđeno je da je upisana zabilježba ovrhe na nekretnini tuženika GČ, a koja je predmet kupoprodajnog ugovora na temelju rješenja o ovrsi Ovr-163/09 u predmetu Z-3720/09 primljeno 16.srpnja 2009., koji prijedlog za ovrhu je podnesen sudu 1.6.2009., što je utvrđeno uvidom u taj spis, a iz zemljišne knjige dalje je razvidno kako je u to vrijeme bila upisana zabilježba u predmetu Z-569/03 da se odbija prijedlog predlagatelja, ovdje tužitelja, a odbijen je bio i prijedlog predlagatelja ovdje tužitelja na toj istoj nekretnini i upisana zabilježba u predmetu Z-3088/09, pa iz tog stanja zemljišne knjige i mogućnosti uvida u predmete prije pokretanja ovršnog postupka Gradu Malom Lošinju je bilo poznato ili morala biti poznata činjenica raspolaganja nekretninom ovršenika – ovdje tuženika HČ u korist ovdje tužitelja. Ocjena je suda dakle da je Grad Mali Lošinj prije pokretanja ovršnog postupka imao izvršiti detaljnu provjeru u zemljišnoj knjizi nakon što mu je jednostavnim pregledom zk.izvatka bilo vidljivo da postoji zabilježba odbijenog prijedloga ovdje tužitelja, činjenica upisane zabilježbe na predmetnoj nekretnini imala je kod ovrhovoditelja Grada Malog Lošinja dovesti do sumnje oko pitanja stvarnog vlasništva nekretnine odnosno dijela nekretnine na kojoj se ima provesti ovrha, slijedom navedenog valjalo je predmetne ovrhe proglasiti nedopuštenim i utvrditi tužitelja suvlasnika predmetne nekretnine, odnosno postupiti kao u točkama I., II., III. i IV., dok je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se imalo naložiti Zk.odjelu brisane zabilježbe ovrhe s obzirom da će se po pravomoćnosti ove presude kroz ovršni postupak izvršiti brisanje zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, a odnosu na nalog Zk.odjelu za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini parnični sud nije ovlašten davati nalog Zk.odjelu već je tužitelj temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti ovlašten neposredno kod Zk.odjela podnijeti prijedlog za upis prava vlasništva. Tuženik Grad Mali Lošinj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu i u predmetu Ovr-132/11 30.5.2011., također na nekretnini koja je predmet ovog postupka, pored ranije navedenih saznanja o zabilježbama odbijenih prijedloga predlagatelja ovdje tužitelja, koji ovršni postupak je zaključkom Ovr-132/11 od 24.kolovoza 2011. zaključkom pristupio ovršnom predmetu Ovr-163/09.

14. Odluka o troškovima u odnosu na GČ temelji se ona odredbi čl.157. ZPP, a kojom je propisano da ako tuženik nije dao povod tužbi i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove, kojemu je sud dosudio za zastupanje na ročištu 13.5.2025. u visini od 200,00 € uz PDV po stopi po 25%. U odnosu na tuženika Grada Malog Lošinja odluka o troškovima se temelji na odredbi čl. 154.st. 1.ZPP, a troškovi dosuđeni tužitelju se odnose na sastav tužbe 200,00 €, ročište 26.2.2014. 200,00 €, podnesak 17.3.2014. i 16.5.2014. po 50,00 €, očevid 200,00 €,podne sak 13.6.2014. i 11.7.2014. po 200,00 €, podnesak 29.9.32014. 50,00€, ročište 10.11.2014. 200,00 €, podnesak 18.9.2024. 50,00 €, ročište 13.5.2025. 200,00 € uvećano za 100% po Tbr.41. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23; dalje Tarifa) radi poznavanja jezika, dakle 200,00 €, ili ukupno 1.800,00 € uz PDV po stopi od 25%, trošak očevida 112,16 € (ostatak predujma biti će vraćen tužitelju putem računovodstva ovog suda), sudsku pristojbu na tužbu 66,36 € i presudu 53,09 €, dok je odbijen zahtjev za naknadom troškova podneska od 20.3.2013. i 26.9.2013., budući se radi o požurnicama koje radnje nisu nužne za vođenje ovog postupka, a u odnosu na podnesak od 5.6.214. taj podnesak je predan na ročištu stoga tužitelju ne pripadaju troškovi sastava tog podneska jer je imao mogućnost sadržaj tog podneska iznijeti neposredno na zapisnika.

U Malom Lošinju 24.lipnja 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Anamarija Križanović

2. Punomoćniku 1. tuženika - odvjetnica Maša Milardović Jakovljević

3. Punomoćniku 2.tuženika – odvjetnik Damir Kralj-Anzel