Posl.br. Pr – 20/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate plaće, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025., dana 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 4.145,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 241,91 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

- na iznos od 97,30 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

- na iznos od 370,47 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

- na iznos od 30,39 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

- na iznos od 20,70 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

- na iznos od 27,15 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

- na iznos od 250,68 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

- na iznos od 26,08 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 67,69 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

- na iznos od 518,96 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

- na iznos od 602,72 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

- na iznos od 734,03 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

- na iznos od 704,76 EUR bruto od 15.3.2021. godine,

- na iznos od 61,83 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

- na iznos od 167,01 EUR bruto od 15.5.2021. godine,

- na iznos od 223,81 EUR bruto od 15.6.2021. godine,

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2 750, 00 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1..Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. svibnja 2023 navodi, tužitelj je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od veljače 2020. do svibnja 2021. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima.

Sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150%.

Tijekom razdoblja od veljače 2020. do svibnja 2021. godine, tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima.

Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 6. veljače 2023. godine, podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, preporučenom poštom s povratnicom, radi mirnog rješenja predmetnog spora.

Tuženik je, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, dostavio svoje očitovanje na zahtjev radi mirnog rješenja spora kojim odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe ne raspolaže relevantnom dokumentacijom po osnovi koje bi imao mogućnost istaknuti visinu tužbenog zahtjeva, međutim ima saznanja kako je ista dokumentacija pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca (MUP RH) te kako se temeljem iste može provesti odgovarajuće financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelj je u svom Zahtjevu za mirno rješenje spora i predložio pribavu relevantne dokumentacije, a nakon koje bi se provelo odgovarajuće financijsko vještačenje.

Međutim, a obzirom je tuženik odbio Zahtjev za mirno rješenje spora kao neosnovan, nije se ni provelo predloženo vještačenje pa stoga tužitelj ni ne raspolaže tom dokumentacijom, odnosno podacima bez kojih zapravo nije moguće utvrditi visinu iznosa koje mu tuženik duguje, ali je nesporno kako dokumentacija postoji i koja bi se na zahtjev suda dostavila u sudski spis.

Stoga, tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 1.327,36 EUR (10.000,99 kn) pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora sukladno Zakonu o parničnom postupku.

Nakon dostave tražene dokumentacije, provedbe financijskog vještačenja i izvođenja ostalih predloženih dokaza, tužitelj predlaže naslovljenom Sudu da donese sljedeću

2 Tuženik u odgovoru na tužbu od **.**.2023., ĆC kojom od tuženice Republike Hrvatske potražuje isplatu iznosa na ime razlike uvećanog dijela plaće u bruto mjesečnim iznosima za razdoblje od veljače 2020. do svibnja 2021. navodi da

Tužitelj smatra da mu tuženica nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a da je obavljajući poslove policijskog službenika u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Postaji pomorske policije Dubrovnik, u razdoblju od veljače 2020. do svibnja 2021. priroda njegova posla iziskivala prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom.

Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovani u cijelosti.

Naime, iz obračunskih lista plaća za tužitelja za predmetno razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za to razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“: NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme.

Odredbom članka 41. navedenog zakona propisan je način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a odredbom članka 42. propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način.

Međutim, suprotno navodima iz tužbe, tužitelju su uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u rješenju broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju su obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate provedene na plovilu izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji određuje: „ Ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra se pasivnim dežurstvom.“

Osim toga, sukladno odredbi članka 56. stavka 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi poslova ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju posl.br. Gž R-1199/2021-3 od 15. veljače 2023., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu, navodi iz tužbe su neosnovani.

Stoga se na okolnost utvrđivanja pravno relevantnih činjenica u postupku predlaže saslušati svjedoke i to:

- NC, voditelja Odjela materijalno financijskih poslova u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanske županije,

- JC, voditelja Službe za granicu u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanske županije te

- EC, načelnika Postaje pomorske policijske Dubrovnik, kojima se pozivi radi svjedočenja mogu uputiti na adresu sjedišta Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske županije, Dr. Ante Starčevića 13, 20000 Dubrovnik.

Naime, predloženi svjedoci imaju neposredna saznanja o načinu organizacije rada policijskih službenika raspoređenih na rad u Postaji pomorske policije Dubrovnik, načinu evidentiranja ostvarenih radnih sati policijskih službenika i metodologiji po kojoj je izvršen obračun plaća koje su tužitelju isplaćene u razdoblju od veljače 2020. do svibnja 2021.

Također bitno je za istaći, da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad. Isti način rada primjenjivao se u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje izraženo u prethodno navedenoj presudi drugostupanjskog suda, predlaže se sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3 Tužitelj u podnesku od 12. listopada 2023. godine navodi kako slijedom Rješenja naslovljenog suda od 13. rujna 2023. godine (uručenog punomoćniku tužitelja dana 12. listopada 2023. godine), tužitelj se ovim Podneskom očituje na navode tuženika iz Odgovora na tužbu od 12. lipnja 2023. godine. Prvenstveno, tuženik netočno navodi da bi tužitelju pravilno izvršio obračun uvećanja plaće za utuženo razdoblje i izvršio isplatu.

Naime, sam tuženik priznaje da je služba, pa time i rad tužitelja, organizirana na način da se isti upućuje na višednevne službe te da je tužitelj bio dužan raditi po nalozima iz radnih naloga, međutim, tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno, iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme (tako mu je i naloženo i tako je dužan raditi).

Zato se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana, pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Tuženik priznaje da se tužitelj radi potrebe službe upućuje na more više dana, pa se iz toga zaključuje da je isti 24 sata na brodu i toliko u službi (notorna je činjenica da će tužitelj u slučaju potrebe intervencija tako i postupiti unutar 24 sata, a ne da će u slučaju incidenta oglušiti se o potrebe službe jer mu je "isteklo radno vrijeme" evidentirano u registru službenih poslova).Ukoliko je tuženik omogućio tužitelju da koristi slobodne dane za ostvarene prekovremene sate, tada je trebao donijeti i rješenje o tome, pa se predlaže da sud obveže tuženika da u spis ovog predmeta dostavi rješenja o korištenju slobodnih dan

Nadalje, nije u pravu tuženik kada se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 1318/16-2) od 26. listopada 2016. godine, jer ova odluka nipošto ne govori u prilog navodima tuženika.

Dapače, u obrazloženju te odluke jasno stoji da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati i platiti tužitelju (kao prekovremeni rad), a ne da tuženik nije dužan ništa platiti kako on to ovdje tvrdi. Dakle, Vrhovni sud daje za pravo tužitelju i kaže da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršen rad nakon redovnog radnog vremena. Uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, ta naknada pripada tužitelju u visini naknade za prekovremeni rad. Tuženik ignorira i ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 60. Zakona o radu koja definira radno vrijeme. Tako, Zakon o radu poznaje samo radno vrijeme (tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno) te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme. Ne postoje nikakve među kategorije. Tuženik, iako priznaje da je tužitelj 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da tužitelj u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora. Na taj način se stvara nekakva među kategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!).

Ta i sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu. Uostalom, tuženik je zanemario i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati. U ovakvom režimu rada, očito da ga tužitelj nije imao.

Tuženik citira odredbe čl. 56. st. 10. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi pasivnog dežurstva i terenskog dodatka, međutim zanemaruje jasna tumačenja Zajedničke komisije: prvenstveno tumačenje broj 28/44 od 20. svibnja 2014. godine: "Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; ali i druge: (i) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak

(ii) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)".

Ovo znači da tužena nije smjela tužitelju vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo !!!

Da je tužitelj u pravu, potvrđuje i stav Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba.

Tako primjerice u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Revr-17/15, od 1. veljače 2017. godine, Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora.

Dakle, Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor.

Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud.

Također, ovaj stav potvrđuje i uputa koju je 12. listopada 2007. godine svim državnim odvjetništvima i županijskim sudovima uputilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, upravo s ciljem izbjegavanja neujednačenog postupanja i radi zauzimanja jedinstvene prakse.

U uputi jasno stoji da se dežurstvo na radnom mjestu (aktivno dežurstvo) nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, a da je pasivno dežurstvo pripravnost za rad izvan radnog vremena i IZVAN RADNOG MJES

Tuženik se nadalje poziva na odluku Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R- 1199/2021-3, od 15. veljače 2023. godine, a kao dokaz da su navodi iz tužbe u ovom predmetu neosnovani

Međutim, tužitelj dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-12/2023, od 14. lipnja 2023. godine, kojom se, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda iz gore navedene ukidne presude, opet prihvaća tužbeni zahtjev.

U potvrdu svojih navoda tužitelj u privitku ovog Podnesak dostavlja relevantnu sudsku praksu (prvostupanjske presude) u predmetima djelatnika pomorske policije, iz kojih je razvidno da su tužbeni zahtjevi osnovani dok se visina istih utvrđuje knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, kao i drugostupanjske presude u kojima se odbijaju izjavljene žalbe tuženika i potvrđuju te prvostupanjske presude. Dokazi: Presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-12/2023, od 14. lipnja 2023. godine

Presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-51/2019-21, od 20. travnja 2021. godine

Presuda Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž R-514/2021-2, od 13. siječnja 2022. godine

Presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-61/2019-25, od 21. travnja 2021. godine

Presuda Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-645/2021-2, od 3. veljače 2022. godine

Presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-44/2019, od 17. rujna 2021. godine

Presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-2996/2021-3, od 15. veljače 2022. godine

Presuda Županijskog suda u Rijeci (posl.br. Gž R-1452/2021-3) od 22. veljače 2023. godine

Presuda Županijskog suda u Zagrebu (posl.br. Gž R-1028/2022-2) od 26. listopada 2022. godine

Slijedom svega navedenog razvidno je da neosnovano tuženikovo protivljenje osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik: priznaje da je tužitelj radio-dežurao kontinuirano tijekom višednevnog boravka na terenu, da tužiteljev rad nije organiziran u smjenama odnosno turnusima, da je tužitelj višednevnim službama radio na moru.

Jedino se može zaključiti da je sporna visina tužbenog zahtjeva, a ne i osnova s obzirom da je tuženik svojim navodima posredno potvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, a u pogledu ovog dijela tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

Ukoliko je tužitelj radio i njegov je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu i registru službenih poslova, tada njegovu plaću čini osnovna plaća uvećana za dodatke na osnovnu plaću te uvećanja određena odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora (rad subotom, noću, blagdanima itd.).

Svi dodaci na plaću međusobno se ne isključuju.

Stoga, tužitelj ustraje kod prijedloga da financijski vještak, a nakon što tuženik u spis dostavi dokumentaciju kako je predloženo u tužbi, izradi nalaz i mišljenje u kojem bi trebao utvrditi stvarnu plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sata dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati, te uz napomenu da tužitelj zadržava pravo na naknadu za pasivno dežurstvo kako mu je ista obračunata za utuženo razdoblje.

4 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jeleni Čurlica, pregledao sve isprave u spisu , tako i zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije rada, evidencije prekovremenih sati, obračuni plaća saslušao predložene svjedoke EC, NC, IC, CC te saslušao vještakinju. 5 Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu relevantne radnopravne dokumentacije za potrebe provođenja financijskog vještačenja s ciljem utvrđivanja visine tražene razlike u plaći, pri čemu obveza tužene na dostavu te dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 120/12 i „Narodne novine“ br. 32/15) te čl. 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 37/11), čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju odnosno tužitelju nije dostavila traženu dokumentaciju, sud je stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom te je postupao po istoj. Osim toga, tužena se nije protivila podnesenoj stupnjevitoj tužbi te je već uz svoj odgovor na tužbu dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju

6.1. Svjedok IC na ročištu od 7. veljače 2025. iskazuje: “Poznaje tužitelja, u periodu od 2020. do polovice 2021. su radili zajedno kao članovi posade na tipu broda B, to je onaj koji ima 3 člana posade, zapovjednika, strojara i mornara. Tužitelj na mjestu zapovjednika broda, a on na mjestu strojara jer je naime prije ovog perioda radio kao strojar pa bi ga ponekad kad bi nedostajao strojar u posadi stavili na to mjesto. To znači da nema druge osobe koja bi ikog od njih mogla zamijeniti u obavljanju naših radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe, posebice tužitelja kao zapovjednika broda koji odgovara za cijelu posadu, brod i organizaciju plovidbe i poslova. Inače u utuženom razdoblju ih je poslodavac radnim nalozima upućivao na plovidbu koja je bila višednevna, 3-4 dana, u radnom nalogu su određeni njihovi radni zadaci i radno vrijeme koje je većinom bilo 8 sati ponekad 10 sati. Iako im tako poslodavac odredi kao radno vrijeme u pravilu 8 sati, napomenuo bih da oni svoje radne zadatke tijekom višednevne plovidbe obavljaju puno duže od tako označenog radnog vremena. Naime prije početka tog radnog vremena i isplovljavanja potrebno je izvršiti niz radnji kako bi se brod pripremio, pregledati sve u strojarnici, pravovremeno paliti motore i tome slično, a i nakon završetka radnog vremena obavljaju niz poslova, pregled broda, čišćenje i održavanje sustava. Prije početka radnog vremena tužitelj kao zapovjednik broda organizira rad posade, organizaciju cijele plovidbe, provjeru je li brod ispravan i spreman za plovidbu, sva je odgovornost na njemu. Nakon plovidbe piše brodski dnevnik, izvješće, to sve ode u dugo, treba službene zabilješke sastaviti, to je nemoguće tijekom same plovidbe kada upravlja brodom. Sve ovo detaljno zna jer on u pravilu i radi na mjestu zapovjednika broda. Agregat na brodu radi 24h radi punjenja baterija i ostalih stvari, stalno se pale alarmi, rekao bih da na brodu nikad nemaš mira jer uvijek nešto moraš raditi. Neprestano kroz 24 sata moraju pratiti 3 službene veze koje imaju i službeni mobitel im uvijek mora biti uz glavu. Za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju biti u službenoj uniformi, skinu ju samo pri tuširanju, a član posade se smije udaljiti s broda samo za odlazak u butigu. Napominje da ne postoji druga osoba koja nadzire i čuva sigurnost broda i imovine na njemu izvan ovog radnog vremena koje poslodavac odredi, oni su ti koji 24 sata dnevno brinu o sigurnosti broda. U slučaju vremenskih neprilika moraju se prebacivati s veza u sigurnu luku i to im poslodavac ne uračunava kao radno vrijeme, iako su oni ti koji nadziru sigurnost broda. Kada bih vremenski trebao

1 0

odrediti koliko aktivno obavljaju radne zadatke izvan evidentiranog im radnog vremena, rekao bih da to aktivno rade dnevno 4 sata. U pravilu uh poslodavac ljeti šalje na mjesta gdje ima puno prometa kako bi mogli nadzirati situaciju konstantno i voditi računa o javnom redu i miru, a ne misli da je to u redu jer kako se oni onda mogu tijekom jednog dana uopće odmoriti, ako stalno moraju biti na oprezu i voditi računa o tome."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, svjedok odgovara :“Nikad.“

6.2.Svjedok UC na ročištu od 7. veljače 2024. godine iskazuje: „U utuženom periodu je radio na mjestu strojara na tipu broda B. Radio je kao član posade s tužiteljem, on je bio zapovjednik broda. To je brod koji ima 3 člana posade i tužitelja u obavljanju njegovih radnih zadataka ne može zamijeniti drugi član posade jer je on kao zapovjednik taj koji organizira rad svih njih ostalih, organizira plovidbu, upravlja brodom i brine o svemu. Radnim nalozima ih poslodavac uputi na plovidbu koja traje 3-4 dana, radno vrijeme je u pravilu bilo 8 sati i to poslodavac odredi u radnom nalogu, međutim, rade više od tog evidentiranog vremena budući svoje radne zadatke obavlja i prije i nakon tako evidentiranog ranog vremena. Tako primjerice moraju početi s radom najmanje sat vremena prije jer je za plovidbu potrebno provjeriti brod, stanje ulja, vode i pripremiti motor kako bi se moglo isplovit kad počne radno vrijeme. Zapovjednik broda je odgovoran za cijeli brod i posadu i on stalno obavlja neke zadatke na brodu i organizira naš rad. I nakon završetka radnog vremena i dalje obavljaju radne zadatke, primjerice da u strojarnicu mogu ući tek nakon proteka par sati jer je visoka temperatura u stroju a potrebno je kontrolirati rad motora, ulje, gorivo i obaviti mehaničke popravke. Zapovjednik broda nakon radnog vremena i dalje aktivno radi pa tako organizira službu posade tko će gledati uređaje za nadzor, tko će voditi brigu o vezu broda, ispunjava dnevnih i službena izvješća jer je to posao koji je teško obaviti za radnog vremena kada upravlja brodom i posadom. Osim toga potrebno je oprati brod, a cijelo vrijeme dok su na brodu prate vremenske uvjete jer su dužni nadzirati sigurnost broda pa tako s obzirom na luku gdje su vezani možda je potrebno prebaciti brod na drugi vez, moraju puniti baterije za što se pali agregat. 24 sata dnevno je upaljena veza i to radio veza s upravom, veza s cijelim Jadranom i pomorska stanica koju stalno moraju pratiti, a imaju i službeni mobitel. Da je glavni odgovoran za nadzor tih sustava, sigurnost broda i komunikaciju preko službenih veza. Za cijelo vrijeme plovidbe nose službenu uniformu, a nakon završetka ovog radnog vremena koje im poslodavac evidentira ne mogu otići s broda primjerice svojim poslom mogu samo poslati člana posade do butige. Napominje da tijekom višednevne plovidbe nema posebne službe koja vodi brigu o sigurnosti broda i imovini na brodu već to rade samo oni koji su na brodu. Ovi radni zadaci koje aktivno obavljaju izvan evidentiranog im radnog vremena vremenski unutar 24 sata traju oko 4-5 sati. Od svibnja 2021. nema višednevnih plovidbi, tada je njihov rad organiziran na način da rade 12 sati te nakon toga jednu posadu na brodu zamijeni druga posada."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, svjedok odgovara :“Nikad.“

1 1

6.3.Svjedok ZC na ročištu od 7. veljače 2024. godine iskazuje: “Radi kod tuženika na radnom mjestu voditelj odjela materijalno financijskih poslova. Ono što on treba biti upoznat i što zna o predmetu spora je način obračuna plaće njegovih kolega pomorskih policajaca. Više od toga mu nije poznato, osim ono što je pročitao iz pravomoćnih presuda donesenih u ovim vrstama sporova. U svezi obračuna plaće postupak ide tako da administrativna tajnica u sustav za obračun plaće unosi sve podatke koji su relevantni za taj obračun pa tako sate rada, prekovremenog rada, sate rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima kao i sate pasivnog dežurstva. Temeljem tih se podataka generira obračunska lista koja se dostavlja rukovoditelju jedinice u kojoj radnik radi koji ovjerava tu obračunsku listu i dostavlja ju odjelu materijalno financijskih poslova radi daljnjeg obračuna i isplate plaće. Administrativna tajnica podatke koje unosi u sustav obračuna crpi iz registra poslova, a o njemu ne može govoriti jer u sklopu svog radnog mjesta ne mora imati saznanja o tome. Na pitanje ima li neposrednih saznanja o tome da li sati koji su evidentirani kao sati rada za potrebe obračuna plaća odgovaraju stvarnom vremenu koje djelatnici pomorske policije obavljaju radne zadatke tijekom višednevne plovidbe, o tome može reći samo ono što vidi iz konačnog obračuna plaća budući obračun plaća rade za veliki broj službenika, a to je da u odnosu na druge službenike pomorski policajci imaju veći broj sati zauzetosti pod čime misli na ukupan broj sati redovnog rada, pasivnog dežurstva i prekovremenog rada. Nema neposredna saznanja o tome koje poslove i koliko vremenski pomorski policajci obavljaju tijekom višednevnih plovidbi."

6.4.Svjedok JC na ročištu od 7. veljače 2024. godine iskazuje:“ Radi kod tuženika na radnom mjestu zapovjednik mobilne jedinice Granične policije jug, a u periodu od 2020. do svibnja 2021. je bio voditelj službe za granicu. Kako služba za granicu nema veze sa organizacijom rada službenika, o organizaciji rada tužitelja u označenom periodu može reći samo to da je njihov rad bio organiziran kao višednevne plovidbe, bili su na moru više dana i obavljali su radne zadatke koje su im bili određeni. Koliko vremenski i na koji način to ne zna. Njihovi poslovi su nadzor Državne granice i zaštita i kontrola plovila koji ulaze u teritorijalne vode. To su poslovi vezani za zaštitu granice, a naravno da tijekom tih višednevnih plovidbi članovi posade vode računa o sigurnosti veza, vezu i brodu u cijelosti. Čini mu se da je njihov rad kao višednevne plovidbe organiziran do svibnja 2021., a da nakon toga više nije bilo višednevnih plovidbi. To znači da se sada nakon jednodnevne plovidbe brod vrati u luku, posada završava s radom, ali postoji službenik koji vrši nadzor broda budući je određeno da brod cijelo vrijeme mora biti pod nadzorom. Na pitanje da li za vrijeme tog nadzora broda službenik prima plaću za taj svoj rad, pretpostavlja da da."

6 5 Svjedok EC na ročištu od 9. travnja 2025. godine iskazuje: "Do 10.svibnja 2019. je bio policijski službenik u pomorskoj policiji za DNŽ, a od tada pa nadalje je načelnik postaje pomorske policije. Poznato mu je kako su u razdoblju od veljače 2020. do svibanj 2021. bili organizirani poslovi nadzora morske granice. U razdoblju za koje ga pitate nadzor granice u poslovima koje je obavljao tužitelj je bio organiziran na način da je kao djelatnik policije upućivan na višednevne plovidbe. Višednevne plovidbe su inače organizirane na plovilima više vrsta, plovilo tipa A s kojim se išlo na plovidbe do 7 dana, plovilo tipa B do 3 dana, a za plovilo tipa C do 2

1 2

dana. Svi policijski službenici su u svojstvu mornara mogli biti na bilo kojem od tih plovila, dok je razlika jedino bila za službenike koji su zapovjednici i upravitelji stroja jer su oni mogli biti samo na određenoj vrsti plovila ovisno o rješenju o svom radnom mjestu, sukladno pomorskom zakoniku. Dobivali su nalog u kojem bi aktivno radno vrijeme bilo određeno kao 8 ili do 12 sati dok bi ostalo vrijeme predstavljalo pasivno dežurstvo. Ukoliko bi tijekom tog pasivnog dežurstva nastala potreba za intervencijom operativni šef smjene bi dao takav nalog za prekovremeni rad, što bi se evidentiralo i platilo kao takvo. Mora naglasiti da su smjene od 2-3 dana određene sukladno pravilniku koje je donio ministar, a ne samovoljno. Djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo tijekom ovih višednevnih plovidbi izuzev ukoliko bi to učinili primjerice radi odlaska u trgovinu ili na kavu, no i to izvan redovnog radnog vremena uz odobrenje zapovjednika broda. Nisu smjeli otići s broda i ostaviti ga bez nadzora niti nakon redovnog radnog vremena. Posebnim pravilnikom je propisana obaveza čuvanja službenog plovila isto kao što je određena i za službena vozila. Tijekom ovih plovidbi djelatnici su pored policijskih poslova obavljali i pomorske poslove sukladno rješenju. Radi se o tome da su evidentno morali znati upravljati plovilom, a imali su i obvezu paziti na ispravnost plovila i o tome izvijestiti ukoliko bi postojala potreba za popravkom plovila. Plovila su inače veće vrijednosti, a sukladno pravilniku mogu se ostaviti samo na službenom vezu koji je pod video nadzorom ili, u slučaju da video nadzor ne postoji, pod nadzorom policijskog službenika koji taj nadzor onda obavlja kao redovni posao. Inače nemaju svoje video nadzore no iste im ustupaju lučke uprave. Na pitanje jesu li djelatnici nakon redovnog radnog vremena mogli odmarati, može reći da naravno da jesu pa bi tako mogli odmarati i od primjerice 20:00 sati do 08:00 sati idući dan ukoliko bi im to bilo navedeno kao vrijeme izvan redovnog radnog vremena. Nisu nakon redovnog radnog vremena imali učestale intervencije pa su sigurno mogli odmarati. Što se tiče poslova nadzora državne granice mogu reći da je njihova obaveza bila tijekom redovnog radnog vremena nadzirati granicu i kontrolirati plovila na moru s tim da sukladno rješenjima drugih ministarstava provode policijske poslove odnosno inspekcijski nadzor po pomorskom zakoniku i po zakonu o morskom ribolovu. Naravno da su djelatnici imali pravo na slobodne dane ukoliko bi im to pravo pripadalo po obračunu sati redovnog rada. Kod ovih višednevnih plovidbi to znači da su se za obračun prava na slobodne dane računali sati koji su u nalozima navedeni kao redovno radno vrijeme. U samom obračunu plaće je sudjelovao na način da sam je on taj koji bi ovjeravao obračun, što znači da je time potvrdio da su te dane radili u navedenom vremenu. Njegovi pomoćnici bi potom takve obračune predali tajnici. Kod ovih višednevnih plovidbi su uz navedeno primali i terenski dodatak koji se obračunavao od trenutka kada su krenuli na višednevnu plovidbu do povratka. Imali su i plaćeni dodatak za pasivno dežurstvo."

Na upit pun. tužitelja, svjedok odgovara:

"Nalog za višednevne plovidbe izdaje načelnik. Evidenciju redovnih radnih sati unaprijed određuje taj nalog, a eventualne prekovremene sate evidentira šef smjene. Dogodilo se u ovom razdoblju za koje je danas upitan i da nije bilo višednevnih plovidbi. Naime na inicijativu pomorske postaje u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. nije bilo višednevnih plovidbi već je služba organiziran kroz jednodnevne plovidbe, a od 01. travnja 2021. je po nalogu ravnateljstva služba granice organiziran isključivo kroz jednodnevne plovidbe. Jedina iznimka u ovom periodu je situacija u kojoj bi bili upućeni s plovilom na remont no tada nisu boravili na brodu već su imali smještaj na kopnu dok je brod bio u luci na remontu, a za to vrijeme bi im bio isplaćen dodatak. Na pitanje za razlog takve organizacije može reći

1 3

da rukovoditelj postaje ima pravo rad organizirati sukladno potrebama postaje. Posada koja je na jednodnevnoj plovidbi se iskrcava sa plovila isti dan kad se vrati s plovidbe, odnosno kada joj završi smjena. Posada sa višednevnim plovidbama se iskrcava kada im je u nalogu navedeno s tim da je znalo bit određeno da se po povratku sa višednevnih plovidbi iskrcavaju idući dan po izlasku iz pasivnog dežurstva. Sada je rad organiziran u smjenama tako da tijekom 24 sata uvijek postoje djelatnici koji poslove nadzora granice vrše kao aktivno radno vrijeme. Njegova saznanja obuhvaćaju i razdoblje 2018. i 2022. godine kao godine prije i poslije ovog razdoblja kojega je gore opisivao s razlikom što je od 2019. kao čelna osoba morao biti upoznat sa svime, a do tada je znao kao policijski službenik. Ponavlja od 1. travnja 2021. nema više višednevnih plovidbi osim iznimno u slučaju praćenja plovila na remont."

Na upit ZZ tuženice, svjedok odgovara:

"Obveze policijskih službenika tijekom aktivnog radnog vremena su istovjetne i kada se ti poslovi obavljaju kroz jednodnevnu plovidbu kao i kada se obavljaju kroz višednevne plovidbe."

6.6.Tužitelj ĆC na ročištu od 7. veljače 2024. godine iskazuje: “U utuženom periodu od 2020. do svibnja 2021. je radio na mjestu zapovjednika broda. Radnim nalogom ih poslodavac upućuje na plovidbe koje traju 3-4 dana, u nalogu im odredi radne zadatke i radno vrijeme koje u pravilu traje 8 sati. Međutim, brod je kao živo biće, članovi posade obavljaju radne zadatke i prije i nakon tog radnog vremena jer nije moguće drugačije. Moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli brod s veza, nitko drugi tijekom višednevnih plovidbi osim njih članova posade ne vodi računa o sigurnosti broda. Moraju voditi računa o agregatima, bez prestanka pratiti sve službene veze s upravom i pomorski kanal 16. Za cijelo vrijeme plovidbe osim primjerice kad se tuširamo smo u službenoj uniformi, a nakon završetka radnog vremena na mogu otići s broda niti imaju svoje privatno vrijeme, cijelo vrijeme plovidbe moraju biti na brodu. U ovom su periodu radili na tipu broda koji ima 3 člana posade što znači da nema 2 člana posade koji obavljaju iste zadatke pa tako primjerice zapovjednik broda je odgovoran za brod i samo on može obaviti samo te poslove, a npr. strojar je odgovoran za stroj i obavlja poslove u strojarnici. Zapovjednik broda i nakon radnog vremena prati radar i programe na računalu za nadzor, ispunjava radna izvješća i brodski dnevnik. Odgovoran je za cijeli brod, sigurnost broda i imovine na njemu, za sve članove posade, organizira njihov rad i plovidbu. Osim toga, često se pale alarmi kada se mora provjeriti motore i izvršiti eventualni popravak, a zapovjednik je uključen u sve to kao odgovorna osoba. Ove poslove prije i nakon završetka evidentiranog radnog vremena rekao bih da kad se sve kroz 24 sata zbroji obavljaju 4-5 sati."

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su ikad između 2 radna dana imali neprekidan odmor od 12 sati, tužitelj odgovara:“ Nikad.“

Na poseban upit zz tuženika na koji se način evidentira intervencija tijekom višednevnih plovidbi, tužitelj odgovara :"Ukoliko idu na intervenciju piše vrijeme te intervencije kao prekovremeni rad za sebe i ostale članove posade. Ove poslove za

1 4

koje je naveo da ih rade aktivno prije i nakon početka radnog vremena, za to im poslodavac ne da da ih pišemo kao prekovremeni rad."

6 7 Vještakinja u svom pisanom nalazu navodi da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju i podataka navedenih u prethodnim tablicama mišljenja je da tužitelju ĆC pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.02.2020. godine do 31.05.2021. godine u ukupnom bruto iznosu od 4.145,49 EUR, a sve prema slijedećem tabličnom prikazu.

6 8 Vještakinja na saslušanju od 15. svibnja 2025. godine iskazuje izjavljuje: "Da je pregledala svoj nalaz i mišljenje i ustanovila da ga je zapravo napravila po ispravljenom nalogu suda od 9. travnja 2025. godine. Uslijed svoga dugogodišnjeg iskustva, tako da sada nije se imalo što ispraviti, to da je vještvo napravljeno po zadnjem nalogu može se vidjeti i po tablicama od broja 1-16 u zadnjim stupcima gdje su navedena pasivna dežurstva pa tako konkretno za mjesec prosinac 2020. godine od 1. do 4. prosinca 2020. godine po radnom nalogu ls od 300-305 koji se odnosi na višednevnu logiku vidi se da je po danu obračuna 8 sati odmora, odnosno pasivnog dežurstva. Takav način obračuna primijenjen je na sve višednevne plovidbe."

Na upit suda glede prigovora tuženika za razdoblje 13. srpnja do 31. listopada 2020. godine vještakinja navodi da je sve radila sukladno dokumentaciji u spisu, iz istih tablica je vidljivo da nije u tom periodu zapravo niti navodila da su bile višednevne plovidbe a razlika u plaći koje su nastale u spomenutom periodu nastale su uslijed obračuna naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja se obračunava kao prosjek prethodna 3 mjeseca obračuna plaće prije perioda korištenja prava na godišnji odmor. Također ono što je primijetila jest da poslodavac nije obračunavao pripadajuće naknade za rad u smjeni i rad u turnusu u onom iznosu koji je zapravo pripadao radniku.

Na upit pun. tužitelj za koje je sate u njezinom nalazu i mišljenju obračunata naknada za pasivno dežurstvo, vještakinja odgovara da nalog suda jest da se uvijek za vrijeme višednevnih plovidbi za rad od 24 sata dnevno obračunava 16 sati kao aktivno vrijeme, a 8 sati kao pasivo vrijeme pa je u svojim tablicama uvijek 16 sati aktivno radno vrijeme prikazivala u vrijeme od 6 sati ujutro do 22 sata, a pasivno vrijeme od 8 sati osim u slučaju vanrednih interventnih situacija to je pasivno dežurstvo bilo obračunato od 22 sata do 6 sati ujutro slijedećeg dana i tako da se u tablicama od broja 17-18 u donjem dijelu tablice obračun plaće po nalogu suda je izradila ukupni obračun plaće prema tablicama evidencije radnog vremena od broja 1-16 koje su uključivale svo radno vrijeme po rasporedu radnog vremena koje je radniku bilo određeno te se isto sa drukčije raspodijelilo po nalogu suda na aktivno i pasivno vrijeme, konkretno to je vidljivo siječanj 2021. godine, poslodavac je za pasivno dežurstvo obračunao 112 sati pasivnog dežurstva dok je to u dijelu obračuna plaće po nalogu suda raspoređeno sukladno nalogu suda na 60 sati pasivnog dežurstva i prekovremenog rada 52 sata prekovremenog rada. Dakle ono što je poslodavac priznavao kao pasivno dežurstvo u većem dijelu u slučaju višednevnih plovidaba po nalogu suda ti sati se umanjuju i priznaju u korist prekovremenog rada.

1 5

Na daljnje pitanje da li to znači da je naknada za pasivno dežurstvo obračunata isključivo za sate odmora, a ne za sate prekovremenog rada, vještakinja odgovara potvrdno.

7 Tuženica u podnesku od 23. kolovoza 2024. godine se ovim putem očituje na vještvo vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlice na način kako slijedi. Navedeno vještvo koje je izrađeno sukladno uputi nadležnog prvostupanjskog suda nije usklađeno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenim u rješenju broj: Revr 50/12-2 od 11. siječnja 2017. godine, u kojem se navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci. U navedenom rješenju Vrhovnog suda kojim je prihvaćena revizija tuženice, nižestupanjskim sudovima naloženo je da definiraju karakter rada tužitelja kroz utuženo razdoblje imajući u vidu radno mjesto tužitelja i naloge koji su mu izdani što u konkretnom slučaju nije učinjeno, a što je preduvjet za izradu objektivnog vještačenja koje se mora temeljiti na dokazima i preciznim parametrima. U konkretnom slučaju sud se prije davanja upute vještaku uopće nije upustio u ocjenu karaktera rada tužitelja tijekom razdoblja utuženja, te su zanemareni registri službenih poslova kao i izdani radni nalozi s pripadajućim izvješćima koji su jedina dokazna sredstva temeljem kojih se može nesporno utvrditi radno vrijeme tužitelja u razdoblju utuženja.

Radi osporavanja konkretnog nalaza i mišljenja vještaka bitno je istaknuti da sud nije razmatrao specifičnosti radnog mjesta tužitelja kao i relevantne odredbe Zakona o policiji koje se odnose na organizaciju rada i kriterije za obračun plaće policijskih službenika te odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na pasivno dežurstvo, zbog čega je, između ostalog, Županijski sud u Splitu, rješenjem Posl.broj: Gž r- 1015/2021-2 od 08. rujna 2021., i rješenjem broj: Gž R-1199/2021 od 15. veljače 2023. ukinuo presudu donesenu u parničnom predmetu sa identičnim činjeničnim stanjem, a koja se temeljila na spomenutom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda. Donoseći navedeno rješenje drugostupanjski sud naveo je u bitnom da se dio vremena provedenog na plovilu, kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je nedvosmisleno definiran institut pasivnog dežurstva. U prilog činjenici da se tužitelju provedenim vještačenjem neosnovano obračunavaju dodatni prekovremeni sati rada ide i to da je u drugim identičnim parničnim postupcima nesporno dokazano kako su tužiteljima za sve izvanredne intervencije koje su imali izvan obračunatih plaćenih sati ostvarenog rada tijekom višednevnih plovidbi izdavani posebni radni nalozi temeljem kojih su im izvršene isplate za prekovremeni rad.

Također, tuženica posebno prigovara predmetnom vještačenju i to u dijelu koji se odnosi na obračun u odnosu na razdoblje od 13. srpnja 2020. do 21. listopada 2020. u kojem su ukinute višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo.

1 6

Naime, rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod gornjim poslovnim brojem od 20. ožujka 2024. izričito je navedeno da se iz obračuna vještačenja treba izuzeti razdoblje od 13. srpnja do 31. listopada 2020., upravo iz razloga što su u tom razdoblju višednevne plovidbe bile ukinute, međutim unatoč izričitoj uputi od strane suda vještakinja proizvoljno obračunava razliku plaće i za to razdoblje navodeći pri tome da su u kolovozu 2020. tužitelju izdani jednodnevni radni nalozi uzastopno za plovidbi što po njenom mišljenju ima isti karakter kao jedan nalog za višednevnu plovidbu pa je onda takav rad jednako vrednovala po nalogu suda kao i rad po višednevnim radnim nalozima za plovidbu. Dakle, vještakinja je svjesno prekoračila svoje ovlasti i upustila se u samovoljna tumačenja van sudskog naloga i izričitog zadatka. S obzirom da je vještakinja imala obvezu izrade nalaza za razdoblje od veljače 2020. do uključno svibnja 2021. izuzev razdoblja od 13. srpnja do 31. listopada 2020. tuženica predlaže da se iznosi koji se odnose na izuzeto razdoblje ne uzmu u obzir prilikom donošenja presude. Slijedom svega navedenog, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka tuženica osporava u cijelosti.

8. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

9 Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi rada tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju u utuženom razdoblju ., u vezi s radom tužitelja tijekom službenih višednevnih plovidbi.

10 . Između stranaka nije sporno

: - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko- neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama,

Te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

11 Sporno je da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje ovog prekovremenog rada. Konkretno, sporno je da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja.

12 Odredbom čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom

1 7

određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

13. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je čl. 62. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

14. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

15 Odredbama čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

16. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. st. 3 istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a čl. 90. st. 2. istog Zakona propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

17 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17 dalje: KU) ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no isti jasno definira i pravi distinkciju između prekovremenog rad i pasivnog dežurstva.

18. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

19. Pasivno dežurstvo je čl. 38. st. 4. KU definirano kao pripravnost za rad, a čl. 51. KU je propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti

1 8

prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

20 . Člankom 50. KU ugovora je regulirano pravo na terenski dodatak službenika i to na način da je stavkom 1. propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

21. Kao osnovni radni zadaci tužitelja za vrijeme višednevne plovidbe u radnim su nalozima određeni, među ostalima nadzor državne granice utvrđivati je li trgovački brodovi u međunarodnom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, na praćenje stanja u okruženju emigracije stranih državljana, na provođenje kompenzacijskih mjera u zaštiti državne granice, kraće zadržavanje na pomorskim arheološkim lokalitetima u cilju zaštite i sankcioniranja nedopuštenog obavljanja podvodnih aktivnosti, sankcioniranje izbjegavanja granične kontrole na moru, po smirivanju vremenskih uvjeta vršiti obilazak priobalja kopna i otoka u cilju pronalaska paketa sa sadržajem opojnih droga te posebno nadzora jugoistočne državne granice koja je procijenjena kao granica od najvišeg sigurnosnog interesa glede mogućnih povreda državne granice kao i nadalje traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostali poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadatka svjedoči u prilog utvrđenju suda da članovi posade broda iste ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, a kako je to razvidno već i iz radnih naloga, osim neposrednim obilaskom državne granice i unutarnjih voda obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano vozilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (AIS, VMS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, COAST WATCH)

22. Iz iskaza svjedoka kolega tužitelja i načelnika, kao i iskaza samog tužitelja, a u dijelu u kojem u bitno istovjetno, jasno i uvjerljivo iskazuju, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijski poslova nadzora i zaštite državne granice, da je tijekom cijelog trajanja plovidbe bio i imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, da bi tijekom evidentiranog redovnog radnog vremena u trajanju od 8/10/12 sati dnevno, pisao službene izvještaje te radio na održavanju službenog plovila, a sve obzirom je uz policijske poslove obavljao i poslove člana posade broda –zapovjednika broda. Tvrde da je pomoćni motor radio i izvan plovidbe, time 24 sata dnevno. Navode da je vrijeme rada tijekom višednevnih

1 9

plovidbi, a nakon navedenog aktivnog vremena, računato kao pasivno dežurstvo, s iznimkom prekovremenog rada ukoliko bi intervencija bila nakon redovnog radnog vremena. Dalje, svjedoci u bitnom istovjetno iskazuju da su službena plovila iznimno vrijedna imovina koja se kao službeno plovilo mora nadzirati te da se isto čini ili nadzorom policijskih službenika ili videonadzorom te da plovilo ne smije biti bez nadzora, što pretpostavlja da pri višednevnim plovidbama nadzor vrše policijski djelatnici na brodu jer na takvim plovidbama nije osiguran videonadzor. Pored navedeno, poslove nadzora državne granice djelatnici na plovidbi, po potrebi obavljaju i nakon radnog vremena koje u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme. Konačno, iz iskaza svjedoka proizlazi da je od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te kontinuirano od 1. travnja 2021. došlo do promjene jer je nadzor granici tada organiziran kao jednodnevne plovidbe u kojima bi se posada mijenjala po dovršetku smjene, s tim da je nadzor plovila osiguran na način da, u slučaju izostanka videonadzora, jedan policijski službenik obavlja isti i to mu se tada računa kao redovno radno vrijeme navedeno radno vrijeme svakog dana plovidbe u pravilu 8 ili 12 sati, međutim, da oni cijelo vrijeme plovidbe žive na brodu, da nemaju slobodno vrijeme nakon završetka tog radnog vremena, da su cijelo vrijeme u službenoj uniformi, da 24 sata dnevno prate službene veze i da radne zadatke obavljaju i izvan u radnim nalozima određenog radnog vremena.

Svjedok IC koji je u utuženom periodu radio na mjestu strojara iskazuje da su oni svakodnevno radne zadatke izvan radnog vremena obavljali još sigurno 4 sata

Također, dio iskaza svjedoka da za cijelog trajanja plovidbe moraju nositi službenu uniformu i da nakon završetka u radnim nalozima iskazanog radnog vremena oni nemaju slobodno vrijeme i da ne smiju napustiti brod prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika..

Cijeneći uz sve navedeno, iskaza tužitelja ĆC koji navodi da je u utuženom razdoblju radio na mjestu zapovjednika broda, životno i logično kada navodi da je brod kao živo biće te da članovi posade radne zadatke obavljaju i prije i nakon radnog vremena, da uvijek moraju pratiti vremenske uvjete i što se događa u luci kako bi po potrebi maknuli vez s broda, voditi računa o svemu, i izvršiti popravke te da među članovima posade nema drugog radnika koji bi ga mogao zamijeniti u poslovima koje obavlja pa sve navedeno cijeneći dalje u međusobnoj svezi s činjenicom da je u radnim nalozima tužitelju kao zapovjedniku izrijekom naloženo obavljanje poslova nakon završetka službe i to administrativnih poslova (sastav izvješća o radu u kojima je dužan prikazati organizaciju rada na službenom plovilu odnosno podatke o vremenu aktivnog angažiranja, vrijeme dnevnog odmora, pasivnog dežurstva i drugo za svakog člana posade), ali i drugih vrsta poslova (najmanje jednom izvršiti obilazak kritične točke), a potom sve navedeno cijeneći u međusobnoj svezi s općepoznatom činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu na kopnu zahtjeva opetovanu aktivnost kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi

2 0

članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te da svakodnevno prije isplovljavanja dakle prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te nespornu činjenicu da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije (razvidno iz naravi poslova sadržanih u radnim nalozima), čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, ali i općepoznatu činjenicu da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne (od tri do sedam dana) plovidbe kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i broj Revr1084/13-2 od 23. studenog 2016., sud kao nedvojbeno utvrđuje da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost ni dozvolu napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe radne zadatke efektivno obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena koja je u utuženom razdoblju u pravilu bila 12 ili 8 sati dnevno, za cijelog vremena osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno pa da stoga tužitelj za sate kad je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

23 Sud pri tome uvažava činjenicu da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu istog, međutim, isto ne opravdava dosudu plaće i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, nedvojbeno efektivno ne obavlja radne zadatke te po toj osnovi ostvaruje pravo na isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a kakvo stajalište potvrđuje i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

24. Kada se iskazi dovedu u vezu s nespornim činjenicama i evidencijom prisutnosti na radu te radnim nalozima tuženice (poslodavca), zaključuje se da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo

25. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama, a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati

2 1

poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8, nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno.

26. Terenski dodatak je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 44. KU naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. i Zakona o policiji.

27. U odnosu na sam prekovremeni rad, ocjenjuje se da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. U danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, jasno je da su službenici upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca.

28. Obzirom na prethodno navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.

29. Vodeći se prethodno navedenim zaključkom, vještakinji financijske struke Jeleni Ćurlica je dan zadatak utvrditi plaću tužitelja (osnovnu plaću uvećanu za dodatke na osnovnu plaću i zajamčenu osnovnu plaću utvrđenu Kolektivnim ugovorom uz

2 2

primjenu članka 44. st. 9. (članka 38. st. 9. Kolektivnog ugovora 2017.), Uredbe o plaćama policijskih službenika, Zakona o policiji i Zakona o radu) na način da se ista uveća za ostvareno radno vrijeme tužitelja neovisno o evidentiranom radu u registru službenih poslova uvećanu za sve dodatke prema članku 44. Kolektivnog ugovora, odnosno članka 38. Kolektivnog ugovora 2017., i to na način da se osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća obračuna kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, uz izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je obračunata tužitelju u utuženom razdoblju i iznosa koji će vještak obračunati

Obzirom je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku koji je odredio sud i to po ispravljenom nalogu s ročišta 15 svibnja 2025. nakon pregleda isprava o prisutnosti na radu, radnih naloga i obračuna isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje su u cijelosti prihvaćeni.

Ukazuje se da je vještakinja prilikom obračuna uzela u obzir i sve naknade plaće koje je tuženica isplatila po osnovi prekovremenog rada na način da je obračun za pojedini mjesec umanjivala ukoliko je tužitelju za taj mjesec isplaćen iznos koji je veći od onog koji bi mu pripao za redovne radne sate, naravno ne dirajući pri tome u ostvareno pravo na naknadu za pasivno dežurstvo i terenski dodatak.

30. Vještakinja pri tome posebno ukazuje da pri obračunu nije uzela u obzir niti računala prekovremeni rad za razdoblje za koje je iz dostavljenih evidencija poslodavca razvidno da nije bilo višednevnih plovidbi, dok se razlike iskazane za razdoblje nakon ovog odnose isključivo na obračun naknade plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, kada je trebalo uzeti u obzir prosjek plaća za proteklih 6, odnosno 3 mjeseca. Navodi da su sve obračunate i iskazane razlike za razdoblje za koje tuženik navodi kao razdoblje kada nije bilo višednevnih plovidbi, razlike koje su prikazane jer je za obračun naknade plaće po osnovi godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad poslodavac koristio ranije obračune plaće, a u kojima nisu bili obračunati sati prekovremenog rada koje je ona obračunala sukladno zadatku suda u ovom predmetu. Konkretno, da se radi o tome da je naknada obračunata temeljem prosjeka ranijih plaća u koje nisu obračunate razlike koje su obračunate u vještačenju po nalogu suda za isto razdoblje u kojem je tužitelj nedvojbeno upućivan na višednevne plovidbe.

31. Vještakinja, a u odnosu na prigovor tuženice, jasno i logično obrazlaže da je obračune radila na mjesečnoj osnovi i da se na mjesečnom fondu sati jasno vidi koliko je vremena tužitelj radio aktivno, koliko u pasivnom dežurstvu, koje dane i u koje sate, s tim da je za svaki obračun koristila evidenciju poslodavca u registru i radnim nalozima o broju sati rada, vremenu rada i načinu organizacije rada.

32. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje vještakinje, u dijelu u kojem se odnose na pravna pitanja i sam zadatak suda, nisu prihvaćeni iz prethodno navedeni razloga, dok je vještakinja, dok su u dijelu u kojem se odnose na pravilnost obračuna, u

2 3

smislu obračuna pri jednodnevnim plovidbama, neosnovani jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu

33. Tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom prethodno navedenog, odlučeno kao u točki I. izreke presude, s tim da je zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZRa, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze

34. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ broj 138/23, u nastavku OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 12. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 25. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 5. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, ročište 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište 9. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, ročište 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uz pdv 25 posto iznosi 2 500 EUR, plus financijsko vještačenje u iznosu od 275,00 eura.2 750 EUR

35. Odluka o zateznoj kamati tekućoj na trošak postupka je donesena temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Dubrovnik 24. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

2 4

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženice.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Dubrovnik