Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj P-149/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, zastupano po punomoćniku Pavlu Fellneru odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEPERMINT j.d.o.o., OIB: 71720817966, Slavonski Brod, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, isplate iznosa od 1.370,80 EUR, bez održavanja ročišta, 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženom PEPERMINT j.d.o.o., Slavonski Brod da u svojim ugostiteljskim objektima caffe baru „BEERC“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod i bar i restoranu „MY WAY“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP NN 111/21.

II. Nalaže se tuženom PEPERMINT j.d.o.o., Slavonski Brod, OIB: 71720817966, platiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA iz Zagreba iznos od 1.370,80 EUR (slovima: tisuću tristo sedamdeset eura i osamdeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023.po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

na iznos od 53,48 EUR od dana 01.03.2024. pa do naplate,

na iznos od 53,48 EUR od dana 01.04.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.05.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.06.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.07.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.08.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.09.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.10.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.11.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.12.2024. pa do naplate,

na iznos od 102,40 EUR od dana 01.01.2025. pa do naplate,

na iznos od 114,08 EUR od dana 01.02.2025. pa do naplate,

na iznos od 114,08 EUR od dana 01.03.2025. pa do naplate,

na iznos od 114,08 EUR od dana 01.04.2025. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 303,10 EUR (slovima: tristo tri eura i deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. lipnja 2025. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.370,80 EUR na ime neplaćene naknade za javno korištenje glazbenih djela.

2. U tužbi navodi da je tužitelj u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21, dalje: ZAPSP) kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF. Bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

3. Nadalje navodi da je tuženik u svojim ugostiteljskim objektima caffe baru „BEERC“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod i bar i restoranu „MY WAY“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem.

4. Tužitelj navodi da se kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koju je tuženik u obvezi platiti primjenjuju Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97) te Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.)

5. Tužitelj nastavno navodi, u odnosu na caffe bar „BEERC“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.) uzeto je da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s krajem radnog vremena poslije 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. b) u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b). Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, istom je poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Tuženik je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 01.04.2024. do 31.03.2025. Za caffe bar „BEERC“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod tuženik je do 31.12.2024. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 48,92 EUR (43,29 + PDV 13% 5,63), a od 01.01.2025. svaki mjesec iznos od 54,50 EUR (48,23 + PDV 13% 6,27). Ukupno je dug tuženika za navedeni lokal 603,78 EUR. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 02.04.2024. i 04.02.2025. Za razdoblje kroz koje je tužitelj vršio kontrole javne izvedbe tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, koje odobrenje je potrebno u skladu s člankom 233. ZAPSP.

6. Nadalje, u odnosu na bar i restoran „MY WAY“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod tužitelj navodi kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 09. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31.listopada 2006. (Sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.) uzeto je da se radi o restoranu, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B. Tužitelj ističe kako se u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. b) u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b) u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. b). Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, istom je poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Tuženik je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 01.02.2024. do 31.03.2025. Za bar i restoran „MY WAY“, Trg Ivane Brlić Mažuranić 9, Slavonski Brod tuženik je do 31.12.2024. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 53,48 EUR (47,33 + PDV 13% 6,15), a od 01.01.2025. svaki mjesec iznos od 59,58 EUR (52,73 + PDV 13% 6,85). Ukupno je dug tuženika za navedeni lokal 767,02 EUR. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao dana 22.12.2023. i 02.04.2024. Za razdoblje kroz koje je tužitelj vršio kontrole javne izvedbe tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, koje odobrenje je potrebno u skladu s člankom 233. ZAPSP.

7. Kako tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum, te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženom zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće, te predlaže donošenje presude kao u izreci.

8. Tuženik kojemu je tužba uredno dostavljena na odgovor dana 21. svibnja 2025. putem e-Oglasne ploče suda, nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku od 30 dana, po pozivu suda od 29. travnja 2025. Budući da iz tužbe i dostavljenih dokaza uz tužbu proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je stava kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te je stoga sud bez održavanja ročišta donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je ujedno i sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) tužitelju dosudio i zatezne kamate na zatraženi iznos.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2., čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, pa je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 303,10 EUR, odnosno za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, uz pripadajući PDV od 50,00 EUR u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12 103/14, 118/14 i 107/15), Tbr. 7. t. 1, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i istom iznosu za presudu zbog ogluhe, u skladu s Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/19 i 92/21) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18.). Također, tužitelju pripada pravo i na zateznu kamatu na trošak parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, te mu je sud istu i dosudio.

10. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 24. lipnja 2025.

SUDAC

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno u 2 primjerka putem ovog suda. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije, sukladno čl. 467.a Zakona o parničnom postupku.